ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

16Oct/174

TORONTO RAPTORS

Masai Ujiri je na Colangelovim ruševinama izgradio solidnu utvrdu na Sjeveru, ali što dalje? Ništa, trajati dok se može i nadati se da će temelji koji će ostati ispod sljedećeg zgarišta biti nešto čvršći.

Ostvarivši najveći uspjeh u povijesti franšize plasmanom u finale konferencije, Raptorsima pred prošlu sezonu nije preostalo ništa drugo nego opet vratiti momčad nazad. Naravno da su i sami bili svjesni njenih limita, ali kada si još uvijek u fazi da gradiš uspješnu franšizu i pri tome patiš od manjka samopouzdanja jer ipak si uz sve godine u NBA ostao na marginama i još si smješten u jebenu Kanadu pa su ti Lowry i DeRozan legende kluba, ne možeš tek tako nekakvim rebuildingom slabiti vlastiti proizvod.

Stoga je DeRozan dobio svoj bahati ugovor, a Ujiriu je ostalo tek pronaći zamjene za back-up centra Biyomba kojega je na račun dobrih partija u doigravanju preplatio Orlando te zavrtiti novog simboličnog krilnog centra nakon što se pokazalo da je Scola mrtav. Nadao se da je dobar dio ovih problema riješio angažmanom Jareda Sullingera koji je dobio njihov midlevel, inače jedinu ozbiljniju opciju za dovesti pojačanja koju je imao na raspolaganju, ali debeli Jared je ubrzo slomio stopalo i za njega je sezona, a time i karijera u Raptorsima, bila gotova i prije nego je krenula.

Ovakav splet okolnosti nagnao je Caseya da prvu trećinu sezone starta s rookiem iznenađujuće izabranim krajem prve runde Siakamom, nakon čega je pokušao i s postavom s dvije petice gdje je uz Valanciunasa na parketu držao i Nogueiru, koji je da usput kažemo imao sjajnih perioda u kojima je potpuno zamijenio Biyombovu solidnost u obrani, a u jednom trenutku morao je i pouzdanog Pattersona gurnuti na poziciju startne četvorke iako je tako razbio ritam sjajne klupe.

Problemi s krilnim centrom riješeni su tako tek krajem prijelaznog roka kada su Raptorsi konačno, nakon godina lutanja, uz pomoć bezidejnog Orlanda pronašli igrača startnog kalibra u Ibaki za kojega su se odrekli tek picka prve runde viška i Rossa kojega je iskorak Powella ionako prijetio učiniti nebitnim. Uz rješavanje glavobolje u rotaciji usput su pojačali i obranu na boku dovođenjem Tuckera iz Sunsa, sve u namjeri da opet pokušaju staviti nekakav zid pred LeBrona ako ga kojim slučajem opet sretnu u doigravanju.

Što će se i dogoditi, samo ovaj put rundu ranije nego su se nadali, zbog čega nisu ni imali prilike ponoviti najveći uspjeh u vlastitoj povijesti. Tako je standardno razočaravajuće završila inače solidna sezona, u kojoj su bez obzira na probleme s rotacijom pod košem drugi put za redom otišli preko 50 pobjeda pogonjeni ponajboljim sezonama DeRozana i Lowrya oko kojih se po običaju sve vrtilo. Prvi je igrao najbolju košarku karijere kao kreator u svakom pogledu, ali ipak najviše kao strijelac – trpao je često i po 40 poena bez problema u maniri Bryanta, operirajući isključivo na poludistanci i visokom postu. Lowry je pak svoju standardno efikasnu igru baziranu na ulazima i tricama iz driblinga nadogradio izuzetnom šuterskom efikasnošću te je po prvi put u karijeri otišao iznad 45% iz igre i 40% s trice.

Jasno da uz ovakva dva ubojita beka koja u svakom trenutku mogu nešto smisliti nisu imali problema u napadu, pogotovo zbog toga jer su pazili da jedan uvijek bude na parketu. Takva dubina je za ovakav Istok bilo previše, ali nije im previše značila kada su se u doigravanju morali suočiti s Cavsima. Lowry ovaj put nije potpuno nestao kako inače zna, međutim nije ni bio onaj efikasni monstrum kao dok treba puniti nedorasle konkurente usred tjedna u nekoj nebitnoj utakmici regularne sezone, dok su Cavsi potpuno razotkrili DeRozana čak ga i ne pokušavajući braniti prije ulaska u sredinu. Svi oni mišići pokazali su se tako nebitnima – ni Ibaka ni Tucker nisu donijeli ništa osim razočaranja na kakvo su Raptorsi već navikli gledajući godinama Valanciunasa kako nije u stanju postati išta više od šljakera ili Carrolla kako se, dijelom i zbog ozljeda, muči igrati bilo kakvu korisnu rolu, a kamoli onu čovjeka koji će pomoći braniti LeBrona zbog čega je na kraju krajeva i skupo plaćen.

Drugo ljeto za redom Ujiri se tako našao u identičnoj situaciji i iako je ovaj put možda i mogao pronaći razloge za rebuilding u očito nedovoljnom plafonu trenutnog rostera koji nema potencijala obzirom na godine ključnih igrača postati išta bolji, a niti se pojačati obzirom na manjak resursa u vidu capa i pickova, GM Raptorsa odlučio se nastaviti po već uhodanom uzorku.

Lowry je tako dobio svoj bahati ugovor kao i DeRozan godinu ranije, a nakon toga nije bilo druge nego zadržati Ibaku kako bi se barem riješilo to vječno otvoreno pitanje četvorke. Ostankom Ibake suvišnim se učinilo zadržati Pattersona što bi moglo pokazati propustom jer upravo je on bio idealna rezerva svih ovih godina, ljepilo koje je šutem iz vana i solidnom obranom ipak davalo Raptorsima krilnog centra za imati na parketu u završnicama utakmica. Međutim, Raptorsi su se očito bojali poreza te su sukladno tome izbjegavali troškove koji nisu bili nužni, zadovoljivši se tanjom rotacijom s više upitnika, odradivši čak i neke poteze čišćenja capa.

Riješili su se tako back-up playa Josepha koji je često iritirao svojom neučinkovitom playmakerskom igrom pri tome imajući problema odraditi i onu 3&D rolu koja se od njega očekivala, a uspijeli su očistiti i Carrollov ugovor odrekavši se picka prve runde na idućem draftu. Preostali midlevel potrošili su tako na Milesa koji bi trebao uskočiti na Carrollovo mjesto, da bi na kraju ostali taman ispod granice poreza.

Uspije li Ibaka pronaći kemiju kakvu je s trojkom Lowry-DeRozan-Valanciunas imao Patterson, Toronto nakon svega ovoga vjerojatno nije ništa slabija momčad. Nisu ni bolja, ali to očito i nije bila poanta. Ako će dva beka nastaviti igrati na razini blizu lanjske, nova sezona s 50 ili više pobjeda ionako je dohvatljiva.

Miles i Powell, koji je usput dobio i produženje ugovora, definitivno su napadački iskorak u odnosu na usporenog Carrola, a manjak pouzdane back-up četvorke sada kada nema Pattersona zasigurno će natjerati Caseya da ih više koristi kao lažne četvorke u smallball postavama s četiri beka. Uz to Raptorsi očito smatraju da je i Wright spreman za veću rolu te će on dobiti one minute koje je kao treći bek imao Joseph koji je dio šihti odrađivao s Lowryem, a dio s DeRozanom.

Potrebe za jasnom back-up peticom također će biti manje nego inače jer se Ibaka može prebaciti na tu poziciju po potrebi. Nogueira je već pokazao da može pomoći, a tu je i Poeltl od kojega se u drugoj godini svakako očekuje određeni napredak.

Rotacija je tako svakako tanja i upitna dok na parketu ne dokaže suprotno, ali ostanu li Raptorsi pri standardnoj fomuli jahanja Lowrya i DeRozana, rotaciju od 9 ljudi mogu složiti. Doduše, Casey je kroz predsezonu uglavnom koristio dublju rotaciju i kompletnu drugu petorku, tako da postoje naznake kako bi se ove sezone mogao odlučiti više odmarati udarni dvojac te ih čak istovremeno držati na klupi u nadi da će im tako više ostati za doigravanje, međutim upitno je mogu li Raptorsi ostati jednako uspješni u takvim uvjetima.

Kako je realno očekivati da u slučaju problema opet posegnu za standardnim uzorkom izmjena zbog kojega su i bili toliko posebni kroz regularnu sezonu zadnje dvije godine, teško da će koristiti baš toliko duboku rotaciju koja bi uključivala VanVleeta ili Anunobya, iako se jedan od ove dvojice svakako može ubaciti u top 9 ako Casey bude prisiljen Milesa uglavnom koristiti kao četvorku ne pokaže li Siakam da je u stanju odraditi poneku minutu iza Ibake.

Sudeći po novoj rotaciji Raptorsi će s puno više niskih postava pokušati ubrzati igru i definitivno potezati više trica, što će dati poticaj njihovom banalnom pick & roll napadu povremeno prekidanom setovima, najčešće iz horns rasporeda, poanta kojih je isprazniti stranu DeRozanu kako bi mogao napasti iz izolacija. Naravno, ovdje je također sve vezano uz efikasnost udarnog dvojca, ali za očekivati je da Raptorsi i dalje ostanu top 10 navala. S tim dijelom parketa do jedne mjere nemaju problema i tako će ostati dok god u ligi ne bude barem 10 boljih bekovskih kombinacija od njihove.

Obrana je nešto problematičniji dio njihove momčadi i tu će puno teže biti pronaći balans. Od kada je Ujiri doveo Nicka Nursea za koordinatora napada postoji ta tenzija između njega i Caseya koji je logično skloniji tu i tamo zanemariti raspored u napadu kako bi imao čvršću obranu, čime je dodatno stavljao teret na bekove ne samo kao kreatore već i kao 1 na 1 strijelce koji su često prisiljeni izmišljati poene u gužvi. Ovoljetnim zahvatima roster svakako više odgovara Nurseu i bit će zanimljivo vidjeti koliko će Casey, koji je već prepustio dobar dio ovlasti u odabiru rotacija svojim pomoćnicima kada mu je prijetio otkaz nakon ispadanja u prvoj rundi i metle od Wizardsa prije tri godine, odlukama oko minutaže i uloga pojedinim igračima pomoći ili odmoći ovim promjenama.

Raptorsi ni ovako nemaju potencijala za biti išta više od solidne obrane jer nemaju energične presing igrače, elitne stopere na boku i pokretne centre, ali ne budu li previše patili u skoku zbog više smallballa, mogu odraditi solidan zonski posao s Ibakom i Valanciunasom u reketu. Powell je energičan igrač koji bi mogao odrađivati posao na najboljem protivničkom kreatoru, Wright i Miles daju određenu dužinu i sposobnost preuzimanja drugoj postavi, tako da imaju dovoljno za miksati i ne potonuti na ovoj strani parketa.

Dakle, kada smo utvrdili da bi nakon svih ovih sitnih zahvata Raptorsi trebali kroz regularnu sezonu gurati kao i do sada te zadržati prednost domaćeg parketa barem u prvoj rundi, dolazimo opet do pitanja doigravanja. Može li ovaj Toronto, skloniji smallballu i šuterski opasniji, biti veći problem na Istoku nego je to bio slučaj ranijiih sezona?

Ako se sjetimo serije protiv Bucksa lani, znamo da su Raptorsi bili zreli za poraz već u prvoj rundi dok Casey nije s parketa maknuo Valanciunasa i zaigrao smallball gurnuvši Powella u startnu petorku, a Carrolla na lažnu četvorku. Dakle, očito su taj detalj ponijeli sa sobom na tržnicu te su se pripremili isključivo za takve scenarije. Samo, istovremeno su se mijenali i Cavsi, ali i Celticsi, tako da je pitanje bi li Toronto imao šanse i protiv potonjih, kamoli LeBrona. Lani su kroz sezonu Celticse nadigravali upravo tako što su bili u stanju kazniti njihovu obranu s dvije primarne opcije - razvukli bi ih, a onda su, ako bi Boston i stigao zatvoriti obje strane, imali odlične ispušne ventile u Valanciunasu pod košem kojem Boston nije mogao parirati mišićima ili Powellu u korneru. Ove godine Boston ima roster koji bi nešto slično mogao raditi njima.

Tu ostaje i prijetnja Wizardsa s kojima se natječu još od spomenute playoff bitke kada su Wall i Beal potpuno nadigrali Lowrya i DeRozana. Iako su Wizardsi još tvrdoglaviji s konzervativnim postavama i napadačkim setovima, sposobnost njihovih bekova da nadigraju glavne poluge Toronta definitivno im daje šansu u eventualnom playoff sudaru.

Raptorsi su tako vjerojatno čak i u goroj situaciji nego što su bili, s još manjom prednošću pred nadolazećim momčadima poput Milwaukeea. Eventualni poraz već u prvoj rundi tako nije isključen, a onda se postavlja pitanje reakcije na takav ishod. Kako je u trenutnu jezgru ulupana ogormna količina novaca i praktički je nemoguće zamisliti da igdje trejdaju udarne igrače, dijelom i jer ih nitko ne želi na ovim ugovorima, da li bi to značio konačni kraj za Caseya? Može li se početi tresti i Ujirijeva stolica? Imaju li takve šok terapije smisla u njihovom kontekstu? I kako se uopće postaviti u situaciji u kojoj bi kraj došao par godina ranije od očekivanoga? Ujiri se barem za budući posao ne mora brinuti jer bi mogao voditi i kurikularnu reformu u Hrvatskoj koliko je napravio za promociju matematike - Lowry i DeRozan broje dolare, navijači njihove cigle u bitnim utakmicama.

Doigravanje će tako definitivno biti zanimljivo, a do tada se ostaje samo kotrljati po inerciji, baš onako kako to Toronto radi već godinama.

KYLE LOWRY 101

Lowry vjerojatno neće opravdati sve tri godine koje je dobio, ali Raptorsi mogu biti sretni što su prošli bez četvrte, tako da su našli svojevrsnu sredinu - dali su mu više novca nego što su trebali u situaciji kada ionako nisu mogli otvoriti prostor na capu ako ga misle zadržati, a on se zadovoljio s godinom manje. Ponovi li ove sezone lanjsku razinu igre, što nije nerealno očekivati iako nikada prije nije imao onakve šuterske postotke što samo po sebi obično znači regres, ono najgore bit će izbjegnuto. Uglavnom, dok se on kotrlja na all-star razini, kotrljat će se i oni prema doigravanju.

DELON WRIGHT 38

Nedostatak šuta koštat će ga značajnije karijere, ali je toliko dobar na ulazima i toliko raznovrstan u obrani gdje može braniti i bekove i swingmane da bi bez problema trebao odraditi back-up rolu. Najbolji je kada igra s loptom u rukama okružen šuterima, međutim može odraditi i posao kao drugi bek, a Casey ga je koristio čak i u postavama s tri beka kao trojku.

FRED VANVLEET 15

Brzanac koji vjerojatno može odraditi svoje kroz pick igru, ali toliko slabašan da ne može finiširati u reketu ili odraditi nešto u obrani. Ako misli biti back-up play usprkos ovakvim nedostatcima, morat će puno bolje zabijati trice iz driblinga.

DEMAR DEROZAN 92

Kod njega su nešto veće šanse nego kod Lowrya da se ne raspadne do kraja ugovora, ako zbog ničega drugoga onda zbog činjenice da nije toliko efikasan igrač pa ni pad ne može biti toliko bolan. Za pretpostaviti je da će moći trpati još dugo, a kako većina navijača i dalje poistovjećuje broj poena s uspjehom, čudit će se kako su Raptorsi s takvim igračem u lutriji. Krivi će uvijek biti centar, stoper, trener, dok je stvarno jasna - ne možeš graditi momčad oko ovakve prve opcije i očekivati naslov. Iako, ruku na srce, njegov ples na vrhu reketa i skok-šut unazad apsolutno su remek-djelo zanata.

NORMAN POWELL 39

3&D swingman izuzetnog potencijala u obje kategorije, uz sve sposoban i napasti sredinu driblingom. Nije idealan šuter, ali ima sklonost zabiti svaki put kada treba, a isto tako nije ni vrhunski atleta niti ima idealne fizikalije, ali igra obranu kao da jeste, uvijek agresivno i fokusirano. Powell ne mijenja narativ, ali će uzeti sve što mu ostavite. Po tom šljakerskom mentalitetu na boku i oslanjanju na čvrstinu više nego na atleticizam neodoljivo podsjeća na početke Wesa Matthewsa u Portlandu.

KJ MCDANIELS 10 IOR

Nakon što se nije uspio nametnuti niti u Netsima, karijeru će pokušati spasiti u Torontu kojemu treba tijela na boku. Međutim, bez obzira na NBA atleticizam s kojim može pomoći defanzivno, stvarno nije lako istrpiti na parketu swingmana od čijeg skok-šuta je gori samo njegov dribling.

CJ MILES 37

Za Milesa vrijedi ona što stariji, to bolji. Relativno zdrav nakon dugo vremena i potpuno posvećen ulozi skok-šutera, Miles u zadnje vrijeme odrađuje svoje bilo da ga stavite na bok ili u rolu smallball četvorke. Ni u jednoj ulozi neće biti defanzivna prevaga, ali je dovoljno dug i snažan da izdrži povremeni matchup čak i protiv četvorki. Ključan je pak šuterski učinak gdje kao specijalist koji zabija trice s 41% i sa skoro 50% iz kornera ima izuzetnu vrijednost kao ispušni ventil.

OG ANUNOBY 11 IOR

Energično krilo s Indiane ima ozbiljan stoperski potencijal i svakako je dobra vijest da izgleda spreman igrati košarku nakon operacije koljena zbog koje je propustio najveći dio svoje druge i posljednje NCAA godine. Ako uspije povratiti onaj atleticizam koji ga je gurnuo među lutrijske prospekte možda već u drugom dijelu sezone pomogne rotaciji Raptorsa kojoj definitivno treba snažnih krila.

BRUNO CABOCLO -2 IOR

Proći će i one četiri famozne godine koje je legendarnom izjavom analitičar s ESPN-a tijekom prijenosa drafta stavio kao granicu kada će Bruno biti spreman pomoći i još nema nikakvih naznaka da će se nešto slično dogoditi. Caboclo jednostavno nije NBA košarkaš, što je po tko zna koji put dokazao i tijekom ljetne lige i sada tijekom predsezone.

SERGE IBAKA 55

Vjerojatno nikada nećemo saznati da li je Ibaka jedan od onih rođenih Afrikanaca s pogrešno upisanim datumom rođenja, ali obzirom koliko mu se atleticizam prepolovio šale na njegov račun nikada neće dosaditi. Iako nikada neće zamijeniti Tariba Westa u našim srcima. Uglavnom, paralelno s problemima koje je počeo imati kada su trčanje i skakanje u pitanju, Ibaka je postajao sve bolji šuter i sada je uglavnom stretch specijalist koji igra pristojnu obranu dok god ne mora previše trčati uokolo.

PASCAL SIACAM 21

Lani je ni kriv ni dužan kao rookie gurnut u vatru iako je bilo očito da nije spreman za NBA košarku. Ujiri je očito slab na Afrikance te je igrača kojega vjerojatno nijedna druga franšiza ne bi uzeli ni u drugoj rundi nagradio garantiranim rookie ugovorom uz nadu da će solidan šut s poludistance razvući do perimetra i tako postati barem granično iskoristiv.

ALFONZO MCKINNIE 0 IOR

Nakon Luksemburga, za kojega pojma nisam imao da uopće ima ljude koji se bave sportom za plaću, Meksika i D-lige stiglo je vrijeme i za Raptorse. McKinnie je smetler s manjkom centimetara koji neće ni napredovati ni pomoći Torontu, a zašto je dobio 100 000 garantirano i šansu da završi među 15 zna samo Ujiri.

JONAS VALANCIUNAS 67

U Torontu su se odavno pomirili s tim da nikada neće biti ni blizu all-star razine, ali bi definitivno bilo lakše živjeti s činjenicom da nije ozbiljna opcija u napadu kad bi barem bio u stanju ostaviti traga u obrani. A nije, iako jedan od masivnijih centara nije toliko dobar ni zonski jer se ne može dovoljno odlijepiti od poda da čuva obruč i to je ogroman problem jer obrana Raptorsa često usmjerava promet u sredinu gdje dozvoljavaju previše poena i previše fauliraju, što je itekako vezano uz Valanciunasovu igru. Upravo na njegovom slučaju vidi se ta ogromna razlika između NBA i euro košarke jer se na ovoj razini ne može samo tako parkirati ispod obruča, a uz to igra na širem prostoru protiv boljih atleta i to je, barem s defanzivne strane, potpuno drugi sport. Barem je efikasan u napadu - odličan je u smetlarskom dijelu posla, a može ubaciti i udicu ako dobije pravovremenu loptu u idealnoj situaciji (čim se počne gurati u postu, padaju šanse da zabije) te čak zabiti i skok-šut s poludistance ako je otvoren. Što je ok učinak za one 24 minute koliko taj tip centra danas može biti na parketu, ali je problem za konstrukciju ovog rostera jer je Valanciunas trebao biti puno više od još jednog pijuna.

LUCAS NOGUEIRA 36

Igrač manje je u napadu, ali je prava energetska bomba u obrani gdje onako skočan i dug stiže zalijepiti hrpu banana. Nije back-up centar koji će zatvoriti reket masom, ali rolu s klupe može odraditi.

JAKOB POELTL 25

Također igrač manje u napadu, ujedno i manje atletična zamjena od Nogueire. Nije se proslavio u rookie sezoni, međutim trebao bi biti u stanju uskočiti u sredinu i zamijeniti Valanciunasa barem skakački ako ovaj zbog nekakve ozljede ne bude mogao startati. Zbog mase je bolje rješenje kao petica koja započinje utakmicu od Nogueire.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Ibakina atleticnost je nestala isto onako kako je i nestao kraj dela teksta o njemu.

  2. @ Denmla – he he odlična 🙂 s Ibakom se stvarno čovjek može zabaviti

  3. Na kojoj poziciji 1-30 se rangira bekovski tandem DeRozan -Lowry u defanzivnom smislu ?

  4. @ brazzeri – odlično pitanje. Lowry je ok za presing tu i tamo, ali ukupno gledano su očajni. samo, toliko je jednako loših bekovskih kombinacija da bi na nekim rankginsima defanzivnim vjerojatno bili negdje oko prosjeka. nisam baš razmišljao previše, možda se i varam, ali ovako na prvu stavio bi ih negdje između 15 i 20


Leave a comment

Trackbacks are disabled.