ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

25Sep/176

MILWAUKEE BUCKS

Usprkos ozljedi Parkera, Kidd ima dovoljno dubine oko Giannisa da iskoristi lani udarene temelje i nadogradi ih novim playoff nastupom. Važnije pitanje je hoće li ovaj put znati preskočiti prvu rundu jer potencijal svakako postoji.

Prošla sezona je trebala poslužiti kao potvrda da su na pravom putu jer razočaranje od godinu prije, kada su usprkos dovođenju Monroea i zdravom Parkeru potpuno izgubili tlo pod nogama, uzdrmala je franšizu. S novim ambicioznim vlasnicima, Jasonom Kiddom na čelu struke i Giannisom kao budućim nositeljem stvari su od početka projekta izgledale dobro, u biti malo je tko mogao očekivati da će njihov skrpan roster uhvatiti doigravanje već 2015. u prvom pokušaju. A jesu, prvenstveno jer je obrana asistenta Seana Sweeneya odlično iskoristila kvalitete rostera koji je agresivnom igrom na loptu, ali i zatvorenim reketom, dogurao do doigravanja.

Međutim, dolaskom Monroea i Parkera u rotaciju izgubila se ta čvrstina, rotacije su uglavnom kasnile, reket je bio otvoren i Bucksi su ovaj put zaigrali katastrofalno na oba kraja parketa. Odmah je bilo jasno da Monroe nije dugoročno rješenje, a čak ni pokušaji igranja s više zone nisu pomogli. To ljeto potpisano produženje ugovora s Giannisom, iako potpuno logično, pogotovo nakon što je sezonu završio kao playmaker potvrdivši all-round kvalitete, činilo se na trenutak čak i kao preuranjena preplata igrača kojem je zbog šuterskih nedostataka suđeno da ostane vodonoša.

Praktički, jedina svjetla točka tmurne sezone u kojoj su vukli gomile loših poteza, a od kojih je potpis Monroea stršao kao najveći, bila je zarađen lutrijski pick. S tim da su i taj potez odradili sumnjivo kada su izabrali Thona Makera, nepoznanicu poput Giannisa svojevremeno, ali i klijenta agencije Jeffa Schwartza za kojega se javno znalo da ima itekakav utjecaj u franšizi preko Kidda. Još jedna tajna koja to nije je i da Kidd drma košarkaškim operacijama te da je GM Hammond tu bio tek radi birokracije kojom se Kidd ne želi zamarati, isto kao što se nije želio previše zamarati ni taktičkim stvarima, prepustivši momčad najvećim dijelom asistentima Pruntyu i spomenutom Sweeneyu.

Na ove spletke u upravi nadovezale su i one među vlasnicima gdje nisu svi bili spremni fanatično podržavati svaki Kiddov potez i samo potvrditi novog GM-a po njegovom izboru. Blesava situacija, u kojoj će se svaki vlasnik nekoliko godina okušavati u roli direktora i tako u krug, dovela je do ovoljetnih problema oko izbora novog GM-a. I iako nije potvrđen čovjek kojega je željela jedna struja i koji bi odgovorao osovini Kidd-Schwartz, očito je pronađen kompromis jer je izabrani čovjek, donedavni pomoćnik Jon Horst, po svemu sudeći prvenstveno ekspert za pravna pitanja. Košarka bi po toj logici i dalje dobrim dijelom ostala u rukama Kidda.

I dok ovakvi događaji na vrhu ne ulijevaju povjerenje u franšizu, barem na parketu imaju razloga za optimizam jer su spomenute sumnje koje su se pojavile raspršene prošle sezone kada su našli načina pokrpati obranu, ali i kada su napravili ogroman iskorak u napadu na račun fenomenalnog napretka Giannisa, kao i zrelih partija Parkera i Brogdona koji su pokrpali gomilu rupa prema naprijed. I sve to u situaciji gdje su u sezonu ušli dodatno deprimirani zbog gubitka Middletona koji je završio na operaciji u predsezoni.

Iako je Monroe i dalje dobio gomilu minuta kao petica, pomogli su si defanzivno tako što su ga gurnuli na klupu, omogućivši mu tako da trpa protiv slabijih petorki, usput ne upadajući u rupe protiv startera. Dapače, kao centar u ovim šihtama bio je čak i solidan pod vlastitim košem. Istovremeno, Henson u prvom dijelu sezone, a Maker u drugom, bili su prikladniji za agresivni sistem koji se bazirao na presingu i udvajanju s ciljem da se protivnika natjera na greške ili barem prisili da uzme kasne i po mogućnosti loše šutove. Njihova dužina i pokretljivost svakako su pomogli u konstantnom rotiranju kojega su Bucksi bili prisiljeni raditi kako bi nekako maskirali tog igrača manje tijekom većine defanzivnog posjeda, iako je opet najveća zasluga za bolju obranu bila Giannisova.

Naime, dovoljno disciplinirane momčadi nesklone izolacijskoj košarci lakoćom bi s nekoliko pasova našle otvoreni šut na perimetru ili zicer na obruču, a tu bi onda Giannisova svemirska kombinacija atleticizma i fizikalija često brisala te pokušaje – osim što je bio u stanju presjeći gomilu pasova i zalijepiti gomilu banana, njegova sposobnost da brani pozicije od 1 do 5, kao i lakoća kojom je pokrivao pola parketa, unosili su kaos u protivničke napade.

Uz to, u Snellu, kojega su doveli nakon što se Middleton ozlijedio, na sjajan su i prije svega jeftin način našli zamjenu na bokovima sposobnu pružiti sličan efekt u obranu, tako da su na tom dijelu parketa nekako funkcionirali usprkos izuzetno rizičnom i na trenutke neučinkovitom sistemu. Uz Snella, koji je solidnim 3&D partijama zaslužio novi ugovor, svakako treba spomenuti i Brogdona koji je zrelom igrom čak i u obrani spasio momčad od potencijalno katastrofalne situacije na poziciji jedinice, zasluživši pri tome i titulu rookiea godine.

Uz hrpu stvari koje su im se poklopile s obranom i krpanjem rostera vjerojatno i dalje ne bi bilo povratka u playoff da nije došlo do iskoraka u napadu. Bez Middletona, a zatim i s gotovo nikakvim doprinosom skupih pojačanja poput Dellavedove i Teletovića od kojih se očekivala tricaška podrška, malo tko je mogao i zamisliti da će Bucksi na trenutke imati nezaustavljiv napad, ali točno to se dogodilo i tu je opet glavnu riječ imao Giannis. Iako zbog nedostatka pouzdanog skok-šuta nije mogao nositi epitet "one man offense", momak je uspio najvećim dijelom iz tranzicije stvarati glavobolje cijeloj ligi.

Kao odličan defanzivni skakač, često bi sam uhvatio loptu i pretrčao parket u nekoliko koraka, brži i snažniji od svih uokolo. Kvragu, takvu kombinaciju mišićne mase i brzine vjerojatno više nema ni LeBron. U ovakav stil igre fenomenalno se uklopio i Parker koji je i sam bio sposoban za slične atletske podvige i Bucksi su jednostavno pretrčali ligu iako su i dalje ostali jedna od sporijih momčadi. Dijelom jer je Monroe i dalje imao veliku minutažu te s njim na parketu jednostavno ne možeš trčati, a dijelom i jer nisu imali playmakera koji bi bio u stanju kreireti nešto u ranoj fazi napada kroz pick & roll.

Tako da, kada ne bi bilo prilike za tranziciju, obično bi spuštali loptu u post, bilo Giannisu, bilo Monroeu. I dok je ovaj potonji kao što smo spomenuli uglavnom dominirao nad slabijom konkurencijom, Giannis se u ovim situacijama postavljao kao playmaker. Ako ne bi imao prilike finiširati nakon driblinga, a tu je u dva koraka mogao do obruča pored svakoga, sjajno je pronalazio cutere nakon udvajanja, što su maksimalno koristili njegovi centri koji bi se do tada uglavnom skrivali po osnovnoj liniji. Ako bi ga udvojili već na vrhu reketa, onda je pronalazio vanjske igrače na utrčavanjima u sredinu ili u spot-upu. Ovdje ga je odlično pratio Parker koji je većinu svojih spot-up prilika pretvarao u juriše u poluprazan reket.

Iako Kidd i pomoćnici nisu uspjeli napraviti jasan sistem baziran na uhodanom uzorku kretanja, prvenstveno zbog poprilično slabog korištenja blokova na strani bez lopte, očito je bilo kako se trude imati pokretan napad s raširenim formacijama, jasno koliko je to moguće bilo izvesti s ovim profilom igrača, sistem u kojem bi se brzim pasovima i cutovima stavljao pritisak na obranu.

Sve ovo bilo je dovoljno za povratak u doigravanje na slabašnom Istoku. S tim da, uz puno ovih stvari u kojima im se posrećilo, bilo je i onih gdje nisu imali sreće, poput ozljede Parkera u istoj utakmici u kojoj se Middleton vratio na parket. Umjesto da napad odvedu na još višu razinu jer u Middletonu su imali i čovjeka sposobnog otvarati se kroz blokove i kreirati iz spot-upa, a ujedno i dodaju nove mogućnosti u obranu gdje bi im Middletonova dužina omogućila da Parkera ostave na klupi u ključnim minutama te zaigraju s 5 dobrih defanzivaca s čime se vjerojatno mogu pohvaliti još jedino Warriorsi, opet su morali krpati rotaciju.

Kako je Middleton hvatao formu igrali su sve bolje, što je bilo vidljivo i protiv Raptorsa koje su zamalo skinuli u prvoj rundi svim limitima usprkos. Raptorsi su baš bili momčad po narudžbi, nesklona kretanju lopte kojim može kazniti njihovu obranu, ali jednom kada su shvatili da moraju ubrzati protok lopte i raširiti napad s dodanim šuterom, Bucksi su bili gotovi.

Bez obzira na poraz, ovaj put u novu sezonu ulaze u još boljem raspoloženju jer znaju da u Giannisu već imaju franšizu koja može nositi teret u oba smjera. Sada samo ostaje posložiti momčad oko njega tako da maksimalno iskoriste te jedinstvene talente. Bit će zanimljivo vidjeti što Kidd može po tom pitanju, posebice jer i dalje imaju Monroea na rosteru. Za njega sada otprilike znaju recepturu, ali kako su i Henson i Maker vrijedni minuta, a i puno bolje se uklapaju defanzivno, vjerojatno ga nema smisla jahati kao i do sada.

Opet, kako će Parker gotovo cijelu sezonu propustiti dok se oporavlja od nove ozljede koljena, trebat će im igrač poput Monroea radi dodatne napadačke opcije kada je Giannis na klupi. Middleton spreman od starta sezone vjerojatno će im omogućiti da budu čak i bolji napadački obzirom da, iako nije sila prirode kao Parker, može još učinkovitije koristiti prostor kojega Giannis stvara kada se sjuri u sredinu i povuče cijelu obranu sa sobom. Uz to, Middleton daje Bucksima dozu nepredvidljivosti u napadu od koje bi mogli koristi imati svi obzirom da je bolji i prvenstveno voljniji asistent od Parkera. A prvenstveno zato što se može otvarati iz bloka i tako dodati napadu ono što mu je nedostajalo da bi stvarno imao dovoljno oružja za funkcionirati tijekom 48 minuta bez rasnog kreatora kroz pick & roll na vanjskim pozicijama.

Ne treba zanemariti ni Middletonovu kvalitetu u obrani jer kao puno bolji defanzivac na boku omogućit će Giannisu da igra više u sredini i tako bude još opasniji kao pomagač, korektor iz pozadine, pa i da lakše dođe u situaciju preuzimati ili udvajati. Zadrže li Brogdon i Snell lanjsku razinu 3&D razinu, a trebali bi sada kada su puno bolje upoznati sa svojim ulogama u oba smjera, nema razloga da ova momčad ne funkcionira čak i bolje nego lani.

Parkerov eventualni povratak pred doigravanje vjerojatno im neće značajnije povećati plafon, ali nije da i bez toga ne mogu računati na unutarnje rezerve. Prije svega bi trebali dobiti bolje partije od Dellya i Teletovića koji su lani šutirali debelo ispod razine. Sad, obzirom da za to dobrim dijelom treba kriviti i stručni štab koji ih nije stavljao u najbolje moguće situacije, posebice od Dellya često tražeći da bude slash & kick prijetnja iako to nije ni pod razno, možda se nastave daviti u ovom sistemu gdje je ipak bitno moći nešto napraviti i kroz dribling. Skuže li pak Kidd i društvo da bi mogli od njih imati koristi u ponekoj šablonskoj akciji u kojoj bi ih se tu i tamo provuklo kroz blok i otvorilo u korneru, postat će još opasniji. Ova druga petorka s ovom dvojicom, Monroeom te Giannisom ili Middletonom u roli kreatora, daje im potencijalno izuzetnu dubinu. Uz to, vratili su Terrya i dodali Geralda Greena (ili Brandona Rusha, zavisi koji izbori mjesto u momčadi kroz kamp) uz nadu da će jedan od njih biti onaj dodatni snajper s klupe.

I da, ne zaboravimo onaj očiti način na koji mogu postati još opasniji, a taj uključuje novi Giannisov iskorak. Počne li šutirati 4 trice po utakmica i zabijati ih s 33%, Bucksi bi vrlo lako mogli uskočiti u top 10 napadački. Također, nagledali smo se point-Giannisa, all-round Giannisa i freak-Giannisa, ali što će se dogoditi kada budemo redovno gledali i centar-Giannisa? U prošloj regularnoj sezoni Kidd ga u ovoj roli gotovo uopće nije koristio, u playoffu je dobio mrvice, ali nema razloga ne pokušati s njim i na centru, pogotovo kad se vrati Parker. Takav raspored bi uostalom bio idealan za stil igre koji pokušavaju nametnuti jer Giannisa bi bilo gotovo nemoguće zaustaviti u postavi u kojoj svi mogu trčati i šutirati. Najluđe od svega, uopće nije nemoguće zamisliti da bi i obrambeno u takvoj roli mogao izdržati nekoliko šihti po večeri bez većeg rizika po zdravlje.

Kad se sve zbroji i oduzme, a pogotovo ako dodamo u jednadžbu i očajno stanje konkurencije na Istoku, teško je zamisliti scenarij u kojem Bucksi neće u doigravanje. Dapače, slično kao i u slučaju Heata, bolje pitanje je mogu li razbucati trenutnu hijerarhiju i preskočiti jedan Toronto u gornjem domu konferencije. Pogotovo ako Jabari bude spreman pomoći u doigravanju.

Budućnost Bucksa je tako u dobrim rukama, iako svakako ima faktora koji mogu otežati situaciju. Uz potencijalne probleme koje može izazvati natezanja među vlasnicima, tek treba vidjeti koliko Kidd može izvući iz ove momčadi. Lanjski plan je bio dobar, manje-više su na vrijeme uočili probleme, sanirali ih i pri tome povukli dosta dobrih poteza s odabirom talenta. Međutim, usprkos očito pozitivnim i modernim trendovima koje forsiraju u oba smjera, ponekad su poprilično nefleksibilni s postavama, pa ako hoćete i manjkom rezervnog plana u napadu i obrani. Defanziva posebno bode u oči jer, iako je njihov stil igre ubitačan od večeri do večeri za momčadi nenavikle na toliko količinu presinga i udvajanja, u playoffu se prilično lako prilagoditi i kazniti takav sistem. Uostalom, ako su Raptorsi to napravili s Normanom Powellom, možete misliti što bi im napravili Cavsi, Celticsi ili Wizardsi.

Ne zaboravimo također da je ovo što trenutno imaju manje-više jezgra s kojom će ratovati idućih godina. Čak i kada maknu Monroea s capa, novi ugovor Parkeru vjerojatno će im oduzeti bilo kakav manevarski prostor. Nakon toga, trebat će platiti Brogdona i vjerojatno Middletona koji ima opciju izaći na tržnicu. Tako da su stvari daleko od idealnih. Ali, kada imaš onaj najvažniji preduvjet, franšiznog igrača, sve se čini nekako lakše. Kako na parketu, tako i oko njega.

MATTHEW DELLAVEDOVA 23 IOR

Delly je lani bio katastrofalan u realizaciji iz driblinga te je teško reći što je bio veći horror film za naviječe Bucksa, njegovi pokušaji polaganja na obruču, floateri bačeni u stilu kamena s ramena ili skok-šutovi s vrha reketa. Pokušaji da u njemu nađu dodatnog kreatora tako su neslavno završili, a dobra vijest je da sada s etabliranim Brogdonom i povratnikom Middletonom više neće morati trošiti posjede u pokušaju kreacije za sebe i druge te se može posvetiti 3&D roli. Eh, samo izgleda da je Delly i tu ostao bez nogu – tricu iz spot-upa je gađao solidno, iako sa slabijim postotcima nego u Cavsima, međutim u obrani nije bilo previše prilike gledati ga u terijer izdanju. Čovjek nikada nije bio atleta i uvijek je grubošću i voljom pokušavao maskirati manjak brzine, ali maglu možeš prodavati do jednog trenutka. Lani u gotovo 2000 minuta nije imao ni jednu jedinu blokadu, što je za navodnog defanzivca nezamisliv podatak. I dalje je dosadan kada brani na lopti, može trčati kroz blokove, ali Brogdon se pokazao kao puno bolji branič na pick & rollu i posebice za ono što Bucksi pokušavaju igrati u obrani zbog dužine i sposobnosti da brani više pozicija. Zbog svega navedenog očito je kako je Delly poprilično skupa rezerva i kako će Bucksi idućih sezona pokušati sve da ga očiste s capa.

MALCOLM BROGDON 49 IOR

Bucksi se od tradea Knighta muče pronaći produkciju na jedinici i nakon što se dovođenje Dellya vrlo brzo pokazalo totalnim flopom, izgledalo je kao da će ih manjak bekova sposobnih braniti pick igru, driblati i šutirati koštati borbe za playoff. I onda se pojavljuje Brogdon i spašava stvar. Iako rookie, veteran mnogih bitaka s Virginiom bez problema se snašao u novom sistemu i novoj roli, davši Bucksima potrebnu stabilnost u oba smjera. Nije klasičan combo koji može povremeno nositi napad kao primarni kreator, ali kao sekundarni kreator koji uz to ima i 3&D kvalitete čak je i dugoročno idealan bez za staviti uz Giannisa. Što je obzirom na njihov salary cap sjajna stvar.

JASON TERRY 7 IOR

Solidne partije donijele su mu još jedan ugovor, iako nije isključeno da je garantirana godina prvenstveno rezultat prijateljstva s bivšim suigračem Kiddom. Terry može poslužiti u više rola, što mu daje vrijednost kao veteranu na dnu klupe, ali Bucksima trenutno treba netko tko će igrati 15 do 20 minuta po večeri i tu je upitno koliko još Terry može pomoći. Kao treći play i povremeni šuter trebao bi biti podnošljiv, kao standardni član rotacije baš i ne.

RASHAD VAUGHN 9 IOR

Dvije godine u ligi bacio je u vjetar, od najavljivanje kreacije nije pokazao ništa, a najgore od svega nema ni naznaka da bi mogao pomoći u 3&D roli.

STERLING BROWN -4

Rookie nema sjajnu projekciju, ali obzirom na konkurenciju nije isključeno da će upravo on najviše profitirati kao zamjena za Snella. Odličan je šuter, ima NBA fizikalije i pitanje je samo hoće li dobiti dovoljno prilika da bude ugodno iznenađenje kao Brogdon.

BRANDON RUSH 3 IOR

Bucksi u kamp vode gomilu veterana u potrazi za bekom koji će im olakšati život do povratka Parkera, tako da Rush ima šanse ako pokaže da ima puls. Imao je solidnih trenutaka u Minnesoti jer zna što treba raditi u 3&D roli, a posebice zna kako ne smetati u napadu, tako da nije isključeno kako može do novog minimalca iako će konkurencija Greena biti problem.

GERALD GREEN 13 IOR

Od ove gomile šutera koju vode u kamp vjerojatno je najspremniji pomoći i morat će stvarno gadno podbaciti da ne završi među 15. Eventualno, ako se Brown pokaže dovoljno spremnim, Kidd bi umjesto veterana šutera mogao izabrati dodatnog playa (u konkurenciji su Gary Payton i Kendall Marshall).

TONY SNELL 32 IOR

Isto kao što je Brogdon spasio sezonu pokrpavši minute na jedinici, Snell je solidnim 3&D partijama sačuvao produkciju s dvojke od potonuća u bezdan. 40% za tricu sa svih pozicija i dovoljno brzine i dužine da odradi posao u obrani – više od toga Bucksima ne treba i više ni ne traže. Idealan sistemski igrač za ono što pokušavaju.

KHRIS MIDDLETON 57 IOR

Projekcija je nešto skromnija nego bi trebala biti zbog lanjskih ne pretjerano inspirativnih igara nakon povratka od ozljede, ali već do playoffa, a posebice u doigravanju, dalo se vidjeti da Middleton ne bi trebao imati problema vratiti se na razinu košarke kakvu je igrao prije dvije godine. Odličan spot-up igrač, uz to sposoban stvarati pritisak na obranu i kretanjem bez lopte i driblanjem, Middleton je pravo svestrano napadačko krilo i trebao bi uživati igrati uz ovakvog novog Giannisa čak i više nego Parker. Defanzivno nije klasični stoper, ali dužina i IQ mu omogućuju da odrađuje fenomenalan posao u ovom sistemu – može braniti više pozicija, preuzimati od 1 do 4 i rijetko kasni na zatvaranja u Parkerovom stilu. Upravo to bi trebala biti ona najveća prednost ovogodišnje obrane zbog koje bi Bucksi mogli napraviti popriličan iskorak – četvorka Brogdon, Snell, Middleton, Giannis, s Hensonom ili Makerom na centru, već lani je primala 5 poena na 100 posjeda manje od iste takve, samo s Parkerom umjesto Middletona. Istina, radi se o malom uzorku, ali ne zaboravimo da je Middleton tek hvatao ritam te da bi nakon kampa i pravih priprema trebao biti još bolji.

JABARI PARKER 60 IOR

Dodavši šut, a posebice sjajno koristeći Giannisovu sposobnost da ga pronađe u korneru odakle je zabio trećinu trica sa sjajnih 44% šuta, Parker je postao izuzetno koristan napadač. Sposoban vući tranziciju kao light-Giannis, odraditi svoje u slash & kicku, ali ipak prije svega zabijati na ulazima iz sekundarnog napada nakon što je lopta promijenila stranu, Parker se pokazao idealnim za ovaj slobodni stil kao stvoren za improvizatore kojim Bucksi igraju. Defanzivno nema poziciju, ali dovoljno snažan da se gura u sredini mogao je odraditi svoje prilikom preuzimanja viših igrača, prepustivši Giannisu da brani opasnije trojke. Branjenje perimetra i rotiranje tako ostaju problem jer jednostavno nema potrebnu brzinu reakcije i Bucksi su obično krvarili poene kada bi na njega došao red čuvati igrača u spot-upu na suprotnoj strani.

GIANNIS ANTETOKOUNMPO 115 IOR

Greek Freak je već uživao status all-round majstora i vjerojatno najboljeg igrača Bucksa, ali malo tko ga je smatrao sposobnim uvesti momčad u doigravanje samo na račun vlastitih igara. Čak i već optimisti, koji su u point-Giannis eksperimentu vidjeli dugoročnu kvalitetu, nisu zamišljali da je moguć ovakav kvantni skok iz pomalo sirovog atlete u košarkaškog Boga. I upravo se to dogodilo. Giannis je, prije nego je napunio 23 godine, u LeBronovom stilu dosegao vrhunac što se atleticizma i fizikalija tiče jer je izuzetnoj dužini i nezaustavljivom prvom koraku dodao i potrebnu masu, ne izgubivši pri tome ništa od agilnosti. Uz taj laboratorijski genetski materijal, koji bi već sam po sebi bio dovoljan da bude vrhunski košarkaš, nastavio je brusiti vještine, posebice popravivši dribling. Ta kombinacija tijela modernog centra i vještina beka čine ga nezaustavljim na otvorenom, a samo ga pošteni skok-šut dijeli od toga da nezaustavljiv postane i u postavljenim napadima.

MIRZA TELETOVIĆ 22 IOR

Doveden je da bude specijalist i iako je potezao trice svakom prilikom, postotci mu nisu bili sjajni. Previše je forsirao, valjda svjestan da se od njega traži samo jedno, ali, uz više otvaranja iz bloka i u korneru, njegovi postotci bi se mogli poboljšati. U svakom slučaju ima rolu uz Monroea kojemu otvara dodatni prostor u sredini, a iz istog razloga može funkcionirati i uz Giannisa ili Middletona kao lidere druge postave, tako da ga ne treba još odbaciti kao neupotrebljivog. Ono gdje za njega nema nade je obrana jer se ni pod razno ne uklapa u stil kojim igraju starteri te je i iz tog razloga osuđen na nekoliko šihti po večeri s rezervama kojima je dopušteno zaigrati više zonski.

DJ WILSON 8 IOR

Izostanak Parkera mogao bi mu donijeti ozbiljnu priliku u rookie sezoni na račun toga što je pokretljiviji od Teletovića. Uspije li ubacivati NBA tricu, nema razloga da mu Kidd ne pronađe poneku minutu u određenim šihtama i tako Giannisa malo odmori na trojci. Također, ako misli uopće Giannisa tu i tamo prebaciti na peticu u ovom dijelu godine bez Jabaria, onda je Wilson idealan partner.

GREG MONROE 73 IOR

Ove godine bi opet trebao dobiti pola utakmice na raspolaganje da trpa u postu, možda i manje ako Giannis dobije koju minutu kao petica i ako se pokaže da ima smisla dati i poneku minutu u rotaciji Hensonu. Uglavnom, njegovo vrijeme u Milwaukeeu primiče se kraju, bit će uglavnom zapamćen po tome što nije bio pojačanje kakvom su se nadali, ali isto tako je činjenica da je od trenutka kada su mu pronašli prikladnu rolu postao itekako koristan igrač bez čije staromodne post-up igre njihova druga postava ne bi bila toliko učinkovita. Legitimni nasljednik Big Ala.

JOHN HENSON 45 IOR

Bucksi bi ga rado trejdali kad već ne mogu Monroea jer stvarno nema smisla da trećeg centra plaćaju 10 milja po godini. Henson definitivno nema prostora za rast kao Maker, do sada je vjerojatno dosegao svoj igrački plafon i stoga je maknut u stranu iako zna biti itekako produktivan u svojoj roli. Dodatni problem s njim su i česte ozljede zbog čega je manje pouzdan od Monroea, a uz to je ipak presličan Makeru i nema vještinu bez koje Bucksi ne mogu preživjeti, dok Monroe donosi raznovrsnost u napadu koja je u današnjoj NBA praktički originalna.

THON MAKER 36 IOR

Preuzeo je mjesto startera od Hensona krajem godine i vjerojatno će ga držati idućih nekoliko godina. Iako još nema potrebne fizikalije da bi poput Hensona kontrolirao reket, posebice skok, Maker je i duži i pokretniji visoki koji može odraditi centarsku rolu u sistemu koji od petice traži česte izlaske prema perimetru. Kad se popuni, koliko može na onaj svoj okvir, trebao bi postati i nešto čvršći u sredini, samim time i bolji defanzivac. Za sada prednost pred Hensonom stvara prvenstveno na račun napada gdje može pogoditi otvoren šut s perimetra, što je itekako bitno za igrati pored Giannisa kojem tako otvara dodatni prostor. Potencijalno još jedan odličan ulov na draftu i idealan dugoročni komadić slagalice ako se nastavi razvijati tempom kojega je pokazao u rookie godini.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (6) Trackbacks (0)
  1. @gee (malo neozbiljnih pitanja na ovom ozbiljnom blogu) mislis li da thon maker moze biti potencijalni fantasy steal? Blokade i skokovi bi uz pristojnu minutazu trebali biti tu(pitanje je kolka ce minutaza bit s obzirom na hensona i monroea), jos ako uz pospremanje otpadaka bude gadao par trica na giannisove povratne…

  2. @ KG_21 – sve ovisi o poziciji na kojoj ga biraš. ako ga draftaš iza desete runde, super. ako ga draftaš u šestoj, onda si se zajebo. računaj da će igrat maksimalno oko 24 minute, vjerojatno manje, dakle nekih 8 poena, 6 skokova, 1 blokada i 1 trica su neki maksimalno prosjek koji bi od njega trebalo očekivati

  3. Dakle, što se tiče Bucksa sve se manje više svodi na iščekivanje oko Antetova šuta i njegova iskoraka prema statusu legitimnoga šutera (ili će ostati Rubio s Kingovim fizikalijama). Budući da nije upitno treba li i hoće li to uraditi, ostaje samo pitanje može li?

  4. Hocemo podcast 🙂

  5. @azorka S’ obzirom na tempo koji se dosad razvijao, mislim da je ipak samo pitanje kad ce to uraditi.

  6. @ azorka – usporedba bi bila ok donekle da je Rubio ikada mogao pogodit polaganje. Giannis ipak kuca preko obrane i zabija ulaze pored tri tijela u reketu 🙂

    da, o odgovoru na to pitanje ovise ne samo Bucksi nego i liga, a postoje izgledi da se to nikad ne dogodi. osobno se ne bi kladio protiv njega, mislim da može do LeBronovih razina šuterski

    @ chosen – planiramo već deset dana, ali nikako pogodit termin


Leave a comment

Trackbacks are disabled.