ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

8Sep/172

SUPERFAN SPECIAL: DETROIT PISTONS

Tri godine vladavine Stana Van Gundyja na čelu Detroita su brzo proletjele, a trenutna bilanca sa samo jednim nastupom u doigravanju je izrazito nezadovoljavajuća. U četvrtu godinu ugovora Gundy ulazi s Andreom Drummondom kao jedinim igračem koji je ostao na rosteru od kada je svemogući Stan preuzeo konce upravljanja u Pistonsima. Može li Gundy napokon pogoditi dobitnu kombinaciju s Pistonsima i vratiti se u doigravanje ili nas čeka najcrnji mogući scenarij?

Kilava protekla godina prošarana ozljedama i svađama u svlačionici je iznjedrila samo jednu pozitivnu činjenicu u vidu obrambenog napretka. Prošle godine smo imali čak 11 ekipa s napadačkim učinkom boljim od 110 poena na 100 posjeda, dok je u sezoni 2015/16 bilo svega pet ekipa sa 110 i više poena te bi u ovom slučaju minimalan pad Pistonsa u obrambenoj učinkovitosti sa 105,5 poena na 107 poena na 100 posjeda trebao biti pozitivan predznak za novu sezonu.

Međutim, veliki problem u ovom tzv. poboljšanju je da su rezerve Pistonsa prošle sezone imale jednu od boljih obrana lige. Da se preciznije izrazim, svaki put kada je Drummond sjeo na klupu obrana Detroita bi procvjetala. Njegov drugi kolega, upravo plaćen 18 mil. za sezonu, Kentavious Caldwell-Pope je bio redovni suučesnik u kreiranju lošeg stanja na tom dijelu terena jer su obojici povjereni najvažniji obrambeni zadaci. Drummond je bio zadužen za zatvaranje prilaza obruču (obrambeni rating s njim je bio na 112 poena), dok je Pope bio dežurni stoper na bekovskim pozicijama (obrambeni rating je bio na 111 poena), a to su obojica odradila zabrinjavajuće loše.

Pistonsi su tako nakon kriminalne igre klupe u sezoni 2015/16 napokon dobili pozitivan učinak rezervnih igrača koji se posebno vidio u obrambenom dijelu. Baynes je uspijevao držati sredinu obrane zatvorenom odličnim čitanjem igre i pravovremenim izlascima prema perimetru do visine linije slobodnih bacanja, a bočni igrači su gotovo prilikom svakog bloka zvali preuzimanje jer su Stanley Johnson, Marcus Morris, Tobias Harris, Jon Leuer i na kraju Reggie Bullock bili dovoljno kvalitetni da odrade jedan na jedan obranu protiv nedorasle konkurencije. Nastavak obrambene dominacije u ovim periodima će biti jako teško zadržati jer se Van Gundy mora osloniti na Johnsona kojem će se minutaža praktički udvostručiti u novoj sezoni ili će izvući neki neočekivani trik iz rukava.

Problem prvog obrambenog igrača na bekovskim pozicijama je riješen dolaskom ponajboljeg stopera lige Averyja Bradleyja, ali svejedno, ovo se ponavlja već tri godine, Drummond napokon mora pokazati da je u stanju držati reket zatvorenim. Također, bez obzira na to što je ovaj put tijekom ljeta ipak otišao u teretanu i podigao girju tri puta (navodno smršavio 7-8 kila), Van Gundy bi trebao prestati od njega tražiti da radi presing ili udvajanje prilikom pick igre na igraču s loptom već se tu moraju posvetiti konzervativnijoj obrani, ostati u zoni i nadati se da će Bradley kao i svi ostali vanjski igrači biti u stanju probiti blok.

Najgore u cijeloj priči je što Pistonsi u teoriji imaju potencijala biti jako kvalitetna obrambena ekipa jer s tercetom Bradley-Johnson-Drummond možeš pokriti tri najvažnije prijetnje, na beku, krilu i centru tj. pomoći prilikom ulaza. Pretpostavka je da Johnson sigurno starta jer je najbolji bočni obrambeni igrač kojeg Van Gundy ima na raspolaganju. Upitna je pozicija visokog krila jer ako je Harris sa starterima tada je jedna lopta u napadu premalo i obrambeni skok pati, dok s Leuerom nemaju spacinga (prošle sezone na užasnoj realizaciji od 29% za tri poena) niti nekoga tko si je u stanju kreirati poene protiv najboljih petorki.

Napadački dio igre je ono gdje su se Pistonsi patili prošle sezone. Završili su u donjoj trećini lige po ofenzivnom ratingu sa svega 106 poena na 100 posjeda. Totalni raspad sistema dogodio se oko All-Star utakmice kada su bili neredi u svlačionici. Odradili su nekoliko momčadskih sastanaka u kojima je glavnu riječ vodio Morris, a glavni zaključak je bio da su, dok je Ish Smith vodio napad, svi bili uključeni u kreaciju i igru. Povratkom Jacksona se to sve kao izgubilo, ali problem je bio što, tko god da je bio razigravač, broj asistiranih poena i kretanje lopte je redovno bilo na samom dnu lige. Dodajmo tome da su imali najgori mogući omjer u distribuciji šuteva i postotaka realizacije pa nije niti čudo da su završili kao 24. napad lige. Znači, kombinacija je bila ovakva - kada pogodite najmanje slobodnih bacanja sa skoro najlošijom preciznošću, kada imate 33% realizaciju za tri poena na prosječno 23 šuta po utakmici i zaokružite priču realizacijom od 49% na šutu za dva poena, onda ne možete dobiti ništa drugo nego smeće napad.

Veliki dio krivice ide na teret Van Gundyja jer kompletnu igru je gradio na centralnom picku Jackson-Drummond, a kada je znao da Jacksona neće biti skoro pola sezone svejedno u trening kampu nije uspio složiti ništa više od akcija za Drummonda u low postu, Morrisa da leđima odigra na mid rangeu i pokoju „U akciju“ za Popea. Bilo je tu standardnih pick and pop akcija za Leuera, izolacija za Harrisa te nekih minimalnih pokušaja da Johnsonu daju loptu u ruke da kreira iz pick igre.

Glavni kreator ovog napadačkog kaosa je Jackson koji se u potpunosti posvetio šutiranju trica i poludistance te je zaboravio koja mu je primarna zadaća, napadanje obruča. Najvažnije brojke su pale kod Jacksona, a tu mislim na postotak dodavanja, broj ulaza, broj slobodnih bacanja i realizaciju na obruču. Sve ovo na kraju je premalo ako talent u ekipi nije top klase već bliže nekom srednjem staležu lige.

Ako Van Gundy ima neke nove ideje za napadačke setove teško će ih moći provesti u djelo jer Jackson još uvijek nije dobio dozvolu od doktora da može trenirati. Sigurno možemo očekivati veću rolu za Bobana Marjanovića te se nadati da će Bradley biti u stanju pogađati skok šuteve koji su Popeu redovno završavali na obruču, ne računajući korner trice. Možda vidimo neku rolu za rookie šutera Lukea Kennarda jer ipak je Ljetnu ligu završio s realizacijom od 48% za tri poena, a opet, to je hvatanje za jako kratku slamku spasa.

Najzanimljiviji dio bit će rotacije jer je Van Gundy opet okupio ergelu igraču koji bi iz svakakvih razloga trebali dobiti minutažu. Prvenstveno tu mislim na igrače prve i druge godine koje bi morao testirati nauštrb iskusnijih NBA igrača. Pitanje je hoće li prednost u rotaciji dati npr. Kennardu i Ellensonu ispred Bullocka i Tollivera što bi nekako bilo logično, ali opet, zašto je uopće vraćao dva navedena polu veterana. Isto tako, kako misli da mu drugu petorku vodi Ish Smith koji živi od tranzicije u kombinaciji s najsporijim igračem na rosteru Marjanovićem. Događa se da ima previše nelogičnosti i igrača koji u teoriji ne mogu funkcionirati jedni s drugima.

Najbolje bi bilo krenuti od neke baze gdje će Johnson i Leuer biti starteri na krilu, a napad bi se u tim petorkama morao osloniti na centralnu pick igru Jacksona i Drummonda, te nadanju da će dva najgora šutera iz prošle sezone, Leuer i Johnson, ipak nešto ubaciti. Ovdje bi Leuera iskoristio jer ako i on krene s klupe onda tek neće imati smisla da najbrži igrač s loptom u rukama igra u postavi s dva visoka. Stoga bi Smitha uvijek trebalo koristiti s nekom stretch četvorkom kao što su Tolliver, Ellenson ili Harris.

Ako bi izbacio Johnsona nauštrb Harrisa onda bi izgubio na obrambenom dijelu terena, dok u situaciji da Harris starta umjesto Leuera dobivamo nekompatibilnu rezervnu petorku. Postavljanjem rotacije oko četverca Smith-Galloway-Leuer-Marjanović naglasile bi se mane Smitha i Leuera na postavljenim napadima koji bi se vrtjeli preko Marjanovića dok bi u malo bržoj igri u potpunosti gubio vrijednost Marjanovića na terenu. Osobno bi bio jako radikalan i Bobana bi držao kao trećeg centra, back up minute iza Drummonda bi pokupio Leuer, dok bi ostatak minuta na krilu dobili Ellenson, Tolliver, Bullock ili Kennard.

Ovoj skupini od deseta kvalitetnih NBA igrača ove godine ne bi smjelo pobjeći doigravanje, ali, ako je vjerovati da trening kamp vjerojatno započinju bez full spremnog Jacksona, tada niti kompletan raspad sistema nije nemoguć.

REGGIE JACKSON

Prošle sezone je potop krenuo njegovim povratkom bez obzira na to što je šuterski odradio najbolju sezonu karijere. Međutim, bez njegova napadanja obruča sav ovaj projekt nema smisla te ako ima kroničnu ozljedu lijevog koljena tada se ne bi iznenadio da Van Gundy posegne za nekim tradeom. Jednostavno se mora vratiti na igru koju je prezentirao u sezoni 2015/16 kada je bio rubni All-Star igrač. Bez obzira na ozljedu njegova vrijednost u obrani će biti nikakva te će redovno dobivati zadatak da pokriva protivničke najslabije napadače, a taj luksuz će morati vratiti na drugom dijelu terena.

ISH SMITH

Pouzdana back up opcija koja u svakom trenutku zna gdje se nalazi na terenu. Njegove prednosti bi najviše došle do izražaja u bržem tempu igre. Što se igra bude više odvijala na postavljenim napadima to će mu nedostatak šuta i nemogućnost da se probije do obruča i položi loptu sve više će doći do izražaja. Obrambeno će nastaviti raditi presing na protivničkom razigravaču praktički po cijelom terenu, a nađe li su bilo kojoj drugoj situacije bit će glavna meta protivničkih napada.

AVERY BRADLEY

Stigao u tradeu s Bostonom koji je zauzvrat dobio Marcusa Morrisa, a Pistonsi fantastičnog obrambenog igrača. Bradley će u obrani dobiti identičnu rolu koju je imao KCP. Zadatak će biti zaustaviti Westbrooke i Curryje ovoga svijeta, dok će u napadu imati veliku kvotu spot up i catch and shoot akcija, samo što ovaj put neće blokove postavljati Amir Johnson ili Horford. Također, Detroit je napokon dobio možda najboljeg skakača na poziciji šutera, što bi ih moglo učiniti najboljom skakačkom ekipom lige.

LANGSTON GALLOWAY

Njegovim dolaskom prvog dana prijelaznog roka se dalo naslutiti kako je KCP bivši igrač Pistonsa. U ligi je došao kao nedraftiran igrač kojem su priliku dali Knicksi, a svoju 3&D vrijednost je dokazao u dresu Pelicansa i Kingsa. Problem je što obrambeno jedino može pokriti pozicije 1-2, dok u napadu od njega ne treba ništa više tražiti osim da pogodi otvorene šuteve ako ih uopće Pistonsi uspiju kreirati.

LUKE KENNARD

Možda već sada najbolji šuter na rosteru. Odradio je dvije sezone na Dukeu gdje se profilirao kao jedan od najboljih snajpera na sveučilištu. Ljetnu ligu je odradio na iznenađujuće dobrom nivou gdje je osim šuterskog potencijala pokazao da se solidno snalazi u situaciji kada treba kreirati napad, te je pokazao izrazito visoku košarkašku inteligenciju. Minutažu će jedino dobiti ako bude povreda, a s obzirom na to da Bradley redovno propusti desetak utakmica po godini i da Bullock je suspendiran za prvih pet susreta tada me ne bi iznenadilo da već na startu sezone bude u nekim kombinacijama kao deseti član rotacije.

REGGIE BULLOCK

Četiri sezone pokušava upasti u rotacije NBA ekipe, no svake sezone doživi neku ozljedu. Na rosteru ga drži odličan šut za tri poena i aktivna obrana od koje baš nema puno pomoći. Bullock na terenu većinu vremena provede na poziciji niskog krila jer u napadu doslovno nije u stanju s loptom udariti o pod, dok je u obrani preslab da čuva jače igrače na boku. Njegova rola bi više trebala ovisiti o matchupu, te ne bi trebao biti dio uže rotacije.

STANLEY JOHNSON

Igrač od kojeg se očekuje najveći napredak u novoj sezoni. Gledajući samo njegove predispozicije, Johnson bi u obrani trebao jesti malu djecu i pokrivati pozicije do 1 do 4. Međutim, napadački je toliko izgubljen i neefikasan da je to najčešće bolno za gledati. Momak je čisti primjer igrača koji se do NBA razine praktički nije susreo s nekim tko mu može parirati po visini i snazi, te sada kada primi loptu u ruke praktički nema pojma gdje da krene. Kada i uspije probiti igrača jedan na jedan tada nije u stanju položiti loptu u koš zbog manjka skočnosti i rijetko ćete ga vidjeti da zakucava loptu što je za igrača od 201 cm i raspona ruku od 211 cm poprilično čudno. Uz to ima bolnu kombinaciju užasnog šuta od 30% za tri poena i većeg broja izgubljenih lopti od asistencija, što dovodi do pitanja zašto uopće itko normalan vjeruje da on može napredovati baš ovu godinu. Možda bi odgovor mogao biti da je prilikom rookie godine doživio obiteljsku tragediju kada mu je umrla majka koja ga je naučila svemu o košarci i s kojom je bio jako vezan.

TOBIAS HARRIS

Prošle godine najefikasniji i najbolji strijelac Pistonsa. Prototip scorera s klupe koji svaku večer može zabiti preko 15 poena. Harris je definicija mismatcha u oba pravca. U napadu vrlo lako probije višeg igrača, dok niska krila u veći slučajeva rješava leđnom tehnikom. Obrambeno je kopija Jamala Crawforda samo na krilnoj poziciji. Jedina situacija u kojoj se obrambeno snalazi je kada mora braniti igrače u postu, ali je opet skakački ispodprosječan za visoko krilo. Tražiti od njega išta više od efikasnih petnaestak poena i da popuni minutažu na obje krilne pozicije je ipak malo previše.

JON LEUER

Došao u Detroit kao all round visoko krilo koje je u stanju proigrati s lakta, zabiti preko nižeg igrača skok šutom iz okreta i pogoditi trojku. U teoriji je to sve bilo vrlo lijepo, ali njegov šut za tri poena je došao do razine Josh Smitha. Leuer bi kao i Harris bio jako fin igrač da ga uvodite s klupe kao back up opciju za centra ili visoko krilo. Jednostavno momak nema niti jednu elitnu vještinu s kojom može pomoći starterima već bi kao nekakav pokretač napada s lakta bio od puno veće koristi kada bi mogao kontinuirano igrati s rezervama. Takva je situacija bila početkom prošle sezone kada je ulazio s klupe, ali problemi u startnoj petorci su natjerali Van Gundyja da ga ubaci unutra, dok je onda Harris pozitivno podivljao igrajući kao šesti igrač.

HENRY ELLENSON

Nije se naigrao u rookie sezoni već je većinu vremena prove u G Ligi igrajući za Grand Rapidse. Pokazao se kao jako dobar scorer koji je u stanju mid range igrom i šutom za tri poena bilježiti 18 poena u prosjeku. Odlične igre nastavio je na Ljetnoj ligi gdje je istom igrom uspijevao zabiti 17,4 poena u prosjeku. Veliki problem u igri Ellensona je što nema obrambenu poziciju, nešto slično kao Frank Kaminsky u Hornetsima, prespor za igrati na perimetru, prenesposoban da čuva reket. Ovakvim tempom Pistonsi bi mogli dobiti još jednog dobrog scorera s klupe koji bi ovisno o matchupu mogao popuniti minutažu na visokom krilu i prvenstveno kao stretch petica.

ANTHONY TOLLIVER

Povratnik u Detroit nakon što je odradio prošlu godinu u dresu Kingsa. U ligi se profilirao kao pouzdan šuter za tri poena, fajter i pozitivan tip u svlačionici. Svoju minutažu tražit će na poziciji visokog krila, a konkurencija za desetog člana rotacije bit će mu Bullock, Ellenson i Kennard.

ANDRE DRUMMOND

Najplaćeniji član ove nezgodne družine od kojeg se sukladno tome očekuje najviše. Ovo će mu biti šesta sezona u ligi, a ima tek 24 godine i već je izrastao u jednog od najboljih skakača generacije u oba pravca. Posljednje tri sezone Van Gundy od njega pokušava napraviti low post prijetnju, ali bezuspješno. Pretvorio se od jednog od najefikasnijih u najneefikasnijeg centra lige i praktički su odustali od pick&roll igre. Opet, to je začarani krug kada kontinuirano imaš momčad koja nije u stanju pogađati trice na ligaškom prosjeku već su redovno u donjem dijelu tablice po realizaciji za tri poena. Tako da protivničkoj ekipi ne preostaje ništa drugo nego napuniti reket tijelima što automatski neutralizira Drummondovu najjaču strane igre. Bez obzira na to što nije u stanju pogoditi hook shot ili slobodno bacanje, kroz napadačke skokove i odbijance je u stanju zabijati 13-15 poena po večeri. Mnogo veći problem su njegove obrambene reakcije i čitanje igre koje je dan danas na razini iz rookie sezone. Još uvijek mu se zna dogoditi da okreće leđa protivniku prilikom ulaza, pa da kasni u pomaganju i zatvaranju prilikom ulaza, do toga da skuplja jedva više od jedne blokade po utakmici što je sramotno za međeda od 211 cm i raspona ruku od 230 cm.

BOBAN MARJANOVIĆ

Bobi je dobio status prve rezerve za Drummonda nakon odlaska Baynesa. Marjanović je apsolutna suprotnost od Drummonda jer je u stanju odigrati leđima prema košu i efikasno zabijati poene iz tih situacija te slobodna bacanja pogađa s 80% uspješnosti. Van Gundy je u uvodnom intervju za novu sezonu naveo kako će sigurno imati nekoliko nacrtanih akcija za Marjanovića. Njemu predstavlja problem što gotovo niti jednu obrambenu akciju nije u stanju odraditi, a da mu ne sviraju defenzivne tri sekunde. Dogodi li se nekim čudom da sudac to previdi, onda nastaje kaos jer ga svaka momčad napada u pick igri. Bez obzira na to što Boban ostane u zoni, bekovi svakako bez većih problema dolaze do laganih poena na obruču.

ERIC MORELAND

Odličnim nastupima u Ljetnoj ligi i prošle sezone u G Ligi je zaslužio gotovo sigurno mjesto na rosteru Pistonsa. Momčadi može pomoći u zaštiti obruča kao specijalist za blokade koje su mu obilježile prošlu sezonu u dresu Canton Chargea.

Posted by Ivan Kustra

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. E moj Kustra…

  2. Gee, možeš možda napisati kako su ti ispali IOR-i za igrače?


Leave a comment

Trackbacks are disabled.