ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

14Oct/178

SACRAMENTO KINGS

Mogu li Kingsi u prvoj sezoni bez Cousinsa promovirati nekoliko klinaca i pronaći nekakav smisao ili će nesposobnost Vladivek dueta i stručni štab neprimjeren trenutku torpedirati novi pokušaj rebuildinga?

Vivek Ranadive spasio je Kingse od preseljenja u Seattle i pomogao izgraditi novu dvoranu. Motive svih uključenih na stranu, taj dio priče je neosporan. Praktički, grad i navijači su bili autostoperi na cesti koji su čekali na kiši da ih netko poveze. Ukrcali su se s Vivekom i spasili od upale pluća, samo da bi se probudili zavezani u podrumu s gumenom lopticom u ustima i Gimpom ispred sebe.

Možda je vrijedilo, možda i nije, ali činjenica je da Vivek nije uspio prekinuti niz neuspjeha koji prati Kingse od kada ih je napustio Rick Adelman i od kada su se rasuli i zadnji ostatci zlatne generacije koja je igrala nekoliko nezaboravnih sezona i još dojmljivijih playoff serija u 8 godina dugom periodu tijekom kojega su osvojili srca velike većine NBA fanova. Zvuči patetično, tako i jeste, ali malo koji fan košarke neće propustiti spomenuti Kingse s Webberom, Bibbyem, Stojakovićem i Divcem kao jednu od najboljih momčadi svih vremena koja nije osvojila naslov.

Nostalogiju na stranu, poanta je da se ni nakon 4 Vivekova pokušaja još se ne nazire plan koji bi franšizu spasio jalovosti.

Vivek je dočekan kao spasitelj, ali ubrzo se pokazalo da se otprilike jednako razumije u košarku kao i braća Maloof. S tim da su oni iz prve pogodili s odabirom struke i makli se u stranu, bivajući zadovoljni time što se mogu slikavati uz parket, da bi Vivek promijenio već tri glavna trenera (četiri ako ćemo računati i Corbina koji je na kratko držao kormilo nakon što je Malone dobio nogu) praktički igrajući se cijelo vrijeme GM-a vođen samo vlastitim egom i vjerom da je sve što mu padne na pamet čisto zlato. Ovakva nestrpljivost svojevrsni je zaštitni znak čovjeka koji se s druge strane ponosi svojom inteligencijom i poslovnim uspjesima, ali koji se istovremeno ponaša poput maloga djeteta kada je upravljanje košarkaškom franšizom u pitanju. Euforiju novom igračkom vrlo brzo zamijeni dosada, barem dok se ne pojavi nova zabava. U svijetu iz kojega on dolazi shvatiti grešku i krenuti na novi projekt je vrlina, ali u građenju košarkaške kulture, gdje nema jednog recepta i jasnih pravila i gdje je samo vrijeme pokazatelj koliko su neki potezi bili dobri, a koliko loši, ovakvo stihijsko ponašanje definitivno nije od koristi.

A Vivek je definitivno sklon stihiji. Kod izbora prve uprave prvo je doveo trenera, a tek zatim GM-a, obrnuvši proces. Samo, obzirom da se ionako mislio petljati u većinu odluka zajedno sa svojim savjetnicima, a okružio se gomilom njih, to i nije bilo toliko važno. Malone ga je oduševio kao stručnjak koji je pomogao udariti temelje Warriorsima, D'Alessandro kao moderan mislilac sklon košarku umatati u celofan Silicijske doline. Godinu dana kasnije više nisu mogli jedan s drugim (čitaj: dosadili su Viveku), dobili su nogu, a Vivek se okrenuo novim ljubavima. Prvo Georgeu Karlu kao novom treneru. Tvrdoglavi veteran bio je zadnji čovjek od kojega se moglo očekivati da sleti usred sezone u svlačionicu i pronađe zajednički jezik s Cousinsom koji je ionako već maštao o godišnjem odmoru, ali Vivek je želio run and gun, Karl je bio run and gun trener i ništa dublje od toga nije bilo važno.

Zatim je u šefa operative promoviran Divac, legenda kluba i jedan od Vivekovih šaptača, ujedno i potpuna suprotnost D'Allesandru. Ako je potonji bio birokrat koji je u malom prstu imao salary cap i kolektivni ugovor, Divac nije pojma imao o tome kako uopće odraditi najobičniji trade. U takvom kaosu izdržali su sezonu više nego je trebalo da bi prošlog ljeta stigao i novi trener koji nije mogao biti veća suprotnost od Karla, što je još jedan dokaz kako Vivek funkcionira – doći od run and guna do grit & grinda u nekoliko mjeseci stvarno je ultimativni dokaz njegove košarkaške genijalnosti.

Naravno, uz sve muke s pogrešnim pickovima i lošim rosterima, Kingsi su imali i problem u Cousinsu koji usprkos talentu kakav se rijetko viđa nije bio u stanju voditi momčad. Malone je uspio na trenutak iz njega izvući nešto u obrani, nada je bila da će Joerger koji je sličan trener okrenut defanzivnoj disciplini napraviti nešto slično, ali DeMarcus i Sacramento zaglibili su previše da bi bilo spasa za njihov odnos. Kingsi su bili u rasulu, Cousins je toga bio svjestan i koristio je to da se veći dio sezone (ili ako hoćete karijere) odmara.

Uz to, ni Divac nije uspio složiti ništa bolji roster oko njega od svojih prethodnika. Dapače. Još jedan slabašan ulazak u sezonu bio je očekivan nakon očajnog ljeta u kojem višak prostora na capu nisu uspjeli pretočiti u išta više od nebitnih veterana poput Tollivera, Templea, Afflala i Barnesa. Boriti se za doigravanje s ovakvim polovnim momčadima stvarno više nije imalo smisla, trebalo je okrenuti novu stranicu i Vladivek je konačno odlučio da je Cousinsovoj eri došao kraj.

Kada je usprkos povremenim sjajnim DeMarcusovim predstavama uskoro postalo jasno da on ostaje bez goriva i da momčad opet tone u onaj dobro poznati okvir od jedne pobjeda u tri utakmice i da će se opet naći na tih famoznih 30% uspješnosti, Vivek opet odrađuje ključni posao odlučivši se uzeti ponudu Pelicansa zbog fascinacije Buddyem Hieldom. Slično kao i u nezaboravnom trenutku kada je osjetio da je Stauskas budućnost na osnovu tko zna kakve logike, tako je i ovdje reagirao postavivši se kao da je dovođenje Hielda jackpot, iako su istoga Pelicansi vjerojatno bili spremni trejdati za par pickova druge runde. Ajde, Pelicansi su barem ubacili pick prve runde idućeg drafta da spase stvar.

Ako je prvih 57 utakmice sezone bilo standardno mučenje za koje je opet sva krivica bila svaljenja na Cousinsa, ovaj završni dio sezone trebao je poslužiti kao nekakva renesansa i potvrda da su Kingsi na pravom putu. Hield je imao nešto solidnih partija, Labissiere je ubacio poneki skok-šut s poludistance, Cauley-Stein je trčao i skakao, ali sve u svemu najvažnije je bilo to što su bez Cousinsa imali još manje šanse pobijediti i što su tako sačuvali svoj peti pick. Usput su na dan drafta i pick koji su dobili od Pelicansa pretvorili u dva, tako da su značajno proširili postojeću mladu jezgru.

Uz Foxa, koji je definitivno prvo ime cijelog ovog pokreta, stigli su tako Jackson i Giles, a potpisali su i Bogdanovića kojega je Divac godinu ranije dobio kroz posao sa Sunsima kada su također nešto više pick pretvorili u dva kasnija (uz Skala izabrali su i teškog centra Papagiannisa iz samo njima znanih razloga). Na rosteru tako trenutno imaju 8 igrača na rookie ugovoru, 9 ako ćemo uračunati i Masona koji je izabran u drugoj rundi. Ova gomila prospekata jasan su znak da kreću u pravi rebuilding i da će na idućem draftu opet birati visoko.

Tako da se fokus s pitanja poput mogu li se boriti za osmo mjesto konferencije i ima li smisla graditi oko Cousinsa prebacio na može li ovakva uprava odraditi tako zahtjevan posao? Da su sumnje u pozitivan odgovor opravdane pokazao je i njihov sljedeći potez kada su prostor na capu, umjesto da ga čuvaju za gomilanje pickova tijekom sezone i pogotovo za iduće ljeto kada su mogli biti jedan od rijetkih igrača na tržnici, potrošili na veterane koje su usput debelo pretplatili.

Naravno da u ovako mladoj svlačionici trebaš imati veteransku prisutnost, ali to ne znači da moraš potrošiti baš svaki cent prostora kako bi je osigurao. Taj nedostatak sposobnosti sagledavanja šire slike ostaje ogroman problem uprave u situaciji kada je upravo vizija najpotrebnija. Uz to, uvijek postoji opasnost da će Joerger u želji da bude konkurentan jahati veterane više nego što je potrebno na štetu razvoja mladih, posebice jer je itekako dobro upoznat s Carterom i Randolphom iz zajedničkih dana u Memphisu.

Njegovo posezanje za bivšim igračima pomalo podsjeća na poteze Riversa i sličnih trenera s ovlastima GM-a, što je još jedan upozoravajući signal da u Sacramentu prave strukture nema. Iako slobodni igrači zasigurno ne hrle potpisati za Kingse, to ne može biti opravdanje za ovakav nedostatak vizije prilikom slaganja rostera. Sad, usprkos opasnosti da će Carter i posebice Z-Bo dobiti puno više minuta nego bi trebali, barem u prvoj polovini sezone dok će Divac i Joerger imati potrebe pretvarati se da pokušavaju istovremeno razvijati momčadi i graditi pobjednički mentalitet, njihovo dovođenje nešto je manje problematično od onoga Georgea Hilla jer njihovi ugovori su postali mrtvi kapital onoga trenutka kada su ih potpisali i jednako su bezvrijedni u okvirima lige igrali ili sjedili na klupi. Hill s druge strane ima nekakvu vrijednost koju treba održati ako misle dobiti nešto za njega tijekom ovog prijelaznog roka ili na ljeto.

Kao jedan od atraktivnijih bekova na tržnici Hill je definitivno želio zaraditi novac ovoga ljeta, što potvrđuje i ranije odbijena ponuda Jazza koju su mu praktički nudili preko 20 milja godišnja da ostane. Uvjeren da može dobiti više pod utjecajem lanjske pijanke uzrokovane viškom salary capa, Hill se gadno razočarao kada nitko uokolo nije nudio više od 15-ak milja za 32 godine starog combo-beka koji je sklon ozljedama te je odmah prihvatio ponudu Kingsa od 57 milja na 3 godine. Sad, ugovor sam po sebi nije katastrofalan jer su Kingsi nekim čudom uspjeli izbjeći četvrtu godinu i strukturiran je tako da će umjesto povišice Hillu rata padati s 20 na 18 milijuna.

Ali, ugovor je ovo koji ih dovodi u situaciju da Hilla moraju držati na parketu pod svaku cijenu ako sutra misle dobiti nešto za njega. To je apsurd u situaciji kada su ti dva najzvučnija mlada prospekta bekovi kojima trebaju minute, tri ako uračunamo i Bogdanovića koji definitivno zaslužuje ozbiljnu priliku. Nije sporno da Hill može dijeliti parket i s Hieldom i s Foxom i s Bogdanovićem jer zna igrati i s loptom i bez lopte, ali isto tako nije sporno da će Hill biti taj koji diktira tempo jer jedino u takvim uvjetima može održati vrijednost. On tako sigurno neće igrati samo 24 minute, što znači da će ova trojica morati nekako između sebe podijeliti 60-ak minuta akcije.

Dakle, tu će definitivno gomilu minuta morati trošiti na veterana, čime su limitirali razvoj igrača oko kojih namjeravaju graditi. Suludo je i u teoriji, a najgore od svega je što znamo da će još gore izgledati u praksi jer Joerger je tip trenera koji igra na rezultat i koji će sve podrediti svojoj viziji košarke. Umjesto otvorenog parketa po kojem će Fox i Hield imati šanse trčati koliko ih noge nose, čeka ih igranje s dva centra, gmizanje od perimetra do perimetra i spuštanje lopte u post-up, što je čisti idiotizam jer time u današnjoj NBA niti stvaraš zdrave navike niti se učiš pobjedničkoj košarci obzirom da tako više nitko ne može napraviti rezultat.

Kingsi će tako sami sebi ugušiti ono malo potencijala što imaju u napadu, dok će im se borbenost u obrani na koju se misle osloniti vrlo brzo rastopiti jednom kada nalete na NBA franšize s više talenta i boljim idejama kako taj talent koristiti. Tako da je u cijeloj ovoj priči barem jedna stvar dobra – bez obzira na sve nepotrebne veterane i sve pokušaje da se bude konkurentan, ni na trenutak neće prestati biti gubitnici i jedna od najgorih momčadi u ligi.

Tako zadržavaju šanse za novi visoki pick na idućem draftu što je u ovom trenutku ključno. Uz nadu da će pronaći talent oko kojega nešto vrijedi graditi i koji će donijeti manje upitnika od svih ovih koje su do sada okupili. A onda opet, nema tog talenta kojega loša struktura neće upropastiti tako da možda sve skupa nije ni bitno.

GEORGE HILL 68 IOR

Što se učinka tiče, lani je odigrao vjerojatno najbolju sezonu karijere. Dobio je ovlasti s loptom skoro u rangu onog perioda kada je George zbog loma noge propustio sezonu pa je, kao i tada u Indiani, dokazao da može biti i primarni playmaker iako se u oba slučaja radi o toliko malom uzorku da je teško reći može li stalno igrati kao top 10 playmaker u ligi ili je ipak bolji u sekundarnoj roli gdje više do izražaja dolaze njegove 3&D kvalitete. U Kingsima će imati prilike raditi i jedno i drugo, i širiti reket i potezati trice iz driblinga, i vrtiti pick & roll i čekati povratne, s tim da je uvijek pitanje koliko će uopće biti na parketu - u 2 od zadnje 3 sezone nije dohvatio 50 utakmica zbog razno raznih boljki, a dogurao je i do 32 godine gdje bekovi koji nisu elitni talenti i koji se ne oslanjaju toliko na brzinu i atleticizam već više na snagu, kako mentalnu tako i psihičku, obično izgube još poneki korak i postanu granično upotrebljivi.

DE'AARON FOX 32 IOR

Fox je na Kentuckyu dao naznake da bi mogao biti nasljednik Rosea i Walla - ima elitnu brzinu s loptom, odličan prvi korak i dužinu koja ga čini potencijalnom napasti u obrani. Kao i svi Caliparieve bekovi češće je tražio prilike za sebe nego suigrače, ali lakoća kojom ulazi u sredinu sugerira da bi oko njega mogao graditi slash & kick napad. Problem je samo u tome što je Fox ispodprosječan šuter čak i za razinu na kojoj su Rose i Wall, što bi mogao biti ogroman problem jer ako mu obrane budu zatvarale reket i ostavljale ga na šutu, uzalud mu sav atleticizam. U tom slučaju bit će više Elfrid Payton, što vjerojatno nije dobra vijest za Kingse. Pogotovo jer ni sami nisu spremni Foxa staviti u idealan kontekst koji bi uključivao što više tranzicije, što više trkača na krilima i što više šutera svuda uokolo. Ako će mu većinu utakmice u sredini biti parkirana dva autobusa, što očekivati od čovjeka? A tu je i pitanje minuta i uopće uloge - hoće li uopće dobiti loptu u dovoljno bitnih momenata da bi sezona iz njegovog kuta mogla biti uspješna?

FRANK MASON -2 IOR

Vetaran s Kansasa možda i može biti solidan back-up play na ovoj razini, ali tko zna koliko će prilike dobiti da to pokaže. Za sada znamo da može potezati trice, kao i da će biti apsolutna nula u obrani. O tome kakav je slash & kick igrač dat će odgovor u budućnosti jer na Kansasu je do zadnje sezone uglavnom igrao u spot-upu, a u Sacramentu ga čeka gužva. Ma zaboravite, obzirom da će opet morati loptu bacati u post kad i dobije priliku, vjerojatno nećemo moći donijeti nikakve zaključke.

BOGDAN BOGDANOVIĆ 32 IOR

Bogdan je definitivno prerastao Euroligu i više stvarno nije bilo potrebe čekati s prelaskom u NBA. Obzirom da je gotov igrač u naponu snage vjerojatno neće morati prolaziti kroz fazu prilagodbe kao mlađi prospekti iz Europe tako da od njega možemo očekivati dobre partije od prvog dana u roli šestog čovjeka, podjednako opasnog s loptom i u spot-upu. Divac ga sigurno nije doveo da sjedi na klupi i pronađe li Joerger način da ga sakrije u obrani, nije isključeno da on i Hill dobiju najviše minuta dok će Foxu i Hieldu ostati mrvice. Zbog obrane pak možemo zaboraviti na postave s tri beka iako bi svakako bilo interesantno vidjeti Foxa okruženog Hillom i Bogdanovićem u akciji uz Skala u spot-upu i WCS-a na visokom picku.

BUDDY HIELD 38 IOR

Novi Vivekov omiljeni igrač mogao bi imati problema doći do ozbiljnih minuta pored ovako krcate vanjske linije u kojoj su redom bolji veterani i zanimljiviji prospekti. Njegova rookie sezona potvrdila je manje-više strahove da na ovoj razini nije u stanju biti kreator jer jednostavno nema ni potreban dribling ni atleticizam da si stvara prostor. Kako pri tome nije ni dobar obrambeni igrač niti ima predispozicije da ikada bude nešto posebno na tom dijelu parketa, osuđen je na potezanje trica iz driblinga i spot-up igru. Tricu je ubacivao solidno, sve bolje kako je sezona odmicala i možda bi se u pravim rukama iz njega dalo napraviti beka u stilu Redicka. Naglasak na ovo "u pravim rukama".

JUSTIN JACKSON 8 IOR

Trebale su mu tri godine u NCAA da opravda pedigre s kojim je bio dočekan na North Carolini, što nikada nije dobar znak, barem što se tiče nekog specijalno visokog plafona. Ali, kao 3&D projekt ima vrijednost. Uspije li ubacivati tricu, što je veliko pitanje jer upravo sa šutom je imao najvećih problema do sada u karijeri, mogao bi postati koristan rotacijski igrač jer ima zanimljivu kombinaciju fizikalija i bekovskih vještina te bi u teoriji u napadu mogao igrati obje bočna pozicije, a u obrani čak i preuzimati od 1 do 4. Jasno, pokaže li se da ima potrebnu razinu atleticizma jer ni u NCAA razini nije odskakako sve dok nije ojačao te je u biti i obranu i ulaze više bazirao na fizikalijama nego brzini i eksplozivnosti.

GARRETT TEMPLE 29 IOR

Nije nikakvo iznenađenje da su se on i Joerger brzo složili. Temple je najbliže što trener Kingsa ima Tonyu Allenu te je uglavnom dobivao najteže obrambene zadaće, između ostalog dosta je branio i playmakere. Njegova obrambena raznolikost najveća mu je vrlina, a u stanju je biti podnošljiv i u napadu. Šutira samo kad mora, ali može ubaciti tricu i u stanju je napasti zatvaranje iz spot-upa. Kako su imali manjak bekova koji nešto mogu kreirati lani je dobio dosta prilike i da kreira u pick & rollu iako se i tu dokazalo, kao uostalom i u svim ranijim epizodama prije Sacramenta, da nije playmaker na ovoj razini.

VINCE CARTER 25 IOR

Dok će Hill i Z-Bo vjerojatno više smetati nego koristiti klincima jer će prvi morati opravdati ugovor, a drugi ne zna ništa drugo osim trošiti gomilu posjeda, Carter je baš onaj tip veterana kakav je Kingsima trebao. Čovjek je prošao sve u karijeri, bio je jedna od najvećih zvijezda lige, danas je jedan od cijenjenijih igrača zadatka, a uz to zna koliko je bitno raditi na vještinama i sebi za budućnost u kojoj se nećeš moći samo oslanjati na talent (doduše, obzirom koliko se nije trošio prvih godina karijere, nije ni čudo da mu je ovoliko ostalo u tanku). Idealan mentor, ujedno i igrač koji može pomoći na parketu u onom najvažnijem, širenju sredine kao swingman da bi klinci mogli operirati, a da pri tome neće tražiti loptu - potrošnja mu je lani pala na razine smetlara. Carter s 41 godinom vjerojatno više ne može ni odigrati 1 na 1 kao što je mogao do prije samo par sezona, ali začudo još lani se sjajno držao u obrani kao sistemski igrač, odlično koristeći visinu i masu za preuzimanje puno viših igrača. Kvragu, u stanju je još uvijek ostati u položaju i na lopti i nema nikakvih problema probijati se za mlađim protivnicima kroz blokove, elegantan kao i uvijek.

MALACHI RICHARDSON 4 IOR

Da ima slomljen šut to je otprilike bilo jasno, ali nekako je bila pretpostavka da je barem dovoljno atletičan i raznovrstan te da može odraditi nešto s loptom i u obrani. Ništa od toga Richardson nije pokazao u ono malo prilike što je dobio, a kada je krenulo tankiranje i kada je trebao biti na parketu, ozljeda ga je izbacila iz rotacije.

ZACH RANDOLPH 52 IOR

Z-Bo nije bio baš oduševljen odlukom da se preseli na klupu u svojoj zadnjoj sezoni u Memphisu, ali je šutio i pomogao održati momčad iznad vode u tim minutama radeći ono što zna - zabijajući u postu i kupeći skokove, igrajući više nego ikada u karijeri čak i na poziciji petice. Ako zamislimo da su Kingsi otprilike tu negdje kvalitetom kao i klupa Memphisa, nema razloga da na pola utakmice Zach ne nastavi gutati posjede, gurati se u sredini i uzimati sve više šutova s poludistance. Uz razliku što će ovdje biti starter i što će vjerojatno isključivo igrati četvorku jer niti Joerger ima viziju napraviti ono što je izveo Fizdale, a niti ovaj roster ima minuta i za njega na petici.

SKAL LABISSIERE 36 IOR

Divac je valjda osjećao da nema što izgubiti ako potroši pick krajem prve runde na čovjeka koji je veći dio godine bio smatran lutrijskim pickom. I izgleda da je pogodio. Skal je veći dio sezone proveo u D-ligi da bi nakon tradea Cousinsa postao standardni dio rotacije pokazavši da onaj jedan aspekt igre u koji nitko nije sumnjao može prenijeti i u NBA, a to je skok-šut s poludistance. Ima predispozicije za dodati tricu i nije isključeno da bi mogao biti igrač profila Channinga Fryea.

HARRY GILES 6 IOR

Ni dok je bio na vrhuncu atletske moći Giles nije bio nešto naročito vješt s loptom. Kao klasični razvikani prospekt koji dominira nad konkurencijom imao je fizikalije i atleticizam, tako da mu dribling, šut ili osjećaj za prostor i suigrače nisu bili potrebni. 49 operacija koljena poslije momak vjerojatno više ne može računati na nekadašnju eksplozivnost i ovaj pick u suštini je bio čista kocka, slična onome što su godinu ranije izveli izborom Skala. Ako uspiju nešto iscijediti iz njega, super, ako ne, ništa strašno. Pitanje je samo da li se imalo smisla kockati s minimalno dvije garantirane godine kad si sličan profil smetlara mogao pronaći i u drugoj rundi za duplo manje novca. Ovako, plaćaš tri puta više samo na račun nekadašnje slave. Na parkete bi Giles zbog nove rehabilitacije mogao tek oko siječnja, a i tada će vjerojatno put G-lige. Kada Kingsi krenu u potpuno tankiranje sredinom ožujka možda ga vidimo i na NBA parketu.

WILLIE CAULEY-STEIN 47 IOR

Do odlaska Cousinsa odigrao je praktički istu sezonu kao prvu, potvrdivši da je u napadu limitiran na skupljanje otpadaka te zabijanje zicera kroz pick & roll i tranziciju. Nakon toga i on je proigrao, konačno je dobio neograničenu minutažu te je počeo zabijati udice i čak poneki šut izvan reketa, ali bez većeg utjecaja na rezultat. Najveći problem s njim je što, iako najavljivan kao potencijalni vrhunski defanzivni centar sposoban preuzati i izlaziti na perimetar uz to što će kontrolirati sredinu, WCS na toj strani parketa, a pogotovo u roli petice, nije pokazao previše te je trenutno teško tvrditi da je budućnost na poziciji. Možda ova sezona to promijeni iako treba uzeti u obzir Joergerovo lanjsku sklonost da ga koristi kao četvorku u paru s Koufosom i to čak i nakon što je Cousins otišao. To je vjerojatno jedan od važnijih razloga zašto nije imao učinkovitiju sezonu, pogotovo prema naprijed.

KOSTA KOUFOS 40 IOR

Već 9 sezona Kosta je solidan back-up centar koji će odraditi svoje u sredini na 20-ak minuta, pogotovo ako je matchup povoljan i ako s druge strane ima nekoga s kim se može gurati u sredini i tko je jednako nesposoban šutnuti ili spustiti loptu na parket. Kako Joerger voli imati čvrstinu u sredini, nema razloga da opet ne dobije svojih 1500 minuta na petici iako od toga Kingsi nemaju nikakve koristi.

GEORGIOS PAPAGIANNIS 17 IOR

Kada su trejdali 8. pick drafta za dva kasnija samo da bi onaj bolji krajem lutrije potrošili na Papagiannisa, tip neatletičnog centra koji se u današnju NBA uklapa kao Owen Wilson u dodjelu Oscara za najbolju mušku ulogu, bilo je jasno da su Kingsi majstori lova u mutnom. Divac je morao opravdati svoju poziciju, a valjda se barem razumije u euro prospekte? Dobro, čak i najsporiji centri mogu se parkirati u sredinu i smetati na 20-ak minuta po večeri, tako da smo čekali ljetnu ligu da vidimo kakve to Papa Gi ima vještine, nije li u pitanju novi Marc Gasol ili možda baš Vlade, kad ono momak doslovno nema ruke. Igra mu je jednostavno prebrza, ne stigne uhvatiti loptu, a ako je i uhvati nekim čudom, pojma nema što bi s njom. Kao da klinac od 15 godina prvi put dođe na trening. Nakon što je proveo veći dio rookie godine u D-ligi i on se priključio momčadi nakon odlaska Cousinsa i napredak je bio vidljiv, što je u suštini dobar znak. Sredio je kondiciju i riješio se suvišne masnoće te postao nešto mobilniji, pokazao da može ubacit šut s vrha reketa i nešto češće je hvatao lopte i pogađao udice. Dakle, ovim tempom do 2020. Kingsi bi mogli imati nasljednika Koufosa.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (8) Trackbacks (0)
  1. S obzirom da je Bogdan prosao Duletovu i Zeljkovu defanzivnu skolu tesko da ce biti rupa u odbrani, cak bi rekao i prilicno dobar sistemski defanzivac, Inace za razliku od Rosea i Walla, Fox nije ni priblizno fizicki gradjen kao oni u rookie sezoni, ali on sto obecava je mnogo lepsa mehanika suta nego kod ove dvojice. Jaggermaister mora igrati sa tri beka, od toga im zavisi sve u napadu, recimo : Hill Hield Bogdan Vince WCS, probati resiti se Hill na polusezoni iskljucivo za pikove, pa da vidimo.

  2. Gee – Da li bi Curry na poziciji Bledsoa uveo Sunseu PO ?

  3. apsolutno se slazem sa davidom u vezi obrane Bogdana, pa covik je redovito najbolji obrambeni bek u euroligi, osim sta je prosao Duletovu i Zeljkovu skolu, prvo sta te u Srbiji uce kod kosarka je obrana, kod njih sve krece od obrane, Teodosic je jedini izuzetak kojeg znam, Bogdan bi zbog svojih kvaliteta koje su neosporne i Divca morao dobit 25 min po susretu, Hill ima sigurnih 30, pa sad sta ostane za Fox i Hielda…gledano na papiru sistemski Kingsi nisu losa ekipa ali opet nedovoljno za plejof

  4. Do sada sto sam gledao Kingse u predsezoni, Bogdan je i bio najbolji defanzivni igrac.

  5. @ matej – ne znam jel ovo samo dobra fora na račun Kingsa ili najveća budalaština do sada 🙂

  6. @gee

    ocito ih nisi pratija ako mislis da Bogdan nezna igrat obranu, covik je strasan u oba pravca a to sta ne volis europljane je drugi par rukava

  7. @ Prepelic – neka prvo odigra 30 NBA utakmica, pa ćemo vidjeti kako se snalazi na širokom prostor protiv redom boljih atleta. samo to. a inače čak nemam ništa ni protiv precijenjivanja igrača na račun nacionalne ili regionalne pripadnosti. iako to nikada neću razumjeti. a inače jedino ne volim loše pivo. laprdave komentatore koji samo žele malo pažnje poput tebe isključivo žalim. jedini razlog zašto ne brišem ovaj komentar poput nekih ranijih je da i drugi vide s kakvim pizdarijama imam posla

  8. Cijenim Bogija, no objektivno je Hield opremljeni i spremiji za više minuta bar u startu ovosezonske kampanje. Fox mu ne bi trebao bit konkurencija za minute pošto je čistokrvna jedinica premda jako ovisi s kim će igrat u bekovskom tandemu na obje strane parketa, a i kakva je fizionomija tima te naravno sistem šta si i napisa u tekstu. Bogdan i deff. i off. mislim da je podjednako iskoristiv od 1-3, samo pitanje s kolikim volumenon i na kojem levelu


Leave a comment

Trackbacks are disabled.