ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

9Oct/1710

PHOENIX SUNS

Još jedna sezona tankiranja i onda je gotovo s rebuildingom. Osim ako Sarver ne izgubi strpljenje već u ovoj kampanji i pokrene novi preporod ranije od planiranog.

Kada su tradeom Nasha konačno odlučili krenuti u rebuilding i oproštaj od bolje prošlosti, nitko u upravi Sunsa zasigurno nije očekivao da će on trajati 5 sezona, a pogotovo da mu se nakon svega neće nazirati kraj. Ako ćemo računati i zadnje dvije Nashove sezone, ispada kako su Sunsi već 7 godina izvan doigravanja, što je u njihovoj povijesti nezapamćen period jalovosti s kojim se mogu usporediti tek ekspanzijske godine.

Za jednu od uspješnijih NBA franšiza, koja od prvih dana postojanja uglavnom zna samo za uspjehe i kojoj samo nedostaje zastava prvaka pod krovom dvorane da bude dio elite, ovakvi nizovi loših sezona su definitivno rijetkost, ali utjeha je barem da su svaki put kada bi im se zalomio neki sličan mračan period dosta brzo nalazili načina stati na noge. Za nadati se samo da dio te čarolije nije nestao ulaskom Roberta Sarvera u klub jer, nakon što uživao prvih nekoliko sezona u ostavštini obitelji Colangelo, vlasnik Sunsa povukao je više loših nego dobrih poteza kojima se opasno približio epitetu zapadnog Dolana.

Njegove namjere u početku i nisu bile vezane uz potpuni rebuilding jer mu je kao čovjeku koji u sport ulaže prvenstveno radi zarade, a ne toliko radi prestiža (zbog čega bi mu možda bolje pristajao naziv zapadnog Reinsdorfa), najvažnije bilo imati konkurentan proizvod na parketu. Zato je nakon samo jedne sezone tankiranja potpuno promijenio upravu koju je sam postavio tek 3 godine ranije, odlučivši se franšizu dati u ruke Aingeovom učeniku Ryanu McDonoughu koji je trebao nastaviti s čišćenjem capa i okupljanjem mladog talenta, ali i održavanjem konkurentnog rostera oko Dragića.

Ključni potez bio je angažiranje legende kluba Hornaceka za trenera. Jeff je kotirao kao jedan od najboljih pomoćnika u ligi, što je i potvrdio zamalo hvatanjem doigravanja već u prvoj sezoni u kojoj je maksimalno iscijedio sve što je bilo moguće iz Gorana, tranzicijske košarke i gomile stretch postava po čemu je bio jedan od tada inovativnijih umova (u bilo kojoj drugoj sezoni 48 pobjeda bi im bilo dovoljno za biti među 8, ali baš te godine Zapad je bio jači nego inače). McDonough je za to vrijeme imao dobrih poteza poput dovođenja Bledsoea koji je odlično funkcionirao s Dragićem, ali i loših poput draftiranja Lena pored Noela, Goberta ili Adamsa. Međutim, logika u svom ovom kaosu je bila jasna – ostati u konkurenciji za doigravanje i pokušati tradeovima u Aingeovom stilu nadograđivati momčad.

Samo, iduće ljeto ovaj prvotni plan biva brzinski razbijen. Ideja da još više ubrzaju igru dovođenjem Isaiaha Thomasa iz Sacramenta rezultirala je troglavim playmakerskim čudovištem koje nikada nije zaživjelo. Thomas je trebao loptu, Bledsoe je ohrabren novim ugovorom bio sve manje spreman dijeliti je s Dragićem, a više nije bilo ni Fryea da svima njima širi reket i stvar se raspala. Dragić je trejdan u Miami, Thomas u Boston, a budući pick prve runde (kojega će na idućem draftu uživati ili Sixersi ili Celticsi jer se radi o nezaštićenom izboru Lakersa) poslan je u Milwaukee za novog beka Knighta. Gorčinu ovakvog razvoja događaja naknadno je ispralo tek draftiranje Devina Bookera na rubu lutrije.

Za iduću sezonu McDonough je ciljao na ozbiljna pojačanja poput LaMarcusa Aldridgea kao veterana oko kojega bi gradio playoff momčad, da bi se na kraju morao zadovoljiti ostarjelim Chandlerom pod košem. Ovdje je već postalo poprilično jasno da su jednostavno trebali tankirati umjesto da prostor bacaju uzalud na rostere koji očito nisu dovoljno konkurentni, ali teško je gazdi koji želi rezultat predstaviti takav plan, pogotovo ako je već iskrcao milijune za bekovski par Bledsoe-Knight. Stoga su Sunsi krenuli u još jednu sezonu ničega koja je na kraju ispala dobro jer su zbog ozljeda Bledsoea, a zatim i Knighta i Chandlera, postali jedna od najgorih momčadi u ligi. Ukazala se tako prilika Bookeru, Warrenu i Lenu dodati kroz draft i Bendera. Hornacek je platio glavom za splet loših okolnosti, ali barem je Booker pokazao all-star potencijal iskoristvši priliku koju je dobio otpadanjem veterana.

Uglavnom, s ovoliko klinaca uokolo više stvarno nije imalo smisla pretvarati se da gradiš momčad za doigravanje i Sarver je konačno pristao dati zeleno svjetlo za novo tankiranje, čime smo stigli i do prošle sezone u kojoj je prioritet bio razvoj i okupljanje mladog talenta. Earl Watson, koji je tek sezonu ranije dobio priliku postati Hornacekov pomoćnik što mu je bio i prvi trenerski posao u NBA uopće, dobio je tako zadatak biti učitelj jednog od mlađih rostera u ligi. Iako je glavni cilj bio lov na još jedan visoki draft pick, očekivalo se ipak nešto smisla i na parketu, a tamo stvari usprkos povremenim bljeskovima Bookera uglavnom nisu izgledale dobro.

Kako je običaj u ovakvim situacijama, Watson je odlučio fokusirati se na razvoj zdravih obrambenih navika kod svojih mladića, ali kroz veći dio sezone Sunsi nisu ni pokušavali igrati obranu. Točnije, igrali su je fauliranjem jer je Watson doslovno tražio od igrača barem da udaraju koga stignu kako bi pokazali da im je stalo. Toliko o zdravim navikama. Umjesto uigravanja nekakvog sistema i individualnog razvoja, Sunsi su tako mlatarali uokolo te su sezonu završili kao momčad s daleko najviše osobnih u ligi – njihovih 2030 faulova su za 200 viši broj od Memphisovog rezultata, a znamo da je Memphis bio jedna od rijetkih momčadi koja je igrala obranu od prvog podbacivanja sezone.

Usprkos ovoj "agresivnosti" Sunsi nisu mogli braniti apsolutno ništa, tako da je sa strane nekakvog uspostavljanja sistema igre u obrani prva godina pod Watsonom bačena. Prema naprijed čovjek zvan Earl ionako nije imao nikakav plan jer je, ovaj put barem sukladno običaju u ovakvim situacijama, izabrao run and gun koji nekako najbolje pristaje mladim momčadima. Prepustio je svojim strijelcima 1 na 5 napucavanje kroz tranziciju i izolacije, tu i tamo i kroz pick igru, sve u maksimalno visokom tempu. 3 na 3 košarka, kretanje bez lopte, a kamoli neki kompliciraniji sistem koji uključuje koordinaciju svih 5 igrača na parketu? Toga u Phoenixu lani nije bilo.

Ovakav kontekst iskoristili su Booker, Bledsoe i Warren da pumpaju prosjek poena, a nešto prilike trčati i zabijati dobili su i rookiei Chriss i Ulis. Međutim, onaj najvažniji među novacima, Bender, najveći dio godine proveo je na klupi, što zbog manjka povjerenja trenera, što zbog ozljede, tako da su iz njegovog kuta definitivno protratili sezonu, iako je teško reći kakve dugoročno koristi u karijeri može itko imati od ovakve košarke.

Stigao je tako i novi draft i na njemu je McDonough izborom Josha Jacksona kompletirao petorku vlastitih lutrijskih pickova. Koja je toliko upitna da su ovo ljeto odbili dati ugovor Lenu, u zadnji tren ga zadržavši na kvalifikacijskoj rati. Kako ni Bender nije pokazao ništa po čemu bi čovjek pomislio da je išta više od budućeg rotacijskog igrača, ako i to, a kako su Warren, pa i Booker i Jackson, u ovom trenutku poprilično limitirani igrači zbog nesposobnosti igranja košarke u oba smjera ili nedostatka nekih osnovnih elemenata igre poput šuta s perimetra, pravo pitanje je što su točno Sunsi postigli svim ovim mučenjem sebe i navijača zadnjih godina?

Sarver je u svom stilu ovoga ljeta bio spreman trejdati za Irvinga i potpisati Millsapa, toliko o tome da je predan planu rebuildinga, što dovoljno govori o tome kako uprava nema nikakve čvrste dugoročne vizije. Na sreću ili nesreću, nijedan veteran ih ni ovoga ljeta nije uzeo u obzir. Tako da im ne preostaje ništa nego baciti još jednu sezonu u vjetar u nadi da će iduće ljeto konačno pogoditi jackpot na draftu ili tržnici.

Jackson i Booker su temelji njihove budućnosti i ne ostaje im druge nego se nadati da će prvi naučiti šutirati kako ne bi bio problem u napadu, a da će drugi pokazati nešto volje za raditi u obrani kako ne bi bio potpuna rupa u tom segmentu igre. Iako Booker ima par godina NBA iskustva viška, razlika među njima nije niti pola godine te su idealni za zajednički razvoj. Osim ako Booker u ovih par sezona nije stvorio loše navike kojih se neće moći riješiti, poput one da previše igra 1 na 5.

Kad smo kod igre 1 na 5, Bledsoe broji dolare i nabija brojke te se kao veteran u najboljim godinama nikako ne uklapa u ovaj pokret ni razvojno, ali ni kao lider jer je obično zauzet uzimanjem loših šutova i gledanjem protivnika kako ga pretrčava. Definitivno ne vodi primjerom i sada je zadnji trenutak da ga Sunsi trejdaju, pa makar i za nekakav mizeran paket. Uostalom, zbog sklonosti ozljedama ionako nema vrijednost u skladu s talentom, a i taj talent baziran na all-round kvalitetama baš ne pokazuje u potpunosti zadnje dvije sezone.

Kada se ozlijedi ili ga trejdaju, ostat će više minuta za komarca Ulisa, a kako nemaju razloga pojačavati se nebitnim veteranima, kao zakrpu mogu iskoristiti Mikea Jamesa koji je odradio solidnu ljetnu ligu za njih te je zaslužio da ga parkiraju u G-ligu na two-way ugovoru. Inače, Sunsi su već otpisali Knighta za sezonu zbog operacije koljena i potvrdi li liga njihove dijagnoze imaju pravo na iznimku tešku pola njegovog ugovora kojom mogu dovesti čak i nekog veterana s drugog rostera ako netko bude voljan riješiti se igrača u zadnjoj godini. Međutim, tu smo opet na početnoj tezi – njima ne trebaju veteranska pojačanja i tu iznimku vjerojatno neće koristiti.

Uostalom, ako uzmemo u obzir da će Sixersi svoj prostor na capu potrošiti na produženje ugovora Covingtonu, ispada kako Sunsi ostaju jedina momčad u ligi s nešto dolara na raspolaganju, tako da su se već i mogli pojačati da su htjeli. Međutim, taj prostor je u njihovoj situaciji pametnije pričuvati i onda ga krajem prijelaznog roka iznajmiti za pick prve runde. A obzirom da bi tada vrlo lako mogla biti hrpa momčadi spremnih na svašta za izbjeći porez, McDonaugh bi konačno mogao i nešto napraviti s capom nakon svih ovih godina uzaludnih pokušaja da ga potroši na veterana sposobnog pomoći na parketu.

Uglavnom, ti pickovi koje dobiju za Bledsoea i iznajmljivanje prostora, uz njihov pick i njihove mlade talente, mogu poslužiti idućeg ljeta da rasture na tržnici jer sada kada su i Boston i Sixersi počeli prazniti svoje škrinje, ona Sunsa izgleda kao najbogatija u ligi – ne zaboravimo da imaju i dva buduća picka Heata. McDonough je, ako ništa drugo, barem u ovome uspio kopirati stil mentora Aingea.

Iduće sezone tako definitivno možemo očekivati nekakve promjene na bolje. Izdrži li Sarver još ovaj period bez da povuče neki dolanovski potez, Sunsi bi mogli nekolicini klinaca pridodati i nešto zanimljivih veterana, a ovisno o ponudi možda i ponekog all-star kapitalca. Do tada nadajmo se samo da će ove sezone pokazati nešto više barem u jednom smjeru igre. Iako temelje za graditi optimizam baš i nemamo.

Uz očekivani regres na poziciji jedinice obzirom na navedeni status Bledsoea i stanje Knighta, na svim ostalima ostat će, blago rečeno, nedorečeni. Pod košem nemaju dovoljno da bi se mogli ičemu nadati, tako da bi krila mogla odigrati ključnu rolu u nekom eventualnom pozitivnom iskoraku. Dolazak Jacksona daje im energičnog igrača i defanzivca koji bi najvećim dijelom mogao zamijeniti, možda i nadmašiti, Tuckera koji je već lani počeo pokazivati ozbiljne probleme s branjenjem bržih igrača na perimetru. Dudleyu će trebati neko vrijeme da uhvati formu nakon operacije, ali na njega se uvijek možeš osloniti u ulozi 3&D smallball četvorke, barem ako mu pogodiš terapiju što će Sunsi biti u stanju za razliku od svojevremeno Clippersa, a tu je i Warren.

On je iz nekog razloga dobio produženje ugovora, dijelom jer Sunsi imaju dovoljno novca na capu, a dijelom i jer si nisu mogli dozvoliti da ga idućeg ljeta možda plate još i više ako kojim slučajem bude imao sjajnu sezonu. Odluka da ga vežu dugoročno sugerira da će igrati s njim i Jacksonom istovremeno na 3 i 4, što pak vjerojatno znači da će igrati dosta smallbala, što je dobro za napadački učinak jer su lani previše minuta igrali s dva visoka bez dometa ne šutu.

Istina da time dodatno limitiraju minute svojim visokim prospektima poput Chrissa i Bendera, ali će svakako biti zanimljiviji i opasniji s Warrenom ili Dudleyem na četvorci uz Jacksona nego lani kada su forsirali Chrissa uz centra. Uostalom, obzirom na trendove, a i njihove vještine, i Chriss i Bender su prikladniji za igrati rolu petice, a tu im se ozljedom Williamsa, koji bi također mogao propustiti cijelu sezonu, otvara dosta minuta. Ovakvim postavama neće previše dobiti u obrani jer ni Bender ni Chriss ne mogu čuvati sredinu, ali svaki bi mogao dodati nešto napadu, Bender šut s perimetra, Chriss sposobnost rolanja nakon visokog pick & rolla. Na kraju krajeva, nije da im Chandler ili Len garantiraju puno veću čvrstinu u sredini obzirom da ovaj prvi broji dolare i čeka kraj ugovora, a drugi nije u stanju biti čvrst sve i da hoće.

Kako nemaju što za izgubiti svakako bi bilo dobro da što više testiraju mogućnosti svih ovih igrača na što više pozicija i u što više postava, pitanje je samo hoće li Watson biti spreman za takav zaokret obzirom da će vjerojatno i ove sezone pokušati graditi fundamente, što bi moglo značiti gomilu visokih postava kako bi se ostavio privid da mu je stalo do obrane reketa. Mislim, ipak govorimo o čovjeku koji je ozbiljno pokušao igrati košarku s dvojcem Len-Chandler u sredini.

Ovakav trener uz ovakvog gazdu nije recept za uspjeh, ali pričekajmo još malo da vidimo što će McDonought izvesti sa svojom škrinjom nad škrinjama. Ako nekim čudom usput Watson pronađe kemiju između Bookera i Jacksona te ih razvije u pravom smjeru, izvuče nešto od Bendera ili Chrissa što bi probudilo nadu da se i među njima krije budući član jezgre, pa onda na idućem draftu još pokupe lokalnu zvijezdu Aytona kao centra budućnosti, možda dođe i kraj patnje te možda Sunsi opet postanu Sunsi. Franšiza koja se uvijek uzdiže iz pepela.

ERIC BLEDSOE 81 IOR

Možda nije pravi čovjek za ovaj posao, ali Bledsoe je granični all-star bek koji bi itekako mogao pomoći momčadi koja bi se bolje poklapala s njegovim trenutnim zenitom. Kilometraža i ozljede napravile su svoje i više nije onakav light-Westbrook koji samoubilački napada obruč kao u prvih nekoliko sezona karijere, ali je zato dobar dio toga izgubljenog atleticizma nadoknadio brušenjem košarkaških vještina. Iako uzima previše loših šuteva iz driblinga i nije briljantan dodavač, odličan je strijelac u tranziciji i pick & rollu te bi mogao odrađivati posao playa u momčadi sklonoj trci i slash & kick igri koja bi ga okružila s dovoljno šutera. U manjoj roli uz bolje suigrače možda bi manje forsirao, a možda bi ga takvo okruženje natjeralo da zaigra i bolju obranu jer do prije par sezona jedan od boljih defanzivnih playeva lige sigurno preko noći nije postao ovakav skretničar na toj strani parketa sam od sebe.

BRANDON KNIGHT 32 IOR

Knight je combo koji nikada nije bio dovoljno velik i dovoljno dobar šuter da igra dvojku, a niti je imao ikakve kvalitete za igrati jedinicu. U suštini igrač s klupe, imao je sreće u pravom trenutku se naći u Bucksima u čijem slobodnom stilu s gomilom dodavača uokolo je uspio iskoristiti svoje prosječne haklerske kvalitete. Međutim, ozljede zadnje dvije sezone su ga totalno usporile, a ova nova operacija koljena vjerojatno će označiti i kraj njegove karijere kao potencijalno ozbiljnog NBA igrača - propustit će ovu sezonu, dogodine će mu trebati gomila vremena da se vrati u nekakvu formu i praktički će propustiti najbolji period karijere. Sunsi ga imaju još 3 godine na ugovoru koji je bio stvarno jedan od nepotrebnijih poteza ove uprave.

TYLER ULIS 30 IOR

Ima brzinu za igrati tranziciju i slash & kick igru, a Sunsima u ovoj fazi više i ne treba s klupe te mu mogu slobodno dati još ovu sezonu da vide krije li se u njemu išta više od novog Isha Smitha. Ulis nije dobar šuter, nije ni takav atleta da može nešto zabiti u sredini, a nije ni mlad - stariji je od Bookera - da bi se očekivao neki ekstremni iskorak. Međutim, Sunsima u ovom trenutku bolji back-up play ne treba.

DEVIN BOOKER 63 IOR

Booker malo po malo napreduje kao strijelac, od klinca koji na sveučilištu nije znao pošteno driblati sada već nema problema povući tranziciju, možda odraditi i nešto na pick igri, a 1 na 1 već je jedan od opasnijih strijelaca u ligi. Uostalom, u tim situacijama će ako i ne napravi nešto driblingom jednostavno potegnuti jedan od svojih skok-šutova unazad. Ono najbolje u cijeloj priči je da bi jednoga dana, kada konačno oko sebe bude imao ozbiljnu momčad s pravim playmakerom gdje će moći puno više igrati iz spot-upa, mogao postati i puno učinkovitiji. Tada će i ove individualne vještine koje je brusio kroz prve dvije-tri sezone dobro doći kao naodgradnja i nije teško zamisliti kako Sunsi u njemu imaju all-star materijal. Ono gdje će trebati puno više raditi je obrana jer Booker, iako nije dovoljno dobar atleta da bi na ovom dijelu parketa ikada bio išta više od skretničara, ipak može naučiti bolje koristiti svoju dužinu.

TROY DANIELS 21 IOR

Tricaški specijalist je stigao iz Memphisa kako bi pokrpao nešto minuta u rotaciji koja će osim bez Knighta biti i bez rookiea Reeda duže vrijeme. Bit će ekstra zanimljivo pratiti kako misle išta braniti s njim i Ulisom istovremeno na parketu ako se Watson odluči za takve postave. Možda će dobiti palice pa da s njima mlate veće bekove na ulazu.

DERRICK JONES 19 IOR

Eksplozivni atleta privukao je pažnju na sebe zakucavanjima, ali nema šut i dribling te će njegov daljnji razvoj ovisiti isključivo o tome koliko napreduje po tom pitanju. Zbog spomenutog atleticizma ima potencijal biti moderno defanzivno krilo sposobno preuzimati od 1 do 4, možda čak i biti stoper na boku, ali teško će do minuta ako ne uspije ubacivati barem otvorene šutove. Ako ništa drugo, defanzivne mogućnosti trebale bi mu osigurati mjesto među 15.

DAVON REED 4 IOR

Nije vanserijski atleta, ali ima dužinu i šuterske kvalitete uz pomoć kojih ga je moguće projicirati kao NBA igrača na boku. Sunsi će ipak morati pričekati neko vrijeme s njegovom evaluacijom jer je zbog operacije koljena i on otpao barem do siječnja. Ako i istrči u drugom dijelu sezone, operirano koljeno teško da će mu pomoći ostaviti dobar dojam.

ELIJAH MILLSAP -2 IOR

Tri sezone smucanja po ligi nisu rezultirale konkretnim učinkom i uopće je pitanje zašto ovaj 31 godinu star swingman i dalje dobiva pozive u kamp. Njegovi šuterski nedostatci su poznati, nije ni približno dobar atleta kao Jones i šanse da ga preskoči u borbi za zadnje mjesto na rosteru su minimalne.

TJ WARREN 44 IOR

U svoj priči oko Warrenovih sposobnosti trpanja s poludistance i fenomenalnih poteza kojima finišira jednom kada se nađe u reketu lako je s uma smetnuti neke pluseve. Prvi je svakako taj što je bio jedan od rijetkih igrača Sunsi sposoban igrati 1 na 1 obranu te čak i poslužiti na preuzimanjima. Dovoljno je snažan da se može gurati u sredini, a iako nije najbrži i najduži igrač za staviti na perimetar, može poslužiti i na lopti. Drugi je taj što, iako je crna rupa jednom kada dobije loptu, nije igrač koji potpuno guši napad usprkos nedostatku šuta zbog sposobnosti otvaranja cutovima. Naravno, dok barem ne doda šut za tri ili nauči baciti povratne neće biti ozbiljna opcija sposobna opravdati novi ugovor od 50-ak garantiranih milijuna, ali barem može pomoći u rotaciji. Svakako će biti zanimljivo pratiti kako je to Watson zamislio podijeliti minute između njega, Dudleya i Jacksona.

JARED DUDLEY 40 IOR

Dudley još uvijek može biti od koristi kao smallball četvorka ili bolje rečeno kao full time četvorka jer više nema noge za igrati na perimetru, a i njegovo veteransko prisustvo u svlačionici je neprocijenjivo, pogotovo jer je jedan od rijetkih veterana koji neće pomoći samo praktičkim savjetima već će klince natjerati da malo porade i na samospoznaji. Šteta samo što zbog nove operacije neće biti na raspolaganju kroz kamp i na početku sezone, tako da je pitanje kada će uopće dohvatiti formu da malo pomogne i na parketu, ne samo na klupi.

JOSH JACKSON 28 IOR

Imat će gomilu minuta na raspolaganju, samim time i gomilu prilike da radi na driblingu i shvaćanju igre, pa i da uzima gomilu loših šutova. Brzi ritam Sunsa trebao bi mu odgovarati više od skučenosti NCAA košarke i sa slash & kickom igrom ne bi trebao imati problema ni u rookie sezoni. Šut je pak druga priča, dok ne riješi probleme s mehanikom teško da može biti opasnost iz spot-upa, a još manje u pokušajima iz driblinga. Defanzivni potencijal je elitan, tako da ni njemu ni Sunsima ne ostaje puno za mudrovati, treba ovu sezonu krvavo raditi ako misle opravdati njegov draft izbor.

MARQUESE CHRISS 37 IOR

U rookie sezoni je bilo očito da ima itekakvih problema sa šutom i posebice driblingom, što je njegovu rolu u napadu uglavnom svelo onu dežurnog zakucavača u tranziciji. Naime, s tijelom ispred još uvijek nema onu potrebnu snagu da bude opasnost kao roler nakon picka, cuter po osnovnoj liniji ili skupljač odbijanaca, što značajno limitira njegovu učinkovitost čak i kao smetlara. Iz istog razloga nema ni ulogu u obrani. U svakom slučaju ako misli biti četvorka morat će ozbiljno raditi i na snazi i na vještinama iz spot-upa, posebice šutu i napadanju driblingom, jer tu nekih naznaka talenta ima. Brzinu za izaći na perimetar ima, potencijalno može braniti i na perimetru što bi se odlično uklopilo u sistem s dosta preuzimanja, tako da je i tu stvar samo rada na čitanju igre i voljnog momenta. Očito da nema IQ za biti ozbiljna opcija u napadu, ali Sunsi uz dosta muke mogu dobiti solidnog rotacijskog igrača sposobnog pomoći u oba smjera, što nije mala stvar.

DRAGAN BENDER 15 IOR

Za razliku od Chrissa kojega je na račun atleticizma moguće zamisliti da brani u prostoru jednog dana, Bender u rookie sezoni nije dao naznake takvog raspleta. Iako nije isključeno da bude moderna stretch četvorka, nekako je najrealniji ishod da ga usmjere u rolu petice. Sad, sve bi ovo bilo lakše predviđati da je Bender pokazao nešto od svog šuterskog raspona i osjećaja za asist kao rookie, ali, što zbog konteksta, što zbog vlastite nespremnosti, nije ponudio ništa čime bi opravdao visoki izbor na draftu. Možda će izgledati bolje u drugoj sezoni kada se navikne na ritam NBA igre, ali uvijek ostaje to pitanje atletske, a zatim i mentalne, spremnosti na izazov.

TYSON CHANDLER 49 IOR

Neki pred mirovinu preferiraju boriti se za naslov, dok je Chandleru očito prioritet tijelo izlagati što manjem stresu za istu količinu dolara. Propustit će minimalno 20-ak utakmica u sezoni, a u onima u kojima nastupi kontrolirat će skok u obrani i truditi se što manje smetati u napadu.

ALEX LEN 35 IOR

I dok Chandler barem ima izliku u godinama za manjak aktivnosti, Lenova mlitavost u situaciji gdje mu budući ugovor ovisi o dojmu kojega ostavi na parketu nema isprike. Čovjek je jednostavno mlitav. Naravno, u ovakvom kontekstu, gdje ga napadaju sa svih strana i gdje ni najbolji centri u povijesti ne bi bili u stanju zatvoriti reket, velika odgovornost za njegove slabe partije leži i na suigračima, ali Sunsi su se barem izvukli od jednog nepotrebnog ugovora jer petice koje mogu tjelesinu parkirati u reket na 20-ak minuta po večeri nije nikakav problem pronaći uokolo.

ALAN WILLIAMS 30 IOR

Pored Chandlera i Lena njegova energija u sredini prošle sezone izgledala je kao s drugog planeta, što mu je donijelo i novi bogati ugovor kakvom se takav prolaznik s očitim limitima za igranje ozbiljne NBA role rijetko može nadati. Operacija koljena pred kamp izbacila ga je na duže vrijeme, što nije dobra vijest za učinak u reketu Phoenixa, ali, s druge strane, možda je i najbolje što im se moglo dogoditi. Poznavajući Watsona ovaj bi ga držao na parketu pola utakmice samo zbog borbenosti, a ovako će barem morati poneku minutu udijeliti Benderu i Chrissu da vide što mogu kao centri.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (10) Trackbacks (0)
  1. I baš tu u sunse.. King James je posla svoga pulena James Jones-a..slučajno?

  2. Pitanje je više općenito nego vezano za Sunse, jel’ liga preopterećena s brojem visokih igrača s obzirom na to da su viši bekovi i krila postali forte lige.
    Praktički preko 50% ekipa ima viška igrača na centarskoj poziciji koje trebaju negdje utopit. Sunsi nisu loš primjer, Chandler-Len-Williams-Chriss-Bender plus small ball opcije

  3. @ wade – apsolutno, što je i logično kad uzmeš u obzir trendove. na petici za teške centre danas u prosjeku imaš pola utakmice na raspolaganju, druga polovina otpada na krilne centre. na četvorci pola utakmice za krilne centre, pola za velika krila. to je minimalno 25% manje radnih mjesta za visoke. i to je skroz u redu trend jer ionako je u tim poslovima bilo najviše fušera. konačno je došlo vrijeme kada neće bit dovoljno imat 215 da bi dobio penziju, morat ćeš je krvavo zaradit kao i ostali

  4. Je s da nema veze sa Sunsima, ali evo jedne teme za razmisljanje…
    Nakon ovih ogromnih problema sa kojima se suocavaju Hornetsi, koji su pre toga delovali kao sigurna TOP7 ekipa na Istoku, kao i standardno nepouzdani Pistonsi koji u slucaju problema Jacksona sa povredom (sto i jeste slucaj) vrlo lako mogu potonuti cak i u ovakvoj konferenciji, cini mi se da 2 mesta za PO deluju potpuno slobodno. I tu se namecu Phila i jedno moguce iznenadjenje, Netsi. Netsi, sa Linom, prosle godine projektovano na 82 tekme bi napravili 32-50. Pored zdravog Lina, dodali su dosta sutera (Crabbe, Carrol, Russel), oporavljen je i LeVert sto bi njihovom tempu sa dosta pokusaja za tri moglo doneti bolje procente i vise poena. Pod kosem, dosta upitnika, ali ako se sve poslozi kao sto bi moglo (Mozgov nastavi fine partije sa Eurobasketa, Allen se dokaze, Acy nastavi solidne trojkaske partije), moze li ovaj tim do 38-44 i metle od Bostona u prvoj rundi?

  5. @ komšija – imali su izglede i prije, sada su nešto veći. ne zaboravi da u jednakoj mjeri i oni ovise o tome koliko će izvući od Lina i Russella kao svojih Lillarda i McColluma, tako da takav rasplet ostaje u sferama idealnog spleta okolnosti

  6. otkud ova ideja za Dragana na 5 kad on niti ima fizikalije niti centarsku tehniku da igra tu poziciju (koji centar bi mu uopste bio za komparaciju-ovo sto igra Novicki:)), Barnjani?
    mozda bi u napadu to i nekad moglo da prodje u dalekoj buducnosti ako ojaca i nabaci sut ali u odbrani je nedovoljno mobilan i danas kada je vitak da isprati bekove a ako doda kilograme bio bi jos manje brz jer je mrsave gradje kao Ingram i Durent i takvi tesko mogu da se napucaju u teretani jer nemaju muskulaturu koja moze da podrzi vecu kilazu.
    za sad jos nije ni na prvom stepeniku procesa dr. Votsonove razvojne skole za talente i to je u sustini i najveci problem za mlade igrace u pustinji. dati prospekte koji nisu ni tehnicki ni takticki obuceni u ruke slabom treneru bez iskustva tesko ce dati dobar ishod za klince a ova ekipa je idealna za trenere koji su prevashodno izgradili ime na racun razvoja mladih igraca kao onaj tip u Njetsima.

  7. Sta je sa Fultzovim slomljenim sutem?

  8. @ nash – Bargnani ili Leonard iz Blazersa 🙂 gle, nema za njega idealnog, al čisto gledano taktički tu bi ga se dalo iskoristiti barem u jednom smjeru. a jednog dalekog dana možda bude toliko dobar da bude i od koristi u napadu. po meni je njegov puno veći problem i od atleticizma i fizikalija (a mislim da se može sasvim fino napuniti i da u današnjoj smallball košarci može bez problema igrati peticu) mentalni aspekt jer za današnji profesionalni sport moraš biti gladijator od ranih dana odgajan u najsuvremenijem inkubatoru (pogledaj Dončića, klasični projekt, ko da je Amer). ovi HR klinci pogotovo u mladosti tek dobiju loptu da gaze slabije od sebe i nešto fundamenata, a sve ovo drugo, a pogotovo glava je potpuno zapostavljeno

    @ lasta – navodno je radio na ljeto sam na nekim promjenama jer je osjetio potrebu, a sad ga Sixersi opet tjeraju da mijenja stil kako bi mogao bolje šutirati iz spot-upa. i uz sve to izgleda da ima načeto rame i pitanje je kad će stić to sve napravit. Sixersi su zakon

  9. Za 10 godina kad se podvuce crta najproduktivniji igrac Procesa ispast ce Covington

  10. kad god si u dilemi za Benderovu poziciju samo se seti da je Mirota uzeo 40 i Mirza 46 milki u karijeri, za sad :))
    ako Markanen, Porzi i Dragan za par sezonu budu igrali centre pocecu ko Oskar Roberson da kenjam o starim dobrim vremenima kad to nije moglo da prodje.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.