ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

6Oct/179

PHILADELPHIA 76ERS

Proces je gotov i što sad? Pitanja je gomila, a ova sezona dat će odgovore na neka, prije svega oko hijerarhije u momčadi. Tko je uopće budućnost ovdje?

Hinkiev otkaz tijekom treće sezone Procesa, daleko rezultatski najbrutalnije od svih prethodnih, označio je kraj jednog razdoblja nezapamćenog tankiranja. Liga je doslovno natjerala vlasnika Sixersa da promijeni GM-a, instaliravši prvog čovjeka USA košarke i legendu lige Jerrya Colangela u ulogu svojevrsnog prijelaznog supervizora koji se trebao pobrinuti za to jedna od 30 franšiza prestane rušiti vrijednost ostalih slanjem na parket D-liga rostera. Glavna zadaća pri tome mu je bila pronaći novu košarkašku operativu, a tu se odlučio za vlastitog sina Bryana što je valjda bio ljigaviji potez od ičega što je Hinkie radio svih prethodnih godina.

Sixersi su tako u prošlu sezonu ušli s novom upravom koja je imala zadatak graditi momčad po društveno prihvatljivim normama koje uključuju potpis ponekog veterana za više dolara nego zaslužuje, a sve kako bi umjesto 15 pobjeda došao do 25. Hinkie je bio svjestan licemjerja i besmisla ovakve stvarnosti, ali zajebao se utoliko što je proces ipak malo previše razvukao i što je, velikim djelom zbog ozljeda, najveće tankiranje odradio u trećoj umjesto u prvoj sezoni.

Ono što ga može tješiti je da će i Colangelova momčad isključivo biti bazirana na svim onim mladim igračima koje je on doveo tijekom svoga mandata. Tako je konačno na parket, nakon dvije godine problema sa stopalom, koljenima, leđima i društvenim medijima, istrčao glavni Hinkiev ulov Joel Embiid, pridruživši se tako Okaforu i Noelu u gužvi pod obručima. Stigao je i Dario Šarić, a tu su bili i Hinkievi jeftini biseri pronađeni na rubovima anonimnosti poput McConnella, Covingtona i Holmesa.

Ovom mladom, potentnom rosteru dodan je i prvi pick drafta Simmons, a sve što je Colangelo trebao napraviti bilo je potrošiti nešto dolara i uokolo posijati nekoliko veterana da sindikat i liga budu zadovoljni, a zatim i da imaju u svlačionici nešto iskusnije likove koji bi mogli klince poučiti koliko kondoma ponijeti na turneju po Zapadu i gdje dobro jesti trošeći samo dnevnice koje klub isplaćuje kada se ide na put. Tu se baš nije proslavio jer Rodriguez koji je trebao biti startni play više nije bio u stanju igrati NBA košarku, Henderson koji je trebao pomoći na krilima također je već zašao u fazu propadanja, a Bayless koji je trebao razvući obrane tricama odmah se ozlijedio te je odigrao 71 minutu u sezoni.

Najgore od svega, Simmons koji je uz Embiida trebao nositi ovaj projekt slomio je stopalo u trening kampu te je propustio cijelu sezonu. U ovakvim uvjetima bilo je jasno da ih čeka još jedna gubitnička ekspedicija, što se vrlo brzo potvrdilo i rezultatima jer su do početka prosinca već bili u 4-18 rupi. A onda se poklopilo nekoliko stvari koje su im pomogle barem na trenutak otvoriti prozor kroz kojega se moglo baciti pogled na potencijalnu budućnost.

Colangelo je prvo potezom kojega njegov prethodnik nikada ne bi napravio doveo veterana Ilyasovu kako bi dobio nešto stretch kvalitete u startnu petorku obzirom da Šarić na početku NBA karijere nije bio spreman igrati ozbiljniju rolu. Istina je da se odrekao tek najmanje atraktivnog Hinkievog otkrića Granta te da je Šarić i s klupe dobio otprilike iste minute za prilagodbu na ligu, ali svejedno, odreći se budućnosti radi sadašnjosti bila je simbolična potvrda da su Sixersi definitivno, makar sitnim koracima, ušli u novu eru.

Uz dodatak Ilyasove koji se sjajno snašao uz Covingtona i Embiida te je osim šuterski itekako pomogao i obrani donijevši dodatnu širinu, sljedeći ključni moment bio je povratak Noela u rotaciju od ozljede. S njim kao back-up peticom Sixersi su imali luksuz koristiti 48 minuta dva fenomenalna moderna centra te im je obrana igrala na vrhunskoj razini, što je u ranoj fazi NBA sezone uvijek plus.

Treći bitan moment bila je ozljeda Rodrigueza koja je katastrofalnog Španjolca konačno makla iz rotacije otvorivši vrata borbenom McConnellu čija žilavost u oba smjera se odlično uklopila uz profil ostatka startne petorke. Uz obranu, u pravom trenutku im se zalomio i lagan raspored, a borbenost je bila nagrađena i gomilom sretnih ubačaja u završnicama – imali su 5-0 score u siječnju u utakmicama koje su završile s 3 ili manje poena razlike.

Ipak, simbol ovog perioda ostaje Embiid koji je počeo pogađati gomilu skok-šuteva i zabijati mekane floatere u reketu, budeći nadu da su Sixersi u njemu konačno pronašli franšiznog igrača oko kojega će moći graditi nešto ozbiljno. Apsurdno, sav hype koji se stvorio oko njih u ovom periodu baziran je na praktički mjesec dana dobre košarke i 10-5 ostvarnih u siječnju jer je tada Embiid zaradio novi udarac u koljeno i vrlo brzo je bio ugašen za sezonu, nakon samo 31 odigrane utakmice.

Naravno da je nakon ovoga uslijedio novi potop. S dva ključna igrača izvan parketa, čak je i Colangelo shvatio da nema smisla ganjati pobjede te je poslao Ilyasovu u Atlantu za pick druge runde i Noela u Dallas za Justina Andersona i dva picka druge runde. Od all-star pauze nadalje momčad je služila da testiraju Šarića i Holmesa u većoj roli te daju priliku igračima poput Luwawua. Šarić je čak uspio nametnuti se kao kandidat za rookiea godine u katastrofalnoj klasi novaka, ali 7-19 ostvarenih s njim u roli prve opcije nisu pomogli. Možda bi imao veće izglede da Colangelo prema kraju sezone, a posebice zadnjih 8 utakmica, nije krenuo u potpuno tankiranje te su iz rotacije zbog ozljeda otpali i Okafor i Covington.

Ako ništa drugo, Sixersi su se opet našli visoko na draftu, gdje su opet povukli anti-Hinkie potez, zamijenivši dva vrijedna picka za pravo birati prvi kako bi se dokopali Markellea Fultza, potencijalno najboljeg strijelca generacije na vanjskim pozicijama. Razumljiv je ovo potez Colangela jer pickova ionako imaju dovoljno, a na ovom draftu im je nužno trebao najbolji combo bek u ponudi, netko potencijalno sposoban igrati bez lopte kako bi kompletirali jezgru oko Simmonsa i Embiida.

Nakon toga su povukli i puno bolje poteze s veteranima, dovevši Redicka na jednu godinu kako bi popunio minute na dvojci, a zatim i preplativši Amira Johnsona kako bi imali spremnu back-up defanzivnu peticu za večeri kada neće moći računati na Embiida. Pri tome je Colangelo pazio da na capu ostane taman dovoljno novca kako bi kroz sezonu mogli potpisati produženje s Covingtonom.

Tako je kompletiran roster za novi iskorak i sada samo ostaje saznati odgovore na dva ključna pitanja – koliko će Embiid i Simmons moći igrati nakon ozljeda, odnosno kako će Brown posložiti odnose na parketu između tri projicirana nositelja.

Oko Simmonsa nema nekih većih upitnika što se zdravlja tiče, stopalo je sanirano i nije isključeno da će igrati i back-to-back utakmice te više od 30 minuta po večeri, što bi ih riješilo jedne brige. Embiid pak i ovaj trening kamp uglavnom više vremena provodi u odjelu nego u dresu i njega u najboljem slučaju čeka sličan tretman kao lani, dakle limit minuta na ispod 30 po večeri i nastupi samo na jednoj večeri back-to-backa. Ako neće propustiti dodatne datume zbog raznih ozljeda, to bi trebalo biti dovoljno Brownu da možda čak i lovi doigravanje u ovakvoj Istočnoj konferenciji.

Naravno, to neće biti lako izvesti s ovoliko mladih igrača u bitnim rolama, posebice jer sve njih treba uigrati. Simmons nema šut i njegove talente moguće je maksimizirati samo ako konstantno ima loptu u rukama, što i ima smisla jer i Embiid i Fultz sposobni su igrati kao sekundarne opcije. Uz to šihte se uvijek mogu podijeliti tako da kada nema Simmonsa napadi idu kroz jednog od njih dvojice. Ovo je logično, ali je ujedno i problem jer ih doslovno stavlja u kalup iz kojega se na naziru druge mogućnosti obzirom da Simmons bez lopte predstavlja potencijalno ogroman problem u napadu. To u situaciji u kojoj je Embiid pokazao naznake da može nositi ogroman teret kao prva opcija ili gdje bi trebalo ispitati koliko je Fultz dobar kreator nije idealno jer limitiraš njihovu potrošnju i učinkovitost.

Opet, napad bi svakako trebao napraviti iskorak, ako zbog ničega drugoga onda zbog šuterske kvalitete koju će Redick donijeti na poziciju dvojke. Uspije li Fultz zabiti dovoljno trica iz spot-upa i popravi li Covington lani nešto slabije postotke s perimetra, definitivno neće više biti tricaški ispodprosječna momčad, što znači da bi konačno trebali prestati imati jednu od najgorih navala u ligi. Dovoljno kreativaca okruženih s dovoljno šutera morali bi moći funkcionirati na podnošljivoj razini.

Međutim, treba uzeti u obzir da će istvoremeno teško biti zadržati lanjsku obrambenu kvalitetu. Sve i da Embiid uspije ostati na parketu veći dio sezone, nedostatak centra poput Noela će se osjetiti jer ni Holmes ni Johnson, a pogotovo ne Okafor kojega ionako vjerojatno planiraju pretvoriti u par pickova druge runde, nisu tako efikasni kada je zaštita obruča u pitanju. Uz to, Simmons nema dužinu Ilyasove, a upitan je i njegov voljni moment na ovoj strani parketa, što će donijeti novi problem u sredini.

Tu Šarić koji ne može igrati na širokom prostoru nije u stanju previše pomoći, a ni Covington ni Embiid, usprkos sposobnosti preuzimanja bekova, neće moći sakriti sve rupe. Naravno, ne zaboravimo da ni rookie poput Fultza neće biti u stanju igrati presing na loptu na razini McConnella, a i da Redick, iako sjajan sistemski defanzivac koji se i dalje izvrsno lateralno kreće za svoje godine, nije stoper na vanjskim pozicijama.

Brown je dokazao da zna izvući maksimum u obrani iz momčadi, ali jednostavno ovo je možda situacija u kojoj maksimum neće biti prevelik, čisto zbog profila rostera koji neće moći prezentirati onu razinu agresivnosti i borbenosti na koju su navikli. Samim time, pritisak će biti još veći na napad da profunkcionira, što obzirom na ranu fazu razvoja u kojoj se nalazi ova jezgra može biti kontraproduktivno.

Ono zbog čega će Sixersi ipak imati prilike izvući se iz potencijalnih problema u oba smjera je njihova dubina. Uz McConnellovu, Šarićevu i Holmesovu energiju moći će održati visok nivo igre tijekom utakmice s dosta kvalitetnih rezervnih postava te će biti zanimljivo vidjeti za kakve će se rotacije Brown odlučiti kada bude imao kompletnu momčad na raspolaganju. Ako usput dobiju još jednog pouzdanog šutera iz terceta Bayless-Stauskas-Korkmaz i ako Anderson bude u stanju odraditi nešto u obrani na bokovima, imat će sasvim dovoljno materijala za miksati i tražiti konkretnu produkciju.

Jasno, kako plafon ovisi isključivo o partijama tri udarna mlada igrača, teško je išta prognozirati, ali samo saznanje da bi mogli otići iznad 35 pobjeda i možda se uključiti u borbu za osmo mjesto na Istoku pokazatelj je da idu u pravom smjeru. Klikne li jezgra kao što se nadaju i pruži li naznake da se oko nje može dugoročno graditi, onda ni još jedna godina u lutriji neće biti tragičan ishod. U idealnom scenariju Simmons bi bio svojevrsni LeBron, veliko krilo koje je u suštini više playmaker nego išta drugo, Fultz strijelac sposoban kreirati poene iz ničega poput Irvinga, a Embiid bi bio kombinacija Thompsona i Lovea, istovremeno sposoban nositi napad, ali prije svega važan zbog stretch kvaliteta i sposobnosti da bude ljepilo koje drži momčad na okupu u oba smjera.

Iako se na neke stvari poput ozljeda ne može utjecati, dosta toga i dalje ostaje njihova odgovornost. Jednom kada potpišu Covingtona i Embiida na nove ugovore prestat će biti momčad koja može posezati u cap u potrazi za pojačanjima te u tom trenutku postaju ključni potezi koje će Colangelo odraditi u izborima ili zamjenama dva krucijalna picka – njihovog vlastitog na sljedećem draftu (jer valjda sezonu nakon više neće biti u lutriji) i onoga koji im ostane od dvojca Lakers-Kings (jedan ide put Bostona). Tu ne smije fulati ako misli izgraditi izazivača.

Ako se pak ove sezone dogodi nešto crnji scenarij i ako Sixersi ostanu na oko 30-ak pobjeda uz gomilu novih ozljeda i još više problema s kemijom na parketu, onda će to vjerojatno značiti i kraj Browna na klupi te priliku Colangelu da dovede trenera po svom guštu, čime bi dodatno učvrstio svoju poziciju gazde u franšizi. A Brownu definitivno neće biti lako i tek ga čeka najteži dio posla - dva rookiea treba naučiti kako prihvatiti sliku svijeta koji uključuje nešto više od njih samih, pri čemu Fultza treba animirati da nauči biti koristan bez lopte, a Simmonsa pasivizirati da tu i tamo prepusti loptu drugima. A velik dio tog školovanja vjerojatno će morati odraditi bez Embiida na raspolaganju kao idealnog katalizatora.

Gomila je ishoda, ni jedan nije ni približno siguran, ali ako ništa drugo ostaje se nadati da ćemo imati što više prilike gledati ova tri udarna imena na parketu pa da konačno vidimo što mogu ponajveći talenti svojih generacija na ozbiljnijem uzorku utakmica.

MARKELLE FULTZ 41 IOR

Kad bi Fultz imao motor McConnella, bio bi vrhunski dodatak ovom rosteru. Ovako ostaje vidjeti kako će se netko navikao igrati 1 na 5 snaći u roli koja će od njega tražiti puno više sekundarne akcije i gdje će tek povremeno imati prilike biti primarni kreator. Kako je Fultz prvenstveno finišer i šuter iz driblinga, odnosno kako nema navike spot-up ili catch & shoot igre i nije defanzivac, jasno da u rookie sezoni neće biti od prevelike koristi, ali svakako može pomoći napadu koji lani s Rodriguezom i McConnellom na parketu nije ni dobio šansu. Poanta njegove NBA premijere ionako nije da bude kandidat za rookiea godine već da pronađe način funkcionirati uz Simmonsa i Embiida. Ako prvi bude voljan surađivati, a drugi u stanju potrčati.

TJ MCCONNELL 37 IOR

Pokazao se zanimljivim rješenjem na jedinici zbog sposobnosti da promijeni ritam utakmice agresivnom obranom. Iako definitivno nije startni materijal zbog manjka šuterske kvalitete i atleticizma, pokazao je da može odraditi 15 do 20 poštenih minuta na ovoj razini samo na račun volje te je lani počeo čak i ulaziti u reket što je kao rookie izbjegavao. Pick & roll može vrtiti, zna baciti povratnu, problem je samo što zbog svih napadačkim limita time ne stvara pretjerano dobre prilike suigračima. Opet, stilom igre se uklapa u taj šljakerski mentalitet kojega je Brown htio izgraditi.

JERRYD BAYLESS 22 IOR

Obzirom na staž i ozljede pitanje je može li Bayless išta donijeti ove sezone rotaciji ili će biti promašaj poput Rodrigueza i Hendersona lani. Colangelo je svom nekadašnjem igraču iz Toronta osigurao fin zadnji ugovor, sada ostaje vidjeti može li ga opravdati jer prilike će biti i to više iza Redicka nego iza dvojice combo bekova. Ako bude u stanju ubaciti tricu s oko 40%, svi njegovi ostali nedostatci donekle će se moći tolerirati.

JJ REDICK 51 IOR

Mirovina u Brooklynu će pričekati barem jednu sezonu tijekom koje će Redick brojati dolare, potezati trice svakom prilikom i pokušavati biti pozitivan utjecaj u svlačionici. Vrhunski profesionalac koji može biti koristan još nekoliko sezona dok god pogađa tricu s preko 40% i dok god mu noge dozvoljavaju. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li ga Brown koristiti više kroz blokove ili će tražiti od njega da bude dio pokretnog napada raspoređenog po perimetru.

FURKAN KORKMAZ 6 IOR

Ako trejdaju Stauskasa, mogla bi mu se otvoriti prilika da pokaže što zna, a to je u principu biti turska verzija Sauce Castilla. Obzirom da je za očekivati kako Redicka neće raubati previše osim možda u drugom dijelu sezone ako budu u playoff trci, tko god izbori rolu back-up dvojke imat će pristojne minute i dovoljno prilika za potezati trice.

NIK STAUSKAS 2 IOR

Lani je skupio najviše minuta od svih igrača Sixersa, što u biti dovoljno govori o njihovom "napretku". Dolaskom Redicka tako nešto se neće ponoviti i ovo bi mogla biti njegova zadnja sezona u gradu bratske ljubavi. Lani je konačno pokazao iskorak kao šuter te je imao sjajnih momenata s perimetra, ali nije ga lako trpiti u većoj roli obzirom da je rupa u obrani i klasični specijalist.

ROBERT COVINGTON 46 IOR

Možda i najveće otkriće Hinkiea koji je u stretch visokom bez pedigrea prepoznao ne samo dobrog šutera, već i čovjeka s dovoljno atleticizma da igra fenomenalnu obranu. Od nekakve anonimne stretch četvorke tako je polako postao nezamjenjiv član rotacije, a lani se bez veće drame prešaltao u rolu trojke. U napadu i dalje manje-više igra istu ulogu ispušnog ventila, ali u obrani je svojom dužinom postao još veća napast te je praktički nemoguće zamisliti Sixerse kako imaju ikakav identitet bez njega na parketu obzirom da upravo njegove dvije najveće kvalitete omogućuju momčadi da diše. Šuterski se lani dosta tražio, što zbog ozljede, što zbog više igre kroz post i pokretne napade nego visoki pick & roll, ali jednom kada je skužio rolu u novom sistemu brzo se vratio na standardne postotke s perimetra. Obrambeno pak zbog sposobnosti da brani od 1 do 5, igra vrhunski presing na loptu i pomaže s visokog posta nema alternative u obrani Sixersa. Praktički, ako možeš imati njega i Embiida na parketu zajedno pola utakmice, ostatak momčadi stvarno mora biti katastrofalan defanzivno da ne uspiješ izvući barem prosječan učinak na toj strani parketa.

JUSTIN ANDERSON 20 IOR

Draftiran je kao gotov 3&D igrač, ali u dvije sezone nije pokazao da ima skok-šut, što je popriličan problem, a i šteta jer usprkos relativnom neiskustvu ima fizikalije za igrati značajnu rolu u obrani. Nije najbrži igrač na perimetru, ali može igrati 1 na 1 obranu na bokovima te po potrebi čak i preuzimati od 1 do 4, što ga čini potencijalno zanimljivim rotacijskim talentom ako ikada uspije ubaciti tricu.

TIMOTHE LUWAWU 4 IOR

Projiciran kao 3&D potencijal na boku, u rookie sezoni nije pokazao dovoljno ni u jednom segmentu igre da bi ga uzeli u obzir prilikom slaganja jezgre budućnosti.

BEN SIMMONS 55 IOR

Da ima veći raspon ruku i sposobnost zabijanja skok-šuta, Simmons bi bio jedan od najvećih talenata u ligi obzirom na vanserijsku kombinaciju snage, atleticizma i playmakerskih vještina. Usporedbe s LeBronom su do jedne razine razumljive jer iako postoji gomila visokih igrača koji znaju razigravati, malo ih je sposobno ne samo driblati poput beka već i biti jednako brzi s loptom kao i bez nje. Stoga je pitanje koje se nameće Sixersima krucijalno za budućnost franšize - žele li se dati u ruke Simmonsu i živjeti i umirati s njegovim odlukama ili će tražiti drugačija rješenja? Sam Simmons zasigurno ne razbija puno glavu oko vizije svoje budućnosti jer po svim potezima koje je do sada vukao očito je kako se smatra dostojnim role franšiznog igrača. Na LSU je otišao jer je znao da će tamo imati odriješene ruke igrati kroz tranziciju i pick & roll bez potrebe da se podredi sistemima ili suigračima, a isto tako je odabrao i LeBrona za agenta jer već sada cilja na budući max ugovor, za što će mu trebati omogućiti potpuno slobodu u napadu. Sixersi za sada nemaju druge nego mu se podrediti, a njemu ostaje opravdati teret kojega si od prvog dana stavlja na leđa. Kakav god konačni rezultat bio, drame neće nedostajati.

DARIO ŠARIĆ 34 IOR

Nalazi se u zanimljivoj situaciji jer ulaskom Simmonsa u sliku ostaje bez prostora da se nametne kao budućnost na poziciji četvorke. U rookie sezoni je pokazao borbenost u oba smjera, koja je često rezultirala i lošim odlukama, tipa kada bi krenuo na ulaz u gužvu i naivno popio bananu ili kada bi preuzeo bržeg igrača kojega može braniti samo faulom. Kako se potvrdilo da nema elitni atleticizam za biti ozbiljna opcija, a bilo je trenutaka nakon all-star pauze kada su ga protivnici svjesno ciljali na pick igri i napadali kroz izolacije svaki put kad bi ostao 1 na 1 s bekom, nad njim visi isti upitnik kao i tijekom rookie sezone - ako uspije zabijati dovoljno šutova s perimetra, imat će rolu. Ako ostane na katastrofalnih 30% na svim šutovima izvan reketa, čak i dugim dvicama, onda ga neće biti lako trpiti na parketu, bez obzira koliko Embiid dobro širio reket. Dobra vijest za Sixerse je im Šarićev razvoj dođe kao čisti bonus obzirom na gomilu opcija. Opet, ako ga žele razviti i imati od njega koristi preostale 3 godine ugovora, morat će mu pronaći više od 15-ak minuta koliko bi dobio samo kao zamjena za Simmonsa, a kako guranje njega ili Simmonsa na trojku nije izgledno obzirom na njihove nedostatke, možda bi mogao dobiti poneku minutu kao petica. Kako ne bježi od kontakta i kako je obrambeno dovoljno snažan, kao back-up centar bi mogao funkcionirati u oba smjera - u obrani bi ga sakrili u zoni, a u napadu bi osim stretch role imao prilike koristiti mismatch i višak prostora za povremeno napasti sredinu driblingom. Kada ostanu bez Okafora i ako netko preplati Holmesa, takav Šarić mogao bi dobro doći. Dugoročno pak je najizglednija promjena adrese jer kada bude trebalo dati ugovore svim nositeljima, za njega jednostavno neće biti mjesta.

JOEL EMBIID 83 IOR

Njegovo ime bi trebalo biti Carpe Diem obzirom što je uspio iscijediti iz 25 minuta u prosjeku tijekom tih 30-ak utakmica koja je odigrao u karijeri. Ogroman, krakat i pokretljiv uspijevao je istovremeno zatvoriti reket i pomagati izvan njega, dok je u napadu gutao posjede poput crne rupe. U tih 25 minuta u prosjeku je šutirao 14 puta, pucao 8 slobodnih i gubio 4 lopte, pa računajte o kakvom se potrošaču radi. Ključna je naravno efikasnost - usprkos manjku post-up igre Embiid je skok-šutom unatrag riješavao situacije leđima košu, bio je odličan u spot-upu gdje je uz solidnu tricu ipak najbolje reagirao na dugim dvicama, a imao je i ulaz. S vrha posta je mogao napasti i driblingom, koristeći odličan prvi korak da uđe u sredinu i finišira mekanim polaganjima i floaterima. Iz istog razloga je bio i efikasan finišer u pick & rollu. Sve u svemu, bio je bolji nego se itko nadao kada je Hinkie riskirao s njegovim izborom na draftu. Sada samo treba ostati u komadu što je za njega očito teže nego igrati košarku iznad očekivanja - ako uspije izvući karijeru iz svog tijela, mogao bi biti, ako ne franšizni igrač, barem all-star klasa na poziciji.

RICHAUN HOLMES 38 IOR

Defanzivno nije u stanju držati reket pod kontrolom osim povremenim blokadama tako da nije idealno rješenje za centra ako želite igrati ozbiljnu obranu, ali kao back-up na 20-ak minuta po večeri može se švercati i u toj roli. Obzirom da je postao pouzdan šuter s poludistance i da ima sve bolji šut s perimetra, nije isključeno da će dobiti i poneku minutu na četvorci, što pak otvara vrata puno većoj roli i potencijalno puno većem ugovoru. Njegova kombinacija atleticizma i fizikalija ionako je idealna upravo za krilnu poziciju tako da u teoriji ima smisla dati mu poneku minutu uz Embiida, pogotovo ako Brown bude nezadovoljan funkcioniranjem obrane sa Simmonsom i Šarićem.

AMIR JOHNSON 30 IOR

Tu je da bi odradio smetlarski posao po potrebi kao veteranski osigurač, iako sudeći po zadnjoj sezoni u Bostonu ima više toga za pružiti u svlačionici nego na parketu.

JAHLIL OKAFOR 28 IOR

Čak i da se u njemu krije novi Greg Monroe, što vjerojatno nije slučaj jer nema mentalitet smetlara ni vještine za igrati na visokom postu, to u Sixersima neće imati prilike postati obzirom na gomilu opcija koju već imaju. Njemu trebaju minute i novi početak ako misli spasiti nešto od karijere, tako da je skori trade realna opcija. Pitanje je samo komu treba centar bez raspona na šutu koji ne igra obranu?

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (9) Trackbacks (0)
  1. Sta mislis nose li kartone kondoma ovi “uzori ” lige, “porodicni” ljudi : LBJ, Chris Paul, Steph Curry, Lowry i Derozan ? Inace uvek me nasmeje ona prica o Paulu Georgeu i onoj nasoj “starleti”. 😀

  2. Ova godina im je presudna, sto bi reko moj prijatelj Tywin Lannister imaju sansu da stvore dinastiju koja ce trajati godinama ili ce nestati sa scene i biti zauvijek zaboravljena. Kljuc je da Embild zavrsi sezonu bez ozljeda kakva mu god minutaza bila. Simons deluje skroz dobro i nije nemoguce da ga vidimo u buducnosti na logou nba 2k_ _ igrice. Markele je po meni u problemu, nije on bas toliki strelac kao sto se prica ,niti ce imati mnogo loptu u rukama da se razvija . Idealno bi bilo da krece ovu prvu sezonu sa klupe. Ja bih ipak gurnuo u prvu postavu TJ-a i imamo top 5-7 odbranu lige, pod uslovom da su zdravi, a nece bit.

  3. Krenuli su sudci ofanzivno od samog pocetka predsezone , sve sviraju, konacno. Inace vezano za sixerse nedostaje im jedan pg veteran da malo podvikne i drzi svlacionicu.
    Kad bi poredio Greek Freaka i Simmonsa koja bi bila razlika osim duzine ? Da li bi se odrekao danas Embilda za Cousinsa ako bi dobio ponudu na sto ? Koliko vrede u trade paketu Saric i Okafor ?

  4. @ david – neki sigurno da, neki ne.

    @ brazzeri – obrana. još veći nivo atleticizma i općenito moćnije fizikalije, ne samo dužina. čak je i kao šuter opasniji

    ne bi, samo zato što Cousins treba momčad sposobnu pobjeđivati sada i ne uklapa se u stanje Sixersa. dakle, jednu glavobolju mijenjaš za drugi, s tim da s Embiidom barem imaš nadu da nešto možeš dobiti na kraju kao nagradu za patnju

    za Okafora pick druge runde i nebitnog veterana, za Sarića kasni pick prve i rotacijskog veterana

  5. Ultra kaos i u najmanju ruku zabavno, slično kao i u Oklahomi..
    Simmons nije naučio igrati bez lopte niti ima ikakvu funkciju bez nje u rukama, Fultz proveo kompletnu karijeru ko Gilbert Arenas na sveučilištu i naravno srednjoj školi, a potrošnje Embiida prošle godine u 25 minuta se ne bi ni Russ posramio.

    Pitanje, kada si radi projekciju, koliko minuta si upisao Embiidu i Simmonsu, te kolikon npr.1000 min Embiida i 2000 min Simmonsa dižu broj pobjeda 76ersima..

    Peticija za spasit Okafora, dajte low post neću trice

  6. A zar sve te kvalitete nisu usko ili siroko vezane za upravo duzinu, jer ne verujem da je brzi, skocniji i eksplozivniji Jannis,a i defanziva mu je upravo zbog te duzine ogromno olaksana. O sutu mozemo polemisati , kao i napadu u postu pa i napadu iz driblinga, al to tek treba Ben da predstavi nba svetu.

  7. @ brazzeri – nema veze što ti vjeruješ, to su jednostavno činjenice. Giannis je bolji atleta, a ako i je razlika u nekim stvarima vezana isključivo uz dužinu, kako se tu Simmons može poboljšat? zvat će inkviziciju da ga rasteže?

    @ wade – Embiida sam stavio na 1500, a Simmonsa na 2000. danas bi bio malo pesimističniji oko Embiida, nešto pesimističniji oko Simmonsa, ali 3500 minuta za oboje bi bili i dalje neki standard. jasno, tu treba uzet u obzir one minute koje će provest zajedno i gdje bi za očekivat bilo da Sixersi imaju veći postotak uspješnosti (što ne mora bit), a i treba računat da suigrači automatski postaju manje učinkoviti bez njih kao oslonaca tako da su minute bez njih puno štetnije nego što to može pokazat neki postotak uspješnosti baziran na prosjeku. ali, reda radi recimo da Embiid odigra umjesto ovih 1500 nekih 500 minuta više ili manje, to gledajući samo njegov učinak po mojim kalkulacijama skida ili donosi 1 i pol utakmicu. ali, kad uračunaš i to koliko je njegov utjecaj na parketu bitan da se ostalima poprave brojke, onda je jasno da govorimo možda i o duplo većoj šteti. uostalom, lani su imali samo jednu petorku koja je odigrala više od 45 minuta i koja je bila net pozitivna bez Embiida. jednu. i u toj je centar bio Noel.

  8. može li neko da se seti da li je neko uspeo da posle tri sezone neigranja ili u embiidovom slučaju igranja 31 utakmice stane na noge i postane all-star?
    na basketball-reference postoji tool da se zbroje prve tri sezone i na toj listi nema igrača vrednog pomena(bar ga ja nisam video)

  9. @ tokyo – Ilgauskas je neki idealan primjer centra koji je izgubio skoro 4 godine karijere i praktički progirao tek s 27 da bi na kraju imao sasvim finu karijeru s čak par simboličnih all-star nastupa. dakle, moguće je, dok se ne očekuje od njega da bude franšizni igrač. opet, ako će biti dobra sporedna opcija u napadu i odličan u obrani, bit će dovoljno. s tim da su uz sve rečeno puno veće šanse da bude novi Walton ili Oden koji se nakon velikih pauza više nikada nisu vratili


Leave a comment

Trackbacks are disabled.