ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

23Sep/174

MIAMI HEAT

Dok većina lige tretira ovo doba Warriorsa kao priliku za regeneraciju, Riley je, izgleda, odlučio uložiti sve u idućih nekoliko godina osrednjosti. Da li se legenda smekšala pod stare dane i odjednom vidi vrijednost i u par dobrih playoff rundi, a ne samo prstenu? Ili je ovoliko precijenio drugi dio prošle sezone i stvarno misli da s ovom jezgrom može na vrh Istoka? A možda mu se pred penziju jednostavno ne da ulaziti u potpuni rebuilding? Čeka li pravi trenutak da tradeovima podigne plafon ovom rosteru? Što je od ovoga istina, saznat ćemo do 2021. kada će Pat definitivno izabrati nasljednika, a do tada možemo uživati barem u dobroj, ako već ne šampionskoj, košarci.

U svoju treću post-LeBron sezonu Miami je ušao nakon stresnog ljeta. Sezonu prije završili su više nego uspješno, zamalo se plasiravši u finale Istoka protiv Cavsa, opravdavši tako Rileyevu odluku da zadrži kompetitivan roster. Da se Whiteside nije ozlijedio na početku serije, odnosno da je Bosh bio u stanju igrati košarku, vjerojatno bi namučili LeBrona više nego Toronto, što bi bila itekakva satisfakcija Rileyu.

Međutim, u ljeto je trebalo zadržati Whitesidea ozbiljnim ugovorom, a to je značilo oprostiti se od veterana poput Johnsona i Denga čije dobre igre su itekako bile bitne u pohodu na vrh Istoka. A pokazat će se da je došlo vrijeme za oprostiti se od još jednog veterana i to ni manje ni više nego najveće legende kluba. Dobro, najveće poslije Haslema.

Wade nije htio pristati na manji ugovor, pogotovo ne u situaciji gdje mu se činilo da je franšizi Whiteside važniji, a ni Riley nije bio spreman previše se živcirati oko novog ugovora čovjeku koji je, bez obzira na neke sjajne partije u doigravanju, očito bio spreman za manju rolu na parketu. Uostalom, financijska fleksibilnost bila je važnija od ičega u tom trenutku, posebice jer je postalo očito da je Bosh završio karijeru zbog bolesti i da će njegov ugovor narednoga ljeta vjerojatno biti otpisan.

U tom trenutku pak još uvijek je bio na rosteru i usprkos ogromnom skoku capa Miami praktički nije imao prostora za velike manevre. Wade je tako napustio franšizu za čije uspjehe je zaslužan barem kao Riley, ako ne i više, a uprava Heata okrenula se skupljanju otpada po tržnici ne bi li nekako složila novu playoff momčad.

Situacija je bila solidna jer su imali dva ključna sastojka za igrati solidnu košarku, graničnog all-star playmakera u Dragiću i graničnog all-star centra u Whitesideu. Imali su i gomilu dobrih mladih igrača koje su pronašli i izbrusili poput Richardsona i Tylera Johnsona, potvrdivši tako da one najveće franšize znaju prepoznati i prije svega razviti talent, a uz to očekivali su i veliki iskorak od svog lutrijskog talenta Winslowa.

Ono što im je nedostajalo bila je veteranska dubina, koju u situaciji gdje praktički nemaš capa nije lako pronaći. Nakon što su dali novi ugovor Whitesideu i zadržali Johnsona midlevelom izjednačivši ponudu Netsa, potpisali su u ono malo prostora što im je ostalo odbačene Ellingtona i Jamesa Johnsona, doveli za minimalac McGrudera, Reeda, Derricka Williamsa te Babbitta kroz trade s Pelicansima, a onda su po običaju ono što je preostalo dali Haslemu. Na kraju balade stigao je i Waiters za room iznimku.

Bio je ovo roster za kojega je se činilo da je skrpan iz čistog očaja, a obzirom na to da je izgledalo kako će Waiters i Williamsa igrati značajne role, nametala se misao kako bi im najbolje bilo tankirati i pokupiti što bolji talent na dubokom draftu. I na početku je izgledalo da će tako nekako i biti – nakon točno polovine sezone Heat je imao katastrofalnih 11-30, uglavnom zbog toga jer su uporno gurali mlade igrače poput Winslowa i Richardsona u prvi plan. Obzirom da se radilo o svojevrsnom ulaganju u budućnost to je bilo i poptuno razumljivo, koliko god teško bilo Winslowa gledati u pokušajima da nešto kreira za sebe i druge uz i dalje očajne šuterske postotke.

Međutim, ozljede ove dvojice otvorile su vrata veteranima, rotacija se počela slagati i onda je tamo sredinom siječnja sve kliknulo. Heat je odjednom počeo zabijati gomilu trica, Dragić i Waiters su konstantno napadali sredinu slash & kickom ne dopuštajući obranama predah, a Waiters je uz to počeo ubacivati trice iz svlačionice. Odjednom je svatko od ovih otpadnika imao rolu – McGruder je igrao obranu i pogađao trice, Ellington je istrčavao iz blokova i pogađao trice, Babbitt je stajao u korneru i pogađao trice, Reed je odlično glumio Whitesidea, a najveći posao odrađivao je Johnson koji je igrao sve od playmakera do centra, davajući momčadi sve što joj je trebalo u datom trenutku, od još jednog slash & kick kreatora ako bi jedan od bekova bio izvan akcije do energetske bombe u obrani koja stiže pomoći na sve strane.

Praktički, jedini igrač koji nije bio od koristi bio je Williamsa kojega su škartali samo da bi pronašli izvjesnog Okaroa Whitea koji je odmah postao još jedan član rotacije sposoban odigrati kvalitetnu rolu.

Spoelstra je ovaj orkestar tako uštimao da su u preostalih pola sezone ostvarili 30-11 što je sulud preokret kakvoga vjerojatno dugo nećemo vidjeti. Najluđe od svega, vjerojatno bi završili i s boljim scoreom da ozljede nisu zaustavile Waitersa. Ovako, bez njegove luđačke forme i obzirom na rupetinu u kojoj su proveli pola sezone, nisu uspjeli doći do playoffa. Što je bila šteta iz dva razloga. Prvo, jer smo ostali bez prilike gledati ih kako se mlate u prvoj rundi s Celticsima ili Cavsima, što bi bilo sjajno jer su praktički u tom trenutku vjerojatno bili top 5 momčad na Istoku. Drugo, svom trudu usprkos ostali su i bez doigravanja i bez visokog izbora na draftu tako da sezona, koliko god uzbudljiva bila, u suštini se ipak ubraja u one razočaravajuće.

Zato je novo ljeto značilo i novu dozu uzbuđenja. Sa saznanjem da će konačno moći maknuti Boshov ugovor s capa, pokušali su se opet uključiti u ono što Riley najviše voli, trku za all-star talentom, ali, usprkos svim dostupnim imenima koja su se nabacivala uokolo, opet su ostali praznih ruku.

U dvojbi da li krenuti opet s mladima i tako se bolje pozicionirati za draft, Riley je po običaju izabrao ostati kompetitivan. S tim da ne treba sumnjati ni u njegovo iskreno oduševljenje s poslom kojega su Spoelstra i hrpa otpisanih napravili godinu ranije. Uz nadu da opet mogu ponoviti lanjske partije i tako se barem opet vratiti u doigravanje kao jedna od 4-5 najboljih momčadi na Istoku, Riley i njegov cap guru Andy Elisburg složili su plan kako vratiti ekipu nazad i pri tome čak i dovesti pojačanje u vidu Olynyka.

Nakon što su na draftu dobro prošli pronašavši zamjenu za Reeda u potencijalno puno korisnijiem Adebayou, uspjeli su i Johnsona i Waitersa, dva ključna igrača lanjskog preokreta, zadržati za pristojne rate. Doduše, nije da se već ozbiljno oslabljenjo tržište otimalo za njima, ali da su bili samo malo pohlepniji, Heat ne bi uspio u svom naumu. Doduše, dobili su po 4 godine, što je svakako previše za dva takva igrača koji su do sada u karijeri usprkos talentu bili sve samo ne poznati po konstanti, ali u Miamiu ih znaju najbolje i spremni su se kladiti da su sazreli.

Nakon što su odradili i trade s Dallasom u kojem su otvorili taman dovoljno prostora da još ubace i Olynyka koji će donijeti dodatnu opciju u rotaciju visokih koju lani nisu imali izuzmemo li nekoliko solidnih partija Whitea krajem sezone, iskoristili su i opcije za zadržati McGrudera i Ellingtona, praktički se odrekavši tek Babbitta za kojega pored zdravih Winslowa i Richardsona ionako neće biti minuta.

I tu dolazimo do ključnog momenta nove sezone, a taj je upravo uklapanje ovih mladih snaga u lani izgrađen okvir. Heat je očito pokušao Winslowa razviti u kreatora, ne samo 3&D igrača, ali njegovi pokušaji iz pick & rolla, slash & kicka i posebice izolacija nisu donijeli rezultate vrijedne spomena. Iako ni Waiters nije rasni kreator, ili bi bolje bilo reći pouzdan, barem svojim napadanjem iz driblinga stvara puno veći pritisak na obrane zbog sposobnosti šutiranja. Nema sjajnu selekciju šuta, neće uvijek gađati tricu s 50%, ali barem može ubaciti i to je nešto što ga čini puno boljim izborom za rolu sekundarnog kreatora uz Dragića od Winslowa.

Tu će biti itekako zanimljivo vidjeti kako Spo misli koristiti jednoga i drugoga. Ako će Waiters ostati starter, onda se samo po sebi nameće da će Johnson nastaviti ulaziti s klupe kako bi na parketu uvijek imali dva kreatora. Opet, startati s Johnsonom znači olakšati život Winslowu koji će morati manje napadati s loptom, iako u tom slučaju najvjerojatnije Waiters mora na klupu kako bi lakše bilo održati balans u napadu tijekom 48 minuta.

Bit će ovo zanimljiva situacija jer za razliku od lani kada su se svi borili za goli život, svi ovi igrači sada imaju status i mogli bi biti nezadovoljni ako im se ne omogući da ga potvrde na parketu. Uostalom, tu je i Richardson kao vjerojatno najpouzdanija 3&D opcija koja će dobiti svoju kvotu minuta na obje bočne pozicije. Ako je zdrav, trebao bi igrati puno bolje nego lani, uostalom u nešto slično vjeruje i Riley koji mu je već dao produženje ugovora te će i on od idućeg ljeta igrati za puno više od minimalca. Da bi opravdali ovakav potez, morat će ga razvijati, a tu onda više nema toliko prostora za ponoviti lanjsku kemiju.

Što uostalom ne bi trebali ni pokušavati. Od viška glava ne boli, ali većina ovih igrača su bolji kao luksuz na dnu klupe nego važni članovi rotacije. Najvažnija je jezgra, a ona je i dalje usko vezana uz dvojac Dragić-Whiteside. Ponove li oni košarku iz lanjske sezone, a nema razloga sumnjati u tako nešto obzirom da ih je Spoelstra brusio iz mjeseca u mjesec te su obojica upravo prošle godine igrala u najboljoj formi u životu, Miami ima temelj za hvatati playoff.

Za ove dvije pozicije koje pokrivaju Dragić i Whitside nema problema, pogotovo kad uzmemo u obzir da u Tyleru Johnsonu i dvojcu Olynyk-Adebayo imaju adekvatne rezerve. Uostalom, Spoelstra gradi takvu momčad u kojoj je ključno imati što više playmakera tako da na poziciju jedinice može uskočiti bilo tko, dok na petici mogu birati žele li ostati pri snazi koju donosi Adebayo, stretch kvaliteti koju donosi Olynyk ili će pak zaigrati s još više playmakera guranjem Johnsona na centra.

Spoelstra je majstor pronalaženja idealnih postava, ali sama filozofija napadačke igre mu je u suštini jednostavna. Iako će tražiti tranziciju svakom prilikom, onaj pace kod Heata ne znači isključivo ritam kojim se kreće uz parket, već ritam kojim se općenito igra, pogotovo na postavljenim napadima. Poanta je da lopta kruži i da su svi sposobni napasti sredinu i izazvati obranu na reakciju, a zatim po potrebi i vratiti loptu vani kako bi opet ponovili isto. Uz igrače sposobne napasti driblingom, itekako je bitno imati i stretch formacije s 4 ili čak 5 igrača vani kako bi sredina bila što slobodnija. To se uglavnom postiže cutovima, blokovima bez lopte i konstantnim zamjenama pozicija gdje je uglavnom centar jedini igrač koji operira u istom području dok se ostali već na početku napada zamjene i onda tako još nekoliko puta dok ne pronađu otvoreni šut.

Dalje sve ovisi o zdravlju, a zatim i tome kako će Spoelstra posložiti ostatak rostera. Sada definitivno znaju više o momčadi koju imaju nego na početku prošle sezone i već time što će izbjeći sate rade da pronađu formulu koja funkcionira su u ogromnoj prednosti. Praktički, samo treba pokušati izvući još više iz onoga što valja, pri tome vodeći računa i o rezultatu, ali i o budućnosti. Za ovakvu franšizu, sa šampionskim pedigreom i u rukama takvih stručnjaka, to ne bi trebao biti problem.

Zato uopće nema smisla razmišljati o tome može li Miami opet ostati pred vratima doigravanja, pogotovo ne u konferenciji koja je preko ljeta postala još slabija, već nalazi li se već sada u ovakvom stanju u društvu s elitom na Istoku ili su ipak više u skupini prvih pratitelja?

Ako Winslow pronađe šut i jednostavno postane učinkovitiji napadač (ili ako ga barem Spoelstra na vrijeme makne s parketa), ako Richardson bude igrao više na razini rookie sezone nego lani (što je realno očekivati ako je sanirao probleme s ozljedama koji su ga mučili) i ako Waiters zadrži barem 70% lanjske efikasnosti, uz povremene šihte za bekovski par Dragić-Tyler Johnson, Heat bi na bokovima trebao imati ako ne iznadprosječnu, a onda barem pouzdanu produkciju. To je velika stvar, pogotovo jer dobar dio ovih igrača može igrati u oba smjera. A najvažnije je upravo to što im više ne treba čudo poput lanjskog Waitersovog šuterskog izdanja da bi igrali košarku – iskorak Winslowa i Richardsona ovom prilikom može biti taj presudni faktor stabilizacije i to je velika stvar. Ovolika dubina praktički im garantira da će nešto napraviti kako treba i mogu preživjeti sve osim gubitka Dragića ili Whitesidea na cijelu sezonu. I možda eventualno još jednog čovjeka, neospornog x-faktora.

A taj faktor i igrač koji će raditi razliku oko njihovog plafona je James Johnson. Njega čeka ogroman posao na četvorci gdje Miami jednostavno nema drugih ozbiljnih rješenja. Winslow može tu i tamo poslužiti kao smallball četvorka, ali u slučaju da Johnson ne bude u stanju igrati ili ne uspije ponoviti lanjsku formu, takva povremena rješenja za promjenu ritma neće biti dostatna za pokriti 48 minuta akcije. Adebayo uz Whitesidea, to neće ići, iako bi Adebayo mogao odraditi defanzivni dio posla. Jasno, osim ako Adebayo odjednom ne počne zabijati trice. White je ipak nedokazan igrač, a Olynyk je veća rupa u obrani nego Adebayo u napadu. Doduše, zbog šuterskog raspona on će sigurno tu i tamo igrati s Whitesideom, ali ni jedna od ovih kombinacija ne garantira uspjeh.

Opet, ako vam se čini da je ionako potpuno svejedno bio Miami u ovom trenutku u stanju srediti Washington ili ne, potpuno ste u pravu. Sezona je duga i puno toga je otvoreno, a to što Heat može uhvatiti poziciju od 2 do 8 čak i daje neku draž Istoku. Najvažnije je ionako da su se odredili za jedan smjer u iduće tri sezone i ta stabilnost, bez obzira na možda nedostatan plafon, barem garantira da mogu u miru raditi i pripremati se za novi rebuilding u hodu, možda već u ljeto 2019. Ako nova jezgra ne bude spremna do tada, Riley će možda i u mirovinu prije isteka trenutnog ugovora, ali tko god bude nasljednik ostaje na kursu kvazi-kompetitivnosti te će imati izazov obezvrijediti onaj pick 2021. koji pripada Sunsima na barem sličan način kako je to Riley napravio s ovim 2018.

GORAN DRAGIĆ 73 IOR

Formu života potvrdio je i na Eurobasketu te mu Slovenci stvarno mogu dignuti spomenik zato što je umjesto kupanja na Murteru s obitelji izabrao znojiti se s društvom sličnih testosteronskih ovisnika. Bez konkurencije najbolji košarkaš na ovoj smotri, ujedno i šampion po broju izlučevina kad znoju dodamo i suze, pa makar se radilo o turniru kojega bi vjerojatno osvojili i Brooklyn Netsi. Poanta iz ovog mog kuta je da su mnogi koji toga nisu bili svjesni vidjeli na kakvoj je razini lani igrao najveći dio sezone i kako ponekad nepravedno zanemarujemo vrhunske talente samo zato što nisu još veći. Waiters i Johnson su mu ukrali dobar dio slave jer ljudsku prirodu uvijek više zanima ono neočekivano i neobjašnjivo, međutim nikakvog preokreta u drugom dijelu sezone ne bi bilo da Dragić nije vukao Heat skoro kao sada Sloveniju. 32 godine su pred vratima i samo jedna ozljeda bila bi dovoljna da se ovaj ritam u koji je upao prekine, ali, izbjegne li apokalipsu, ima u nogama barem još jednu sličnu sezonu te nije isključeno da će je ovaj put okruniti i all-star nastupom, za što bi mu trebao i iznenađujuće dobar score Heata obzirom da je Istok bez obzira na manjak talenta krcat još boljim strijelcima na poziciji jedinice, a zatim i s nekoliko fenomenalnih playoff nastupa.

TYLER JOHNSON 52 IOR

Ovaj combo bek svojim stilom igre više je dvojka, ali kako Miami ionako vrti napad sa svih pozicija, njegov manjak kvalitete u pick igri nije ni bitan. Bitno je da Johnson može odigrati solidnu obranu na loptu i tako odmoriti Dragića i Waitersa od trošenja koje donosi čuvanje protivničkih playeva. Uz to, zabit će svoje iz spot-upa, podjednako šutiranjem trica i neustrašivim ulazima u reket. Obzirom da još ove sezone igra za stari midlevel, imati ovakvog trećeg beka čisti je luksuz, a stvar je još bolja kad uzmemo u obzir da su čovjeka stvorili na Spoelstra akademiji.

DION WAITERS 38 IOR

Sezonu ranije Waiters je u Oklahomi pristojno odglumio uzornog građanina, manje-više se podredivši 3&D roli u koju je bio stavljen. I dalje nije bio efikasan strijelac, ali barem nije trošio gomilu posjeda (a kako je i mogao pored žderača poput Westbrooka). Još važnije, igrao je solidnu obranu, odlično se uklopivši u borbeni mentalitet momčadi. Sve to pak nije bilo dovoljno da mu netko ponudi višegodišnji ugovor ili barem jednu pristojnu godinu te je na kraju prihvatio skromnu ponudu Heata gdje je na neki način imao priliku uskočiti u Wadeove tenisice. I, na čudo svih, stvar je upalila. Umjesto da ga nastave gurati u smjeru igrača zadatka, u Miamiu su mu dali odrješene ruke da bude klasični Waiters i to je po prvi put u karijeri donijelo rezultat. Doduše, ozljede su ga izbacile s parketa na skoro pola sezone, ali dobar dio od onih 46 utakmica koje odigrao Waiters je bio skoro dobar kao Wade. Ne neki način i bolji s 40% za tricu. Naravno, dobar dio njegove igre i dalje su činile duge dvojke, ali ih je barem ubacivao podnošljivim postotcima, a posebice je sjajan bio u slash & kick igri gdje je činio dvoglavo playmakersko čudovište s Dragićem. Obojica su podjednako dobro zabijala s loptom i bez nje - zvuči vam poznato? Uglavnom, koliko god se ne možemo oslanjati na ovako malen uzorak i koliko god realno bilo očekivati da Waitersovi postotci padnu na zemlju, bolja selekcija šuta, prikladna rola u prikladnom napadu i podnošljiva igra u obrani nekakva su garancija da više nikada neće pasti na razine iz Clevelanda. Teško da će biti dobar kao lani tijekom trajanja novog ugovora, ali završi li negdje između, bit će od koristi.

WAYNE ELLINGTON 29 IOR

Iako je i kroz karijeru igrao rolu tricaškog specijalista, do dolaska u Miami on to u suštini nije bio. Spoelstra mu je uduplao kvotu trica koju uzima stavivši naglasak na tu njegovu jedinu kvalitetu tako što ga nije koristio samo kao ispušni ventil već ga je integrirao u napad u kojem su njegova istrčavanja po osnovnoj liniji i flare cutovi po perimetru stavljali ogroman pritisak na obranu. Zabio je tako uz standardnu gomilu povratnih lopti i gomilu catch & shoot pokušaja, a ako bi ga i natjerali na ulaz, potezao je s poludistance. Praktički, bio je Redick u boci, u stanju napraviti razliku u tih 24 minute koliko je bio na parketu. Iz tog razloga ne čudi što u Miamiu ni pod razno nisu htjeli otvarati dodatni prostor odricanjem od njegova ugovora.

RODNEY MCGRUDER 22 IOR

Ubacio bi tu i tamo poneku tricu, ali McGruder nje bio u momčadi zbog napada i toga je bio svjestan. Njegov posao je bio obrana i jednako dobro je čuvao sve tipove swingmana agresivnim 1 na 1 stavom, što je obzirom na ozljede Winslowa i Richardsona zlata vrijedilo Heatu, a uz to je bio još jedna opcija za baciti na protivničkog playa. Za nagradu ostaje na rosteru još sezonu, pa iako će teško do slične količine minuta pored dva fizički ipak potentnija bočna, odlična je zakrpa za imati na klupi ako se ukaže potreba.

JOSH RICHARDSON 35 IOR

3&D projekt Heata koji je lani bio gotovo neupotrebljiv zbog očajne šuterske forme na koju je očito utjecalo strgano koljeno pred kamp, a onda i problemi sa stopalom kroz sezonu. Pred kraj godine, kada je uhvatio ritam i kada mu je ozljeda Waitersa otvorila dodatne minute, izgledao je opet solidno defanzivno, čak je ubacio i nešto trica, tako da bi sve trebalo biti u redu za novu sezonu, što uostalom sugerira i produženje ugovora. Opravda li ili čak nadmaši ovaj midlevel koji je dobio bit će to još jedna pobjeda Spoelstra akademije. Uz dužinu u obrani i solidne šuterske kvalitete, ono što se u Miamiu nadaju dodati njegovoj igri je i dribling kako bi mogao sudjelovati u slash & kick igri, ali sve i da ostane specijalist, bit će itekako od koristi. S ovim ugovorom možda i u nekom budućem tradeu.

JUSTISE WINSLOW 31 IOR

Momak od kojega se puno očekuje, ali kojem je šut ogroman problem. Možda je strgano rame pomoglo po tom pitanju. Ili ne? Uglavnom, zbog atleticizma i fizikalija od prvog dana u stanju je igrati odličnu obranu, ali bez šuta ne može igrati na perimetru, a uz to ima ogromnih problema i s finiširanjem u sredini. Spoelstra je lani pokušao naći mu mjesto u napadu gurajući ga više u rolu playmakera i tu je pokazao solidne slash & kick kvalitete, tako da nije izgubljen slučaj. Ali, ako mu je šut stvarno nepopravljivo slomljen, teško da može biti više od defanzivnog specijalista i povremene energične smallball četvorke za promjenu ritma.

JAMES JOHNSON 51 IOR

Sva herojstva Dragića i Waitersa i sve one trice koje su ubacili tijekom druge polovine sezone ipak ne mogu zasjeniti jednu činjenicu - Heat je prije svega pobjeđivao obranom. A tu nitko, pa ni Whiteside, nije odradio veći posao od Johnsona. Uvijek kvalitetan defanzivac sposoban 1 na 1 čuvati i krila i centre, a uz to i dovoljno dobar atleta da stigne pomoći iz pozadine, Johnson je u Miamiu smršavio i dobio lateralnu agilnost koja mu je omogućila da jednako dobro brani i na perimetru kao i u sredini. Uz potrebnu kombinaciju fizikalija i vještina imao je i onak ključni sastojak koji mu je često nedostajao u ranijim fazama karijere, a taj je konstatntno visoka razina energije te je snagom volje nosio momčad na ovom dijelu parketa, prvenstveno kao lider sjajne druge postave koja je s njim, Johnsonom i Reedom mnogima slomila ambicije. Napadački, sjajno se snašao u Spoelstrinim zahtjevima da više napada s loptom, što je oduvijek mogao, samo što mnogi prije nisu znali kako tu kvalitetu iskoristiti. Svakako je pomoglo i što je dosta minuta odradio kao petica gdje je imao još više prostora za slash & kick i što bi se moglo ponoviti i ove sezone, pogotovo jer sada ima Olynyka kao potencijalnog partnera. Pitanje je samo može li ponoviti onakvu sezonu još dovoljno puta da opravda ugovor.

OKARO WHITE 6 IOR

I kroz ljetnu ligu je pokazao zanimljiv šuterski napredak i ako će stvarno biti u stanju redovno zabijati otvorene trice, bit će solidna stretch četvorka obzirom na atleticizam koji mu omogućuje da u obrani pokriva ogroman prostor i preuzima. Nema baš masu za gurati se pod koševima, ali to je danas u obrani puno manje važno od skočnosti i brzine reakcije. Potencijalno još jedan biser iz akademije, ako mu iza Johnsona i Winslowa uopće ostane prostora za dokazati se.

KELLY OLYNYK 44 IOR

Boston je imao važnije potrebe od pokušaja da njega zadrže, ali nezakoniti sin Arwen i Jaya sasvim dobro se snašao, pokupivši 50 milja od Heata. Zauzvrat, trebat će potvrditi da je jedan od boljih stretch visokih u ligi koji može poslužiti i u spot-upu i pick & popu, možda i dobiti utakmicu ako uleti u šutersku seriju. S te strane dobro će se uklopiti u Miami. Uostalom, iako nije baš pouzdan kada treba spustiti loptu na pod, zna igrati u sistemu gdje je važno dodati, kretati se i postaviti blok. Ipak, koliko god pristajao napadu, obrambeno on nema rolu u NBA i tu će ga biti teško sakriti. Centar definitivno nije jer sredinu ne može čuvati, iako ga je čak i bolje koristiti u toj roli jer barem ima dužinu. Definitivno je još slabiji kada treba braniti u prostoru i teško da može preuzimati ili zatvarati šutere ako bi ga koristili uz Whitesidea.

HASSAN WHITESIDE 96 IOR

Whiteside nije vanserijski defanzivni igrač koji će sam od sebe momčad držati iznad vode na ovom dijelu parketa, ali je oko njegove prisutnost u sredini izgrađena uporna obrana koja dozvoljava vanjskim igračima da igraju puno agresivnije i da uvijek budu na lopti, zbog čega je Miami dozvoljavao najmanje pokušaja za tricu u ligi. Svi bekovi Heata, uključujući i i one koji se ne smatraju defanzivcima poput Dragića ili Ellingtona, igrali su tako na loptu duboko na perimetru, riskirajući rupe iza leđa, znajući da u sredini imaju Whitesidea koji dobar dio tih ulaza može izbrisati. Njegovo kretanje je problematično i nije stvoren za braniti u prostoru, ali u zoni je sve što centar treba biti te je Spoelstra prema tome i složio taktiku. Napadački također ima važnu rolu jer osim što će spremiti odbijance nakon skoka, uhvatiti zicere nakon cuta i zabiti gomilu lobova u pick & rollu, sposoban je zabiti i otvoreni šut, iako definitivno za njega neće tako skoro vrtiti pick & pop akcije na redovnoj bazi. Praktički, jedini problem s njegovom igrom je onaj standardni centarski, a taj je što voli pokušavati igrati kroz post-up, što usprkos povremenoj ubačenoj udici baš i nije njegova jača strana. Kad bi ponekad vratio loptu na perimetar umjesto da napada leđima ili kada bi umjesto da traži loptu u reketu izašao i postavio još koji blok, bio bi još efikasniji igrač. Ovako, klasika, živiš i umireš s njegovim mušicama. S tim da barem može pogoditi slobodna.

BAM ADEBAYO 16 IOR

U teoriji, donekle dokazanoj i kroz ljetnu ligu, trebao bi moći zatvoriti sredinu u šihtama dok se Whiteside odmara, s tim da donosi i puno više pokretljivosti u obranu. Vidjet ćemo kako ga Spo misli koristiti defanzivno, dok je u napadu manje-više osuđen na smetlarenje, jasno barem dok mu u akademiji ne izbruse poneku vještinu. Navodno ima šuterski raspon, ako je to istina, sigurno će mu biti lakše naći mjesto u ligi.

JORDAN MICKEY 9 IOR

Pokupili su ga nakon što ga je Boston odbacio jer valjda žele iz bliza snimiti atletu koji je u stanju odraditi posao modernog centra iako nema idealne fizikalije, uz nadu da ga možda mogu pretvoriti i u korisnu četvorku. Definitivno malo čudi da su mu odmah dali garantirani ugovor čime su praktički roster zaokružili na 15 imena, bez većih izgleda da netko u kampu ugrozi trenutni poredak. Praktički, ili će rezati jednog centra ili ih nepotrebno gomilaju, čisto za slučaj da Adebayo podbaci. Realno, može biti tek još jedan back-up centar za tu i tamo poslati na parket, dobar smetlar u napadu koji u obrani zahvaljujući masi i skočnosti može odraditi posao protiv puno viših igrača. Nešto kao Alan Williams iz Sunsa, samo ne toliko dobar u mahanju ručnikom s klupe.

AJ HAMMONS 4 IOR

Vjerojatno jedini mladi igrač na ovom rosteru koji ne može pomoći u par šihti po večeri. Dobili su ga kao nusprodukt tradea s Dallasom, navodno su htjeli novi projekt da vide mogu li iz njega napraviti NBA centra, ali obzirom na njegovu mlitavost, eventualno mogu dobiti Erica Dampiera iz faze kada je igrao košarku u papučama.

UDONIS HASLEM -2 IOR

Nevjerojatno da je uopće imao volju vraćati se još jednu godinu u akciju obzirom da je lani doslovno prestao služiti ičemu osim fauliranju većih od sebe, što fenomenalno radi cijeli život, samo što mu sada uglavnom sviraju tako nešto. Spo ga danas može koristiti tek tu i tamo kao peticu, ali ionako znamo da je u momčadi zato što je legenda, ne zato što itko misli da od njega na parketu može imati ikakve koristi. Takvi dani su odavno prošli.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Sa all star igracem na krilu pruzili bi ozbiljan otpor Gsw-u. Nacin na koji Spolstra diktira tempo utakmice i slaze odbranu, napad i rotacije je idealan primer kako skinuti Warriorse, s tim sto mu je potrebno nesto ozbiljnije ljudstvo za to.

  2. Osvrt na trade? Knicksi su puno i dobili

  3. Melo(drama) u OKC!

  4. Ima smisla sada OKC-u potpisati Lena za ovaj koji je još uvijek slobodan i riješiti pitanje back up centra?

    I, kako su dobar dio midlevela spržili na Pattersona, mogu li za to koristiti porezni midlevel ili mu moraju ponuditi minimalac?

    I da, ovaj Thunder djeluje potencijalno zajebano za Warriorse, fala bogu da se nešto ovakvo realiziralo, barem daje neke lažne nade 😀
    I dati Donovanu da ovo vodi je u rangu našeg tv servisera


Leave a comment

Trackbacks are disabled.