ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

1Oct/1710

OKLAHOMA CITY THUNDER

Russov ostanak i okupljanje zamjenske, Made-In-China, velike trojke dobrim dijelom su zaliječili rane franšize koja se nikada potpuno nije oporavila ni od tradea Hardena, kamoli lanjskog šoka izazvanog odlaskom Duranta. Možda više nemaju šampionski plafon, ali barem su izbjegli kataklizmu rebuildinga usred ničega.

Nakon što su opet za korak ostali kratki u doigravanju, prokockavši 3-1 prednost u seriji i šestu utakmicu na domaćem parketu u večeri u kojoj im je Klay ubacio nezaboravnih 11 trica, Durantu je dosadilo gubiti ključne utakmice te je na ljeto pozdravio franšizu u kojoj je proveo prvih 9 sezona karijere, zaputivši se baš u Oakland. Ako je ranijih sezona i bilo opravdanja za ispadanja u ozljedama koje su ih uvijek napadale u krivom trenutku te Scottu Brooksu, sada kada su bili potpuno spremni, s novim trenerom, više se nije moglo ignorirati činjenicu da Westbrook i Durant kao dvojac jednostavno nisu bili u stanju izvući iz sebe dovoljno da povuku cijelu momčad preko grbe.

Tako su umjesto još jednog pokušaja odlaska do kraja jahanjem dvojice franšiznih igrača bili prisiljeni održati konkurentnu momčad u nešto manje sjajnim okvirima, okupljeni oko onog jednog preostalog. To je još uvijek više nego što većina protivnika ima na raspolaganju, uostalom stoga je svrha Prestieva posla primarno postala zadržati Westbrooka nakon isteka trenutnog ugovora.

Naviknuti se na novu stvarnost bez Duranta nije bilo lako ni na parketu jer bez njegove sposobnosti stvaranja poena iz ničega trebalo je osmisliti sustav. A kako to ne ide preko noći, a pogotovo ne ako nemaš na raspolaganju potreban profil igrača, vrlo brzo je postalo jasno da će Westbrook morati odigrati čudovišnu sezonu ako žele barem u doigravanje.

Doduše, nešto prije nego je Durant njih šokirao, sami su izazvali određeni mini-potres dovođenjem Oladipa iz Orlanda u zamjeni za Ibaku. Kao da su osjećali da bi se ovakav scenarij mogao materijalizirati te da će im potrebniji biti talent na krilu. A možda su jednostavno smatrali da od Ibake više neće imati prevelike koristi i da se moraju okrenuti igri s više smallballa gdje bi Durant više igrao četvorku. Štogod, Oladipo je u svakom slučaju trebao biti netko će predstavljati opasnost na vanjskim pozicijama, ali pomogao je malo ili nikako.

Tako je usprkos povijesnim Westbrookovim učincima, povijesnim barem što se volumena posla tiče jer nitko nikada prije nije imao takvu potrošnju, napad jedva životario, pretvarajući se u hrpu ničega svaki put kada bi Russ sjeo na klupu. Bez dovoljno šutera uokolo, a bili su najmanje precizna tricaška momčad u NBA, imali su ogromnih problema zabijati u sredini, što je itekako osjećao Westbrook koji se uglavnom probijao kroz zid, ali i još više od njega igrači poput Adamsa i Robersona koji su navikli živjeti od zicera na obruču.

Ako ništa drugo mogli su se osloniti barem na obranu koja je čak i bez Ibake i Duranta ostala solidna. Atleticizam i fizikalije Robersona i Adamsa, s kojima su uredno ogromnih problema u doigravanju imali i Spursi, pa čak i Warriorsi u onoj spomenutoj seriji, donosili su dovoljno za ne raspasti se. Stvari su se dodatno poboljšale kada su kroz trade s Bullsima dodali i Gibsona koji je pomogao veteranskom energijom na ovoj strani parketa.

Posebice su dobro igrali u završnicama kada bi i Westbrook i obrana ubacili u višu brzinu. Iako su po koš razlici bili tipična 50-50 momčad, zahvaljujući sjajnim brojkama u clutchu i gomili teških šutova koje je Russ ubacivao dokopali su se 47 pobjeda, što je bio sasvim pristojan score obzirom na situaciju. Nažalost, u doigravanju nije bilo dovoljno životariti veći dio utakmice uz jedan blitzkrieg period. Pogotovo ne protiv atomskog napada Rocketsa.

Adams, Gibson i Roberson nisu ni stizali odigrati nešto na snagu i nametnuti ritam koji njima odgovara jer ih je bilo prelako ignorirati u napadu i učiniti beskorisnima, tako da napadačku moć za pratiti D'Antonieve revolveraše jednostavno nisu imali. Oladipo se ni ovdje nije pojavio te je Westbrook bio usamljeniji nego inače. Tu se pokazalo pravo lice momčadi koja u suštini nije bila ništa više od osrednje družine koja je kroz sezonu imala više sreće u završnicama nego je trebala.

Svjestan da s ovakvim rosterom neće zadržati Westbrooka u gradu, Presti se bacio na posao. Gazde su također postale svjesne situacije i više se nisu toliko zamarali troškovima, postalo je važno samo ne pasti u irelevantnost. U tome su itekako pomogli Pacersi koji su pristali poslati Georgea u Oklahomu, a usput uzeti i preskupi Oladipov ugovor. Nećemo sada o tome da li su mogli dobiti bolji paket negdje drugdje, ali ovim potezom Thunder si je značajno popravio profil, lansiravši se iz kategorije momčadi koja konkurira za plasman u doigravanje u momčad koja se bori za prednost domaćeg parketa u prvoj rundi.

Vraćanje staroj formuli dvojice all-star talenata koje mogu jahati trebalo bi riješiti najveće probleme, manjak kreatora dok Westbrooka nema na parketu i nedovoljno šuterske kvalitete na perimetru. Uz to što se uklapa u ove dvije role na izuzetno učinkovit način, treba istaknuti kako George donosi i puno više opcija u oba smjera jer je i defanzivno raznovrsniji od Oladipa, a uz to prema naprijed može služiti i kao opcija za otvaranje kroz blokove, što su sve načini na koje potencijalno može pomoći momčadi.

Uz to, George je bio idealna druga banana za staviti uz dominantnog driblera poput Westbrooka jer usprkos razvikanosti on u suštini nikada i nije bio prva opcija u napadu. Pacersi su svojevremeno obzirom na manjak rasnog playmakera napad vrtili kroz Westa, zatim i davanjem većih ovlasti Stephensonu, da bi lani tu ulogu odrađivao Teague. Iako sposoban napasti iz pick & rolla, George jednostavno nema elitni dribling da bi napad za napadom sudjelovao u kreaciji. Iako igrati s Westbrookom u jednom od najstatičnijih napada u ligi gdje je kruženje lopte minimalno vjerojatno nije ostvarenje sna, George se u ovaj kontekst uklapao više nego solidno.

Ipak, nad cijelim ovim partnerstvom visio je jedan drugi oblak zvan rok trajanja. Georgeu je naime ostala samo godina na ugovoru, a to je u situaciji u kojoj Russ odbija potpisati produženje ugovora potenciralo mogućnost raspada projekta već nakon jedne sezone. Dođe li do nekih komplikacija na parketu između dva udarna igrača ili neke ozljede koja će ih spriječiti u realizaciji plafona, uokolo su već čekali lešinari, među kojima su Lakersi bili najočitiji, spremni ukrasti barem Georgea, ako ne i obojicu.

Presti je stoga znao da mora nastaviti dalje slagati roster te da Felton i dovođenje Pattersona za mini midlevel vjerojatno neće biti dovoljni. Iako se u slučaju Pat Pata radi o sjajnom sistemskom igraču koji se idealno uklapao u postojeći roster, donoseći još jednu odličnu tricašku opciju, a da pri tome ne kompromitira obranu, Presti je imao još veće planove te nije stao dok u Oklahomu nije doveo i Carmela.

Iako je Melu prvotno bila odbojna ideja selidbe u pustinju, svjestan da nema boljih opcija pristao je na trade, usput se odrekavši i nešto dolara, samo kako bi se maknuo iz omiljenog New Yorka. Korporativna priroda grada nafte zasigurno će mu donijeti dosta prilika da izigrava svoju verziju Stringer Bella, brak mu je daleko od idealnog, tako da mu neće biti toliko loše dok god se drži strogog centra i kraljevskog apartmana.

I iako su već raniji potezi Thunder pozicionirali kao top 4 momčad Zapada i potencijalno najvećeg protivnika Warriorsima, ovim se taj status zacementirao. Dobili su dodatno na dubini, imaju još jednog šutera i kreatora, a uz to su okupili toliko zvučnih imena i potencijalno zanimljivih narativa da će biti još omiljenija meta medija gladnih senzacionalizma. Presti je tako u maniri Winstona Wolfa sanirao štetu, pokupio je mrvice mozga sa stražnjeg sjedala auta, iako je ono po čemu se razlikuje od legendarnog lika taj što je on sam povukao obarač te je u principu čistio za samim sobom.

S tim da dovođenje Mela, osim očitih pozitivnih strana, donosi i neke potencijalne probleme kojih u onoj prethodnoj verziji rostera, puno organskijoj, nije bilo. Prvi problem je kako naći dovoljno lopti u sistemu izgrađenom oko Westbrookova raspoloženja za zadovoljiti sve potrošače. Već Georgeu je prijetila suša, ali razdvajanjem minuta njega i Russa dobar dio toga mogao se nadoknaditi. Međutim, kako sada naći dovoljno prilika za ovakvog trećeg strijelca bez odricanja prve dvojice? Melo i Russ su preveliki egoisti da bi samo tako odustali od stila kojim igraju cijeli život, što znači da bi George trebao biti taj koji će prihvatiti rolu Bosha i Lovea ove momčadi te se pretvoriti u glorificirani ispušni ventil koji će tu i tamo dobiti priliku igrati rolu prve opcije. To vjerojatno ne pomaže idućeg ljeta kada će trebati odlučiti gdje nastaviti karijeru.

Stoga će biti fascinantno pratiti kako misle ovo posložiti s ovim komadićima slagalice koji nisu baš idealni. Mislim, Russ je trošio najviše posjeda i u doba dok mu je suigrač bio Durant, tako da se to neće mijenjati. Čak i ako padne na neke racionalnije razine potrošnje, lopta će i dalje biti kod njega koliko on to želi te će uzeti svaki šut koji bude smatrao potrebnim, posebice u zadnjih 5 minuta utakmice. Niti on, a niti Billy Donovan kao trener, ne djeluju sposobni prihvatiti nešto demokratičniji sistem u kojem bi lopta više kružila i u kojem bi Russ barem ponekad služio kao spot-up prijetnja ili sekundarni kreator.

Melo je projiciran kao startna četvorka i to mu je idealna rola u ovoj fazi karijere, međutim postoje razni načini kako igrati na toj poziciji. U New Yorku je njegovo guranje na četvorku, kojem se nepotrebno često opirao, najviše koristilo upravo njemu jer je tako dolazio u situacije gdje je mogao igrati na širem prostoru protiv često povoljnijeg matchupa. Drugim riječima, iako bi se prebacio poziciju više, u praksi bi i dalje igrao istu rolu, onu strijelca, često sklonog zaustaviti loptu i napadati iz izolacija.

U ovom novom kontekstu biti četvorka prvenstveno znači širiti reket za Westbrooka, pogađati iz spot-upa i uopće odrađivati posao za druge, ne samo za sebe. Ako neće moći zabiti dovoljno, a pri tome zadrži tipičan pristup obrani gdje nikada nije ulagao previše energije, teško da njegov doprinos može biti puno veći od onoga kojega bi u sličnoj roli imao Patterson. Dapače, u ligi u kojoj su standard stretch i smallball postave i gdje se utakmice lome upravo na poziciji četvorke, Melova obrana mogla bi biti popriličan problem, posebice ako ne bude voljan prepustiti povremenu šihtu Pattersonu ili Robersonu ako matchup to bude tražio.

Ako se sva tri udarna igrača i pokažu voljnima odreći mnogih svojih karakteristika i zatomiti ego, nemojmo zaboraviti da je za njihovo vodstvo zadužen Billy Donovan, čovjek koji nikako nije poznat po pretjerano kreativnom viđenju napada. Zaboravite na sistem, pokretne napade i akcije s blokovima i promjenama strane, sve će se i dalje vrtiti oko pick igre, tranzicije i 1 na 1 košarke, pogotovo kroz post-up gdje će hraniti Russa i Mela čim se ukaže prilika. Obzirom na više šutera efikasnost bi trebala skočiti, ali onaj dodatni iskorak u elitu teško je napraviti bez kruženja lopte, odnosno ako ti je namjera i dalje umirati i živjeti s Russovim šutevima preko ruke. Naime, uz to što su tricaški bili ponajgori napad lige, Westbrook i društvo su lani imali daleko najmanje dodavanja po utakmici, što je trend koji se neće nužno promijeniti s Carmelom na rosteru. Dapače, Adams i društvo mogu računati na periode u kojima nekoliko posjeda za redom neće uopće dodirnuti loptu.

Ono gdje će Donovan svakako izvući maksimum je obrana. Iako će Westbrook i Melo uglavnom ostavljati suigrače da se bave prljavim poslovima, kombinacija Georgea, Robersona i Adamsa daje im mogućnost da igraju na top 10 razini. Postave s Pattersonom mogle bi biti elitne, s dovoljno visine i pokretljivosti za preuzimanja, ali i klasičnu zonu na strani bez lopte. S tim da je potencijalni problem rotacija pod košem, posebice ako se nešto dogodi Adamsu. Odlazak Kantera ostavlja ih bez back-up centra i iako Patterson to može odraditi u kratkim šihtama, teško da može izdržati pola utakmice u sredini. Pogotovo ako bi mu pri tome partner na četvorci uglavnom bude Melo. Osloniti se na maskotu Collisona ili mladog Johnsona ne djeluje kao previše uvjerljiv plan B.

Felton, Abrines i Grant daju nešto dubine s klupe, ali očito da im to neće biti jača strana, što je i razumljivo kada si ovoliko uložio u vrh rostera. Prednost ovolike količine rasnih strijelaca je što se barem ne moraju zamarati previše oko toga kako će funkcionirati napad tijekom 48 minuta, međutim izdržati obrambeno cijelu večer i moći se nositi s ozljedama mogli bi s vremenom postati problemi.

Sve u svemu, scenarij po kojem bi se mogli ravnopravno nositi s Warriorsima poprilično je u sferama znanstvene fantastike, pogotovo ako ste poput mene skeptični prema tome da uopće mogu maksimizirati i ovo talenta što imaju na raspolaganju. Međutim, na kraju priče Presti ipak izlazi kao pobjednik jer je svim ovim potezima uspio ostvariti glavni cilj, a to je dobiti od Westbrooka potpis na produženje ugovora. Sada je lakše preživjeti i eventualni Georgeov odlazak i eventualnu Melovu problematičnu produkciju.

Kakvo god ovogodišnje putovanje bilo, uspješno ili naporno, za njih je pobjeda već to što će se ono nastaviti i dogodine. A kada imaš čime putovati, tek onda ima smisla razmišljati i o cilju.

RUSSELL WESTBROOK 127 IOR

Više šutera uokolo trebali bi Westbrooku pomoći da popravi realizaciju u sredini gdje je lani uzimao nikad manje šutova u karijeri uz postotke ispod razine koju je imao dok je dijelio parket s Durantom. Manjak uspješnosti u reketu nadoknadio je dobrim dijelom nikad boljim šutem za tri poena i zadrži li tu novu šutersku kvalitetu uz očekivano više prostora kojega će imati za ulaze, mogao bi što se efikasnosti tiče napraviti korak naprijed. Još kad bi srezao onu kvotu nepotrebnih šuteva s poludistance na koje mu i dalje otpada trećina pokušaja iz igre, mogli bi pričati o čovjeku oko čije napadačke kvalitete je moguće izgraditi prvaka. Samo, tu opet u obzir treba uzeti dvije stvari. Prva je ta što Westbrook nije dobar defanzivni igrač, na lopti se previše kocka, a sekundarnu akciju uopće ne prati, tako da je dobrim dijelom Donovan prisiljen preuzimati i zbog njega jer na taj način barem može koristiti činjenicu da je snažan za playa te da može izdržati u postu protiv puno većih igrača. Može se i pick & roll preživjeti s njim na lopti, ali ako protivnik zavrti akciju kroz drugog igrača, a Russ ostane braniti na strani bez lopte, uglavnom će uspjeti kreirati lagan šut preko Westbrooka koji često pojma nema gdje mu je čovjek jer je previše zabavljen gledanjem lopte. Poanta je da bez stoperske kvalitete na ovoj strani parketa nije lako biti MVP šampionske momčadi. Druga je dijelom vezana uz prvu, a tiče se toga što se Westbrooka može braniti s jednako tako brzim i snažnim igračem koji uz to ima i veću dužinu. Takvih nema puno jer govorimo o genetskim frikovima, ali jedan Durant, Leonard i James mogu zaustaviti Westbrooka 1 na 1. I to je velika rupa u planu povratka u Finale.

RAYMOND FELTON 27 IOR

Kao što je bio prosječan play dok je startao, tako je i prosječan back-up pod stare dane. Felton može zavrtiti pick & roll, šutnuti iz driblinga i baciti povratnu na ulazu ili čak iskoristiti svoje veliko dupe da finišira na obruču, ali držati ga više od 15-ka minuta na parketu može biti problem. Dobra je vijest da Thunder neće trebati previše kombinirati njega i Russa, a još bolja da im nakon lanjske kriminalne produkcije od strane Christona mogućnost igranja s Feltonom izgleda kao dobitak na lutriji. Pogotovo jer se vjerojatno sjećaju kako je zabijao pored Westbrooka u doigravanju one sezone dok je igrao za Mavse.

SEMAJ CHRISTON -13 IOR

Dokazano nedovoljno dobar za NBA, Christon ima laganu prednost za rolu trećeg playa ispred Canaana čisto na račun toga što je upoznat sa svlačionicom.

ISAIAH CANAAN 4 IOR

Canaan bi po logici stvari bio bolji izbor za ovo što Donovan igra čisto na račun sposobnosti da ubaci skok-šut iz drilinga, ali obzirom na to da Thunderu nedostaje igrača za na bok, a pogotovo pod košem, nije isključeno da će zadnje mjesto pripasti nekome tko više odgovara takvom profilu.

ALEX ABRINES 28 IOR

U drugoj sezoni on bi trebao donijeti potreban balans na bok i poslužiti za momente kada Robersona neće biti moguće sakriti na boku i ako će matchup dopuštati imati još jednog ispodprosječnog defanzivca na parketu. Nije idealan, ali barem je opcija s kojom se Donovan može igrati dok god je u stanju ubacivati tricu s 38% tako da nije isključeno kako će dobiti možda i jednaku minutažu kao Roberson.

TERRANCE FERGUSON -6

Potencijalna 3&D opcija u budućnosti, ali teško igrač od kojega će imati koristi ovako rano, pogotovo u bitnim utakmicama. Projekcija je vjerojatno čak i previše optimistična obzirom da je u Australskoj ligi imao 6 PER.

PAUL GEORGE 85 IOR

Trenutno je teško reći koliko će ga Melo koštati u napadu, ali što se all-round učinka tiče manje-više sve je jasno. George nije superstar kakvim su ga voljeli smatrati u Indiani, ali igrač je bez većih mana u napadu s izuzetnim šuterskim kvalitetama što ga čini idealnim za spot-up rolu, a uz to donosi i gomilu opcija u obrani, barem kada ju je voljan igrati. Na toj strani parketa nije na razini Pippena, ali ta kombinacija tricaške moći, sposobnosti zabijanja iz driblinga i catch & shoota, s dovoljno atleticizma i fizikalija za barem usporiti najbolje vanjske igrače u ligi, zlata vrijede. Zato će iduće ljeto i biti najtraženije ime na tržištu uz LBrona jer gomila je izazivača koji bi od njega mogli imati koristi, isto kao što je uokolo gomila momčadi koje bi bile presretne da mogu graditi makar prosječnu playoff momčad oko njega. Za ovaj Thunder pak ima vrijednost već time što će obući dres obzirom na lanjski slabašan Oladipov doprinos, a pogotovo time što će u završnicama omogućiti da maknu Robersona s parketa bez puno žaljenja za njegovom obranom.

ANDRE ROBERSON 31 IOR

S Georgeom će tvoriti par na bokovima gdje će teško biti reći koji točno igra koju poziciju. Obzirom da ima samo stopersku vrijednost, za očekivati je da će Roberson čuvati najopasnije vanjske igrače što bi značilo da George predstavlja totalni luksuz i da bi se mogao posvetiti više pomaganju u reketu. Defanzivno će tako Roberson često igrati dvojku, povremeno i jedinicu, dok bi u napadu, obzirom na Georgeove bekovske kvalitete, trebao igrati tamo gdje ga je najlakše sakriti. Teoretski, u postavama s Melom i Pattersonom njegova rola na parketu trebala bi biti ona petice koja se mota po reketu jer stvarno nema smisla staviti ga u spot-up, a onda Mela ili Pattersona gurati u post kako bi igrali iz post-upa, odnosno kako bi postavili pick. Istovremeno, kako će i George biti dovoljan obrambeno u određenim matchupovima, nije isključeno da će Roberson ostati bez dijela minuta koje će dobiti Abrines, možda i Felton. Četvorki imaju dovoljno i tu mu se neće moći otvoriti previše dodatnih prilika. U svakom slučaju, usprkos tome što su mu dali ugovor koji potvrđuje da su itekako svjesni koliko im vrijedi u obrani, u Oklahomi također znaju koliko je velik plus moći ga maknuti s parketa u određenim šihtama.

JERAMI GRANT 24 IOR

Nema vještine za igrati na perimetru, ali, obzirom da su u Oklahomi naučili kako igrati s napadačem manje na boku, bio je od koristi i u postavama s 2 visoka i kao četvorka. Izuzetan atleta koji se poput Robersona može maksimalno koristiti u sistemu s puno preuzimanja jer može braniti od 1 do 4, a uz to je puno brže od Robersona svladao umjetnost zabijanja otvorenih trica iz kornera. Zadrži li tu kvalitetu na oko 40%, još je jedan igrač koji može biti od koristi.

JOSH HUESTIS 10 IOR

Još jedan promašaj Prestia koji ima nevjerojatan talent pronaći vrhunske igrače, ali je istovremeno sklon ovakvim promašenim eksperimentima. Huestis je trebao biti jeftini 3&D dodatak rotaciji, svojevrsni Roberson sa šutom, ali vrlo brzo je postalo jasno da nije na takvoj razini atletski. Još nije isključeno da će možda on biti taj čovjek koji će dati koju kvalitetnu minutu na trojci kad se ukaže prilika, ali na neki značajniji doprinos mogu zaboraviti.

KYLE SINGLER -2 IOR

Godine prolaze, a Singler je sve sporiji, teži i nesposobniji igrati košarku na ovoj razini te je čudno da ga ovog ljeta Presti nije jednostavno otpustio. Vjerojatno ne može napraviti tako nešto jer mu je upravo on dao onaj neshvatljivi ugovor koji traje još dvije sezone.

CARMELO ANTHONY 68 IOR

Kad bi bio u stanju posvetiti se samo spot-up šutiranju, povremenom iskorištavanju mismatcha i napadanju iz driblinga isključivo kada na parketu nema boljih opcija, Melo bi svojom sposobnošću da igra dvije pozicije, a posebice time što donosi dubinu na poziciju četvorke, bio itekakav plus za Thunder. Obzirom koliko su lani imali klimavu produkciju na četvorci, on i Patterson ih sami dižu u kategoriju više, a gdje je još napredak koji donosi prelazak s Oladipa na Georgea ili s Christona na Feltona. Samo, u stvarnosti će trebati voditi računa i o drugačijem tipu vještina, a tu Melo sa sobom donosi i potencijalne probleme. Naime, iako bi i za njega bilo najbolje da sreže broj pokušaja s poludistance i posebice iz izolacija s vrha reketa, u tome je još uvijek dovoljno dobar da su šanse minimalne kako će samo tako prepustiti loptu drugima. Što bi moglo dovesti do urnebesnih trenutaka u Oklahomi gdje se upravo pridružuje Westbrooku koji je lani bio jedan od dva igrača (drugi je Harden) koji su imali više pokušaja iz izolacije po utakmici od Carmela. Mislim, može li napad ove momčadi biti još statičniji od lanjskoga ili će okruženje drugih vrhunskih strijelaca natjerati Russa i Mela da se češće odluče riješiti lopte na vrijeme?

PATRICK PATTERSON 34 IOR

Ostane li u komadu, što je uvijek upitno jer je u 7 sezona samo 3 puta odigrao više od 65 utakmica, bit će idealan igrač zadatka za ono što Donovanu treba. Solidan defanzivac u sredini, sposoban izaći do perimetra pokriti stretch četvorku, a po potrebi i preuzeti beka na picku, ujedno na drugoj strani parketa pouzdan spot-up šuter. Idealan igrač za pola utakmice, s tim da mu dolaskom Mela prijeti opasnost da će možda morati igrati centra više nego bi trebao kako bi skupio minute. Nema ni približno potrebne fizikalije za odraditi posao u reketu i tu bi moglo biti više štete nego koristi.

STEVEN ADAMS 63 IOR

Dolazak svih ovih šutera najviše bi trebao pomoći Adamsu koji lani nije imao lagodan život kao pick & roll finišer. Bez učinka u tom segmentu nije bio ni približno toliko dobar smetlar kao godinu ranije kada je zaslužio produženje ugovora sjajnim partijama u oba smjera protiv Spursa i Warriorsa. Uglavnom, s više zabijenih lobova i zicera, a manje udica iz post-upa, koje može ubaciti, ali koje definitivno nisu oružje ozbiljnog napada, te uz standardnu elitnu razinu skupljenih odbijanaca, Adams definitivno može proći kao moderni startni NBA centar. Pogotovo jer i u obrani uz dobar učinak u sredini može odraditi posao i na preuzimanju i izlascima prema perimetru.

DAKARI JOHNSON 6 IOR

Još jedan D-liga projekt Thundera od kojega se vjerojatno više očekivalo. Johnson ima masu za stati u reket, ali ne i atleticizam za igrati ozbiljne minute na redovnoj bazi i bit će zanimljivo vidjeti kakvu su mu rolu zacrtali. Kako je u napadu osuđen na smetlarenje jer nema ni domet na šutu niti može nešto s loptom, teško da bez vrhunske zaštite obruča može uopće pomisliti na NBA budućnost.

NICK COLLISON 4 IOR

Veteran je ispao iz ozbiljne rotacije prije dvije godine, novi ugovor je dobio isključivo na račun haslemovskih kvaliteta u svlačionici, a odlaskom Kantera izgleda da bi mogao opet dobiti regularne minute. Što vjerojatno nije dobra vijest za ambicije momčadi.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (10) Trackbacks (0)
  1. Oni sada protiv Dubsa mogu baciti na parket uber smallball peterku sa Grantom umjesto Adamsa koja bi ih mogla pratiti defanzivno..Roberson na Greenu da može preuzimati Stepha nakon picka, Melo može na Iggya, Durantom se bavi Grant, a George trči za Klayom ili obrnuto.. ugl mogu sve preuzimati i trčati s njima..e sad napad..to ostavljam tebi @Gee

  2. Napredak Oklahome ce se svakako gledati kroz PO uspeh. Po meni je velika stvar imati Mela na rosteru. Svi znamo koje su njegove boljke i defanzivne i ofanzivne a i zagazio je dobro u 4 deceniju, medjutim kada dodju odlucujuce tekme protiv 3-4 najveca protivnika on ti je krucijalna napadacka opcija, koju moras imati uz sebe u serijama sa Ratnicima i Raketama. Anthony odavno nije igrao u pravom sistemu, nece ni sad , ali barem se nece traziti od njega da bude nesto sto nije. Moje vidjenje njegove defanzive kroz celu karijeru je u sustini veliko pitanje volje ,(kurcobolje) i ako je jedan Love , pa i Irwing mogao odlicnu odbranu odradjivati protiv Warriorsa do duse jalovih , onda moze i Carmelo. Izgledace glupo ovo sto cu napisati ali najveci problem i ujedno limit OkC-a je Westbrook!

  3. Pazljivo sam procitao tekst 😀 i par stvari me interesuje.
    Ako uzmemo da je Curry bolji igrac od Westbrooka , da je Tomphson bolji od Georga, da je Green bolji od Robertsona, da je KD svakako bolji od Carmela, da GSW ima kvalitetniju klupu, bolje trenersko osoblje, bolji sistem i bolju hemiju zanima me da li onda moze Adams da toliko izdominira nad Zazom pa da odvede Oklahomu u finale?
    Drugo kakve tebe memorije vezu za prime Anthonyija (2009 vs LAL) i da li je taj igrac u rangu sa sadasnjim Durantom i zasto ne ?

  4. Moze i Atentokumpo zaustavit Wessa ,al verovatno si isao pretpostavkom da Bucksi nece videti finala u narednim godinama. S obzirom da je Russel potpisao visegodisnji ugovor, da li vidis u post GSW eri povratak Durenta u Oklahomu nesto slicno kao “kralj” ili neverujes u postojanje post GSW ere ?

  5. @ bot123 – moraš pažljivo čitat i ranije tekstove jer onda ne bi postavljao pitanje o Zazi i Adamsu kao bitnima u 2017. jer kada Green zaigra na petici, Adams vjerojatno neće ostat na parketu

    ne bi doduše ni ovo drugo pitao u tom slučaju, ali odgovorit ću samo zato što sam tada obožavao Mela. njegovo trpanje je na trenutke bilo bryantovsko, ali je i dalje bilo samo trpanje, čak i u tim danima. Durant je tri klase iznad, a mislim da je obzirom na razvoja karijera jednog i drugog danas prilično jasno da je i Pierce bolji igrač, što je svojevremeno bio predmet rasprava čak i ovdje u komentarima 🙂

    @ jovan – mislim da bi Durant radije igrao s Michael J Foxom nego opet s Westbrookom

  6. @gee
    Sve zavisi kroz kakvu prizmu gledas superstarove kad ih poredis.Slazem se sa selekcijom da je Melo ispod ove dvojice, ali se ne slazem da je bio iskljucivo skorer. U danima kad je hteo bio je najbolji ofanzivni skakac , za svoju reputaciju i solidan p&r igrac i ono sto sam najvise voleo kod njega je to sto je bio fizicicki igrac, obozavao kontakt i znao se tuci cak i u odbrani, do duse ne bas preterano.
    PS ono prvo pitanje je bilo sarkasticno (verovatno lose :D), ali u sustini pokazatelj koliko je u opste besmisleno pricati o nekoj ravnopravnoj borbi sa Golden Stateom.

  7. Michael J Fox je kao vukodlak bio jeben igrac:)

  8. @ z-bo – je, ali je bio još veći 1 na 5 manijak od Russa

  9. haslem-collison 1 na 1? slušam prognoze

  10. pitanje za podcast… Spomenia si tankiranje u kontekstu Spursa u slucaju da je ozljeda Leonarda ozbiljnija. Mislis li da bi taj pick bio u tradeu ili bi ciljali nekoga za buducu jezgru?


Leave a comment

Trackbacks are disabled.