ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

11Sep/176

HOUSTON ROCKETS

Dovođenje Paula bilo je sjajan potez, ali problem je što bi to vrlo lako mogao ostati vrhunac njihove sezone ne naprave li iskorak u igri i rezultatu. Ni jedno ni drugo neće biti lako izvesti.

Nakon katastrofalne sezone obilježene raspadom momčadi okupljene oko Hardena, Howarda i McHalea, Daryl Morey je znao da ima samo jedan izbor. Totalnu destrukciju. McHale je već odavno dobio pedalu, kao i Lawson koji je bio sve samo ne pojačanje, a tijekom ljeta je otišao i Howard. Ostao je samo Harden i kada se on već nije mogao podrediti igri kroz Howarda, igri uz Lawsona i igri za McHalea, Morey je bio svjestan kako mu je jedini izbor podrediti sve njemu.

Za trenera je doveden Mike D'Antoni kako bi od Hardena napravio novog Nasha, a potpisani su i bivši Pelicansi, Gordon i Anderson, koji su trebali donijeti šutersku širinu koja će otvoriti dovoljno prostora da Harden operira kroz slash & kick i pick & roll. Iako ni jedan od ovih poteza nije garantirao da će Rocketsi opet početi igrati obranu, nije bilo sumnje kako će im se napad značajno popraviti. I prije svega, s ovako jasno postavljenom hijerarhijom i jasnim identitetom, neće biti problema s kemijom ni u svlačionici ni na parketu.

Rocketsi su tako od starta sezone počeli rešetati protivnike, a kako su i Gordon i Anderson izbjegli ozbiljnije ozljede čim su se makli iz New Orleansa (ma zamisli slučajnosti), manje-više su zadržali istu napadačku razinu kroz cijelu sezonu. Harden je s potpunim ovlastima prisvojio loptu i odigrao MVP sezonu, Ariza i Beverley su dali standardan 3&D doprinos, a Capela je potvrdio potencijal iskazan uz Howarda maksimalno koristeći minute i zicere koje je imao na raspolaganju.

Rocketsi su općenito imali ogromnu sreću s rotacijom jer su i manje bitni djelovi sjajno funkcionirali, od rezervnih centara Nenea i Harrella koji su svaki pomogli na svoj način kada bi dobili priliku, preko mladog Dekkera pa sve do Williamsa kojega je Morey doveo tijekom sezone kako bi dobio dodatno tijelo u vanjskoj liniji što je pak omogućilo D'Antoniu da dodatno raširi napad i gura Arizu sve češće u ulogu smallball četvorke. Rocketsi su tako nadmašili čak i najoptimističnije prognoze glede svog napadačkog iskoraka i još su pri tome nekako uspijeli zadržati i podnošljiv učinak u obrani zahvaljujući kičmi Beverley-Ariza te solidnom učinku centara.

Kroz sezonu su tako skupili 55 pobjeda, završivši s drugim napadom lige, odmah iza Warriorsa, potvrdivši da je Moreyevo okretanje Hardenu i D'Antoniu bilo sjajan potez. Međutim, u doigravanju su na naplatu stigle loše strane i sve ono što su morali žrtvovati da bi maksimizirali Hardenov talent.

Obrana, jasno, nije bila dovoljno dobra, ali ono što je Spursima omogućilo da ih potpuno podrede svojoj volji bila je činjenica da Rocketsi jednostavno nemaju sekundarnog kreatora koji može nositi napad kada Hardena zaustave. Briljantnim taktičkim prilagodbama Spursi su uspjeli držati Hardena pod kontrolom, a igrači poput Beverleya, Gordona i Williamsa jednostavno na ovoj razini natjecanja nisu bili u stanju kreirati za sebe, kamoli druge.

Ovo nije bilo ništa novo jer je drugi najbolji napad lige i kroz sezonu imao problema u clutchu iz istih razloga - u tim periodima padali su debelo u prosjek te su ostvarivali čak i negativnu koš-razliku.

I tu opet na scenu stupa Morey. Svjestan problema, uspio ga je riješiti na najbolji mogući način, dovođenjem Chrisa Paula kojem je očito prestalo biti zanimljivo u Clippersima. Upozoreni na mogućnost da bi mogli ostati bez ičega ako Paul na ljeto potpiše za neki drugi klub, Clippersi su pristali na zamjenu s Rocketsima kako bi dobili barem nešto zauzvrat. Paul je pak pristao odraditi još jednu godinu po starom ugovoru odbacujući tako mogućnost da već ovog ljeta zaradi ogromnu svotu dolara, a i Rocketsi su preuzeli određeni rizik riskirajući da iduće ljeto ostanu bez ičega. Svi su nešto uložili, ali svi bi mogli dobiti i poprilične povrate, posebice Rocketsi.

Naime, sada ne samo da imaju tog potrebnog sekundarnog kreatora, već imaju drugi najbolji plan B u ligi nakon Warriorsa. Dvojac Harden-Paul doduše ne nudi tako idealnu simbiozu kao kombinacija Curry-Durant, ali ono što već sada znamo je da si netko poput Spursa neće moći dopustiti bazirati obranu na zaustavljanu Hardena ako znaju da ih s druge strane može izrešetati Paul. Uglavnom, čak i da ostanu na istim razinama napadački i obrambeno, iskorak u clutchu vjerojatno će im donijeti nekoliko pobjeda viška.

Uz očitu kvalitetu koji donosi kao kreator u ovim najvažnijim utakmicama i gustim završnicama, Paul će Rocketsima donijeti i potrebnu raznovrsnost u igri sa svojom briljantnom igrom s poludistance. Doduše, teško da napad može biti puno učinkovitiji od lanjskoga, ali svakako si sada mogu priuštiti odmarati Hardena određeni broj posjeda te ga koristiti kao spot-up opciju. Sve kako bi mu ostalo što više svježine za doigravanje. Poanta je da ovim potezom definitivno otežavaju protivnicima složiti obrambeni plan kojim će ih pokušati zaustaviti, posebice Spursima koji s Clippersima zadnjih nekoliko godina imaju negativan score i koji su ih uostalom razbili u onom nezaboravnom sudaru u prvoj rundi 2015. gdje je Paul briljirao i to dobrim dijelom napadajući iz spot-upa, ne kao primarni dribler. Nema sumnje kako je Morey i to imao na umu kada je posegnuo za legendarnim playmakerom.

Doduše, time je vjerojatno rješen problem Spursa, ali onaj Warriorsa i dalje ostaje izvan njihovog dometa. Rocketsi i dalje ostaju poprilično šuplji što se, uvjetno to recimo, srednje klase tiče. Da, sada Harden ima prekvalificiranu desnu ruku, ali svi ostali su uglavnom igrači zadatka poprilično skromnih mogućnosti i, što je smrtni grijeh protiv Warriorsa, uglavnom igraju samo u jednom smjeru. Gordon i Anderson, svim sjajnim šuterskim epizodama unatoč, neki su od najgorih defanzivaca na svojim pozicijama (kvragu, Anderson je vjerojatno najgori). Dovođenje Tuckera i Mbah A Moutea hvale vrijedan je potez koji će pomoći obrani, ali napadački su skoro pa ekvivalent onome što Anderson i Gordon pružaju u obrani - osim ako Morey nema nekakav tajni laboratorij u Kini u kojem bi mogao smiksati napad jednih s obranom drugih, neće dobiti neki veliki povrat ovim potezima. Capela može čuvati obruč i zakucati, dakle tehnički igra u oba smjera, ali je očito limitiran. Ariza je odličan spot-up šuter i pouzdan defanzivac, ali tražiti od njega da stavi loptu na parket je izazivati vraga te ni on nije ta treća opcija.

Na kraju krajeva, ne treba ići dalje od Hardena da vidimo koji je glavni problem Rocketsa - iako je ogromna potrošnja u napadu svakako opravdanje za njegove često neinspirativne igre u obrani, definitivno obzirom na fizikalije može pružiti i puno bolji primjer na tom dijelu parketa. Umjesto toga, protivnici uvijek znaju da će dobiti otvoren šut protiv njega, što je problem zato što se često radi o tricama. Harden rijetko brani pick igru ili izolacije jer uglavnom je zadužen za pokrivati ispušne ventile, međutim ni taj zadatak nije u stanju odraditi kako treba jer uredno kasni na zatvaranja i često gubi čovjeka iz vida.

Slično se može reći i za D'Antonia koji je oduvijek poznat kao trener koji smatra da je napad ionako najbolja obrana. Iako nisu imali jasan identitet na ovom dijelu parketa, ono što su definitivno pokušavali bilo je prvenstveno braniti agresivno visoki pick i tu su poprilično usješno uspjevali držati pod kontrolom primarne playmakere. Međutim, problem bi već nastao nakon prvog pasa iz te situacije - reket je bio širom otvoren za rollera jer bi centri izašli visoko, a nitko im ne bi čuvao leđa, a ako bi pomoć i stigla na vrijeme, a često nije jer su pokušavali ostajati na šuterima, strana bez lopte bi bila prazna i protivnik bi imao i prostora i vremena kreirati izgledan šut. Ovo je primjer banalne obrane koja je vjerojatno trebala biti i gora nego što jeste, ali su jednostavno imali sreće da su protivnici promašivali dosta otvorenih trica. Ove sezone će definitivno imati više rješenja na strani bez lopte ako će umjesto Andersona i Gordona dobar dio minuta dobiti Tucker i Mbah A Moute, međutim ne radi se o igračima koji rade razliku i koji će preko noći promijeniti njihov identitet.

Obrana će tako, kao i u slučaju Clevelanda, ostaviti ovu momčad izvan dosega naslova, ali barem će biti zabavni prema naprijed. Obzirom na dva ovakva talenta koja su sama u stanju dominirati nad utakmicom i cijelu večer zabijati iz pick & rolla na sve zamislive načine, jedina pitanja su ona manje opipljive prirode vezana uz kemiju. Naime, mogu li dva igrača koja su navikla dominirati s loptom izbjeći trzavice oko podjele posjeda? I kako će uopća ta podjela izgledati, hoće li se raditi o klasičnom sistemu brojanja ili će prilagodbe biti ovisne o matchupovima? Ono što bi definitivno trebalo biti standard je da jedan od njih uvijek ima loptu, tako da će im razdvajanjem šihti dovoljno često omogućiti da glume heroje.

Uz to, logično se pitati koliko je Paul još ostalo u tanku. Ako je i sam svjestan prolaznosti, onda mu je imperativ ionako čuvati se kroz sezonu i biti u najboljoj formi u doigravanju kako bi mogao pomoći momčadi. Ovo je posebice važno zbog obrane jer Paul će biti nasljednik Beverleya u ulozi terijera i o njegovom presingu na loptu će ovisiti puno toga. Popusti li makar malo, Houston će biti još ranjiviji. Također, šuterska efikasnost bi mogla pasti jer praktički Dekkera i Williamsa mijenjaš s Tuckerom i Mbah A Mouteom, vjerojatno ostaje i nešto manje minuta za Andersona, tako da nije isključeno kako će ostati oko lanjske razine ili čak ispod u napadu. To bi obzirom na sve ili ništa potez koji su povukli s Paulom stvarno bilo i pomalo razočaravajuće iako bi, u slučaju da odigra barem 70-ak utakmica, trebali nadmašiti lanjskih 55 pobjeda čisto zbog spomenute kvalitete u završnicama koju će imati ove sezone.

Nešto što bi moglo biti dodatni problem je i regres klupe uzrokovan ozljedama. Propuste li Anderson i Gordon određeni broj utakmica, neće im biti lako naći zamjenu. Rotacija je izuzetno tanka, neće biti jednostavno odmarati udarne opcije jer im prijeti opasnost da prospu utakmicu zbog manjka igrača koji mogu igrati na potrebnoj razini, tako da će gotovo sigurno do doigravanja opet uglavnom biti potrošeni. Posebice im nedostaje jasan plan na pozicijama 3 i 4, što nas pak dovodi do potencijalnog tradea za Anthonya kojega se iz nekog razloga nadaju odraditi. Iako bi im Carmelo svakako riješio pitanje treće opcije, smisao ovakvog posla se gubi kada u obzir uzmemo obranu. Opet se vrtimo u krug - kao što smo već utvrdili, napad teško da može biti efikasniji, dapače s igračem poput Carmela koji je prosječan šuter za tricu, sve manje ide na obruč i isključivo operira u prostoru između gdje se diže na skok-šut kad god naleti na prvu prepreku, vjerojatno bi postao lošiji, dok bi defanzivno ostali na sličnoj razini. Istina, Carmelo je nešto sposobniji od Andersona, ali istovremeno nije previše aktivan defanzivac i definitivno nije rješenje za momente kada se Leonard i Durant pomaknu za poziciju više.

Uglavnom, čeka nas zanimljiva sezona, možda i sa 60 pobjeda, vjerojatnije negdje u lanjskim okvirima. Jebiga, progres u prvoj godini projekta je bio iznad očekivanja, D'Antoni i Harden su to posložili prema naprijed bolje nego se itko nadao, tako da u drugoj sezoni, Chrisu Paulu usprkos, baš i nemaju previše prostora za novi napredak. Ali, a to nije mala stvar, dovođenjem Paula barem su se osigurali od potencijalnog regresa, kupivši Moreyu još nešto vremena da smisli kako dalje. Za sada novi gazda nema razloga biti nezadovoljan.

CHRIS PAUL 111 IOR

Nakon još jednog razočaranja u doigravanju stvarno je bilo vrijeme da Paul promijeni dres. Pokušao je sve što je mogao protiv Jazza, vukao je, ali uzalud. Pomoći opet nije bilo, a u Houstonu će je valjda konačno imati. Ne pokazuje znakove usporavanja i s više prostora trebao bi biti još ubojitiji kao strijelac i kreator, ali ono možda još važnije je što će imati prilike više igrati iz spot-upa što bi ga moglo učiniti još opasnijim, pogotovo u doigravanju gdje su se obrane do sada mogle fokusirati na njega, a sada će ipak morati birati između dva zla na vanjskim pozicijama. Obzirom da će nakon isteka ove zadnje godine ugovora imati 33 godine, bit će zanimljivo vidjeti misli li mu Morey stvarno iskrcati gomile dolara na nekoliko godina, pogotovo ako opet ispadnu u polufinalu konferencije.

JAMES HARDEN 126 IOR

Njegova rješenja na pick igri bila su temelj svih ambicija Rocketsa i stvarno je kao kreator odradio sezonu za povijest. Obzirom na čisti volumen njegovih akcija i šutersku učinkovitost, teško mu je prigovoriti na selekciji šuta, ali definitivno treba ukazati na preveliki broj izgubljenih lopti koje ipak poručuju da je kao primarni playmaker bio stavljen u malo neprirodnu situaciju. Paul će to popraviti, njegovi povijesno niski postotci izgubljenih lopti donijet će kvalitetu više i napadu i obrani, dok će Harden imati prilike kreirati s nešto više prostora i puno više iz sekundarne kreacije. A kako nema rezervnih playmakera uokolo, očito će njegova pick & roll igra i dalje ostati važan dio napada u situacijama kada Paul sjedne na klupu. Uglavnom, uz dužno poštavanje bradi i sposobnosti zabijanja, ta lakoća kojom gubi lopte i manjak defanzivnog učinka ipak uvijek trebaju biti uzeti u obzir kada pričamo o MVP kandidatima. Harden je izuzetan talent, ali konačni pobjednik vjerojatno neće biti nikada, barem ne dok se momčad gradi oko njega kao primarnog temelja.

ERIC GORDON 46 IOR

Zadnji put kada je Gordon odigrao više od 70 utakmica bilo je to u rookie sezoni. Kvragu, u 7 godina između samo je tri puta otišao iznad 60, a 64 su bile najbolje što je mogao. Pouzdati se tako u njega baš se i ne čini mudrim bez obzira na titulu najboljeg šestog igrača. Što je i još jedan razlog više zašto je dovođenje Paula bilo potrebno. Inače, Gordon je kao i većina igrača Rocketsa više profitirao od volumena nego od neke naročite učinkovitosti. S jedva 40% šuta iz igre i ne pretjerano vanserijskih 37% za tricu, Gordona je, uz dobar zdravstveni karton, preporodila prije svega sloboda koju mu je dao D'Antoni. Čovjek je tako lani potegao više trica od Klaya Thompsona i Damiana Lillarda, uzimajući suludih 14 pokušaja s perimetra na 100 posjeda. Ono što je zanimljivo istaknuti je kako ih većina došla iz spot-upa usprkos tome što je D'Antoni uglavnom pazio da drži u igri Beverleya i Gordona (kasnije i Williamsa) dok je Harden na klupi. Iako je imao prilike kreirati, Gordon više driblingom ne može stvoriti šansu ni sebi ni drugima, izuzmemo li potezanje trica iz driblinga. U čemu je bio solidan, ali po manjku ulaza u sredinu jasno je kako njegova sezona nije bila ni približno specijalna kao neke ranijih osvajača nagrade za šestog igrača. Williams, koji mu je kroz sezonu postao suigrač, bio je puno bolji kreator instant napada s klupe, dok je Gordon jednostavno bio instant šuter koji je živio od rada drugih. Opet, dolazak Paula potrebu za kreatorima svodi na minimum i upravo je ovakav tip igrača poput Gordona sada potrebniji.

TREVOR ARIZA 56 IOR

Igrač koji je u prvim godinama karijere često bio prozivan zbog čestih uspona i padova forme, zadnje tri sezone u Houstonu igra kao robot. S 32 godine na leđima za Arizu više nema tajni, a nema ni puno razbijanja glave oko njegovog plafona - u pitanju je odličan 3&D igrač koji će u obrani odraditi svoje, može preuzimati od 1 do 4, iako je sve očitije kako ne može odrađivati stopersku rolu ili igrati obranu na loptu na elitnim razinama. U napadu će pak zabiti kvotu otvorenih šuteva i to je to. Nema dribling, neća ga sigurno pronaći pod stare dane, ali nije ni bitno sada kada je stigao Paul i kada više neće biti toliko potrebe da održava napad živim ulazima, već se može u miru posvetiti svom poslu.

PJ TUCKER 32 IOR

Torontu nije pomogao protiv Jamesa, vjerojatno neće ni Rocketsima protiv Duranta, ali Tucker je dobar stoper koji može odraditi posao na najboljem bočnom strijelcu protivnika i to će Rocketsima odlično doći u manje zvjezdanim matchupovima. Uz to može poslužiti i u sistemu koji se oslanja na preuzimanja jer može braniti i više igrače. U napadu je prvenstveno netko će zabiti povratnu ako je potpuno otvoren, driblanje i bilo kakvi zahtjevniji potezi za njega su nedostižan ideal. Praktički, slabija verzija Arize.

LUC MBAH A MOUTE 22 IOR

A u tom slučaju Mbah A Moute je slabija verzija Tuckera. Više nije onako energičan i brz kao u mlađim danima kada je bio jedan od rijetkih igrača u ligi čije sposobnosti branjenja više pozicija su mu osiguravale posao, ali još uvijek može odraditi solidan posao na većim swingmanima. Problem je što je najmanje sposoban prema naprijed - ako su Ariza i Tucker limitirani s loptom u rukama, što reći za čovjeka koji uglavnom izbjegava uopće dirati loptu u napadu? Iako je lani ubacio 39% trica, činjenica je da uopće ne sudjeluju napadu jer je ubacivao tek 1 tricu svakih 100 posjeda. Usporedbe radi, u 80 utakmica koliko je lani odigrao, izgubio je 46 lopti naspram ubačene 43 trice. Čovjek je doslovno duh. Opet, obzirom na problematičnu obranu Andersona, možemo očekivati dosta postava u kojima će igrati ili uz Arizu ili uz Tuckera, čisto radi obrane. Dok D'Antoni ne popizdi i nakon par minuta na parket pošalje šutera.

TROY WILLIAMS 16 IOR

3&D projekt kojega se Memphis olako odrekao nakon što im nije donio tricašku kvalitetu kojoj su se nadali iako je definitivno pokazao NBA razinu atleticizma, samim time i sposobnost igranja obrane. Pred kraj sezone pokupili su ga Rocketsi kako bi mu mogli dati ugovor i dobiti prava za ubuduće i to bi se moglo pokazati dobrim potezom jer možda upravo Williams bude onaj dodatni šuter na boku koji im treba za zaokružiti rotaciju.

RYAN ANDERSON 51 IOR

U playoffu se pokazalo da ga je nemoguće sakriti na četvorci, što zbog obrane, što zbog lakoće kojom ga je bilo lako braniti na trici. D'Antoni je pokušao nešto izvući od njega gurajući ga na klupu, odradio je i netipično velik broj minuta kao smallball petica, ali rezultat svih ovih pokušaja uvijek je bio isti. Jednostavno, ne možeš ostati na parketu ako ne možeš trčati u ligi koja se bazira na vanserijskim atletama. Iako očito ne može biti na parketu u važnim utakmicama, kao jednodimenzionalna stretch četvorka Anderson ima vrijednost kroz regularnu sezonu, tako da će svakako ostati bitan dio rotacije barem u ovom prvom dijelu sezone ili dok ga Morey ne trejda, što neće biti nimalo lako obzirom na suludi ugovor koji mu je dao. GM Rocketsa se očito s razlogom nakrcao velikim trojkama koje mogu igrati i kao smallball četvorke jer namjera je nastaviti dobivati šut za tricu s pozicije uz više obrane kroz preuzimanja i zatvaranja perimetra. Nitko od potencijalnih zamjena nije šuter kao Anderson, ali svakako će imati više smallball opcija nego lani. Manje minuta uz potencijalne probleme s ozljeda - nevjerojatno, ali Anderson je također lani tek drugi put u 9 godina dugoj karijeri odigrao više od 70 utakmica u sezoni - vjerojatno su nagovještaj sve manje važnosti Andersona koji još uvijek ima dvije sezone nakon ove za odraditi, s ratom teškom 20-ak milja u prosjeku.

ZHOU QI 4 IOR

Ostane li dovoljno dugo u ligi, trebat će prvo potrošiti par sezona za ojačati kako mu u facu ne bi kucao svaki igrač na minimalcu. Vrlina mu je šut s perimetra, ali kako će ga defanzivno biti gotovo nemoguće sakriti, od njega se u rookie sezoni ne treba očekivati previše.

CLINT CAPELA 65 IOR

Odlično se snašao kao pick & roll finišer i praktički je uz Hardena i Paula najpouzdanije dugoročno rješenje Rocketsa kojem će, dodajmo i to, iduće ljeto trebati iskrcati popriličnu svotu dolara ako ga misle zadržati. Daleko od toga da je Capela idealan igrač - ima poprilične probleme sa slobodnima i bilo kakvom drugom košarkaškom akcijom koje ne uključuje zakucavanje - ali je pouzdan smetlar i solidan defanzivac. Rocketsi mu ne rade uslugu stavljajući ga često dosta daleko od reketa jer Capela nije takav tip igrača koji može pratiti bekove, iako je u stanju doći nazad u sredinu na vrijeme i zalijepiti bananu.

NENE HILARIO 43 IOR

Rekli smo nešto slično već za Gordona i Andersona, a trebamo to naglasiti i kod Nenea, čisto da se zna kakvu su u biti sreću lani imali Rocketsi s rotacijom uspijevši i od njega izvući 67 utakmica. Zadnji put kada ih je Nene odigrao više bilo je u doba dok je još nosio dres Denvera. Uz dostupnost, donio je i kvalitetu, koristeći maksimalno prostor koji mu je raširena formacija ostavljala u sredini, zabijajući gomilu poena izuzetnim postotcima. Rocketsi ga nisu previše koristili kao opciju na visokom postu, iako su mu znali tu i tamo baciti loptu na blok da odigra 1 na 1, već su ga maksimalno jahali kroz pick & roll gdje je igrajući protiv sporednih postava jednostavno uništavao igrače koji mu talentom nisu ni blizu. Dobiju li nešto slično ove sezone, opet će imati jednog od boljih back-up centara u ligi i definitivno pozitivnu produkciju na poziciji.

TARIK BLACK 22 IOR

A tome će pripomoći i Black kao zamjena za Harrella. Što se napada tiče, Rocketsi neće osjetiti nikakvu razliku jer je i Black dobar finišer u pick igri koji će sigurno biti još bolji u puno ozbiljnijem sistemu od onoga Lakersa. Osnova će tako ostati ista, a ono što će dobiti je puno bolji skok općenito, pa tako i u napadu. Blackova skakačka kvaliteta i puno moćnije fizikalije omogućit će mu da puno bolje zakrpa eventualni duži izostanak Nenea i uopće izgledno je kako će Rocketsi opet imati i jednog od boljih trećih centara u ligi. Defanzivno pak Harrell je bio pokretniji igrač, ali i puno slabiji u sredini, tako da Houston od njega na tom dijelu parketa nije imao koristi. Obzirom na njihov sistem gdje je centar često na streljani vjerojatno ni Black ne bi prošao puno bolje, međutim s nešto više defanzivaca u rotaciji nije isključeno da će sporedne postave Rocketsa biti nešto čvršće, a tu bi se onda i Blackova pojava u sredini mogla više isplatiti.

CAMERON OLIVER 10 IOR

Iako se spominjao kao potencijalni kandidat za drugu rundu, Oliver je preskočen na draftu, što su Rocketsi iskoristili kako bi ga doveli u svoj trening kamp pri tome mu garantiravši više od trećine minimalca, kako bi mu ugodniji bio život ako sezonu uglavnom bude provodio u G-ligi. Skočan i snažan igrač koji je dominirao pod NCAA koševima kupeći skokove i zakucavajući sve što se moglo usprkos manjku centimetara na sebe je ipak pažnju privukao u svojoj drugoj godini u kojoj je počeo redovno stavljati i trice. To ga čini zanimljivim projektom na NBA razini jer atleticizam za igrati modernu četvorku ima, a ako bi mogao odraditi i stretch rolu, onda definitivno ima i šansu zaraditi još više dolara u budućnosti.

BOBBY BROWN 4 IOR

Hardenov najbolji prijatelj u svlačionici na račun odnosa sa "gazdom" izgleda da je zaradio još jednu godinu na minimalcu iako još nema službene potvrde. S 33 godine na leđima teško da je dovoljno dobar čak i za rolu trećeg playa, ali ako će igrati minimalan broj minuta kao lani, nije ni bitno. Bitno da je Brada sretan.

ISAIAH TAYLOR 0 IOR

Play s Texasa lani nije uspio preskočiti ni Browna u rotaciji, završio je u D-ligi, a onda su mu Rocketsi dali negarantiran ugovor kako bi zadržali njegova prava. Mogao bi preživjeti kamp i ostati među 15 ako se pokaže da je Brown tijekom ljeta dodatno oronuo.

TIM QUARTERMAN 4 IOR

Igrom slučaja završio je u Houstonu dok je Morey kupovao uokolo negarantirane ugovore kako bi mogao zgotoviti trade za Paula. Na kraju im Quarterman nije trebao, a kako već imaju dovoljno potencijalnih petih bekova, vjerojatno ga neće voditi ni u kamp te bi ga mogli otpustiti ako u međuvremenu ne nađu neki trade u kojem ga mogu iskoristiti. Nekadašnji suigrač Bena Simmonsa ionako ne djeluje kao NBA igrač, nije kreator, a nema baš potencijala ni kao 3&D igrač.

SHAWN LONG 17 IOR

Slično kao i Quarterman tu je slučajno, definitivno ne zato što su Rocketsi željeli njegove talente u blizini. S tim da bi njega mogli voditi u kamp kao blokerskog specijalista na petici koji uz to pokušava dodati i šut iz vana svojoj igri. Uspije li u tome, nije isključeno da ćemo ga gledati u NBA još koju godinu.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (6) Trackbacks (0)
  1. Nakon 2 najbolja igrača po IOR-u, treći zaostaje preko 50 bodova. Ne mora značiti ništa, ali nameće mi se pitanje: na koga se tu još možeš osloniti?

  2. Kakvo su naoružanje složili na krilnim pozicijama uopće se ne bi iznenadio da na kraju balade Andersona utope za praktički ništa u recimo Hawkse…

  3. Da li vise verujes Paulu i Hardenu ili Westbrooku i Georgeu ? Da li je zamisljena trojka Leonard, Paul, Harden opasna za Warriorse do godine ?

  4. Jedno pitanje ne vezano iskljucivo za ovaj tekst. Naime liga sve vise postaje punija sa talentovanim modernim visokim igracima. a cak su se i ovi neki stariji preko noci presvukli u modernije verzije, pa s obzirom da u kontenderima nema nijednog takvog ineteresuje me sta mislis, koliku stetu GSWu bi naneo recimo Davis u Houstonu, ili Zinger u Bostonu ili Cousins u OKCu npr. ?

  5. @ brazzeri – ne vjerujem ni sebi, kamoli nekom drugom. takva trojka je ok, ali tko je petica i tko je dodatni swingman uz pretpostavku da Leonard ide na 4 protiv Duranta? nije dovoljno bez odgovora na ta pitanja. Ariza nije rješenje, to su Spursi lijepo pokazali u playoffu

    @ bot123 – svakako bi im otežali život, stoga sve ove momčadi koje spominješ, osim Oklahome, vjerojatno ciljaju prvu priliku da dodaju takvog igrača jer trenutno nemaju šansi. a uskoro će dva biti na tržištu ako se dogodi ono što očekujemo da će se dogoditi u New Orleansu. jedino mislim da čak ni Knicksi nisu toliko van pameti trenutno da diraju u Zingera

  6. iskusan potez preskakanje ep-a ove godine 🙂

    sto se tice price oko utrcavanja u vezi gsw nisam znao da je cut toliko efikasan tip akcije cak vise i od tranzicije, put back-a i spot up-a a da je najnefikasnija akcija pnr koji zavrsava ball handler. dobro to je gledajuci prosek – svaki igrac je manje ili vise uspesan u nekim segmentima igre u odnosu na to sta su mu jace strane igre ali onako gledajuci kao celinu stvarno je moguce da sa velikim uplivom analitike kojoj je cilj da podigne efikasnost da cemo sve vise gledati kretnji bez lopte u modernoj kosarci uz mali uslov kao sto kazes da na terenu imas sto vise dostupnih igraca sposobnih da odigra ta dodavanja i da uoci otvoreni prostor na terenu.
    https://i.imgur.com/qPEPdCN.jpg


Leave a comment

Trackbacks are disabled.