ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

20Sep/177

MEMPHIS GRIZZLIES

Mogu li Grizliji treću sezonu za redom održati glavu iznad vode na račun svojih pozitivnih osobina ili će one negativne konačno prevladati i povući franšizu u bezdan lutrije?

Nakon najskromnije sezone u grit & grind eri i trećeg ispadanja u prvoj rundi doigravanja od šest pokušaja, u Memphisu su postali svjesni da nešto moraju poduzeti ako ne žele samo tako nestati s radara. Najbolji dani su bili iza njih, ali kao jedna od najsiromašnijih franšiza, ako ne i najsiromašnija, osjećali su da moraju održati nivo kvalitete kako bi zadržali kakav-takav interes lokalne zajednice i NBA fanatika diljem svijeta.

Uz već otprije zakaparenog Gasola nije bilo previše prostora za manevar, a još manje ga je bilo nakon što su učinili Conleya drugim najplaćenijim igračem lige nakon LeBrona, usput dodavši i max ugovor Chandleru Parsonsu. Kako po pitanju rostera više nisu mogli napraviti puno toga, barem su odlučili promijeniti trenera. Tako je odbačen i zadnji arhitekt grit & grinda Joerger, a na njegovo mjesto je došao David Fizdale, traženi asistent iz Miamia, koji je bio itekako svjestan da igru treba modernizirati s više pick & rolla i više ispaljenih trica. To je bio jasan znak da će pokušati odraditi rebuilding te istovremeno ostati konkurentni jer Fizdale je upravo bio najpoznatiji po razvoju igrača. A kako Memphis očito nije imao skoru namjeru doći do vrhunskog talenta putem drafta, morali su naći načina maksimizirati svaki pick i svaki ugovor.

Fizdale je zadržao borbenost i igru na mali broj posjeda kao osnovni dio identiteta momčadi te su Grizliji i dalje predvodili ligu u većini hustle kategorija, što je bilo dovoljno da se vrate u top 10 defanzivno nakon što su se lani raspali čak i na toj strani parketa. Jasno, problemi od sezonu ranije bili su isključivo vezani uz nezapamćenu epidemiju ozljeda tijekom kojesu Gasol i Conley odigrali manje od 60 utakmica, što je rezultiralo time da im je Matt Barnes odigrao najviše minuta u sezoni, a zatim i onim nezaboravnim rosterom kojim su krenuli u doigravanje predvođeni Jordanom Farmarom i Xavierom Munfordom.

Lani pak nisu imali takve epske razmjere nesreće, izuzmemo li činjenicu da je Parsons u sezonu ušao kao pokojnik, tako da je sa zdravim nositeljima definitivno bilo lakše održati privid nekadašnjeg nivoa u obrani. Fizdale je također dijelom potvrdio da može izvući maksimum iz ne pretjerano talentiranog rostera krcatog odbačenim igračima te je dobio izuzetan doprinos od limitiranih tipova poput Greena, Ennisa, a donekle čak i Harrisona. Jasno, svi oni su isključivo pomogli defanzivno, uklopivši se u šljakerski mentalitet franšize, međutim u napadu od njih nije bilo pretjerane koristi. Green je doduše mogao zabiti otvoreni šut s poludistance, Ennis tricu iz kornera, ali kao potrošači su bili isključivo vezani uz kreaciju drugih i nisu stvarali nikakav pritisak na obranu osim tek solidnim stretch kvalitetama.

Iz tog razloga Memphis se napadački nije maknuo s mjesta modernizaciji usprkos, pa su odlične partije Conleya i Gasola manje-više ostale visiti u vakuumu. Prvi je uzeo veću odgovornost nego ikada, podigavši potrošnju i agresivnost kroz pick & roll na all-star razine, zadržavši pri tome standardne visoke učinke, a drugi je postao stretch petica. Gasolova transformacija bila je fascinantna, bez obzira što je oduvijek volio igrati na visokom postu i što je imao odličan šut s poludistance. Što je uostalom i dalje ostao itekako bitan dio njegove igre jer ga je zbog manjka kreativaca Fizdale još više opteretio razigravanjem s visokog posta. Uglavnom, njegov skoro svaki četvrti pokušaj bio je s perimetra, što je za čovjeka koji nikada nije uzimao trice bila ogromna promjena, a najluđe od svega odradio je posao vrhunski, uz realizaciju od 39%.

Naravno, cijela poanta bila je koliko-toliko raširiti reket za Conleya u slash & kicku kako bi ovaj mogao što lakše kreirati otvorene šutove limitiranim suigračima, što se nije pokazalo dovoljnim, osim u završnicama utakmica. Grizliji su se naime u zadnjih 5 minuta pretvarali u jednu od najboljih momčadi u ligi u oba smjera, maksimalno koristeći veteransko znanje Gasola i Conleya koji su najbolju košarku čuvali za takve trenutke. S dovoljno šutera uokolo i Gasolom koji je mudro čuvao noge za takve utakmice izgledali su kao nekada, samo s više šuterskog oružja u napadu. Sjajne 2 na 2 kombinacije koje su i jedan i drugi završavali tricama, Conleyeva utrčavanja nakon hand-offa, Gasolovo razbijanje pick & rolla kao da je 5 godina mlađi i na zdravim koljenima - to su definitivno bili najbolji momenti njihove sezone.

Problem je samo bio u tome što nisu imali roster za rastegnuti ovakve kratke periode na cijelu utakmicu. Usprkos Fizdaleovom uspjehu sa spomenutim šljakerima, ovoj momčadi je prije svega nedostajalo playmakera te su se raspadali svaki put kada Conleya ne bi bilo na parketu. Nevjerojatno da nakon ozljede Chalmersa godinu ranije uprava nije među prioritete uvrstila pronalazak boljeg back-up playa, ali očito su se nadali da će dobar dio odgovornosti po tom pitanju odraditi Parsons.

Što nas dovodi i do najvećeg problema Memphisa, a taj je što su uložili i ogroman novac i ogromne nade u čovjeka koji ne može hodati, kamoli trčati. Parsons je lani pokušavao hvatati ritam kroz sezonu, ali njegov svaki izlazak na parket vukao je momčad na dno i tu su Grizliji dobrim dijelom sami sebe koštali boljeg scorea. Jednostavno je nevjerojatno da momčad s dva glavna igrača u toliko boljem izdanju od onoga sezonu ranije ostvari samo pobjedu viška, ali sve se može vezati uz Parsonsa i katastrofalnu klupu.

Uz to što su praktički žrtvovali jednu poziciju, a Parsons je svim operacijama i pauzama usprkos ipak skupio pristojan broj minuta te je ujedno i dio najčešće korištene petorke, nisu se baš mogli ni osloniti na njegove zamjene. Iako je Ennis svakako bio korisniji igrač zbog spomenutih 3&D kvaliteta, ni on ni Carter nisu bili igrači za ozbiljne minute, tako da je Memphis još jednom, kao i svih ranijih sezona, patio zbog manjka talenta na boku. Ironija je eto u tome što su ovaj put barem pokušali taj problem riješiti, samo sudeći po tome kako se razvija Parsonsova karijera, očito ovoj generaciji nije suđeno zaigrati s poštenim swingmanom.

Ovome treba dodati i standardni manjak produkcije s druge bočne pozicije gdje Tony Allen, sposoban i dalje odraditi dobar posao u obrani, standardno nije donosio u napad ništa osim problema, a zamjene poput Danielsa i kasnije Seldena također nisu igrači koje možeš držati na parketu duže od par šihti.

Na kraju ovog mini-osvrta na još jednu intrigantnu sezonu u Memphisu svakako treba naglasiti da čak ni Fizdale nije ništa uspio izvući od njihovih mladih igrača na rookie ugovorima, što zbog ozljeda, što zbog očitih nedostataka. Za momčad poput njihove koja pokušava u hodu uštrcati dozu svježe krvi nužno je pogoditi barem tu i tamo s ponekim pickom, ali uprava Grizlija već godinama nije pronašla talent na draftu. To ponešto govori i o stanju njihovih košarkaških operacija jer koliko god za svaki respekt bilo to što su postigli kroz grit & grind eru, slabosti koje pokazuju kroz skuting i medicinsku službu ipak su poprilično jasan znak da nisu na tako dobrim temeljima.

I to bi ove sezone konačno moglo doći na naplatu. Ovoga ljeta čak nisu imali ni standardni izbor sredinom prve runde, a uz to zbog capa nakrcanog max ugovorima nisu imali ni prostora za pojačati se na problematičnim pozicijama. Kvragu, nisu još uvijek ni riješili pitanje novog ugovora s Greenom, jednim od rijetkih igrača zadatka od kojega imaju koristi. Po svim najavama on bi trebao ostati na rosteru, tako da će Fizdale imati barem jednu brigu manje. Bez njega, strah me i pomisliti kako bi pokrpao rotaciju te takvu mogućnost u ovoj najavi neću ni uzimati u obzir.

Uglavnom, pitanja back-up playmakera, dubine na bokovima i mladih snaga i dalje ostaju otvorena. Iako nisu imali previše opcija, morali su naći bolje rješenje od vraćanja Chalmersa nakon ozljede. Čovjek teško da će ikada više moći igrati na razini od prije dvije sezone kada je sjajno mijenjao polomljenog Conleya. Da su i u Memphisu itekako svjesni ovakve mogućnosti govori i negarantirani ugovor koji su mu dali, što vjerojatno znači da će back-up minute na jedinici opet pripasti igračima poput Harrisona i Baldwina, uz pomoć Evansa i Parsonsa, a da će Mario put groblja.

Sličnu kocku su odradili i sa dva preostala beka, McLemoreom i Evansom. Uprava Memphisa se nada kako u prvom imaju talentiranog igrača kojem samo treba pravi kontekst da pokaže kako može igrati na ovoj razini, dok bi drugi trebao biti all-round zakrpa sposobna odraditi i dio playmakerskih poslova dok je Conley na klupi, a i kako bi se malo rasteretilo Gasola koji je uglavnom ostajao kao playmaker s drugom postavom.

Pretpostavljam da se nadaju kako će i Parsons biti u stanju igrati na višoj razini nego lani, ali problem je što upravo zbog ovakvih pretpostavki i postoji ona izreka "misliti je drek znati". Naime, sve i da Parsons uspije osposobiti dovoljno leđa i koljena kako bi mogao trčati, tražiti od njega da povremeno kreira u roli prve opcije malo je previše. Isto se može reći i za Evansa koji je toliko puta strgao koljeno da ga ni Pelicansi, kojima je više od svega trebalo tijela na parketu, nisu htjeli požurivati s povratkom. Onih desetak utakmica koje je solidno odigrao za Kingse pri kraju sezone teško da imaju ikakvu težinu obzirom da je i Sacramento u tom periodu više razmišljao o draftu nego utakmicama.

Ipak, bez obzira što će im i s Parsonsom i Evansom patiti obrana, od ove dvojice barem znaju da mogu dobiti nešto u napadu ako će biti koliko-toliko zdravi. Problem s McLemoreom je što sličnih indicija nema, odnosno što u najboljem slučaju od njega mogu očekivati poneku solidnu šihtu u 3&D roli. Ne restartaju li njegovu karijeru, vrlo lako bi mogli imati čak i veću rupu na dvojci nego je to bio slučaj lani, što im može torpedirati sezonu. Posebice će zanimljivo biti pratiti kako Fizdale misli zadržati onu razinu borbenosti sada kada mu je dobar dio rotacije na boku krcat igračima koji nisu fajteri.

I dok je odlazak Allena taj problem gubitka identiteta istaknuo na bokovima, pod košem će biti još očitiji sada kada nema ni Randolpha. Z-Bo je je poput Tonya pokazao ozbiljne znakove starenja, ali čak i takav odlično je poslužio kao strijelac s klupe i pouzdan back-up centar, a s vremena na vrijeme nalazio je staru kemiju s Gasolom u napadu koju su itekako znali koristiti protiv povoljnih matchupova. Njegove minute sada će dobiti ili neki od klinaca od kojih je stvarno teško išta očekivati obzirom na do sada viđeno ili vječno načeti Brandan Wright.

A upravo je Wright idealan primjer onog najvećeg problema s kojim se Memphis suočava, a to su ozljede. Talent za hvatati playoff u teoriji postoji, ali koliko će biti u stanju izvesti to u praksi ako će stalno netko nedostajati u rotaciji? Ovo je i dalje poprilično star roster svim prinovama usprkos, a posebice je potrošen kada su u pitanju udarne opcije. Gasol i Conley su u fazama karijere kada se od njih ne može očekivati da iz večeri u večer igraju najbolju košarku u životu iako je to otprilike nešto što bi Grizlijima trebalo ako misle uhvatiti playoff.

Ne treba ni govoriti što bi eventulana ozbiljnija ozljeda jednog od njih dvoje značila, pogotovo zbog manjka ozbiljnih back-up opcija. A čak i da nekim čudom dobiju više od 70 utakmica od obojice te da u njima i Mike i Marc opet budu sjajni kao lani, pitanje je ima li Fizdale dovoljno tijela da skrpa smislenu rotaciju oko njih. Green je svakako ključan, uostalom sada je još važniji kako nema Randolpha ni mogućnosti korištenja postava s dva tenka. Prilika je ovo da Fizdale baci na parket više stretch postava, čak i onih smallball predznaka s Parsonsom i Ennisom kao lažnim četvorkama, iako je u svim ovim promjenama očito kako eventualni napadački iskorak prati isti takav defanzivni regres.

Također će trebati paziti da se pronađe pravi balans između obrane i napada prilikom rotiranja Evansa, Ennisa, McLemorea i Danielsa, eh i Seldena, iako je realno pitati se može li išta od toga pomoći jednoj od neproduktivnijih skupina swingmana u ligi. Jer, ono najgore je što tu nema ni rasnog stopera ni rasnog šutera izuzev Danielsa pa da bi mogli reći kako barem imaju pouzdanu podršku kada su već limitirani talentom.

Situacija nije sjajna. Dobar dio lanjskih problema ostaje otvoren, a na njih su dodali i neke nove, od kojih je ta potraga za novim identitetom najintrigantniji. Upitnika je gomila i ovisno o tome kakvi budu odgovori bit će nam i puno jasnije kakav je plafon ove momčadi. Opet, svoj težini konteksta usprkos, dok imaju Gasola i Conleya na parketu, dok god su u stanju dovoljno gristi za ostati u utakmici i dok god Fizdale bude u stanju držati svlačionicu inspiriranom i operiranom od letargije, mogu se nadati doigravanju. I vjerojatno još jednom ispadanju u prvoj rundi.

Tako da je ono pravo pitanje, na koje uporno izbjegavaju odgovor, kako dalje? Čak i da na još jednu godinu odgode kraj, ovoj momčadi je nužno potrebna svježa krv. I to ne samo na parketu, gdje barem u skupim veteranima i ambicioznom i inteligentnom treneru imaju potrebne temelje za stvoriti kulturu pogodnu za uzgoj rasnog talenta. Kvragu, možda bi najbolje bilo da im se dogodi lanjski scenarij Dallasa, da upadnu u rupu na startu sezone i da onda na draftu pronađu igrača oko kojega mogu nešto graditi u budućnosti. Taj scenarij ne bi bio loš ni iduće dvije sezone jer bi im barem povećao izglede da zadrže pick koji će 2021. ostati bez zaštite. Ovim putem koji su zacrtali, a taj je zadržavanje u osrednjosti, lako bi se moglo dogoditi da baš tada budu u ozbiljnom rebuildingu i da se time okoristi Boston, što je samo još jedan potvrda da male franšize baš nikada ne smiju trejdati pickove.

Ovaj detalj pak samo dodatno ukazuje na nedostatak vizije u upravi koja također vapi za osvježenjem. Svakom sezonom je sve primjetnije kako im treba novi GM i kako trojac Wallace-Hollinger-Stefanski sve teže drži korak s ostalim franšizama. Samo, u situaciji kada nemaš jasnu vlasničku strukturu, nije lako raditi ozbiljne zahvate, a franšizu bi dodatno moglo učiniti nestabilnom ovo razdoblje u kojem će dosadašnji ulagači konačno među sobom morati razriješiti pitanje toga tko je gazda. Grit & grind je bio bajka, moderni western, sjajna priča o hrpi odbačenih igrača u zabiti koji su na trenutak uspjeli suprostaviti se moćnijim protivnicima. Sada je na redu sudar sa stvarnošću koji bi lako mogao završiti kao "Divlja horda".

MIKE CONLEY 86 IOR

Odigrao je sezonu karijere pred 30-i rođendan i prava je šteta što ranije nije naišao na trenera koji bi mu dao veće ovlasti u pick igri i natjerao ga da poteže više trica. Conley ni inače nije imao problema sa selekcijom šuta, a ohrabren novom rolom, gdje osnovna akcija više nije bila baciti loptu Gasolu na lakat i otvoriti se cutom već je to postao pick & roll, kao da je postao još sigurniji u svoj skok-šut. Istovremeno i dalje ostaje solidan defanzivac i na lopti i u pick igri, tako da je jedino pitanje koliko dugo može održati ovaj all-star nivo. Koji ni ovaj put nije bio nagrađen pozivom na utakmicu svih zvijezda.

ANDREW HARRISON 21 IOR

Kako su Grizliji lani uspijevali preživjeti s ovim čovjekom na parketu, a posebice u onim momentima kada bi mu lopta bila u rukama, ostaje jedna od većih Fizdaleovih pobjeda. Harrison nije strijelac, nije ni šuter, a i kada pokuša podvaliti asist ogromne su šanse da će baciti loptu pola metra dalje od mjesta na koje je trebala stići. Sve što je imao su fizikalije te je Fizdale iz toga izvukao maksimum. Prvenstveno solidnu obranu obzirom da Harrison nema problema ni s preuzimanjem ni čuvanjem puno većih igrača. U napadu ga je koristio poput running backa i tjerao da uglavnom traži kontakt na ulazima jer praktički jedini šut koji može ubaciti su slobodna. Ovim FT&D pristupom šteta koja je mogla biti katastrofalna donekle je držana pod kontrolom. Osim toga, sve što se tražilo od njega bilo je da poteže trice. Što zvuči suludo obzirom da je opće poznato kako nema domet. Samo, tu se vidi još jedan Fizdaleov utjecaj. Naime, iako ih je pogađao s tek 28%, to ipak iznosi 0.84 poena po posjedu. Neki drugi trener bi ga pustio da radi ono što je radio veći dio karijere, poteže duge dvice koje također ne može zabiti s više od 30%, što bi Grizlijima donijelo 0.6 poena po posjedu. I jedno i drugo je gutanje govana, ali definitivno je važno, kad ih već moraš kusati, da ih jedeš što manje. Praktički, Harrison može biti sretan što je naletio na Fizza jer tko zna u kojem kineskom klubu bi danas igrao da nije. Ovako je takav razvoj događaja odgodio na par sezona.

WADE BALDWIN -11 IOR

Baldwinov forte nikada nisu bile vještine poput šutiranja i driblanja, ali iznenađuje da nije našao načina barem iskoristiti solidne temelje koje je imao u pogledu atleticizma i fizikalija. Kako je definitivno igranje playmakera u NBA najveći šok za košarkaša, pričekajmo još neko vrijeme na prilagodbu prije nego počnemo donositi zaključke, ali kako trenutno stvari stoje, teško da će u dogledno vrijeme preskočiti Harrisona, kamoli donijeti nešto više.

MARIO CHALMERS 20 IOR

Morat će stvarno pokazati da je u vrhunskoj formi kroz kamp ako želi ostati jer Grizliji su nakrcali toliko garantiranih ugovora da bi trebali rezati čak dva za napraviti mu mjesta. Stoga ovo prije možemo shvatiti kao uslugu bivšem igraču, odnosno priliku da dokaže ostatku lige kako još uvijek može trčati. Ako može.

TROY DANIELS 21 IOR

Možda najveći specijalist lige uopće jer doslovno ne radi ništa drugo na NBA razini osim što poteže trice. Ogroman je problem defanzivno jer je sitan za bočnog igrača tako da ga Fizz izbjegava koristiti uz Conleya, što mu značajno ograničava potencijalnu minutažu, ali u tih svojih 15-ak minuta Daniels će zabiti 2 trice uz 40% šuta i tako opravdati svoje postojanje. Plus mu je svakako da ne treba isključivo pomoć suigrača kako bi si kreirao šut, u stanju je potegnuti iz driblinga jednako precizno, tako da pomaže u onim situacijama kada Grizliji na parketu nemaju pravog playa, a i lakše mu je ući u ritam i zabiti u seriji. Lani je samo 23 puta od 67 utakmica ubacio preko 9 poena, ali je od toga 9 puta ubacio 19 poena ili više.

BEN MCLEMORE 19 IOR

Da nije ovakvih poteza, tko bi znao da je John Hollinger živ? Jedan od pionira analitike i čovjek bez kojega ne bi bilo ovih najava, barem ne u ovakvom obliku, praktički je izmislio termin "drugog drafta". Prilika je to momčadima koje nemaju pristup mladom talentu, posebice ne vrhunskom, da jeftino nađu potencijalne nebrušene dragulje koji tijekom rookie ugovora nisu pokazali previše, daju im šansu kroz svoj sistem i dobiju korisne rotacijske igrače. McLemore svakako spada u taj profil, ali po načinu kako je igrao košarku zadnjih godina očito je da se Grizliji ovdje više oslanjaju na njegov srednjoškolski pedigre nego na išta konkretno što je pokazao tijekom NBA karijere. Ako uspiju nešto izvući od njega, bit će to uglavnom šut za tri i možda solidna obrana. Što ne bi bilo loše da nisu spucali veći dio midlevela na njega, tako da više ne pričamo o jeftinom igraču, a samim time se gubi i smisao drugog drafta.

WAYNE SELDEN 11 IOR

Obzirom na to da su Grizliji dali garantirane ugovore i Rabbu i Brooksu, nečiji minimalac će morati rezati, a najizgledniji kandidat je Selden. Iako je lani na trenutke pokazao kvalitetu u obrani na račun fizikalija, jednostavno nije ni atleta ni šuter koji bi bio od koristi na ovoj razini.

TYREKE EVANS 49 IOR

U zadnje dvije sezone odigrao je tek 65 utakmica, s tim da bi možda bilo najbolje da najveći dio onih lanjskih nije uopće nastupio. Ipak, želja za dokazivanjem i hvatanjem novog ugovora je bila prevelika, ali na kraju nije mogao dobiti više od bi-annuala Grizlija koji su u njemu, osim jeftine prilike za dokopati se produkcije na boku, zasigurno vidjeli i novu priliku za ulizivati se publici koja voli sveučilišnu košarku i koja se itekako sjeća Evansove jedine sezone još tamo dok je Calipari bio na Memphisu. Evans je imao odličnih epizoda tijekom prve dvije sezone u New Orleansu dok je mogao napadati iz driblinga i kada je praktički dobar dio minuta odradio kao primarni playmaker. Ako danas više ne može driblingom stvoriti višak i bacati povratne suigračima, postat će tek još jedan neučinkovit strijelac koji uzima puno više šutova iz vana nego bi trebao kako bi nekako opravdao postojanje, a to nikako nije dobra vijest za Grizlije.

DILLON BROOKS 6 IOR

Potpisali su ga kroz midlevel kako bi mu mogli dati koju godinu više, u nadi da će možda nabasati na budućeg člana rotacije u jednom od ovih projekata. Brooksov atleticizam je pod upitnikom na ovoj razini, ali ima dovoljno vještina da nije nemoguće kako će naći nekakvu rolu u ligi, vjerojatno kao solidan 3&D igrač sposoban odraditi nešto i kroz sekundarnu kreaciju.

CHANDLER PARSONS 39 IOR

Kako njemu napraviti projekciju obzirom na katastrofalnu lanjsku sezonu? Da li se ravnati po tome što je lani "pokazao" ili očekivati nekakav povratak bliže razinama od prije ozljeda? Nemam pojma, ali jedno znam - max ugovor koji je dobio neće opravdati nikada. I to je jebeno velik problem za Grizlije koji ga moraju trpiti još 3 sezone za prosječnu ratu od 24 milijuna, što je četvrtina capa.

JAMES ENNIS 35 IOR

Vjerojatno najsolidnija 3&D opcija koju imaju na raspolaganju. Ennis neće ubaciti previše trica, tu i tamo će zabiti poneku otvorenu, ali barem donosi pristojan atleticizam u obrani i tranziciji. Samo, jebiga, Grizliji premalo trče da bi mogao maksimalno iskoristiti svoje kvalitete.

JAMYCHAL GREEN 51 IOR

Memphis mu može dati solidan ugovor, a kako interesa uokolo nema, za očekivati je da će se naći negdje u sredini. Green je sam kriv što nije prihvatio odmah nekih 6-7 milja, ali to je taj problem lanjske eksplozije capa, što svi misle da dolara za preplate ima, a već su svi potrošeni. Uglavnom, Memphis ima malo manje od 10 milja prostora do granice poreza, Green im treba i sve je na njemu. Ako poželi, vjerojatno može dobiti i više od garantirane godine za racionalnu ratu, a može i uzeti godinu dana s opcijom da već iduće ljeto opet okuša sreću na tržnici. Memphis je vjerojatno spreman platiti mu i više od kvalifikacijske rate čak i u tom slučaju jednogodišnjeg ugovora jer im je itekako bitan u rotaciji, a i Green bi bio blesav da uzme manje od 3 milje kada može tražiti barem 6. Pitanje je samo tko je tvrdoglaviji, a svježi ugovor koji su Nuggetsi dali Plumleeu ne pomaže jer samo daje Greenovom agentu za pravo kada tvrdi da očito postoji tržište. Nećemo sada o tome zašto Nuggetsi nastavljaju rasipati resurse, istaknimo radije kako se uprava Memphisa ovdje iskazala, posebice ako im uspije Greena ugurati do granice poreza na višegodišnjem ugovoru. Ostanu li bez njega, značajno su si otežali život jer neće biti lako naći čovjeka koji može pola utakmice odraditi solidno u oba smjera. Defanzivno je njegova sposobnost preuzimanja i trčanja do perimetra itekako bitna, pogotovo ove sezone kada nema Allena u obrani, a u napadu će zabiti ono što treba i uglavnom se truditi ne smetati, iako njegove stretch kvalitete same po sebi imaju više smisla većinu večeri od igranja s dva visoka.

JARELL MARTIN 0 IOR

Još jedan njihov projekt kojega su ozljede toliko uništili da nije nemoguće kako će završiti kao Jordan Adams koji je danas praktički umirovljen nakon što su ga koljena izdala. Martin je više puta lomio stopala te razumljivo za sada nije pokazao puno od šuterskog raspona i atleticizma koji se očekivao kada je izabran kao potencijalna četvorka budućnosti. Ako uspije ostati u komadu, mogao bi, ako ništa drugo, poslužiti kao pick & pop igrač.

RADE ZAGORAC 12 IOR

Kao šuter i kreator gotovo da je nasljednik Bjelice, dakle potencijalna matchup noćna mora zbog vještina beka upakiranih u tijelo visokog krila. Da je otišao u veći Euroligaški klub, nema sumnje kako bi trpao bez problema, međutim u NBA će njegova obrana predstavljati popriličan problem, barem na početku. Iako je dugoročno svakako četvorka, trenutno nema fizikalije da odradi posao u obrani i pitanje je koliko minuta može očekivati čak i u ovakvoj momčadi kojoj treba tijela pod košem. Fizdale vjerojatno zna da ima potencijalno dobrog napadača na rosteru, ali teško da će mu dati ozbiljnu priliku ako Zagorac ne pokaže kako se na njega može računati i obrambeno.

IVAN RABB 14 IOR

U pokušajima da pronađu jeftini mladi talent Grizliji su posegnuli za igračem kojem je plafon postati novi JaMychal Green. S tim da će trebati nekoliko godina rada dok se uopće bude moglo razgovarati o takvoj produkciji. I iako je neosporno kako su ti u suštini potrebni i šljakeri, ovo je još jedan primjer manjka vizije jer u ovom trenutku bilo bi puno mudrije da su uložili vrijeme i novac u projekt s potencijalno većim povratom, odnosno u igrača s drugačijim i trenutku primjerenijim vještinama.

MARC GASOL 79 IOR

Iako je samo godinu ranije bio ozbiljno usporen ozljedom, Gasol je prošlu sezonu odigrao sjajno. Istina, u napadu se sve više se pretvorio u šutera i sve manje je radio pod košem, ali to je zamjena koja je u biti koristila momčadi na toj strani parketa. Najvažnije je ionako da je Gasol zadržao lucidnost kao dodavač s visokog posta i da je još uvijek fenomenalan kada treba pronaći cutera iza leđa obrane. U obrani više nije u stanju plesati na svakom pokušaju branjenja pick igre i ne može se toliko brzo premještati s jedne na drugu stranu, ali još uvijek je dovoljno agilan i inteligentan da se u 9 od 10 situacija postavi kako treba i maksimalno si olakša posao. Odluka da pod stare dane težinu drži pod kontrolom možda ne pomaže u guranju u sredini, ali svakako pomaže da ostane u komadu i bude li zdrav, nema razloga da opet ne ponovi sezonu sličnu lanjskoj iako su već 33 pred vratima. Više nije u stanju nositi franšizu na leđima, ali pomoći pobjeđivati može još neko vrijeme.

BRANDAN WRIGHT 41 IOR

Obzirom da je od kada je u Memphisu odigrao samo 30 utakmica, čudi odluka da se uđe u sezonu s njim kao prvim back-upom Gasolu. U najboljim danima Wright je bio prototip modernog centra, odličan pick & roll finišer sposoban atleticizmom čuvati sredinu i ako opet nekako pronađe načina zakucati dovoljno zicera i zalijepiti dovoljno blokada bit će solidna opcija. Dok je dostupan. Ako je pak usporio i ako ne bude dovoljno zakucavanja i blokada, njegov nedostatak mase može biti dodatni problem u obrani i skoku.

DEYONTA DAVIS 16 IOR

Problemi sa stopalom jasno su pokazali zašto su ga svi izbjegavali tijekom drafta 2016. Svi osim Memphisa, koji su mu usprkos tome dali popriličnu svotu garantiranog novca. Što će biti još jedan loš potez uprave pokaže li se da Davis neće imati onu mobilnost zbog koje je svojevremeno i smatran lutrijskim potencijalom i potencijalno novim modernim centrom koji će zabiti svoju kvotu kroz pick igru te usput na drugoj strani držati reket pod kontrolom, ali i biti sposoban kretati se dovoljno izvan sredine.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (7) Trackbacks (0)
  1. Nekada davno sam napisao tekst o mojim ljubimcima kojim mislim da nije loš, ali je admin sajta malo sjebao prevođenjem sa engleskog imena igrača i timova:
    http://www.nbaserbia.rs/zanimljivosti/11037/nba-serbia-predstavlja-mede-iz-tenesija

    Baš treba puno toga da se pogodi, najvašniji je Parsons, koji bi mogao malo potrčati umesto što sere preko twitera po ceo dan.
    Pored njega, naravno neko od ovih rekovalescenata bi morao iskočiti, poput Evansa, Maria ili nekog visokog. Nadao sam se da bi Hollingerov trik mogao upaliti sa Benijem, ali decko je vec operisao stopalo ili šta već, propušta i trening kamp tako da mrka kapa. Ako mozda Selden iskoči, barem odbranom na boku, petorka Conley, Selden, Parsons (bože sačuvaj) Green (potpisaće valjda magare) Marc i rotacija Evans, Daniells, Ennis i mozda Wright pa da se kotrlja ovo još godinu dana. Ili još bolje iskulirati sve, pokupiti nekog Knoxa dogodine pa da se doda malo talenta.

  2. Pa ovo se cini jedan od širih rostera.Mogli bi oni u ovako teskom zapadu opet u plej of.

  3. nema nade za Međede, trejdaj Marka za pikove, i jaši u katastrofu sa Parsonsom

  4. Ova situacija Meda je najbolje pitanje za menadžment.
    Realno, imaš dva jebena igrača oko kojih možeš složit šampiona a opet si tanak. Pokušaj s Parsonsom ima logike samo ozljede su sve porušile a opet i da je najzdraviji na svemiru nisi top level. Šta im ostaje, privrnit Gasola ili Conleya za neki potencijalni top 5 pick na draftu (hint Thabet, onako bezveze) ili jašit dotični tandem za plejof rundu da bar malo smanje gubitke, franšizne-košarkaški dio ili važnije financijske..

    Meni je samk žao što nemaju definiranu upravu, Holinger oće neke high prospekte za malo para, Wallace oće održat svoju poziciju, a ostali bi pare i sad pokušavaju balansirati između svega….
    Definitivno im je totalna glupost da izgube Allena za pola mid levela ili Randolpha za cili mid level dok s druge strane uzmu Evansa i McLemura za 9 mil, a trenutno si 10 mil ispod poreza bez Greena. U najgorem slucaju za karikiram 5 mil vise si znao da su ove dvi prdonje zdrave za over 65 utakmica u sezoni

  5. Ali FT&D, genijalno 🙂

  6. Zasto liga trpi Memphis i ne isforsira preseljenje u Seattle koji vapi za klubom?

  7. Nisam upucen, ali što je problem s njima da bi ih selili? Imaju neki rezultat i simpatični su i borbeni jedino što su malo siromašni. Ima drugih za seliti npn NO


Leave a comment

Trackbacks are disabled.