ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

8Sep/171

DETROIT PISTONS

Hoće li se Pistonsi vratiti u život ili će ovaj projekt osuđen na prosječnost opet implodirati i natjerati upravu na potpuni zaokret?

Nakon solidnog izdanja protiv Cavsa u doigravanju godinu ranije, gdje su usprkos metli ostavili dobar dojam, činilo se da su Pistonsi spremni postati stabilna franšiza. Možda ne s previsokim plafonom, ali svakako s jezgrom dovoljno dobrom da im osigura redovno pojavljivanje u doigravanju idućih nekoliko sezona.

Pokazalo se ubrzo da od svega toga neće biti ništa. Ozljeda koljena Reggiea Jacksona potpuno je izbacila momčad iz ritma, s tim da su još puno gore igrali nakon njegova povratka u rotaciju. Očito je bilo da Jackson nije u stanju igrati na visokom nivou i da je njegov povratak u akciju forsiran, iako ponekad nije bilo jasno da li na njemu inzistira igrač ili struka. Obzirom da je njihov relativno banalni napad godinu ranije praktički bio baziran na njegovoj kreaciji iz pick & rolla, Detroit se potpuno raspao na toj strani parketa.

Pistonsi su godinu ranije bio pristojna šuterska momčad i iako postotcima nisu bili sjajni, barem su kreirali potreban broj pokušaja s perimetra. Bez ikoga sposobnog konstantno razbijati obrane pali su na samo dno i po broju pokušaja i po broju ubačaja te su u biti, gledajući obje kategorije, bili jedina momčad lige u donjih 5 u svakoj.

Ovakva neefikasnost posebice je bila naglašena u kontekstu novog iskoraka kojega je liga kolektivno napravila ka smallballu i potezanju trica. Dok su svi ostali pokušavali igrati na što širem prostoru, Pistonsi su posjede vrtili u kvadraturi šupe. Ironično, jedan od revolucionara moderne košarke, a što je SVG definitivno bio svojevremeno u Orlandu, izgledao je odjednom kao jedan od najvećih dinosaura u ligi.

I dok mu se kao treneru nema previše toga za prigovoriti obzirom na manjak resursa, iako je svakako zanimljivo primjetiti da baš nijedan igrač nije napredovao pod njim, osim, ironično, Jacksona koji je doslovno dobio sve ovlasti što je valjda i pomoglo da se "realizira", svakako treba istaknuti da je kao GM sam sebi podmetnuo nogu. Van Gundy je po običaju novac potrošio na skromna pojačanja poput Smitha i Leuera koji nisu previše povisili plafon momčadi.

Istovremeno nisu mogli samo tako poslati Jacksona na led jer se radilo o jedinom igraču koji može napraviti iskorak i podići im plafon, morali su ga trpiti uz nadu da će im to kasnije dati povrat, čime su se dodatno zakopali u jami. I Van Gundy (zbog činjenice da je obrana s nepokretnim Jacksonom igrala katastrofalno) i suigrači (obzirom da im je češće dijelio lopte od Jacksona) su više voljeli Smitha na jedinici, ali napad je i s njim također bio nemoćan jer je prelako u današnjoj NBA braniti momčad koja kao primarnog kreatora ima čovjeka koje ne može zabiti dovoljno ni ulazom ni šutom.

Uz to, SVG je zbog manjka kvalitete na bokovima, a za što je opet isključivo sam zaslužan kao GM, bio prisiljen koristiti visoke postave s Leuerom i Drummondom, odnosno Leuerom i Baynesom, više nego je trebalo, što je dodatno naglašavalo manjak šuta u napadu obzirom da Leuer nije uspio ponoviti šuterske partije iz Memphisa godinu ranije.

Defanzivno su pak Pistonsi pokazali dovoljno borbenosti za momčad koja definitivno nije imala dobru kemiju na parketu i koja je često morala trpiti istovremeno i Jacksona i Drummonda. Iako obrana s Drummondom nije funkcionirala pretjerano dobro, imali su dovoljno da tijekom 48 minuta guraju, a tu su bitnu ulogu odigrale dubina i taktika. SVG je barem tu zaradio plaću, natjeravši cijelu rotaciju da odradi posao, što potvrđuje podatak da su Pistonsi imali top 10 obranu, iako to u kontekstu lanjske sezone više znači da su bili prosječni nego elita. Cilj je kroz sezonu, kada se opet potvrdilo da nemaju igrače koji mogu držati pola parketa pod kontrolom, postao sve jasniji - čuvati obruč od ulaza na pick & rollu i tjerati protivnika da uzima manje efikasne šutove. Uz to, kontrola defanzivnog skoka i tranzicije osnove su njegove filozofije, pa nije nikakvo čudo da su upravo Pistonsi i Hornetsi kojim je na čelu Van Gundyev učenik Clifford, bili prvi i drugi u postotcima skupljenih raspoloživih defanzivnih skokova i najmanjem broju izgubljenih lopti, čime su ostavili protivnike bez potrebnih prilika za kontre.

Dobri temelji nisu bili dovoljno dobri jer na kraju bi Pistonsi poklekli tamo gdje su trebali biti najbolji, a to je u kontroli obruča i perimetra. Momčadi s dovoljno lucidnosti u napadu znale su kazniti njihovu sklonost pomaganju u sredini i kasnim rotacijama te dodatnim pasom uvijek naći otvorenog čovjeka na trici, dok je svaki izlazak Drummonda izvan reketa obično rezultirao poenima na obruču. Kad bi pak ostavili Drummonda što dublje u zoni, rešetali su ih s vrha reketa, tako da očito nije postojao idealan recept. Najveći dio odgovornosti ovdje pada na Drummonda kojega SVG nikako ne uspijeva pretvoriti u tip centra kakav je bio Howard - njegov manjak koncentracije i sposobnosti jednostavno ne omogućuje igrati agresivnu obranu i pokriti dovoljno prostora jer atleticizmu usprkos Drummond jednostavno nema rad nogu (ni mozga) koji bi mu omogućio da u jednom posjedu zatvori više opcija.

Nezadovoljan razvojem situacije i svjestan da nema jezgru za ozbiljne stvari, SVG je ovo ljeto odlučio ozbiljno uzdrmati stvari. Kako se nije našao nitko voljan preuzeti Jacksona ili Drummonda, morao je mijenjati manje bitne dijelove. Najvažnija odluka svakako je bila ne dati novi bahati ugovor Caldwell-Popeu, a onda ga se i odreći kada se pojavila prilika da dovedu Averya Bradleya.

Da bi doveli novu startnu dvojku i uštedjeli nešto dolara, morali su se odreći Marcusa Morrisa, što znači da će im nedostajati jedan čovjek u rotaciji ako se Stanley Johnson ne pokaže spremnim preuzeti veću odgovornost. I dok je zamjena KCP-a s Bradleyem zanimljiv potez jer su poprilično nekonstantnog strijelca potencijalno većeg plafona zamijenili s veteranom u naponu snage, gubitak Morrisa neće biti lako nadoknaditi.

Pokaže li se Johnson nedostojan veće minutaže, a što je logično očekivati obzirom na to da ni u drugoj sezoni nije pokazao nikakve kvalitete prema naprijed, Van Gundy opet neće imati izbora nego jahati visoke postave s Leuerom na četvorci. Također, time će Harrisa gurati u ulogu trojke što je pozicija na kojoj njegovi talenti puno teže dolaze do izražaja. U takvim okolnostima neće biti lako imati prosječan napad bez obzira na Jacksonov očekivan povratak u formu. Doduše, kako situacija s koljenom i dalje traje, upitno je čak i koliko će on biti bolji nego lani, tako da će dodatna odgovornost u kreaciji opet pasti na Smitha, Harrisa i po novome Bradleya. To definitivno ne garantira više od prosječnosti, ako i toliko jer, pogotovo Harris i Bradley, moraju uz role u startnoj postavi odraditi i svoju ulogu vođe napada protiv drugih petorki. Harris i KCP su lani imali sjajnih momenata upravo u tim šihtama, uostalom da nisu Pistonsi bi na kraju završili s još slabijim scoreom. Ove sezone su tanji, Harris će imati itekakvu odgovornost u startnoj postavi, dakle tko će biti lider druge? Galloway? Obzirom na cijenu koju je SVG platio za njega to bi bilo za očekivati, ali Galloway nije klasa koja će kreirati za sebe i druge.

Praktički, sezona im tako ovisi o tome kako će funkcionirati postava Jackson-Bradley-Johnson-Harris-Drummond. Budu li u stanju stavljati dovoljan pritisak na obranu slash & kickom i uspije li Johnson zabijati otvorene šutove, ovo bi mogla biti kvalitetna napadačka postava s dovoljno defanzivne kvalitete da ostanu iznad vode.

Iako upravo u obrani leži glavni oslonac njihovih ambicija, očito da i tu neće biti lako držati visoki nivo igre. Drummond možda nije razbijač pick & rolla i korektor u pozadini kakvom se SVG nadao kada je preuzimao posao, nije ni sposoban preživjeti mismatch protiv bržih igrača ili pratiti šutere na perimetar, ali barem je u stanju skupljati skokove i gomilati stop akcije, tako da bi ga trebalo nastaviti ostavljati još dublje u zoni, riskirati s tim dugim dvicama, osim ako se SVG nada da će ove sezone konačno proigrati u odgovornijoj i aktivnijoj roli.

Lani je dodatni problem kod branjenja ulaza na vrh reketa bio taj što su često morali slati pomoć u sredinu jer nisu imali igrače na lopti sposobne probiti se kroz pick. Dodaj to Drummondovim sporim reakcijama i eto recepta za katastrofu. Uostalom, samo Heat je primio više poena iz sličnog razloga, ali oni su u Whitesideu barem imali elitnog zaštitnika obruča te su puno, puno bolje čuvali i obruč i perimetar.

Ove godine se Pistonsi nadaju da će zdraviji Jackson, a posebice dodatak Bradleya, to promijeniti, ali očekivati od Bradleya da 82 utakmice bude oslonac obrane igranjem presinga na playu vjerojatno je previše optimistično. Međutim, svakako se radi o igraču sposobnom napraviti razliku i ako će njegovu obranu pratiti Drummondov iskorak, odnosno ako će ostatak obrane manje pucati na dodatnom pasu, Detroit bi mogao biti još solidniji na ovom dijelu parketa.

Ako Bradley opet dobar dio sezone bude vukao neku ozljedu, a Drummond ostane ovako limitiran, vjerojatno ih čeka ista priča. Morat će slati pomoć, nastajat će rupe uokolo, a nemaju dovoljno polivalentnih defanzivaca da ih sve pokrpaju u hodu. Sve što će imati bit će ti Van Gundyevi temelji, a kako on često dijeli minute na osnovu toga tko mu više paše u njegovu viziju nego po ključu tko može više podići plafon momčadi, oni sami nisu garancija ičega osim određene razine profesionalnosti. Koju, kako smo već vidjeli, igrači poput Jacksona i Drummonda mogu bez problema sabotirati.

Opet, čak i prosječna obrana bit će više nego dovoljna uz isti takav napad da se dočepaju doigravanja na ovako šugavom Istoku. Odlaskom Bullsa i Hawksa u smjeru rebuildinga, a i značajnim slabljenjem Pacersa, Detroit bi po defaultu trebao preskočiti dvije-tri stepenice u poretku. Ako i smatramo da su Heat i Hornetsi ispred njih, opet imaju dovoljno prostora za ugurati se.

Tako da će jedino bitno biti ne raspasti se do kraja, što u njihovom slučaju nije lako izvesti. Jer ova jezgra osuđena je na raspadanje kad-tad. Cijeli problem leži u tim temeljima, ne možeš napraviti kuću od slame i onda se čuditi kada ti je veliki zli vuk otpuše bez puno muke. Ovaj proizvod nema dugi rok trajanja i samo je pitanje dana kada će sljedeće razočaranje ili eventualna dobra ponuda natjerati Van Gundya na nove promjene. Možda već ove sezone.

REGGIE JACKSON 64 IOR

Tko je Reggie Jackson? Da li je to solidan startni NBA playmaker, nedovoljno dobar da bude prva opcija na rosteru ozbiljnog izazivača, ali dovoljno sposoban nositi odgovornost za napad solidne momčadi? Teško je reći, ali dogurao je do faze karijere kada obzirom na ozljede i godine više ne postoji dodatni plafon, postoji samo mogućnost da bude otprilike ono što je bio prije regresa, a to nije puno. Dapače, ako se stvari uskoro ne poprave, Reggie bi prije očekivanja mogao zaći u fazu karijere u kojoj će morati prihvatiti da je nakon svega ipak ono što su mu nekoć zacrtali u Oklahomi - solidan combo-bek s klupe koji može nositi napad druge postave i tu i tamo pomoći starterima kao zakrpa na obje vanjske pozicije.

ISH SMITH 38 IOR

SVG voli ove udarnike koji ispunjavaju zadatke, a Smith kao nesebičan play sposoban ne gubiti loptu, dodati pravovremeni pas, kontrolirati tempo i odigrati presing na loptu preko cijelog parketa, svakako je svojevrsna produžena ruka trenera. Ukratko, sve je ono što revolveraš poput Jacksona, koji će uvijek radije tražiti vlastiti šut nakon picka, nije. Samo teško je razdvojiti Smithov altruizam od njegove nesposobnosti da zabije skok-šut koja osuđuje napad Pistonsa na bolnu prosječnost.

LANGSTON GALLOWAY 24 IOR

Doveden radi sposobnosti da pogađa tricu iz spot-up situacija s oko 40%, a i zato što može poslužiti kao sekundarni kreator u manje zahtjevnim matchupovima. Obzirom da KCP nije bio naročito učinkovit kao šuter iz driblinga, Galloway napadački može pokriti njegove minute protiv drugih postava i kao osiguranje iza Bradleya svakako je bolje rješenje od Bullocka ili Johnsona koji jednostavno nema vještine za igrati ovako nisko na perimetru.

AVERY BRADLEY 56 IOR

U teoriji donosi iste kvalitete kao i KCP - može čuvati najboljeg protivničkog beka, zabiti kvotu otvorenih šuteva, a po potrebi i kreirati sebi nešto iz spot-upa ili čak kroz pick & roll. Ono u čemu je bolji igrač od Caldwell-Popea je taj što ima nivo više kada je obrana u pitanju, odnosno što je bolji u otvaranju kroz blokove kada je napad u pitanju, iako je teško reći koliko je tu stvar njega osobno, a koliko sistema, obzirom da Pistonsi nisu igrali toliko na istrčavanja koliko na setove u kojima je bitno bilo pozicioniranje u kornerima. Uz to, duplo je jeftiniiji, barem za ovu sezonu. Praktički, jedina prednost KCP-a je u tome što je trajniji, a to bi se na kraju moglo pokazati i presudnim.

REGGIE BULLOCK 20 IOR

Iako mu nije davao previše prilika, SVG se odlučio zadržati ga još neko vrijeme zbog neupitnog 3&D potencijala. Ima šut, ima fizikalije, pitanje je može li ikada zbrojiti 2 i 2. Sudeći po suspenziji koju je zaradio, teško.

LUKE KENNARD 6 IOR

SVG nije mogao odoliti pokušati od njega napraviti novog Redicka, što je moguće izvesti ako Kennard ima takvu radnu etiku i gomilu strpljenja. U suprotnom, mogao je jednostavno pitati Sixerse da mu ustupe Stauskasa.

STANLEY JOHNSON 19 IOR

Obzirom na to koliko je u njega uloženo, nije pretjerano naprtiti mu na leđa ovakav teret. Samo, jebiga, možeš ti nekom dati odgovornost, ali što ako čovjek jednostavno nema talenta? U prve dvije sezone Johnson je definitivno pokazao da ne može igrati ozbiljnu rolu na perimetru jer, osim što će povremeno zabiti skok-šut 1 na 1 ili otići na ulaz iz spot-upa, jednostavno nema vještine za igrati kreativniju rolu na ovoj razini. Ok, s tim se može živjeti, čovjek je trojka s potencijalom za igrati i smallball četvorku, što je također super. Na ovoj razini nema snagu kao u NCAA da se probija do obruča kako ga volja da bi bio strijelac, neće biti ni onaj sekundarni playmaker jer nema ni dribling ni viziju, ali ako će se snaći u 3&D roli, može biti od koristi. Samo, iako mu se igra uglavnom svodi na potezanje trica, Johnson nije dobar šuter i ako ne postane to uskoro, Pistonsi su bacili dvije sezone uzalud pokušavajući ga pripremiti za budućnost. Defanzivno je dobar, pokazuje naznake sposobnosti da brani od 1 do 4, ali ako si totalna ništica u napadu, uzalud sav trud.

TOBIAS HARRIS 65 IOR

Njegovo dovođenje ostaje jedan od boljih poteza uprave jer čovjek je definitivno efikasan strijelac, pogotovo u roli smallball četvorke gdje ima više prostora za operirati i gdje može koristiti brzinu i spretnost protiv manje talentiranih protivnika. Dokazao je da može nositi napad kao šesti čovjek, a može zabiti i u svakoj drugoj roli. Kao trojka nije toliko efikasan, ali i tu će odraditi koliko treba tako da u njemu ne treba tražiti krivca za probleme Detroita. Nije šljaker ni fajter, neće se boriti u skoku, gristi u obrani ili jurišati kroz zid u sredini, više je igrač finese, ali što je u tome loše? Dapače, možda je jedan od rijetkih igrača na ovom rosteru koji još ima prilike za rasti - popravi li postotke s perimetra, a za što svakako ima predispozicije obzirom na meku ruku, bit će još ubojitiji strijelac.

ANTHONY TOLLIVER 29 IOR

Doveden iz isto razloga kao i Galloway, da šutira trice iz spot-upa. Doduše, još se ne zna tko će im ih kreirati, ali SVG je ovoga ljeta maksimalno igrao na kartu tricaških specijalista svjestan da se lanjski očajni učinci s perimetra ne smiju ponoviti. Pitanje je samo koliko rubni rotacijskih igrači poput Gallowaya i Tollivera u tome mogu pomoći.

JON LEUER 45 IOR

Iskoristiv igrač koji može pomoći na obje visoke pozicije, solidan defanzivno i sposoban prema naprijed, ali lani ipak nedovoljno pojačanje zbog mizernih 29% za tricu. Ako neće pogađati otvorene skok-šuteve iz pick & popa, njegovo dovođenje gubi smisao. Obzirom na odlazak Baynesa, vjerojatno ga čeka više minuta u sredini.

ERIC MORELAND -12 IOR

Zašto su mu dali garantirano pola milje umjesto da su ga jednostavno pozvali u kamp znaju samo veleumovi koji vode Pistonse. Rekao bi moj Stari da je lako tuđim kurcem po drači mlatiti. Moreland je light verzija Farieda, samo bez ruku. Skakat će, trčati i plivati na pick & rollu, ali Van Gundyu se eto valjda svidjela pomisao da ima visokog koji može izaći na pomaganje i vratiti se nazad na vrijeme. Možda ga iskoristi da pokaže Drummondu kroz kamp što očekuje od njega, nakon čega bi mu Dre trebao reći da plati ovaj ugovor iz vlastitog džepa.  Iako nije isključeno da bude dio rotacije iza Drummonda obzirom na manjak opcija, definitivno neće donijeti korist momčadi.

HENRY ELLENSON 6 IOR

Očekivano je bio prespor za igrati obranu na ovoj razini, a kako centra ne može glumiti ni pod razno jer svi samo čekaju da mu zakucaju u facu, njegova uloga na toj strani parketa ostaje ogroman problem. Možda bude nešto od njega ako skuži igru kroz pick & pop, a pogotovo ako nauči pogađati trice u NBA okruženju, međutim toliko je očajan atleta da se ne bih kladio na njega.

ANDRE DRUMMOND 78 IOR

Slično kao i Jackson u napadu, Dre je također igrač na sve ili ništa na drugoj strani parketa - ako mu ne upali prvotna akcija, izostat će reakcija i za to vrijeme protivnik će već imati učinkovit šut ili poene na kontu. Ima potreban atleticizam i fizikalije i definitivno nije beskoristan, barem dok skuplja skokova pod oba obruča i zakucava sve što može. Samo, jedno je skakati, a nešto sasvim drugo igrati košarku. Ta slobodna bacanja ostaju feler koji ga košta ozbiljnije role u napadu, vjerojatno i ozbiljnije karijere, međutim najveći misterij vezan uz njega je zašto ne uspijeva biti bolji defanzivac. Tu bi se dalo dio krivnje prebaciti i na trenera koji je pokušavao svašta s njim, dok nije uvidio da ne može ugurati minidisc u kazetofon (isprike mladim generacijama na old school usporedbi). Sada kada zna da nije Howard, kvragu da nije čak ni Jordan, i kada mu daje što više zonskih zaduženja, možda Stan od njega uspije napraviti barem bedem ispod obruča. Kvragu, tek su mu 24 i valjda to može naučiti raditi kako treba bez da se pogubi (tehnički, ne možeš se izgubiti ako stojiš na mjestu, iako je u slučaju Drummonda i to relativno). Ovo im je ionako vrlo vjerojatno zadnja prilika da nešto smisle.

BOBAN MARJANOVIĆ 30 IOR

Boban ima kvalitetu za biti solidan back-up centar, ali problem je što ne može ostati na parketu osim ako nema povoljan matchup. Ako centar ima šuterski raspon, pa čak i ako je atleta koji živi od pick & rolla, obrana će imati problema jer Boban ne trči, on klizi po posebnim tračnicama. S druge strane, ako naiđe na unutarnju liniju bez dovoljno mišića i centimetara koju može terorizirati s niskog posta ubacujući horoke i odbijance, u stanju je sam kroz par šihti napraviti razliku koja će donijeti pobjedu. Uglavnom, poanta je da ne vidim previše mogućnosti da ga koriste kao klasičnog back-up centra koji će konstatno mijenjati Drummonda već mi se više čini da će Boban ostati, kao i do sada, igrač za specijalne trenutke.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Jesu li navijaci Pistonsa u Hrvatskoj ujedno i vodeci aktivisti udruga za legalizaciju marihuane?


Leave a comment

Trackbacks are disabled.