ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

18Oct/174

UTAH JAZZ

Odlazak Haywarda vratio ih je korak unazad, ali još uvijek imaju dovoljno dobre temelje da se održe u playoff slici. Pitanje je samo mogu li, svejedno da li iznutra kroz možda Hooda ili izvana kroz neki trade, pronaći all-star rješenje na boku koje bi ih vratilo u kategoriju iznad ili su osuđeni na životarenje u prosječnosti dok Gobertu prolaze najbolje godine karijere.

Prošle sezone očekivala se konačna naplata strpljivog rebuildinga kojega su odrađivali godinama i to ne samo kroz simbolični plasman u doigravanje. Ne, tu fazu su trebali odraditi godinu ranije kada zbog ozljeda Goberta i Favorsa nisu imali snage za uhvatiti više od devete pozicije – za ovu priliku sve ispod 50 pobjeda i top 5 statusa objektivno bi bilo razočaranje.

I iako su i u ovoj novoj kampanji imali standarnih problema s ozljedama, počevši od ulaska u sezonu bez Haywarda do toga da su Hood, Hill i Favors praktički cijelu godinu upadali i ispadali iz ritma, a ruku na srce Favors ga nikako nije ni ulovio, novopronađena dubina i stabilnost koju je na parket donosio Gobert bili su dovoljni da ispune sva očekivanja.

Hayward je propustio prvih desetak utakmica sezone i poslije toga se nije ni osvrtao, napravivši iskorak u all-star klasu i kompletnog swingmana oko kojega se sve vrtilo u napadu, što je bilo dovoljno da se učinak prema naprijed značajno popravi. Daleko od toga da su Jazzeri počeli trčati, ali njihov nesebični napad baziran na gomili dodavanja, kretanja bez lopte i blokova odjednom je djelovao puno opasnije. Uz Haywardovo finiširanje i slash & kick igru ogroman doprinos dao je Ingles iz spot-upa i kao jedan od najboljih tricaša u NBA prošle godine i kao dodatni kreator sposoban baciti povratnu nakon ulaska u sredinu.

Ova njegova potonja kvaliteta bila je itekako bitna u situaciji u kojoj je Hill odigrao samo 59 utakmica, a Hood još i manje. Hill se sjajno uklopio u stil igre prema naprijed ne samo kao veteran koji donosi 3&D stabilnost već i kao kreator iz pick & rolla te je pitanje koliko bi Jazzeri bili napadački efikasni da su ikako uspijeli istrčati na parket s trojcem Hill-Hayward-Gobert u više od 40 utakmica.

Uglavnom, poanta je da svega ovoga ne bi bilo da toga ljeta nisu napravili briljantan posao na tržnici, okruživši svoju jezgru, uglavnom izabranu kroz draft i pametne tradeove poput onoga za Favorsa, potrebnom veteranskom pomoći. Uz Hilla, čije dovođenje iz Indiane je trebalo zakrpati kritičnu poziciju jedinice na kojoj su godinu ranije imali jednu od najgorih produkcija u ligi, dobrim dijelom jer su jedina dva picka na kojima su fulali bili upravo playmakeri (Burke je ispao totalni flop, Exum pak nije ni dobio priliku razviti se zbog ozljeda), doveli su i veterana Johnsona kako bi imali šutera viška i opciju za igrati smallball, kao i Diawa iz Spursa kao još jednog visokog koji može razvući obrane šutom i još više pasovima. Tako da su bez obzira na konstantne ozljede uvijek na raspolaganju imali dovoljno NBA igrača.

Snyder tako nije imao problema balansirati postave koje su odjednom od klasične tvrde košarke s dva centra uključivale pola ili čak i više minuta tijekom utakmice za formacije s četiri šutera ili četiri beka sposobna napasti sredinu. Kako bi imao što više minuta za stretch i smallball košarku, Snyder je čak Favorsa kroz utakmicu, nakon simboličnog starta, vadio iz igre i uglavnom koristio kao back-up peticu, da bi u završnici sezone kada se ovaj vratio u rotaciju nakon tko zna koje po redu pauze zbog leđa, jednostavno odustao od simbolike gurnuvši ga na klupu.

S Gobertom u sredini sposobnim istovremeno zatvoriti reket i pola parketa protivnicima, drugi centar je ionako bio višak i obrana Jazza promjenu nije ni osjetila, a svi ovi slash & kick igrači uokolo zaigrali su punim plućima. U solidnom ritmu tako su Jazzeri ušli i u doigravanje gdje su odmah doživjeli šok kada se Gobert u prvim sekundama prve utakmice protiv Clippersa ozlijedio. Uz pomoć standardne playoff ozljede Clippersa (ovaj put je stradao Griffin u trećoj utakmici serije) ipak su prošli dalje i s limitiranim Gobertom koji se vratio u četvrtoj utakmici vidno usporen. Time je sezona okončana uspješno, bez obzira što protiv Warriorsa nisu imali nikakve šanse.

Međutim, bez obzira na to što su konačno uz svu dramu jednu sezonu odradili kako treba, previše razloga za zadovoljstvo nije bilo jer se trebalo odmah prešaltati na tržnicu gdje su rosteru prijetili ozbiljni potresi. Kako je George Hill već ranije odbio unosno produženje ugovora koje su mu Jazzeri ponudili, nadajući se da će na tržnici dobiti više, brzinski su pred draft odradili posao s Minnesotom u kojem su u zamjenu za pick prve runde ubacili Rubia na roster iskoristivši prostor koji im je ostao na capu. Time su sami sebe makli iz budućih pregovora s Hillom, fokusiravši se na Haywarda, a usput ne riskirajući da ostanu bez koliko-toliko solidne produkcije na jedinici.

Samo, onda je uslijedila pljuska. Da li zbog osjećaja da je ova momčad dosegla svoj limit i potrebe za novim izazovima ili jednostavno želje da se ujedini sa Bradom Stevensom u Bostonu, Hayward je na ljeto odlučio potpisati novi ugovor na Istoku, što je Jazzere ostavilo s ogromnom rupom u rotaciji. GM Lindsay je pokušao slaganjem još dublje klupe osigurati kakvu-takvu kvalitetu na rosteru, ali bez prve opcije u napadu ovo neće biti ista momčad. Praktički, osim Jerebka koji je šuter i praktički zamjena za Diawa kojega su otpustili, doveli su isključivo defanzivce poput Udoha i Sefoloshe koji su igrači zadatka, nikako zamjene za Haywarda.

Njega će pokušati nekako nadomjestiti iznutra i tu imaju nekoliko opcija. Uz to što će Ingles opet morati uskakati kada god bude potrebno u rolu kreatora, svakako najbolja opcija koju imaju je nadati se da Hood može ostati u komadu i usput napraviti iskorak kao strijelac. Uz to, od ozljede im se vraća gotovo zaboravljeni Burks koji godinu ranije praktički nije ni igrao. Uspije li Ingles biti lanjski Ingles, Hood nekakav light-Hayward, a Burks zamjena za Hooda, Snyder će opet imati dovoljno inteligentnih slash & kick igrača da napad drži podmazanim i spriječi ga od propasti.

Opet, regres je neminovan jer čak i da svi ovi igrači nadmaše očekivanja, zamjena beka poput Hilla koji je trice bio u stanju pogađati s 40%, a iz spot-upa još i više, s bekom poput Rubia koji je na 30% s perimetra kako god okrenuli, bit će ogroman korak unazad. Kako Jazzersi sigurno neće trčati glavom bez obzira samo da bi maksimizirali Rubiov talent, napad će se morati više bazirati na jednostavnije pick & roll setove u kojima će igrači poput Inglesa i Hooda više služiti za širiti reket Rubiu i Gobertu u pick & rollu nego kao potencijalni slash & kick kreatori. Napad će tako definitivno postati banalniji i manje opasan, pogotovo jer čak i na širokom prostoru Rubiu obrane mogu ostavljati prostor obzirom da nije toliko opasan ni na ulascima u sredinu gdje ima ogromnih problema finiširati. Praktički, da bi se nekako kotrljali Jazzeri će morati živjeti s gomilom njegovih šuteva s poludistance iz driblinga, što je u stanju ubaciti s pristojnim postotcima, ali što im definitivno ne garantira učinkovitost s kojom mogu ciljati na išta više od prosječnog napada, ako i toliko.

Kako su back-up playmakeri poput Burksa i Mitchella također limitirani na neki način, prvi sličnim nedostatkom šuterskog raspona, drugi time što je rookie koji uz to uopće nije play već je čista dvojka, a Netoa koji nije NBA atleta da ne spominjem (jedini razlog zbog kojega je ostao na rosteru je nova ozljeda Exuma, još jednog playa bez šuta s kojim obrane ne bi imale nikakvih problema), izvjesno je da će ogroman teret u kreaciji pasti na Inglesa i Hooda koji će tako morati uzimati puno teže šutove nego bi trebali. Od jedne momčadi koja je tako do jučer imala bogatstvo u vidu sjajnih sekundarnih kreatora Jazzeri su došli u situaciju da će imati problema zavrtiti inicijalni napad, kamoli svu onu kasniju akciju.

Igranje kroz zid ostavit će traga i na Gobertovom učinku – bez obzira što je monstrum sposoban zakucavati preko obrana kada dobije i najmanji dijelić prostora, sada će puno više morati igrati kroz gužvu i spuštati loptu na parket, što nikada nije dobra vijest za tako visoke centre. Koliko god bio koordiniran, ako si stalno udvajan nemoguće je ostati onako efikasan kao do sada. Uz to, morat će trošiti puno više energije u napadu da oslobodi ili sebe ili suigrače, što znači da će ili patiti obrana ili tijelo. Do jedne razine on može nositi ovu momčad u oba smjera, ali ne bude li imao pravu pomoć, može se samo polomiti.

Najluđe od svega, obzirom da je Favors iskoristio ljeto kako bi se oporavio od ozljeda, Snyder će se vratiti starom planu igranja s dva centra, tako da će pola utakmice na parketu imati još veću gužvu u sredini. One druge 24 minute u kojima će Johnson ili Jerebko igrati četvorku omogućit će nešto zraka u napadu, ali definitivno ne dovoljno. Idealno bi bilo Goberta i Rubia okružiti s tri šutera, što implicira trade Favorsa. I što uopće nije isključeno – u suštini se radi o kvalitetnom centru koji kada je zdrav može sam držati sredinu, a kako Utah već ima svoju franšiznu peticu i boljeg igrača u Gobertu, Favorsa ostaje samo zamijeniti za nekoga tko može pomoći. Uostalom, više nego dobrog back-up centra sada imaju u Udohu, tako da će vjerojatno prvi dio sezone iskoristiti za dokazati kako je Favors potpuno zdrav, a onda ga jednostavno poslati negdje za nekakav pick. I ne, ne mogu očekivati neki specijalno dobar povrat, osim ako se ne zalomi idealna situacija, tipa da neka momčad koja se bori za doigravanje pod hitno zatreba centra.

Napadački dakle Jazzeri neće biti ugodni za gledanje, a obrambeno se ne moraju brinuti za ništa dok god imaju kondora u sredini. Tehnički, s Rubiom koji je otporniji na ozljede od Hilla i dvojcem Sefolosha-Udoh, pa i Jerebkom koji je sposoban preuzimati i niža krila te se rotirati do perimetra, Snyder će imati više oružja nego godinu ranije na ovoj strani parketa. Samo, koliko realno možete biti bolji kada ste već bili elitni? Tu će dakle teško nadoknaditi razliku koju će izazvati pad napadačkog učinka, što praktički znači da su klasična 50-50 momčad, kojoj će score dobrim dijelom ovisiti o tome kako će reagirati u gustim završnicama. Bude li tu napad posebice sklon zaštopavanju, mogu pasti ispod očekivanog scorea i do 5-6 utakmica, što nije dobar temelj za optimizam.

A, iskreno, u Salt Lake Cityu ga vjerojatno ni nema previše. Gorčinu zbog raspada projekta neće biti tako lako oprati, a sva motivacija koju trenutno imaju da dokažu da su dobri i bez Haywarda vrlo brzo će nestati ako zaredaju nove ozljede, a posebice ako zaredaju porazi. Dok razmišljaju o sljedećim potezima, tradeovima i načinima za poboljšati roster, sve što mogu je nadati se da će Gobert ponoviti lanjsku sezonu i da će tako barem ostati u trci za donji dom playoffa. Simbolično produženje sezone možda ipak izvuće neki smješak na lica Mormona koji su po tko zna koji put suočeni sa surovom stvarnošću, a ta je da nitko normalan ne želi živjeti u Salt Lake Cityu ako može birati.

RICKY RUBIO 66

Za čovjeka koji je lani prvi put u karijeri gađao iz igre s više od 40% (skočio sve do 0.2% iznad granice, kakav as) Rubio je još i dobar playmaker. Samo, jebiga, kao dobar slash & kick igrač i tranzicijska neman nije mogao pronaći goru situaciju od ove - Jazzeri em ne trče u kontre, em će sigurno pola utakmice, a možda i više, igrati bez trećeg šutera, kamoli četvrtog. Očekivati neku veliku sezonu od njega je iluzorno, ali barem će se kao dobar presing bek uklopiti u ovu čvrstu obranu.

DANTE EXUM 20

Zbog operacije ramena vjerojatno će propustiti cijelu sezonu, što znači da će od 4 godine rookie ugovora dvije provesti na rehabilitaciji. Sad je već poprilično izvjesno da nikada neće opravdati top 5 pick koji su Jazzeri bacili na njega, uostalom i kroz prošlu sezonu i ovo ljeto dok je bio relativno zdrav bilo je očito kako nije povratio ništa od atleticizma zbog kojega je smatran zanimljivim prospektom te da se od slash & kick beka više prebacuje u rolu defanzivca i post-up kreatora ala Livingston.

RAUL NETO 6 IOR

Nema što raditi u NBA gledajući atleticizam i fizikalije, ali ima potrebne bekovske vještine i može proći u roli trećeg playa koji povremeno dobro dođe za poneku smetlarsku minutu.

RODNEY HOOD 49 IOR

Kada su ga draftali, Jazzeri su se u najboljem slučaju nadali rotacijskom igraču koji će pomoći u 3&D roli i možda ako bude sreće kao sekundarna opcija, ali Hood je vrlo brzo pokazao lucidnost s loptom na ulazima i pick igri da ne bi bilo nikakvo čudo kad bi ove sezone napravio iskorak u all-star igrača. Šanse nisu na njegovoj strani kad uzmemo u obzir sklonost ozljedama i suigrače s kojima je okružen, ali potrošnja bi mu se svakako trebala povećati, a onda dalje sve ovisi o tome koliko će biti efikasan sa svim tim dodatnim prilikama. Zabiti iz driblinga može, ima adekvatan prvi korak i triple-threat vještine. Kad sve zbrojiš, Jazzeri nemaju drugog izbora nego pokušati iz njega istesati novog Haywarda.

ALEC BURKS 34 IOR

Obzirom da je zadnje tri sezone zbog ozljeda uglavnom proveo izvan parketa, već su mnogi i zaboravili kako dobar slash & kick igrač je bio na početku karijere. Samo manjak šuterske kvalitete držao ga je dalje od veće minutaže, ali sudeći po predsezoni opet je zdrav i spreman jurišati u sredinu, doduše u nešto manje eksplozivnom izdanju. Kako ovom rosteru kronično nedostaje pouzdanih playmakera Burks bi mogao završiti čak i kao lider druge postave iako u suštini donosi slične probleme kao Rubio. Nije toliko kriminalan šuter, ali nije ni pretjerano pouzdan, pogotovo ako će morati uzimati više šutova preko ruke nego iz spot-upa.

DONOVAN MITCHELL 13 IOR

Rookie je oduševio energijom u obrani i tricaškim serijama u nebitnim utakmicama, sada ostaje vidjeti može li prenijeti tu euforiju i u pravu sezonu. Jednu stvar definitivno ima, a to je NBA atleticizam, tako da je dalje sve samo stvar prilike i razvoja. Teoretski, sposobnošću da brani brze jedinice i zabija iz spot-upa mogao bi biti idealan partner Hoodu u budućoj udarnoj bekovskoj liniji Jazza, tako da se ostaje nadati kako će im Snyder već sada dati dovoljno minuta. Njih dvoje, uz Inglesa i Johnsona te Goberta u sredini, vjerojatno su već sada jedna od boljih napadačkih postava koju mogu poslati na parket.

JOE INGLES 37 IOR

Jazzeri su ga pokupili s otpada nakon što je bio odbačen od Clippersa koji, tipično za Riversa, nisu ni pokušali naći mu rolu. Ingles nije NBA atleta, ali je nesebičan igrač kojem je samo trebao sistem u oba smjera, što je trener poput Snydera vrlo brzo prepoznao. Za njegov lanjski iskorak pobrinula se tako sjajna kemija s Haywardom, jedan drugome su bacali povratne i spremali ih vrhunskim postotcima, na trenutke sami držeći napad iznad vode. Najluđe od svega, Ingles se osim kao šuter i sekundarni kreator okušavao čak i kao primarni play kroz pick igru te čak i kao stoper, što su role u kojima nije bio toliko uspješan iz jednostavnog razloga što kao netko tko ima samo dvije brzine, a jedna je rikverc, baš i nije osposobljen za nositi toliki teret. To bi mogao biti problem ove godine - Jazzeri su mu dali poprilično visok ugovor za tako limitiranog igrača koji ipak ovisi o idealnom kontekstu u oba smjera. Bit će zanimljivo vidjeti koliko može biti efikasan u napadu pokušavajući igrati u puno manjem prostoru, dok u obrani vjerojatno i dalje može pomoći kao svestrani skretničar koji dužinom može smetati bekovima na perimetru, a ujedno ima i dovoljnu masu da brani i sredinu.

THABO SEFOLOSHA 36 IOR

Godinama i problemima s palicajcima usprkos, Thabo još uvijek može biti elitni stoper na nekoliko šihti po večeri. Tu nema ništa novoga, isto kao što ništa novoga nema ni u njegovoj igri prema naprijed gdje je kao i obično igrač manje - ubacit će tu i tamo tricu, ali kako nije potrošač, a ujedno ni opasnost po koš na neki drugi način, obrane će ga nastavljati ignorirati kao i veći dio karijere. Šteta i za njega i za Jazz što su se odlučili jedni za druge jer Jazzerima je trebao drugačiji tip igrača, a i Thabo bi bio od veće koristi u momčadi kojoj su njegove vještine potrebnije.

ROYCE O'NEALE 10 IOR

Fajter s Baylora se nakon par sezona Europe uspio izboriti za mjesto u ligi gdje nema baš velikih izgleda nametnuti se kao 3&D igrač. U startu nije NBA talent atleticizmom i fizikalijama, ali barem se pristupom i mišićima uklapa u obranu Jazza. Ako bude u stanju spremati otvorene trice, možda i pomogne, iako je pitanje koliko će uopće imati prilike za tako nešto.

DERRICK FAVORS 62 IOR

Čovjek kojega smo do prije nekoliko sezona uspoređivali s Cousinsom kao budućnost lani je potonuo praktički u rolu back-up centra zbog stalnih problema s leđima i koljenima. Izgleda da je preko ljeta dobar dio toga saniran i sada mu ostaje ako ništa drugo potvrditi da je barem i dalje startni materijal. Ako je izgubio samo dio nekadašnjeg atleticizma, što je i bio glavni razlog zašto se mogao švercati kao četvorka usprkos nedostatku vještina, Favors je vjerojatno osuđen na potragu za drugim klubom. On i Gobert su do prije samo godinu dana bili u stanju funkcionirati defanzivno jer su oba bili u stanju trčati kao bekovi i jer su posjedovali izuzetnu mobilnost i dužinu, ali čak i tada su imali jasne limiti napadački jer se jednostavno kreću u istom prostoru, a ni jedan nema šut kojim bi malo raširio reket. Snyder je nalazio gomile načina da jednoga otvara cutovima po osnovnoj liniji dok drugi izlazi vani na pick, ali takve stvari pale do jedne razine. A ako Favors više ne bude onako skočan, onda će i tu razinu ubuduće teško dohvatiti.

JOE JOHNSON 39 IOR

Bio je izuzetno koristan prošle sezone u napadu, posebice u završnicama jer je kao smallball četvorka donosio taj mismatch kojega Jazz inače nije navikao imati. Osim kao dodatna šuterska opasnost, još veći problem obranama je bio kada bi uzeo loptu jer je bio u stanju driblingom kreirati prostor pored sporijeg visokog, odnosno spustiti se u post i zabiti ako bi ga preuzeo niži igrač. Nešto slično se od njega očekuje i ove sezone, iako će i obranama svakako biti lakše braniti ga zonom sada kada neće biti toliko okružen šuterima.

JONAS JEREBKO 13 IOR

U teoriji Jerebko zadovoljava dobar dio onoga što moderna stretch četvorka treba imati - solidan šut iz vana i sposobnost igranja obrane na loptu, čak i preuzimanjem na perimetru. Tehnički potkovan i očito inteligentan igrač ima samo jedan problem zbog kojega nikada nije sebi izborio veću rolu od one specijalista, a taj je što jednostavno nije NBA atleta te mu je igra do dan-danas prebrza. Ako ne šutne čim primi loptu, ogromne su šanse da će je izgubiti dok se okrene, kamoli je stavi na parket, a u obrani, ako nije na čovjeku, rijetko kada stiže pomoći iz pozadine. Snyder mu vjerojatno može naći rolu u oba smjera kao što je napravio i s Inglesom, pogotovo u obrani gdje Gobert ionako sve čisti, ali dok je Favors na rosteru teško da će biti dovoljno prilike za testirati mogu li iz njega izvući 20-ak minuta svaku večer. Šteta, jer bi im u teoriji ovakav igrač itekako pomogao.

RUDY GOBERT 92 IOR

Kao trenutno najbolja defanzivna petica u ligi, Gobert sam garantira Jazzerima šansu protiv slabijih protivnika, dok i protiv onih boljih može raditi prevagu dok god na drugoj strani postoji netko bez dometa na šutu koga ne treba striktno čuvati. S pet šutera na parketu stvar je već kompliciranija jer Gobert, iako izuzetno efikasan finišer, troši toliko mali broj posjeda da usprkos suludo dobrim učincima jednostavno ne može značajno utjecati na utakmicu napadački. Odnosno, možda i može kad bi bio tolika opasnost za smallball postave kao hvatač lobova i zakucavač, samo što je tako nešto teško postići ako istovremeno nisu okružen s četiri šutera. Snyder ga pokušava uključiti u napad što je više moguće kroz pick & roll i hand-off akciju kad već ne može vrtiti napade kroz visoki post, ali natjerati obranu da izlazi na njega gotovo je nemoguće, tako da je još uvijek najbolji kada se ubacuje iz pozadine i skuplja otpadke ili sprema zicere cutom iza leđa obrane.

EKPE UDOH 20 IOR

Kada je tek došao u ligu obećavao je kao potencijalna moderna petica sposobna braniti reket i perimetar te zabiti ono što treba u napadu, ali kombinacija loših situacija u kojima se zatekao i sitnih ozljeda uglavnom ga je ostavljala bez prave šanse, uostalom bilo je to još uvijek vrijeme kada se činilo da centri ipak prije svega moraju imati masu. Defanzivno solidan i definitivno NBA atleta koji je na NCAA razini pokazivao čak i vještine u igri licem košu, Udoh je u sudaru s NBA brzinom imao problema s drvenim rukama zbog kojih ne da nije mogao pogoditi skok-šut, već ni uhvatiti loptu, tako da se liga ubrzo okrenula drugim prospektima, a Ekpe je krenuo put Europe prekrižen kao potencijal. U dvije sezone u Turskoj nametnuo se kao vrhunski defanzivni centar, a uz to je u sporijoj igri uspio nešto odraditi i u napadu, tako da je stiglo vrijeme i za novu NBA šansu. Ovdje nitko od njega ne očekuje da razigrava s visokog posta i pogađa duge dvice, već samo da uz zatvoren reket zabije ono što mora i ne gubi lopte, što danas definitivno može odraditi. Uostalom, promijenila su se i vremena, kada je Udoh došao u ligu malo tko je uopće imao namjeru razvijati nekoga s fizikalijama četvorke i vještinama centra, dok je danas takva petica, pogotovo ako ima potrebnu dužinu za čuvati obruč, čak i poželjna obzirom na to da se sve veći naglasak stavlja na mobilnost, a manje na snagu.

TONY BRADLEY 16 IOR

Iako je vještinama klasični smetlar, Jazzeri nisu mogli odoliti dovesti dojučerašnjeg brucoša North Caroline jer očito obožavaju prospekte koji su ujedno i masivni i dugi. Bradley nije ni blizu dobar atleta kao Gobert, ali kao zamjena na 15-ak minuta protiv drugih postava za koju godinu bi na sličan način mogao zaključati reket.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Sve super samo Gobert nije nikakva fransiza nego centarski Tony Allen. U regularcu ce samarat na racun pokretljivosti i fizikalija, u ozbiljnoj playoff seriji – igrac za pola utakmice

  2. Na prvi pogled nemaju ni 90 poena u rukama, ali zato na drugi pitanje dal imaju i 80 .

  3. E oni će se pratiti, košarka po mom guštu. Mislim da bi samo na račun sistema i obrane mogli uhvatit u playoff, iako to sve pada u vodu ako se ozljede zaredaju kako s njima to zna biti običaj. Favors izgleda dobro, mršavije, e kada bi pokazao da je onaj stari to bi puno značilo, vidjet ćemo večeras, prva utakmica protiv Nuggetsa, odmah pravi test. Utah ima i dosta težak raspored tako da kada bi se do All-Stara uspjeli održat na 50% to bi bilo vrlo dobro.

  4. Brooklyn’s Jeremy Lin will undergo evaluation of right knee in New York Thursday, league source tells ESPN. Tremendous concern on injury.

    A poznajuci krhkost i ostalih udarnih opcija mogao bi pick kroz sezonu uzlaznom putanjom usprkos optimisticnim prognozama 🙂


Leave a comment

Trackbacks are disabled.