ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

6Sep/174

DENVER NUGGETS

Nastave li tamo gdje su stali, Nuggetsi će gotovo sigurno nazad u doigravanje nakon 4 sezone pauze. Pitanje je imaju li potencijala i za nešto više, odnosno može li Jokić ne samo održati nivo igre koji je prikazao od polovice prosinca do polovice travnja već ga i nadmašiti u kontekstu koji donosi puno više minuta i puno više utakmica u kojima će biti alfa i omega?

Kakav tobogan od sezone su imali Nuggetsi. U završnici su izgubili bitku za doigravanje od Blazersa kojima su, očito ne sluteći takav rasplet, itekako pomogli osiguravši im kvalitetne minute s petice kada su odradili zamjenu Nurkić-Plumlee. A taj isti Nurkić bio je najvećim dijelom razlog zašto su Nuggetsi na početku sezone upali u rupu iz koje se kasnije teško bilo izvaditi.

Mike Malone je na startu svoje druge sezone u planinama Colorada ima više nego jasan cilj – razviti mlade igrače i popraviti obranu dovoljno da bi se Nuggetsi uključili u borbu za playoff. Stoga se u sezonu ušlo s Mudiayom na playu te dvojcem Jokić-Nurkić pod košem. Ovaj mladi trojac trebao je činiti jezgru i od svih se očekivao napredak. Međutim, kako Mudiay i dalje nije mogao pogoditi skok-šut, a kako su Jokić i Nurkić bili prespora kombinacija za igrati obranu, Denver je igrao ispodprosječnu košarku na oba kraja parketa.

Već nakon nekoliko utakmica bilo je jasno da će Malone morati poduzeti dvije stvari – pronaći bolje minute na jedinici i riješiti problem pod košem. I dok za ovo prvo nije bilo laganog rješenja, što napraviti kako bi se popravilo ovo drugo je bilo očito – samo je trebalo odvojiti Nurkića i Jokića, a na četvorku gurnuti Gallinaria koji je i sezonu ranije dobar dio minuta odradio u smallball formacijama.

Malone je pak nastavio gubiti utakmice vađenjem Jokića i stavljanjem Farieda u igru, čime je momčad čak uspio napraviti i gorom. Nevjerojatan potez čovjeka masno plaćenog da se brine za rotaciju - dok se to da je Jokić završio na klupi još i moglo razumjeti, za stavljanje Farieda uz Mudiaya i Nurkića nema isprike. Jokić je barem imao šuterski raspon kojim je donekle mogao maskirati slabosti ovakve postave, dok je Faried dodatno osudio napad na smrt. Nurkić, ionako sklon igranju 1 na 1, sada je doslovno išao kroz zid kada bi dobio loptu u postu, a obrana, za koju se Malone nadao da će je popraviti s Fariedovom energijom, nije postajala ništa bolja. Što nikoga ne treba čuditi jer osim skakanja i bacanja uokolo kako bi nekoga blokirao s leđa, Faried nikada nije znao igrati ni pozicionu ni obranu na loptu, a zonski je ionako praktički beskoristan obzirom na manjak centimetara.

Denver se tako 25 utakmica vrtio u mjestu, score 9-16 definitivno nije bio ono čemu se itko nadao i izgledalo je kao da Malonea prvom prilikom treba škartati i na mjesto trenera postaviti nekoga s malo više želatine u glavi. A onda se dogodio potez koji je promijenio ne samo sezonu već i budućnost Nuggetsa.

Malone je konačno stavio Jokića, za kojega je već neko vrijeme bilo očito da im je najbolji igrač, u rolu startnog centra, ali, ništa manje važno, napravio je to istovremeno odustavši od Farieda ili Arthura kao četvorki, raširivši maksimalno napad smallball formacijom s Gallinarijem kao lažnim visokim. Uz ova dva sjajna poteza, istovremeno se od ozljede oporavio i Harris te su od najgore moguće petorke odjednom došli do optimalne rotacije. Dobro, još je nedostajalo zamijeniti Mudiaya s Nelsonom, ali i to će se ispraviti s vremenom, za početak i ovo je bilo dovoljno.

Samo tako, Nuggetsi su poletjeli. Ovo je očito bio potez koji se neko vrijeme planirao, vjerojatno duže nego treba jer Maloneu definitivno nije bilo lako dati mu zeleno svjetlo obzirom da je ovo značilo da su potpuno odustali od obrane, ali s druge strane nije da su je ionako igrali. Ovako su barem eksplodirali u napadu i to do te mjere da su do kraja sezone imali najbolju navalu u ligi – od sredine prosinca do kraja sezone ni Warriorsi nisu zabijali više poena od njih.

Takvu kvalitetu omogućio je prije svega Jokić svojim fenomenalnim razigravanjem u tranziciji i s visokog posta. Uz to što su vrtili gotovo svaki napad kroz njega, što se pokazalo odličnom odlukom jer su tako svi ostali uokolo, pa i Mudiay i Faried, mogli staviti atleticizam u prvi plan i živjeti od cutova i kretanja koji su uredno nagrađivani Jokićevim pravovremenim pasovima, Jokić je razbijao koncept i sjajnim šutem iz vana. Iako 32% za tricu nisu puno ovako u teoriji, barem ih se nije sramio potezati, ali ono puno važnije bile su suze ala Nowitzki s poludistance odakle nije mogao promašiti – njegovih 55% s područja između reketa i perimetra definitivno nisu predstavljali loš izbor, srušivši tezu da duga dvica ne može biti dio vrhunskog napada.

Uz sve ovo Jokić je pokazao i izuzetan osjećaj za finiširanje u reketu, u rasponu od sjajnog horoka do mekanih floatera na ulazima. Skok-šut unazad, standardno glavno oružje većine igrača u post-upu, njemu je tek dio arsenala, zbog čega je u post-up situacijama imao daleko najbolji učinak u ligi među igračima koji su barem petinu pokušaja uzeli u 1 na 1 situacijam leđima okrenuti košu. A da mu nedovoljni atleticizam u ovom segmentu igre ne smeta ni najmanje najbolje kazuje činjenica da je popio manje banana na svojim pokušajima od igrača koji idu direktno na obruč poput Drummonda ili Capele. Mislim, lako se zaljubiti u Jokićeve asiste, ali njegova sposobnost da gomila poene i skuplja skokove nije ništa manje fascinantna.

Uglavnom, predvođeni najsvestranijim napadačkim centrom u ligi (sorry DeMarcus) stavljenim u idealan sistem Nuggetsi su do kraja sezone ostvarili 31-25 (na razini cijele sezone takva uspješnost bi donijela 45-37 score), posebice dobro igrajući u periodu kada je Mudiay otpao iz rotacije zbog ozljede i kada je gurnut tek u rolu trećeg playa. S više minuta za veterana Nelsona i pristojnim minutama za Murraya stabilizirali su i produkciju na jedinici, što valjda samo po sebi govori koliko su inače imali problema s ovom pozicijom.

Iako je i čak i beznadni Mudiay nakon nekog vremena počeo igrati bolje uz Jokića kada je shvatio kada i kako se otvarati bez lopte te je čak počeo zabijati i skok-šuteve iz spot-upa (iz driblinga i dalje ne može pogoditi bazen), da su kroz sezonu imali prosječnu produkciju s pozicije jedinice, Nuggetsi bi vjerojatno dogurali do playoffa. Da nisu odradili trade s Portlandom također bi pomoglo.

Vjerujući da su u Plumleeu našli idealnog back-up centra za Jokića koji će im omogućiti da vrte iste akcije čak i kada Nikola nije na parketu, a usput se nadajući da će uzimanje Plumleea direktnim konkurentima smanjiti šanse Blazersa za doigravanjem, uprava Nuggetsa odradila je trade koji će ih koštati boljeg rezultata u završnici sezone. Pokazalo se da je Plumlee sličan profil back-up centra kao Faried, dakle u obrani služi isključivo da bi pratio kako mu iza leđa protivnici idu na čista polaganja pa se onda tu i tamo posluži atleticizmom da poneki od tih pokušaja i blokira, umjesto da se jednostavno nauči postavljati. U napadu je pak držao loptu živom jer je zna proslijediti dalje kada je dobije u postu, ali bez Jokićeva talenta u vidu šuta, čitanja igre i sposobnosti da spusti loptu na pod osim u pravovcrtnom kretanju, jasno da nije mogao služiti kao primarni playmaker.

S druge strane, Nurkić je briljirao stavljen u puno bolji sistem u kojem je imao gomilu prilika zabijati kao finišer u pick igri ili kroz post-up, uz to donijevši Blazersima tijelo koje mogu parkirati u sredinu i tako barem donekle zatvoriti reket. Kada se sve zbroji, lako je zaključiti da su Nuggetsi lani najvećim dijelom sami sebe upucali u nogu, prvo Malone s u vjetar bačenim trening kampom i prvom trećinom sezone, a onda i uprava nepotrebnim potezom koji ih je koštao i picka prve runde. Iako su u tom trenutku vjerovali da slabe protivnika uzimajući im startnog centra i trećeg najboljeg igrača, ispada kako to nije dovoljno dobar razlog za trgovinu jer njima Plumlee u suštini uopće nije trebao. A ne treba im ni dalje, što dokazuje i to da mu ovo ljeto nisu ponudili ugovor te će ga vjerojatno zadržati na kvalifikacijskoj rati i pustiti da odšeta dogodine.

Opet, kako Nurkić ionako nije imao budućnost u Denveru, nije ni bitno. Bitno je opet igrati dovoljno dobro i s dovoljno uspjeha da se ljudi vrate u dvoranu,  a tu su Nuggetsi na pravom putu. Sada kada znaju recept, za očekivati je da će zadržati učinkovitost iz drugog dijela prošle godine usprkos određenim promjenama. Svakako najveća je zamjena Galloa s Millsapom, čime je najviše profitirao Malone koje će konačno imati jednog rasnog defanzivca na raspolaganju. Doduše, s 33 godine na leđima upitno je koliko će Millsap moći raditi u obrani, ali svakako na tom dijelu parketa neće biti apsolutna rupa kao što je to bio Gallinari koji u paru s Jokićem nije bio u stanju čuvati reket. Nešto bolja obrana svakako će im trebati obzirom da su u napadu zamijenili odličnog šutera s ispodprosječnim. Millsap tu i tamo može ubaciti tricu, posebice iz kornera, ali njegov forte je ipak napadati iz driblinga, što će zahtijevati određene promjene u napadu.

Ona glavna na koju će se u Denveru osloniti i koja bi vrlo lako mogla funkcionirati je otvarati više prostora s Jokićem u spot-upu. Obzirom da šut ima, Jokić bi trebao biti više nego dobra stretch opcija koja će kreirati potreban prostor Millsapu te će se tako ova dvojica nadopunjavati, uz nadu da će manji teret u napadu ostaviti Jokiću više energije da odradi nešto posla u obrani gdje je bio ispodprosječan defanzivac za centra. Osim što zbog manjka brzine nije u stanju izlaziti prema vani i previše pomagati u rotacijama, Jokić je i na obruču dozvoljavao brutalno visoke postotke šuta protivnicima, uz samo 55 blokada u cijeloj sezoni. Koliko god oko njegovog talenta bilo lako složiti napad, toliko je teško složiti obranu i zato je zamjena Gallinaria, pa makar za slabijeg šutera, bila nužnost.

Uz Millsapovu kvalitetu kao defanzivca koji će veteranski zapovijedati zadnjom linijom i držati suigrače odgovornima, Denver ima i solidnu kolekciju braniča na vanjskim pozicijama te nije nemoguće da naprave iskorak u prosječnost ako Jokić malo očvrsne u sredini. S njim pod košem, voljnim i dovoljno agilnim, a obzirom kako se kreće u napadu nema sumnje da ima noge za igrati obranu i da samo mora naučiti kako ih koristiti i na tom dijelu parketa, trojka Millsap-Chandler-Harris mogla bi tvoriti kičmu solidne defanzive. Malone će obzirom na Jokića gotovo sigurno ostati vjeran zoni na strani bez lopte i čekanju u sredini, ali ono što će njihovu lažnu zonu činiti posebnom bit će sposobnost bekova i krila da napadaju linije dodavanja. Jasno, ako im Malone, koji je poprilično konzervativan što se obrane tiče, dozvoli malo više slobode i agresivnosti. Teoretski, od takvog pomaka u filozofiji mogli bi imati samo koristi - Nuggetsi su dosta trčali, ali ako bi kroz obranu došli do dodatnih posjeda u tranziciji, nametnuli bi još brži ritam. Obzirom na manjak elitnih stopera na vanjskim pozicijama i pod košem, nešto agresivnija obrana na loptu svakako bi pomogla da se podignu s dna.

Napadački pak, izuzmemo li potreban vremenski rok koji će trebati da se Jokić i Millsap uigraju i pronađu idealan način međusobnog funkcioniranja, znaju sve što treba. Harris će nastaviti uživati igrati uz Jokića te će uz gomilu poena kroz tranziciju i cutove pokušati zadržati briljatnu šutersku efikasnost (42% za tricu, 56% iz kornera). Sposoban odigrati solidnu obranu na loptu te odraditi čak i dio kreativnog posla kroz sekundarne napade, Harris je potencijalno drugo ime ove jezgre i potencijal za dugogodišnjeg rasnog startnog beka u ligi. Imati iznadprosječnu dvojku definitivno je luksuz i pokaže se li da je lanjski Harris stvarnost, ne tek rezultat malog uzorka, Nuggetsi mogu biti mirni što se još jedne pozicije tiče.

Ona playmakerska nažalost i dalje je problem. Ovo ljeto Denver nije ni pokušavao doći do jednog od slobodnih playmakera uokolo iako bi ih dovođenje veterana poput Georgea Hilla vjerojatno dodatno lansiralo u poretku na Zapadu. Nadaju se da rješenje za poziciju imaju unutar kuće i ne, ne pričam o Mudiayu. Jamal Murray imao je dobrih šuterskih epizoda kao rookie i iako ga nitko neće zamijeniti za rasnog slash & kick playmakera, može odraditi posao u pick & rollu, a istovremeno je svojim spot-up kvalitetama i sposobnošću otvaranja kroz kretanje i blokove idealan bek za staviti uz Jokića. Defanzivno vjerojatno neće nikada biti od velike koristi, ali ako s vremenom postane šuter kakav može, uz Harrisa bi mogao činiti jedan od najubojitijih tricaških dvojaca u ligi s taman dovoljno kreativnih kvaliteta da napadaju i driblingom ako im se ukaže povoljan matchup.

Petorku bi trebao zaokružiti solidni 3&D veteran Chandler, ujedno i sam više nego sposoban napasti sredinu iz spot-upa driblingom. Jasno, ovakav roster stavlja ogroman pritisak na Jokića kao playmakera i definitivno ne bi bilo loše s vremenom naći bolje rješenje, odnosno rasnijeg kreativca na vanjskim pozicijama, ali Nuggetsi su za sada izbjegli previše trošiti po ovom pitanju. To ne znači da kroz sezonu neće posegnuti za provjerenom klasom ako se u ponudi nađu igrači poput Bledsoea ili pak spomenutog Hilla.

Naravno, ovo ne znači da Malone kroz kamp neće naći neka druga rješenja. Ako Murray ne pokaže da je spreman uzeti startnu rolu, na playu će i dalje dosta minuta trošiti Mudiay i Nelson, a Jamal može poslužiti kao zamjena za Harrisa. Kako ionako igra na isti način bez obzira u kojoj se nominalnoj roli našao, podjednako solidno može odraditi posao u oba slučaja. Izuzetnu dubinu na dvojci Nuggetsa zaokružuje Barton, kao još jedan svestrani napadač koji zna od svega po malo, a uz to može poslužiti i kao trojka u nižim postavama. Jasno, u toj roli fizički predstavlja problem defanzivno, ali šutirati i trčati može bez problema.

Kako nema Gallinaria, minute na trojki nakon Chandlera i Bartona mogao bi dobiti i Beasley, inače još jedan kandidat za dvojku, ili pak Hernangomez kojega je Malone i lani znao koristiti kao šutera na poziciji niskog krila - defanzivno mu ova rola ne odgovara, ali otvara se na perimetru bez problema. Poanta je da, iako nemaju all-star klasu, Nuggetsi imaju izuzetnu širinu na bokovima, posebice šutersku, usput i s više nego dovoljno driblera sposobnih napasti u sekundarnoj akciji, da mogu napraviti razliku na pozicijama 2 i 3 gdje se većina lige muči skrpati rotaciju tijekom 48 minuta.

Problem ove sezone je što neće imati toliko smallball postava na raspolaganju izuzmemo li povremene postave s Chandlerom kao lažnom četvorkom, tako da će im šuterski učinak s bokova biti itekako potreban. Opet, ako će Hernangomez opravdati očekivanja i u većoj roli nastaviti zabijati tricu s 40%, Nuggetsi će imati svoju stretch četvorku s klupe te im previše drugih opcija neće ni trebati.

Dapače, pokaže li Hernangomez da može zadržati isti učinak na većoj minutaži, onda bi mogli gledati i povremene postave s Millsapom na petici koje su onako sjajno funkcionirale u Atlanti. To bi ostavilo minimum minuta za centre poput Plumleea i Farieda koji nisu dovoljno dobri defanzivno da sakriju probleme koje u napad donosi njihov manjak šuta.

Faried će, ako opet preživi pokušaje da ga se trejda koji traju već godinama, vjerojatno dobiti i poneku minutu kao četvorka, ali za dobro Denvera bilo bi važno da Malone već kroz trening kamp shvati kako Hernangomezu treba dati prednost. Faried definitivno izgleda kao čovjek viška u ovoj rotaciji, pogotovo ako Plumlee ostane. Denveru bi u principu od obojice puno bolje došao jedan ozbiljni defanzivni centar, pogotovo sada kada je Arthur još potrošeniji te doslovno više ne služi ničemu u obrani. S druge strane, čovjek je dodao šut s perimetra i može odraditi stretch rolu s obje visoke pozicije ako zatreba, što je još jedan razlog zašto je Faried nebitan.

Uglavnom, Denver ima sistem, ima jezgru i ima dubinu. Možda neće biti top 5 napad u ligi, ali ostanak među 10 je izvjestan, a eventualni iskorak u obrani značio bi puno više od ovog sitnog pada kojega bi mogli doživjeti prema naprijed. Kako god okrenuli, čak i na Zapadu krcatom solidnim momčadima koje se mogu nadati 50-50 učinku i borbi za doigravanje, Nuggetsi imaju dovoljno za ostati kategoriju iznad, između 45 i 50 pobjeda, čime bi apsolutno ostvarili osnovni cilj ove sezone, a to je plasman među 8.

Velika stvar je što će ovaj put imati jasan plan o tome što i kako žele igrati, a to će im donijeti konstantu koju lani jednostavno nisu imali. I iako će stabilnost biti ključna, usput ipak moraju riješiti još neke stvari. Uz potragu za dugoročnim rješenjem na poziciji jedinice, morat će smisliti kako dalje pojačavati momčad kada iduće sezone na cap sjedne novi ugovor Harrisu, a možda i Jokiću. Nuggetsi naime imaju mogućnost držati Nikolu na minimalcu sve do 2019. međutim kako su ga izabrali u drugoj rundi nemaju prava matchirati ponude nakon četvrte sezone. Kako bi pokazali dobru volju, možda mu godinu ranije ponude max kroz novi ugovor, odnosno produženje. Nakon toga bi s eventualnim novim ratama za Jokića i Harrisa uz Millsapa bili gotovi što se iduće tržnice tiče osim ako bi otkazali zadnju godinu Millsapovog ugovora. Opcija da čekaju s Jokićem do isteka trenutnog ugovora pa onda eventualno iskoriste prostor dok je Jokić na sitnom holdu puno je riskantnija jer se dovodiš u situaciju da Jokiću netko ponudi max ugovor i onda ostaneš bez ičega jer više nemaš prava matchirati ga.

Tako da im ostaje pokušati uživati u ovoj sezoni jer vrlo brzo čekaju ih brige koje idu s odrastanjem. Prvenstveno novčanog tipa, na kojima mnogi projekti pucaju. Vežu li se isključivo uz trenutnu jezgru i pri tome ostanu bez fleksibilnosti, možda je njihova era završila i prije nego je počela. A možda i ne. U svakom slučaju biti će zanimljivo pratiti razvoj situacije u Denveru. I prije svega jebeno zabavno.

EMMANUEL MUDIAY 30 IOR

Nakon 2 sezone akcije i više nego pristojnih 35oo minuta, jasno je da Mudiay nije ni blizu toga da bude playmaker all-star kalibra kakvom su se Nuggetsi nadali kada su ga uzeli na draftu. I to nije problem, problem je što uopće ne znaju mogu li od njega dobiti išta. Njegove vještine kao kreatora su ispod razine prosječnog back-up playa, što zbog toga jer ga je prelako braniti u pick & rollu, što zbog toga jer nije toliko dobar slash & kick igrač kakvim se smatrao dok je kotirao kao najveći srednjoškolski potencijal na poziciji. Nije ni strijelac iz driblinga koji bi mogao odraditi ulogu combo-beka, a definitivno nije ni šuter pa da igra većinu vremena bez lopte. Kvragu, nema čak ni svijest potrebnu za igranje solidne obrane iako ima fizikalije i atleticizam potrebne da odradi posao. Ukratko, Mudiay je igrač bez role, a kao takav u NBA akciji više šteti nego koristi. Njegova sklonost driblanju i igranju s loptom možda bi mogla i proći u nekoj slabijoj ligi, ali u NBA baš i neće. Jedina nada za njega je da postane dovoljno solidan sekundarni kreator, pouzdani spot-up šuter i aktivni defanzivac kojega se može istrpiti u rotaciji uz Jokića. Nakon što je Jokić uzeo stvar u svoje ruke, Mudiay je imao dobrih partija, međutim očekivati da parazitira na račun Jokićevih zicera i ostvari karijeru nije realno. Nešto mora dati, a nitko nema pojma što bi to moglo biti. Ovo mu je vjerojatno zadnja prilika prije nego što Denver digne ruke od njega i jednostavno ga odbaci prije četvrte godine.

JAMEER NELSON 22 IOR

A koliki je Mudiay promašaj najbolje je naglašeno činjenicom da je s mumijom Nelsonom napad bio bolji za 3 poena, a obrana za 2. Iako ni Nelson više ne može nigdje s loptom, barem je dvije stvari radio bolje od Mudiaya - nije gubio toliko lopti kad je pokušavao driblati i zabijao je ono što mora iz spot-upa. Godinama usprkos veliki su izgledi da će ovo i u novoj sezoni biti u stanju odrađivati na pristojnoj razini.

JAMAL MURRAY 45 IOR

I dok će se Nelson i Mudiay boriti za back-up minute, Murraya u ovom kontekstu čeka mjesto startera. Već lani je bio jedini vanjski koji je uspijevao nešto zabiti iz driblinga, u pick & rollu je bio za klasu bolji od konkurencije i iako nije rasni kreator, za ono što Denveru treba bit će sasvi dovoljan. Uz to, neupitne su mu spot-up kvalitete, a ima i potencijal biti nešto više od matadora u obrani.

GARY HARRIS 60 IOR

Šut mu je očekivano postao najveća vrlina, ali Harris ujedno nudi od svega dovoljno da se nametne kao nešto više od obične 3&D opcije. Nije stvar samo u više odgovornosti u kreaciji već i u tome da će netko u ovoj rotaciji morati braniti najbolje protivničke playeve i možda je tu prilika da se dodatno nametne kao nezamjenjiv, posebice jer je Murray dovoljno velik i snažan bek da bez većih problema može ostajati na dvojkama. Kao i Jokića i njega čeka sezona u kojoj mora potvrditi da ono prikazano lani u relativno malom uzorku nije samo slučaj.

WILL BARTON 48 IOR

Još jedan višenamjenski vanjski Nuggetsa koji može napad održati živim u koju god ga rolu stavite. Nije Barton klasa ni u čemu, ali u svemu je solidan i to je sve što njihovoj rotaciji u ovom trenutku treba. Defanzivno je njegove slabašne fizikalije uvijek moguće iskoristiti, međutim dovoljno je dobar atleta da i na ovoj strani parketa odradi nešto posla energijom.

MALIK BEASLEY 23 IOR

U ono malo što je igrao pokazao je da priče o jednom od boljih šutera generacije nisu pretjerane. Iako nema raznovrsnost suigrača, Malone bi mu ove sezone mogao pronaći veću rolu kao spot-up šuteru u korneru uz povremene akcije koje završavaju njegovim istrčavanjem iz bloka.

WILSON CHANDLER 48 IOR

Čeka ga popriličan teret jer je jedina prava trojka na rosteru, ujedno i jedina prava smallball opcija. Obzirom da su se Nuggetsi nakrcali stretch četvorkama uz Millsapa nije isključeno da ga uopće ne koriste u toj roli jer definitivno će im trebati njegova dužina na perimetru. Chandler nije rasni stoper, ali može odigrati solidnu obranu na račun fizikalija, može preuzimati od 1 do 4 i sve u svemu izuzetno je bitno ljepilo ove momčadi i itekako je važno da opet odigra barem 70-ak utakmica u dobroj formi. Napadački nema raznovrsnost kao ostali vanjski, nije ni naročito dobar šuter ni kreator, ali je solidan, a sada kada nema Gallinarija može poslužiti kao strijelac u raširenim formacijama. Voli igrati 1 na 1, zna zabiti s poludistance i doći do obruča, to su mu najbolji aspekti igre tako da bi s te strane bilo dobro da Denver nađe pojačanje na boku i njega stavi češće u rolu lažne četvorke jer tako bi definitivno maksimizirali njegov napadački potencijal. S druge strane, u široj slici njegov učinak kao strijelca je nebitan, puno važnije je koliko može pomoći u 3&D ulozi.

JUAN HERNANGOMEZ 35 IOR

Pogode li s Hernangomezom barem upola kao s Jokićem, skauti Nuggetsa zaslužuju debele povišice. U svojoj rookie sezoni ova uber-verzija Jorgea Garbajose već je pokazala da neće imati problema spremati trice na NBA levelu, a isto tako je pokazao i izuzetnu pokretljivost u oba smjera. Noge lagane u napadu ga čine još većim problemom jer nije samo u stanju raširiti obranu već i pretrčati mnoge četvorke, dok u obrani, iako je malo previše na laganu stranu i po pitanju mase, ima dovoljno atleticizma da zatvara i preuzima, a po potrebi ga Malone može gurnuti i na trojku. Nije mu ovo idealna pozicija, ali u određenim situacijama kao elitni šuter iz kornera taktički može bolje poslužiti od Chandlera. Pod košem nije toliko čvrst, ali kada nabaci nešto mase nije isključeno da s vremenom bude plus igrač u oba smjera i nasljednik Millsapa na poziciji.

TYLER LYDON 7 IOR

Nuggetsi su ga draftali kao još jednog šutera na poziciji četiri. Lydon nije atleta i nema jasnu ulogu u obrani pošto je prespor za perimetar i istovremeno nedovoljno čvrst pod košem, ali očito je da u njemu Denver vidi sličnog igrača Hernangomezu. Dakle, elitni šuter iz spot-upa, sposoban po potrebi odigrati trojku u napadu, s dovoljno košarkaškog IQ-a da odradi posao u zonskoj obrani. Obzirom na pokretljivost i agresivnost, Lydon bi se mogao pokazati solidnim prospektom pod uvjetom da Malone malo popusti uzde i dopusti više agresivnosti na linije dodavanja.

TREY LYLES 16 IOR

Lyles se uklapa u ovaj profil četvorki koje Nuggetsi gomilaju, dakle još jedan igrač sposoban šutnuti, spustiti loptu na pod, dodati, kao i braniti više pozicija. Neće zasigurno svi dobiti šansu na trojci, iza Millsapa nema dovoljno minuta, tako da Lylesu neće biti lako dokopati se dovoljno prilike da oživi karijeru, ali u Denveru su valjda smatrali da ne mogu propustiti priliku dodati ga kako bi se razvijao uz Millsapa. Mada se nakon drafta pokazalo da bi im i igrač Mitchellova profila dobro došao kao još jedan combo koji bi mogao do minuta i iza Murraya i iza Harrisa.

DARRELL ARTHUR 21 IOR

Veteran je tu danas više radi mentorstva, tehnički nema ni 30 godina, ali ozljede su ga pretvorile u deset godina starijeg igrača. Nije isključeno da će tu i tamo uskočiti u rotaciju ako nastavi gađati trice kao lani kada se pretvorio u rasnog specijalista, doduše na ne pretjerano reprezentativnom uzorku. Ne odgovore li Hernangomez i ovi mlađi izazovu, on će sigurno biti spreman. Ako bude u stanju stajati na nogama. Bonus je što je dovoljno žilav da ga se može gurnuti na peticu po potrebi, tako da pomaže i po pitanju dubine.

PAUL MILLSAP 79 IOR

Najbolje godine su iza njega i Millsap je sada u fazi kada će puno važnija od njegove produkcije kao prve opcije biti njegova sposobnost da popunjava rupe. Iskusan vođa ono je što treba Nuggetsima i njegovo dovođenje moglo bi se itekako isplatiti, pogotovo ako brzo pronađe kemiju s Jokićem. Millsapova sposobnost kretanja s loptom ili bez nje trebala bi Nuggetsima otvoriti vrata gomili flex akcija, a kada Jokić skuži da Millsapa treba hraniti isključivo na laktu i u kornerima, Denver bi vrlo lako mogao imati napad na lanjskim razinama. Defanzivno na Millsapa ne treba trošiti riječi, iako u godinama čovjek je all-D kandidat sposoban igrati svaki tip obrane, preuzimati bekove i gurati se s centrima, a uz to ima izuzetan IQ koji koristi da bi postavljanjem i čitanjem dodavanja nadoknadio sve slabiji atleticizam.

KENNETH FARIED 54 IOR

Faried je sve što Millsap nije, klasični podizač energije koji može pomoći dok god se od njega ne traži da igra previše postavljene košarke, svejedno da li u obrani ili napadu. Ako će Nuggetsi zadržati Plumleea, on je definitivno višak, pogotovo jer i Millsap i Arthur mogu poslužiti kao petice u kraćim šihtama.

MASON PLUMLEE 40 IOR

Defanzivno ne donosi previše osim što će skupiti svoju kvotu skokova i zalijepiti poneku bananu, ali u napadu je pouzdan pick & roll igrač koji će postaviti solidan blok, čvrsto se zarolati u sredinu i napraviti pritisak na obranu, finišira muški, a ako ga zatvore naučio je baciti povratnu u korner. Lani su Nuggetsi imali problema u hodu mu pronaći idealnu rolu, međutim nakon trening kampa trebali bi puno bolje znati kako igrati s njim u sredini. Dodatna dobra vijest je da s ovoliko četvorki neće biti potrebe da gledamo njega i Jokića zajedno, posebice jer se ta kombinacija pokazala puno gorom defanzivno nego u napadu, tako da ni Maloneu valjda neće padati na pamet previše je koristiti.

NIKOLA JOKIĆ 107 IOR

Jokić je već na neki način ušao u povijest jer samo su rijetki prije imali ovakve postotke asista, skokova i potrošnje. Ako ćemo gledati koliko je košarkaša u povijesti tijekom svojih minuta minimalno pokupilo svaki peti skok u obrani, kreiralo svaki četvrti asistirani ubačaj i potrošilo svaki peti posjed, lista je jako kratka. Kakve god parametre slagali, uz Jokića se uvijek vežu imena u rasponu od Wilta, Davida Robinsona ili Billa Waltona do Chrisa Webbera i Kevina Garnetta. Da je kojim slučajem ovakvu produkciju rastegao na 36 minuta po večeri, Jokić bi odigrao jednu od najboljih sezona svih vremena. Prema naprijed za njega u košarci nema tajni, a upravo sposobnost da vrte napad kroz visoki post u ligi u kojoj je pick & roll osnova daje Nuggetsima prednost. U doigravanju bi se protivnik vjerojatno drugačije postavio, ali u žrvnju regularne sezone naletjeti na Nuggetse je šok za sistem.

Tako da ono gdje može napraviti sljedeći iskorak i postati franšizna klasa je prije svega podizanjem minutaže, a za to će trebati steći jebenu, jebenu kondiciju. Nije samo u pitanju trčanje gore-dolje, već i težina zadatka koju pri tome nosi - kao playmaker, Jokić odrađuje ogroman posao u fazi napada, a ne može pobjeći od toga da je kao centar itekako odgovoran i za obranu. Skakački, masom i fizikalijama, ima dovoljno da drži sredinu, ali očito nije lako zadržati istu razinu koncentracije i posebice imati daha da stižeš zatvoriti sve što treba. Jokić nikada neće biti Marc Gasol, ali ni ne mora razbijati pick & roll visokim izlascima i plesati do perimetra i nazad, dosta da igra onaj dio Gasolove obrane koji se tiče čuvanja obruča pametnom zonskom obranom. Uz to što je izuzetno učinkovit, Jokić ima onaj ključni sastojak koji razdvaja franšizne klase od all-star talenta - sve oko sebe čini boljima. Ne bi me čudilo da Jokić ušeće u Agrokor i da ovaj odjednom postane profitabilan. Mislim, Mudiay je pronašao smisao postojanja, Faried također, Nelson je oživio - Jokić ima takav arsenal da je u napadu uspijevao sakriti minuse svih oko sebe.

Sada samo ostaje vidjeti može li to rastegnuti na 82 utakmice i puno više od 28 minuta. Samo.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Zakucavanje s Jokićem i Agrokorom, aplauz….

    Očekujem da će Malone puno više minuta Hernangomezu dati na trojci jer visoke pozicije su prekrcane solidnim igračima. Jesu Faried, Plumlee, Arthur ne jako kvalitetni ali ako si u situaciji da ti oni čini back up opcije onda to nije toliko niti užasno s obzirom na to da Jokić-Millsap su rijetki primjerci kompletnih visokih igrača. Još tu imaju Lylesa kao nekakav all round potencijal…

    U mojoj glavi spminute na npr.trojci bi popunili Chandler, back up Barton i Hernangomez, dok bi minute na beku pokupili Murray–Harris kao starteri te Mudiay-Nelson u back up situaciji plus Barton ako će protivnik imati ozbiljnijeg igrača na niskom krilu.

    Osim Harrisa i Jokica ne bi zgorega bilo da i Bartona ostave na rosteru s nekim dugorocnim ugovorom jer je lik odlicna zakrpa za 2-3 poziciju koja si može stvoriti poene. Sad, koliko bi im bilo pametno da potegnu trade za recimo Bledsoea gdje bi si kratkoročno osigurali velike šanse da bez većih problema budu zicer za doigravanje, a opet u tom dijelu im je potrebna extra klasa koju možda dobiju u Harrisu i Murrayu… Navijao sam da pokupe Ronda ili neki trade da slože s Heatom za Dragiča..

    Ovi Beasley je na Ljetnoj ligi dobio priliku da si stvara poene i to baš nije bilo bog zna šta, rola korner sačekuše bi mu lijepo legla samo hoće li moći odraditi ikakvu obranu na nba razini je upitno. Osobno mi je dugogodišnja nominacija za najljepši šut u ligi, živila estetika…

  2. https://www.sbnation.com/2017/9/7/16270320/adam-silver-nba-draft-lottery-reform-anti-tanking

    Sta misliš o ovome?
    S jedne strane liga je negledljiva poslije All-Star pauze, a s druge izbijaš lošim momčadima i lošim upravama šanse za instant oporavak.
    Na kraju se sve svodi na kalkulator, ali postoji dobra šansa da bi u slučaju ove reforme polovica lige mogla biti beznadno loša ili prosječna 10-15 godina. A ni to se baš ne isplati….

  3. Da li je moguce napraviti toliki defanzivni skok, pa da se Denver preko noci prebaci u 20 odbranu ili cak nize i koji je po tebi plafon ove ekipe u regularnom , a koji u PO ako uzmemo u obzir idealne okolnosti ?

  4. Odlična analiza. S obzirom na napisano o Jokiću i na ugovor koji su dali Plumliju, da li misliš da će mu ograničiti minutažu na 30 minuta po utakmici bar tokom regularne sezone?

    Koje bi bile potencijalne destinacije za Farrieda? Da li uopšte mogu dobiti išta za njega?


Leave a comment

Trackbacks are disabled.