ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

13Sep/174

INDIANA PACERS

Nakon što su osjetili da bi mogli dodatno zaglaviti u sredini, Pacersi su odlučili razdrmati roster i okrenuti novu stranicu. Samo kako bi dodatno zaglavili u sredini. Rezultat takve "vizije" jedna je od najmanje zanimljivih momčadi koju NBA trenutno nudi.

Nakon druge opskurne sezone pod Frankom Vogelom koja je potvrdila da su najbolji dani ove generacije prošli s lomom noge Paula Georgea, Pacersi su se odlučili za promjene. Larryu Birdu, koji je već i Vogelu pod nos gurao potrebu za više smallballa i za bržim tempom, učinilo se da bi za tako nešto bilo dovoljno dati momčad u ruke Nateu McMillanu, zamijeniti playmakera i dati Thaddeusu Youngu i Alu Jeffersonu minute koje su bacali na Jordana Hilla, Lavoya Allena i Iana Mahinmia.

U startu je ovakav plan bio osuđen na propast jer McMillanov pogled na košarku prije svega je uključivao kontrolu lopte i igru kroz spore napade. Jeff Teague i spomenuti Young su donijeli pomak u napadu slash & kick kreacijom i kakvom-takvom šuterskom kvalitetom na četvorci, ali su srušili defanzivni učinak te su Pacersi, kada se sve zbroji, bili lošija momčad nego godinu prije. U napadu su životarili zamijenivši više akcije kroz post bazičnim pick & rollom, igrali čak i sporije nego godinu ranije s Hillom i Vogelom, a u obrani nisu mogli ni životariti jer bez Hilla i gomile šljakera pod košem nisu imali dovoljno defanzivnih igrača na raspolaganju.

Uostalom, pokušavati igrati moderno s tipom igrača poput Monte Ellisa koji je ispodprosječni šuter na poziciji nikada nema smisla, a Pacersi su dobar dio sezone upravo forsirali takav plan. Iako je McMillan naknadno gurnuo Ellisa u prikladniju rolu šestog igrača, otvorivši minute u startnoj postavi za puno bolje opcije poput Milesa i Robinsona, ipak je previše vremena bacio na postavu koja ne funkcionira i koja je uostalom na kraju godine bila i najčešće korištena petorka Indiane.

Uz probleme sa startnom postavom, mučila ih je i klupa gdje je Bird potpuno promašio s dovođenjem igrača poput Jeffersona koji niti se uklapao u to navodno ubrzanje s više pick & rolla, niti je bio u stanju obrambeno zatvoriti sredinu. Nedostatak vizije i dubine osudio ih je tako na sezonu stajanja u mjestu i traženju nekakvog smisla, iako su i takvi imali dovoljno da se uguraju u doigravanje i dobiju batine od LeBrona i Cavsa.

Ono također očito kroz cijelu sezonu, uz činjenicu da ovaj roster nema nikakvu budućnost, bilo je i da Paul George sve jasnije želi promijeniti sredinu. Njegov pristup kroz godinu definitivno nije bio na očekivanoj razini i to je bilo očito i u obrani i u napadu. Čuvao se u oba smjera, defanzivno igrajući najslabiju košarku karijere, a u napadu se previše oslanjajući na poprilično lošu selekciju šuta. Iako su mu šuterski postotci iz svih situacija bili odlični, što definitivno potvrđuje klasu, manjak ulaza i višak skok-šutova s poludistance mogao je značiti samo jedno – ili više nema onaj atleticizam od prije ili se jednostavno ne želi trošiti.

Njemu je dolazak Teaguea u svakom slučaju pomogao jer je mogao manje driblati u pokušajima da kreira nešto za druge, što mu ionako nije jača strana, odnosno jer je mogao uzeti puno više pokušaja iz spot-upa. Međutim, čak i u toj sekundarnoj kreaciji nije bio na razini koja bi se očekivala od all-star klase na vanjskim pozicijama iako je ovdje problem bio i u tome što je McMillan dao prevelike ovlasti Teagueu koji bi obično potrošio najveći dio napada na pimplanje. U svakom slučaju, želje su mu uslišane prije nego je sezona službeno završila – poslan je u Oklahomu gdje će uz Westbrooka imati još više šanse raditi ono u čemu je najbolji, šutirati otvorene šutove i kreirati iz spot-upa, bez potrebe za previše mudrovanja kroz dribling i ulogu primarne opcije.

Pacersima je dosadilo slušati njegovo stalno zvocanje o tome kako neće potpisati novi ugovor te su ga spakirali za poprilično slabašan povrat u vidu lošeg ugovora Victora Oladipa i nebitnog Domantasa Sabonisa. Iz nekog razloga nije im se ulazilo u novu igru čekanja s Georgeom, a uostalom kao franšiza su ionako tako postavljeni da im je važniji igrač poput Oladipa koji ima kakvu-takvu dokazanu vrijednost na parketu nego nakakav apstraktni pick. Pacersi, naime, izbjegavaju rebuilding kroz potpuno rušenje zbog stava da se stalno moraju boriti za naklonost publike koja zahtijeva rezultat.

Što je, usput recimo, totalno pogrešno razmišljanje jer Pacersima gledanost ionako pada u ispodprosječnost čim nemaju momčad sposobnu igrati barem finale konferencije. Stoga ne vidim baš preveliku razliku između momčadi koja se bori za osmo mjesto i one koja se bori za visoki pick. Očito stoga da je takva politika prije svega rezultat ikakvog nedostatka vizije kod uprave, bilo da se radi o vlasniku ili Larryu Birdu. Bird je inače opet stao u stranu baš zato što mu se ne prolazi kroz novu fazu u kojoj momčad očito neće biti previše konkurentna te je odgovornost za rebuilding u hodu prepustio svom dojučerašnjem asistentu Kevinu Pritchardu, sebe proglasivši savjetnikom. Iako ne treba sumnjati da će Pritchardova biti zadnja, šaputanje u uho čovjeka koji mu je dao posao zasigurno će se osjećati još neko vrijeme u potezima koje vuku Pacersi.

Uglavnom, nakon što su se riješili Georgea, odbili su pomisao preplaćivanja Teaguea, dovevši veterane Collisona i Josepha koji će vjerojatno dati 80% Teagueove produkcije za puno manje novca. Doduše, Teague je od Wolvesa dobio otprilike ratu koja odgovara zbroju njihovih, ali poanta je da su Pacersi izbjegli ugovor koji bi im dugoročno opterećivao cap.

Istu stvar napravili su i kod traženja zamjene Milesu koji je otišao u Toronto, iako ne kako je prvotno zamišljeno u tradeu za Josepha. Raptorsi su komplikacijama usprkos ipak doveli potrebnog swingmana, a Indiana opet nije imala namjeru ikoga preplatiti te su odlučili minute zakrpati dovođenjem Bogdanovića koji je upravo postao slobodan igrač nakon što su Wizardsi odbili zadržati njegova prava. Ovdje su Pacersi prošli još bolje nego s playmakerima jer je Bogdanoviću samo jedna godina garantirana i u slučaju potrebe mogu si otvoriti dodatnih 10 milja prostora na capu iduće ljeto.

Ovakvi potezi ujedno govore da su itekako svjesni u kakvoj se poziciji nalaze jer plan je izgleda zadržati ovaj skrpani roster par sezona, a onda u ljeto 2019. potpisati Turnera te oko njega i Oladipa graditi novu jezgru. Praktički, uz njih dvoje tada bi na rosteru, izbjegnu li davati dugoročne ugovore veteranima idućeg ljeta, trebali imati tek nekoliko igrača na rookie ugovorima.

I koliko god to bilo u redu i poprilično odgovorno, problem je samo u tome što postoji ogromna razlika oko toga imaš li na rookie ugovoru top 5 pick s iduća dva drafta ili dva picka negdje između desetog i četrnaestog mjesta. Praktički, ispada kako računaju na Turnera i Oladipa kao na nositelje neke buduće kvalitetne jezgre, što baš i ne zvuči ambiciozno. Ili se nadaju opet nabasati na nekakvog Grangera ili Georgea na rubu lutrije.

Opet, iako stvari na papiru ne izgledaju tako loše kao u Atlanti, Chicagu i Brooklynu, ne treba zanemariti mogućnost da Pacersi na parketu izgledati puno, puno gore. Počnimo samo od trenera koji i dalje garantira manjak ikakve ideje kako u napadu, tako i u korištenju postava. Teague, koliko god limitiran igrač bio, ipak je nešto bolji kreator i strijelac od Collisona i posebice Josepha. Praktički, Collison je elitna back-up opcija na jedinici, ali kao starter je ipak previše limitiran fizikalijama te bi, usprkos tome što je definitivno energičniji presing igrač od Teaguea, čak i obrana na jedinici i dalje trebala ostati ogroman problem za Indianu. Uz to, nije ni približno dobar slash & kick igrač ili razigravač iz pick & rolla kao Teague, što bi mogao biti problem jer pick igra i bacanje povratnih su manje-više sve što Pacersi vrte.

Barem je zadnjih godina postao solidan šuter i u stanju je nakon picka potegnuti tricu, što je minimum kojega treba imati moderni playmaker. To je nešto što recimo Joseph nema ni pod razno. Limitiran kao kreator, Joseph je u Torontu živio od povratnih koje su mu bacali Lowry i DeRozan te Indiana definitivno od njega ne treba očekivati previše u napadu, posebice jer je, usprkos tome što je uglavnom šutirao iz spot-upa, kroz karijeru na 32% za tricu. O njegovim pokušajima napadanja sredine koji obično završavaju dugom dvicom radije nemojmo ovom prilikom. Defanziva je ono gdje će Joseph pokušati opravdati ugovor, pa iako nije atleta koji može raditi problem elitnim playmakerima, dovoljno je čvrst da brani od 1 do 3, što ima nekakvu vrijednost. Uostalom, obzirom da dolazi umjesto igrača poput Ellisa i Brooksa, Joseph je vjerojatno i jedino pojačanje u rotaciji.

Oladipo dolazi uskočiti u Georgeove cipele kao all-round potrošač i ovo će mu biti odlična prilika da oživi karijeru koja je u Oklahomi zapela u blatu. Doveden da bude rasni sekundarni kreator koji ujedno može spremati Westbrookove povratne, Oladipo nije opravdao očekivanja, igrajući s puno manje energije nego je to bio slučaj u Orlandu. Jednostavno, nije toliko dobar šuter i defanzivac da bi mogao samo tako donijeti vrijednost igrajući bez lopte. Doduše, nije ni toliko dobar s loptom u rukama da bi vodio ozbiljnu momčad, ali u Indiani će svakako imati veće ovlasti napadati iz driblinga i motati se oko lopte, što bi mu trebalo pomoći statistički. Kako su i Collison i Joseph ionako navikli igrati u spot-up roli jer su često bili dio postava s dominantnim playmakerom kroz karijeru, bit će svakako bolji partneri Oladipu od Westbrooka.

Postavljajući ovako stvari, jasno je da Pacersi sebi nisu postavili pretjerano visok plafon jer Oladipo je klasičan primjer igrača koji nabija brojke u lošim momčadima. Uostalom, epitet luzera se može primjeniti i za većinu ostalih članova petorke. Uz Collisona, kojega usprkos solidnom učinku nitko ne želi zadržati na kraju sezone, tu je kao vjerojatni član petorke i Bogdanović kojega su se i Netsi i Wizardsi jedva čekali rješiti. Njegovu nesposobnost u obrani i manjak atleticizma nije lako trpiti u ozbiljnim minutama, a Pacersi se nadaju kako će im za ukazano povjerenje barem vratiti šuterski i kao strijelac sa strane bez lopte.

Obzirom da će lopta uglavnom biti kod Oladipa i jednog od playmakera te da je za očekivati kako će Pacersi uglavnom vrtiti akciju kroz visoki pick, ne treba očekivati da će previše vremena uložiti u kreiranje napada u kojem bi Bogdanović imao veću rolu kao catch & shoot opcija koja se otvara kroz blokove. Ali, kao ispušni ventil i povremeni kreator iz sekundarne akcije, on bi svojih 15-ak poena po utakmici trebao moći zabiti bez problema. Ako dobije dovoljno minuta, što također nije sigurno.

Nije isključeno da u slučaju prevelikog curenja obrane nešto veću rolu dobiju defanzivnije postave s Robinsonom, kojega će Pacersi svakako testirati i kao potencijalnog člana buduće jezgre. Također, pokaže li se Lance Stephenson solidnom zamjenom za Oladipa na poziciji dvojke, doći će do gužve u kojoj nikome nište nije garantirano.

McMillan je inače sklon korištenju duboke rotacije s velikim brojem izmjena u drugoj petorci, a kako nemaju neke velike zvijezde, nije isključeno da koristi dvije vanjske linije u podjeli u kojoj će samo Oladipo imati garantirano preko 30 minuta. Lance je također igrač koji nema neku veliku vrijednost bez lopte u rukama, a iskreno govoreći nema je ni s loptom, ali nije isključeno da će ga McMillan, ako se bude držao nekakve postojeće hijerarhije umjesto košarkaške logike, koristiti uz Oladipa i kao jedinicu i trojku. To bi i Bogdanoviću i Robinsonu dodatno otežalo priliku da dođu do minuta.

Uglavnom, rotacija će zasigurno biti pomalo kaotična, kao uostalom i produkcija. Nešto bolje je na visokim pozicijama gdje Pacersi imaju dva jasna nositelja u Youngu i Turneru. Obojica su odlični pick igrači, a pick & pop s Turnerom vjerojatno će ostati njihova glavna akcija. Za Turnera će biti ključno da postane još opasniji šuter s perimetra, a za Younga da zadrži solidne postotke i po mogućnosti potegne nešto trica viška. Naime, njih dvoje su lani uzeli gomilu dugih dvica, posebice Turner kojemu je gotovo trećina šutova otpala na područje između reketa i perimetra, a to je nešto što će se trebati mijenjati kako bi dobili dodatni prostor u napadu.

I dok će ovaj dvojica donijeti solidnost u oba smjera, problem je klupa na kojoj doslovno nema nikoga. Sabonis nema rolu u NBA i teško da će je pronaći ove sezone, a već smo ustvrdili kako je Big Ala vrijeme pregazilo. Mladi igrači poput Leafa i Anigbogua definitivno nisu spremni pružiti ozbiljnu produkciju s klupe tako da je očito kako Pacersi nemaju dovoljno za ozbiljnije se uključiti u borbu za playoff te da izglede imaju samo zato što se nalaze na Istoku.

Što na opet vraća na njihovu odluku da prostor potroše na nebitne veterane umjesto da pomoću njega dobiju nekakav pick tijekom sezone. Koliko god spominjali kulturu i ozbiljnost, ne vidim baš koliko se može naučiti od plaćenika poput ovih koje su okupili i koji su taman toliko dobri da ih ostave bez top 5 picka. Postoji mogućnost da kroz sezonu Pacersi krenu u tankiranje i rješe se nekih ugovora, posebice ako Turner bude imao problema s ozljedama, a isto tako postoji mogućnost i da se pojačaju ako nekim čudom budu u igri za doigravanje do veljače. Jedino za što ne postoji mogućnost je da se pomaknu iz zone nebitnosti u koju su upali pokušavajući je preskočiti.

DARREN COLLISON 47 IOR

Vraća se u franšizu gdje je odigrao neke od boljih partija u karijeri, sudjelujući usput u smjeni generacija i prelasku s Grangera na Georgea. Sada je opet u sličnoj situaciji, momčad se s Georgea prebacuje na Oladipa i Turnera, a opet će i odraditi sličan osrednji posao. Solidan combo igrač koji nikada nije bio dovoljno dobar ni kao strijelac ni kao razigravač ni kao defanzivac ni kao šuter da bi netko oko njega nešto gradio, ali u svemu dovoljno kompetentan da uvijek nađe posao.

CORY JOSEPH 37 IOR

Raptorsi su ga se riješili usprkos relativno povoljnom ugovoru, kako bi otvorili prostor za momka na rookie ugovoru za kojega nisu sigurni da može zabiti skok-šut. I to usprkos tome što je Joseph rođen u Torontu. To sve govori koliko im je bilo stalo zadržati ga. I treba ih potpuno razumjeti - Joseph je slično Collisonu igrač bez specijalnog talenta, solidan u svemu, poseban u ničemu.

JOE YOUNG 0 IOR

Još jednom će dobiti priliku iako u prve dvije sezone ničim nije pokazao da je NBA igrač. Nevjerojatno da ga vraćaju i treći put, bez obzira što opet neće imati previše minuta na raspolaganju jer će vjerojatno i Lance i Oladipo dobiti više minuta na jedinici. Sve je samo ne "mighty".

VICTOR OLADIPO 63 IOR

Njegova zadnja sezona u Orlandu bila je zanimljiva, posebice u drugoj polovici kada mu je Scott Skiles predao napad u ruke. Oladipo je tada bio na rubu triple-doublea većinu večeri, gomilajući asiste u kontekstu koji bi mogao biti sličan ovome što ga čeka u Indiani. Opravdanje je tada bilo da ga žele što više vidjeti u pick & rollu i općenito kao kreatora kako bi razvili taj aspekt njegove igre za ubuduće. I sve to da bi ga par mjeseci kasnije trejdali u Oklahomu. Sad, ili im se nije svidjelo ono što su vidjeli, ili su stvarno mislili da je Ibaka rješenje. Ne znamo i nije bitno, bitno je da Oladipo može odraditi puno veću rolu s loptom nego je to imao prilike pokazati u Oklahomi. Pitanje je samo može li biti išta učinkovitiji od Collisona i Josepha u toj roli jer ako ne može, pa onda je u biti svejedno tko je kreator s najvećim volumenom. Osim u slučaju fantasya. Kakve god ovlasti dobio, ono što znamo sa sigurnošću je da je solidan all-round koji će gomilati brojke u napadu, uglavnom šuplje, uz dobar učinak u obrani, gdje je nešto konkretniji. Sve skupa nedovoljno za prvu opciju na vanjskim pozicijama. A zanimljivo je primjetiti kako su mu u Oklahomi dali produženje ugovora bez da su ga testirali, samo da bi ga se onda prvom prilikom odrekli za godinu dana Georgea. Primjećujete uzorak?

LANCE STEPHENSON 20 IOR

Koliko su lani bili beskrvni najbolje govori podatak da im je dodatak Stephensona pred playoff čak i pomogao. Lanceovo samopouzdanje dalo im je dozu agresivnosti u napadu koja im je nedostajala, samo problem je što ga Lance gradi na ničemu. Njegovo zujanje u malim dozama možda i ima smisla, ali ako dozvolite da prisvoji loptu, kao što je to radio na trenutke u playoffu, upucali ste se u nogu. Sezona 2013/2014 je očito bila anomalija, a iako Stephenson ima smisla kao combo-bek s klupe, nekako mi se ne čini da trenutni Pacersi imaju strukturu koja može držati njegovo haklanje pod kontrolom.

GLENN ROBINSON 31 IOR

Jedna od pozitivnijih priča prošle sezone je iskorak Robinsona u solidan 3&D potencijal na boku. Doduše, dobar dio njegove vrijednosti može se vezati uz to što je često dobivao minute koje su išle Ellisu, pa ne čudi da je učinak s njim na parketu bio bolji čisto zato jer može zabiti otvoreni šut i odigrati obranu. Kako nemaju pametnijeg posla, Pacersima bi najbolje bilo dati mu gomilu minuta na boku kako bi utvrdili isplati li im se dati mu midlevel na kojega će imati pravo na ljeto. Nije atleta koji može postati all-D stoper, ali dovoljno je snažan da brani veće swingmane, a ujedno i dovoljno agilan da se ne sramoti protiv bekova, što je u kombinaciji s kvalitetnim šutom koji naginje prema 40% s perimetra primaljiva kombinacija.

BOJAN BOGDANOVIĆ 36 IOR

Bogdanović je dobro krenuo u Washingtonu, njegovom agentu su vjerojatno počele sline curiti zbog mogućosti da negdje uhvati 15 milja po sezoni na 4 godine, ali došao je playoff u kojem se Bogdanović razotkrio kao previše jednosmjeran igrač da bi na parketu proveo ozbiljne minute u ozbiljnim utakmicama. Iako svakako može odraditi i nešto više prema naprijed osim šutirati iz spot-upa ili povremeno istrčati iz bloka, Bogdanović je u suštini specijalist, a kao takav nije vrijedan ozbiljnijeg ulaganja. Srećom, našli su se Pacersi s dovoljno prostora na capu da spase stvar s financijske strane. Na parketu nas ionako više ničim ne može iznenaditi.

DAMIEN WILKINS -2 IOR

Teško mi je vjerovati da Pacersi ozbiljno računaju na njega i vjerojatno će ga otpustiti nakon trening kampa obzirom da ima negarantiran ugovor. Pravo je pitanje zašto su ga uopće angažirali - ako su stvarno radije spremni dati mjesto na rosteru veteranu koji je napunio 38 godina i koji zadnje 4 sezone nije uspio naći posao u NBA umjesto da razvijaju nekog klinca, onda su totalno u kurcu. Iako kada su Pacersi u pitanju ne treba isključiti kako stvarno od Wilkinsa očekuju da donose iskustvo, posebice ovo koje je skupio zadnjih godina kada se, umjesto da uživa negdje u mirovini, vucarao po D-ligi, što je definitivno hvale vrijedno na jedan način, prije se radi o nekakvoj usluzi koju McMillan radi svom bivšem igraču kojega je trenirao prije više od desetak godina u Seattleu.

THADDEUS YOUNG 58 IOR

Lani je konačno ubacio nešto trica dobrim postotcima, ali radi se o premalom broju ubačaja da bi ga smatrali ozbiljnom stretch opcijom. Kako istovremeno sve manje napada sredinu, jasno je kako napadački više nije igrač na kojega se možeš osloniti, međutim s iskustvom je definitivno popravio igru u obrani. Dovoljno je čvrst da odradi svoje u reketu i skoku, a istovremeno može izaći i na perimetar i odraditi solidnu obranu na loptu. Nekoć smatran tweenerom zbog manjka centimetara za igrati pod košem te bez dovoljno vještina za igrati na perimetru, Young se snašao u smallball revoluciji pozicioniravši se kao solidna četvorka koja ne radi razliku, ali drži vodu.

TJ LEAF 23 IOR

Rookie se nazabijao laganih poena kroz tranziciju u svojoj jedinoj NCAA sezoni, pokazavši NBA razinu atleticizma i solidan šut iz spot-upa. Indiana baš i ne izgleda kao momčad koja će previše trčati te je upitno koliko će imati prilike igrati u idealnom okruženju, ali svakako bi mu trebali naći dovoljno minuta da vide krije li se u njemu potencijalna stretch četvorka budućnosti.

DOMANTAS SABONIS 3 IOR

Jer, već se poprilično sigurno može reći da Sabonis to nije. Spor čak i za centra te nedovoljno dobar šuter Sabonis nema mjesta u ligi na ovim prema perimetru orjentiranim pozicijama, a eventualni prelazak na peticu također nije izgledan jer nema ni kvalitete za držati sredinu. Očito inteligentan igrač kojega je Donovan donekle uspio sakriti defanzivno, teško da može preživjeti u bilo kojoj situaciji koja traži od njega da brani u prostoru. A kako Pacersi nemaju takvu fizičku momčad kao što je bila Oklahoma, prostora kojega protivnik može koristiti da bi njega napadao 1 na 1 će biti.

MYLES TURNER 75 IOR

Turner nije franšizni igrač, ali Pacersima je trenutno definitivno franšiza. Oko njegove sposobnosti da čuva obruč grade obranu, dok je njegov šut s poludistance glavni oslonac u napadu. Kako nije post-up igrač bit će ključno da počne šutirati i zabijati više trica, kako bi uz malo sreće u budućnosti otvarao sredinu nekome boljem od Oladipa. Nije ni elitni atleta niti posjeduje svemirske fizikalije, ali ima kombinaciju snage i vještine za igrati obranu i kao itekako koristan two-way igrač praktički je jedini nezamjenjiv na ovom rosteru. S tim da mu neće biti lako naći idealnog partnera pod košem. Naime, iako Turner može popraviti dosta propusta svojim osjećajem za pozicioniranje i blokerskim instinktima, nije u stanju kupiti defanzivne skokove na razini elitnih centara. Koristeći njega i Younga pod košem, a obojica su ispod one idealne visine za poziciju, Pacersi su lani imali ogromnih problema s napadačkim skokom protivnika i to je nešto što bi se moglo razvući i na ovu sezonu.

AL JEFFERSON 35 IOR

Kada je donekle sposoban trčati, što nije često, Big Al još uvijek može zabiti svoju kvotu poena kroz post-up, uglavnom udicama od bilo kuda u blizini obruča. Skupit će i svoju kvotu skokova u obrani, dakle igra isključivo pozicionu košarku u kojoj može koristiti masu. Za sve ostalo je prespor i prestar.

IKE ANIGBOGU 4 IOR

Izuzetan atleta idealnih fizikalija za modernog centra, ali i projekt kojega će trebati čekati godinama i kod kojega tek treba razviti osjećaj za igru s loptom. Obzirom na ostale opcije iza Turnera, nema razloga da mu ne daju dosta minuta već u rookie godini, čisto da čuva obruč i pokupi poneki odbijanac.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Volim gubitase pacerse pa sam mozda subjektivan, ali:
    -pa zar collison nije atletski puno dominatniji od teagua a uz to i bolji finiser
    -moze li ovo bit sezona oladipa da pokaze puno toga jer ga je tamo ipak gusio westbrook
    -i sta ima gobert a da nema turner.

  2. @ dragi – nije bolji atleta, pogotovo ne puno. nije ni bolji finišer, pogotovo ako uzmeš u obzir da Teague puca puno više slobodnih. sve sam rekao u postu za Oladipa, pa ako neće sad nešto, pokazat, kad će. Gobert je viši, duži i bolji atleta, svim time i puno bolji skakač i općenito čuvar obruča, pomagač i slično. Turner je potencijalni all-D kandidat jednog dana, ali na Gobertovoj razini može teško završiti obzirom da nema takvu kondorovsku dužinu kombiniranu s izuetnom agilnošću

  3. Dao bih prvi pick idućih 5 godina za “malog” Doncica


Leave a comment

Trackbacks are disabled.