ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

1Nov/171

THE RANKINGS – WEEK 2

Idemo na novu šetnju po ligi kroz rankingse. Još jedan tjedan u kojem smo izbjegli Warriorse staviti na prvu poziciju. Složiti sredinu bio je izazov na ovako malom i neujednačenom uzorku, stoga sam se držao ranije zadanih okvira gdje sam mogao.

EARLY RISER

1. GRIZZLIES

Posebna kategorija samo za njih. Inače su bili skloni ovakvim ulascima u sezonu i ranije, prvenstveno jer zbog otprije definiranog identiteta i uigrane obrane nisu imali problema igrati na visokoj razini čim krene akcija. Međutim, pod Fizdaleom pojam "hustle" očito imaju namjeru dignuti na novu razinu. Opet su u vrhu u svim kategorijama poput skrenutih lopti, uhvaćenih ničijih lopti i iznuđenih napadačkih prekršaja, a posebice je zanimljiv podatak da imaju jednu od najboljih obrana perimetra (drže protivnike trenutno na 32%) iako su igrali protiv Houstona dva puta, Dallasa dva puta i Warriorsa jednom, a radi se o tri momčadi koje ispaljuju najviše pokušaja za tri. Istovremeno imaju i jednu od tri najbolje obrane obruča u ligi tako da s defanzivom očito neće imati problema dok god mogu ovoliko trčati i pokrivati ovoliko parketa. Najluđe od svega, obično bi kasnije pali obrambeno kako bi im ozljede stanjile roster, ali već sada im nedostaje Green i bez obzira na to guraju, a uz to se čini kao da su dublji nego inače, barem na ovoj defanzivnoj strani parketa gdje mogu računati na dvije petorke aktivnih tijela.

Problemi zato počinju s napadačkom stranom priče. Usprkos odličnom dojmu i još boljim rezultatima već sada su šuterski ispodprosječni, a uz to bez Randolpha i Allena ostali su bez dva najbolja sakupljača odbijanaca, tako da su ostali i bez gomile drugih prilika kojima su obično održavali napad živim (ne samo da ne hvataju skokove u napadu već su samo Bucksi gori od njih po količini promašaja koju uhvate). Praktički, ono što im trenutno funkcionira i što podmazuje igru dva su manje bitna faktora. Standardno visoka razina kontrole lopte koju osim sporom tempu koji ne ostavlja previše prostora za riskantne pasove mogu zahvaliti sjajnim učincima Gasola i Conleya koji na postavljene napade ne gube lopte, ali i Chalmersu i posebice Evansu koji su se pokazali odličnim back-up kreativcima. Drugi je suluda količina slobodnih bacanja koju iznuđuju. Ovo se uklapa u sliku Grizlija kao momčadi koja ide u kost - osim što Conley i Gasol žive na liniji kao superstarovi, ostatak momčadi također maksimalno koristi sklonost obrana da u ovoj fazi sezone više lamataju rukama nego koriste noge.

Kad se sve ovo vrati u neku normalu, Memphis će vjerojatno utonuti u sredinu, ali barem su vrlo rano dali do znanja kako, izbjegnu li dramatičnije ozljede, mogu računati na mjesto među 8.

Što se dojmova iz samih utakmica tiče, nešto slabija razina igre već je očita. Protiv Dallasa nisu igrali sjajno, u prvoj utakmici na gostovanju nisu imali dubinu na koju su navikli plus je Dallas odigrao najbolju partiju do sada, u uzvratu doma klupa je odigrala nešto bolje i to je bilo dovoljno. Međutim, najbolja partija tjedna i sezone uopće njihove klupe bila je protiv Rocketsa gdje su uz već standardnu produkciju Evansa i borbenost Brooksa te solidne role Chalmersa i Wrighta dobili neočekivani bonus u vidu Parsonsovih 6 trica (utrpao 24 poena u 18 minuta). Čak su stigli odmoriti Gasola i Conleya, a dijelom i zbog ove pobjede isplivali su na vrh lige kao najučinkovitija klupa u NBA - njihove rezerve ostvaruju +12 net učinak svakih 100 posjeda. Jasno da ako održe ovakvu razinu padaju u vodu priče o lošem poslu njihove uprave ovog ljeta.

Ipak, poraz od Hornetsa bio je indikativan. Momčad koja također živi od borbenosti dobila je Grizlije na njihovom parketu njihovom igrom - zatvorili su reket, kontrolirali loptu, izazivali šutove i onda uz sve to parirali jednako žilavom klupom.

STANDARDS

2. WARRIORS

Ne igraju obranu, u napadu potežu previše herojskih šutova, bahati su i imaju već 3 poraza, a opet ne mogu naći razlog da ih stavim niže. Uostalom, nisu to tragični porazi, oni sami po sebi nisu problem jer nitko od Warriorsa ne traži da sezonu završe s 82-0, već je problem to što se olako dovode u nezgodne situacije i prekasno pale motore, ako ih uopće upale. Jednostavno, nemaju motiva ginuti u obrani, a duša njihove igre, Draymond, ne može pozvati nikoga na odgovornost jer je upravo on najgori čovjek na parketu većinu vremena.

Trpaju lakoćom jer i KD i Klay i Steph nemaju problema sa šuterskom formom, usprkos tome što Draymond i na ovoj strani lopte većinu vremena igra kao smeće. To što ne može zabiti šut i što gubi gomilu loptu mogu sakriti, iako je očito da im nedostaje u tom kreativnom djelu jer soliraju više nego inače, ali manjak njegove obrane je x-faktor koji ih koči. Uzmemo li u obzir ozljedu koljena o kojoj se pričalo, stvari su nešto jasnije, iako nije jasno zašto u tom slučaju čovjeka jednostavno ne odmore i čuvaju za bitne utakmice jer bez njega nisu ni približno dominantna momčad. A ni zanimljiva jer ovo s prekidačima je postalo naporno. Opet, nije njihova krivica što su toliko bolji od ostalih, ali malo profesionalizma ne bi škodilo.

Protiv Raptorsa su tako manje-više sve imali pod kontrolom zahvaljujući sjajnom napadačkom učinku, prije svega Duranta, ali u završnici, kada je trebalo zadati konačan udarac, opet nisu mogli dovoljno obraniti te su se trebali spašavati. Sličan scenarij odigrao se i protiv Wizardsa, dakle drugu silu s Istoka dobili su igrajući samo u jednom smjeru, s tim da je ovdje Draymond konačno napravio jedan dobar potez - toliko je raspizdio Beala da ga je ovaj pokušao ubiti te su oba izbačena iz igre. Bez najopasnijeg šutera, Wizardsi nisu bili tolika prijetnja, iako su Warriorsi imali problema i ovdje se odvojiti u završnici usprkos tome što je Looney u roli Draymonda bio bolji od originala.

Ajde, tu su barem odradili posao uz gomilu atraktivnih poteza, ali protiv Pistonsa im se ovakav pristup obio o glavu. Pokušali su se izvući u završnici starim receptom, individualnim šuterskim bljeskovima, ali opet bez obrane nije išlo. Draymond je bio tragičan, centri još gori ako je to moguće, tako da su Pistonsi došli do prilike u samo završnici i iskoristili je pruživši više u obrani i zabivši dovoljno.

Clippersi nisu dobili takvu priliku, pregaženi su kao stare mušterije i ovdje nije bilo prilike testirati obranu.

3. CELTICS

Tjedan im je započeo školovanjem Bucksa o čemu smo neki dan i pisali, a jednako dobro su odradili pripreme i u sljedećim utakmicama. Stevens je imao odgovore na sve postave Heata, koristeći Baynesa na parketu radi obrane dok je Miami igrao s Adebayom, a onda odgovarajući s Theisom kada bi u igru ušli Olynyk ili Winslow. A kada je trebalo zadati udarac trener Bostona opet je povukao ključni potez, zaigrao je s Baynesom okruženim s tri combo beka i Brownom kao smallball četvorkom i tu Miami više nije mogao držati priključak. Uz to, zona na strani bez lopte opet je funkcionirala odlično kao i protiv Bucksa jer Heat već po običaju ne može ubaciti dovoljno trica.

Uglavnom, u ove dvije utakmice se pokazalo kakvom lakoćom je Boston pronašao taj novi defanzivni identitet i trenutno imaju ponajbolju obranu lige, što su potvrdili i protiv Spursa. Doduše, San Antonio na drugoj večeri back-to-backa nije ni imao šanse, ali svejedno Boston je nakon Giannisa usporio i Aldridgea, ostavivši tako protivnika bez dovoljno oružja. Koliko god ozljeda Haywarda bila razočaranje, mislim da za njih brige nema, dapače sve ove minute koje dobivaju Tatum i Brown mogu im se samo višestruko vratiti u budućnosti.

4. ROCKETS

Ne oduševljavaju tricaškim učincima - samo Raptorsi i Lakersi ubacuju slabijim postotcima - ali to ih ne sprječava da im 54% šuteva budu s perimetra. Nešto više defanzivaca, nezgodan raspored, nešto manje agresivan Harden, kao i ozljeda Paula, ostavili su traga na njihovom učinku, međutim bolja igra u obrani pomaže. Samo, dok ne počnu bolje šutirati i pogotovo dok ih ne vidimo u akciji s Paulom teško je reći koliko su dobri ili loši. Tjedan je bio osrednji, dobili su Sixerse u gustoj utakmici gdje su Harden i Gordon morali odigrati odlično u oba smjera da se provuku pored mlade momčadi koja nije znala uzeti ponuđeno, čak i ubaciti tricu sa sirenom. Posao su odradili protiv Hornetsa gdje je klupa s Andersonom na centru razbila drugu postavu Hornetsa, ali sutradan ih je čekalo gostovanje u Memphisu gdje nisu bili na energetski potrebnoj razini. Priliku za popraviti stvar imali su doma protiv Sixersa, ali mlada momčad koju su samo nekoliko dana ranije nadigrali ovdje ih je iznenadila rastom u igri, Houston nije bio na razini defanzivno, a napadački su nastavili promašivati previše trica.

5. SPURS

Turneja po Istoku pokazala je da bez Leonarda neće biti lako držati napad podmazanim, a usput je i ozljeda Lauvergnea pokazala koliko su tanki pod košem. Doduše, otvaranje protiv Heata donijelo je nešto drugačije Spurse koji su umjesto obranom i kontrolom ritma posao odradili upravo trpanjem. LMA sjajan u sredini, odlična partija klupe - to je bilo dovoljno iako je teško reći koliko je ovdje stvar sjajne igre Spursa, a koliko loše forme Miamia. Svakako treba istaknuti da Heat bez Whitesidea nije imao čvrstine u reketu, kao i da su Spursi bili ti koji su smallballom, a ovdje su stvarno posegnuli za ultra verzijom s Gayom na petici, nametali izazove.

Protiv Orlanda pak nisu imali šanse, upali su u trku, a kada bi i uspjeli utakmicu usporiti i natjerati Orlando da igra na postavljenu obranu, ovi bi im jednostavno zabili tricu preko zone ili ruke, svejedno. Protiv Pacersa su odigrali nešto bolje, uz šansu i za pobjedu. Pacersi više nisu toliko razigrani kao Magic, ali svejedno na kraju Spursi nisu mogli ubaciti dovoljno da se odvoje. Svim naporima usprkos, nabrijanim protivnicima ova pobjeda je više značila te su herojstvima u završnici do nje i došli.

Nakon ovakve drame u Indiani na drugoj večeri back-to-backa u Boston su otišli po batine. A previše vremena za odmor nema, već sutra u goste stižu Warriorsi, nakon čega im slijedi jedan fini period domaćih utakmica u kojem će imati prilike popraviti score.

6. RAPTORS

Nastavili su turneju po Zapadu dobrom partijom protiv Warriorsa. Ozlijedio se i Nogueira tako da su startali s Ibakom na pet i Siakamom na četiri, izgledali su skroz ok, barem prema naprijed. Poeltl je nakon Spursa odradio još jednu odličnu energetsku partiju, izuzetno je pokretan uz to što je borben i ispada kako su i on i Nogueira trenutno bolji centri za 24 minute po večeri od Valanciunasa. Poeltl je u završnici dobio priliku igrati sa starterima, odnosno ovom verzijom udarne postave u kojoj Miles mijenja Powella u završnici, i sve u svemu ostavili su dobar dojam usprkos još jednom porazu. Naravno da je njihov plafon vezan uz Lowrya i DeRozana, što znači da nije naročito visok, ali zanimljivo je barem gledati ove pomake unutar momčadi.

Druga postava nastavlja igrati dobro, s tim da je Casey protiv Warriorsa srezao minute VanVleetu, dakle gledali smo nešto bliže klasici - ostavio je DeRozana duže na parketu, Lowrya uveo ranije (u drugom poluvremenu DeRozan je ostao cijelu treću u igri, Lowry se vratio odmah na startu četvrte, dakle to je neki playoff princip kojega će u regularu očito koristiti samo u ovakvim udarnim tekmama). Ono po čemu su im rezerve posebne je obrana - Wright, Anunoby i Poeltl tri su stvarno duga i energična igrača koja rade razliku na toj strani parketa tako da imaju luksuz igranja solidne obrane tijekom cijele večeri.

Solidna forma potvrđena je protiv Lakersa koje su dobili usprkos manjku produkcije klupe, ovdje su bekovi odradili posao kada je trebalo, a onda su odigrali možda najbolje poluvrijeme sezone protiv Blazersa koje su uništili do poluvremena. Klupa je započela posao, starteri ga nastavili te su u 12 minuta druge četvrtine Portlandu dozvolili 6 poena.

7. WIZARDS

S Oubreom umjesto Morrisa gotovo da nema razlike u odnosu na lanjsku verziju - startna petorka im već sada predvodi ligu po broju zajedničkih minuta iako je Oubre prvu utakmicu odradio kao rezerva (126 su ih odigrali), a uz to imaju i daleko najboljih učinak od svih postava koje su odigrale 50 ili više minuta (+24 na 100 posjeda). Dakle, klasika, isto kao što je klasika da nakon puno priče dođu u Los Angeles i onda izgube od Lakersa. Nisu momčad koja može dobiti bez znoja, što su pokušali i zamalo uspjeli iako ne bi bilo fer da se s ovako bezveznom košarkom koju su igrali najveći dio večeri provuku protiv mlade momčadi koja je dala sve od sebe.

Protiv Warriorsa su bili puno bolji, čak i bez Beala uspjeli su pratiti šuterski učinak domaćina sjajnim izdanjima s perimetra Oubrea i Portera, ali, jebiga, na kraju im je closer ipak nedostajao. Zato su protiv Kingsa barem odradili posao bez problema. Uglavnom, spadaju u ovu skupinu dokazanih vrijednosti za čije sezone se ne treba bojati.

SEARCHERS WEST

8. WOLVES

Minnesota očito ne može igrati ozbiljnu košarku bez Jimmya Butlera, u dvije utakmice bez njega izgledali su gore nego lanjska verzija. Nakon Pacersa pomeli su ih tako i Pistonsi. Doduše, na drugoj večeri back-to-backa, s rupom poput Muhammada u startnoj postavi, s klupom poput njihove protiv iskusnog i solidnog protivnika koji igra sa stavom, nije sramota izgubiti, ali ono što može zabrinuti je pristup Wigginsa i Townsa koji se nisu ni pokušali boriti. Posebice Townsa kojem očito nedostaje onaj šljakerski mentalitet i koji kao da igra sve slabije i slabije na ovom dijelu parketa umjesto da se razvija od kada je Thibs sletio na sjever. Da li je stvar u sistemu, suigračima ili jednostavno manjkavom mentalitetu teško je reći, ali s ovakvim Townsovim učinkom obrambeno ova momčad ne ide nigdje.

Povratak Butlera srećom zaustavio je kataklizmu, protiv Oklahome čovjek je cijelu večer radio, što u obrani na Westbrooku, što u napadu kao česti primarni playmaker. Towns je ovdje odigrao dobro, nosio je rezervnu postavu, pomogao Butleru da u završnici zaključi posao, a čak je imao i rolu u obrani gdje je itekako visokim izlascima na pick igru i čestim preuzimanjem pomogao držati Russa pod kontrolom. Nije se potpuno iskupio za očajan dojam iz prethodnih susreta gdje je trebao preuzeti odgovornost, ali je pokazao da može biti solidan i defanzivno kada hoće. Opet, obrana definitivno nije bila glavni razlog još jedne pobjede Wolvesa nad Thunderom, već prije svega jasnija podjela uloga u napadu. S Butlerom u roli prve opcije, više lopti za Townsa i Wigginsom koji je do prilika trebao dolaziti kroz spot-up i vlastite role s klupom, stvari su izgledale prirodnije.

Dobru završnicu su odigrali i protiv Heata iako su ovdje opet imali problema s klupom, opet uz važne minute za Crawforda u smallball postavi. Jamal tako donekle opravdava ugovor, ali on sigurno neće pomoći da se poprave obrambeno. Da su ovo još uvijek Vučići potvrđuje najgori defanzivni rejting u ligi, a ironija je da su od momčadi koja lani nije mogla dobiti gustu završnicu sada dobili sve četiri koje su igrali. Dakle, Butler, Crawford i Teague svakako su donijeli tu mirnoću na lopti u završnicama, ali to teško da može sakriti probleme poput tankog rostera (samo Bullsi i Sixersi trenutno imaju manje učinkovitu klupu) i nedostatka ideje kako skrpati rotaciju i obranu. Treneru Thibsu definitivno nije lako raditi s ovakvim GM-om koji je spucao više od trećine capa na nepotrebne igrače pod košem dok na bokovima nemaju poštenog šljakera.

9. THUNDER

Do ove svježe pobjede protiv Bucksa, gdje su konačno nadigrali solidnu momčad uspostavivši dominaciju u reketu i prije svega kruženjem lopte kaznili sklonost kockanju protivnika ubačajima s perimetra, uglavnom su odrađivali posao ritmom poraz od solidne momčadi, pobjeda nad slabašnim protivnikom. Pacersi na drugoj večeri back-to-backa, kao i nesretni Bullsi, bili su protivnici po mjeri na kojima su mogli uigravati se, prije svega Mela s drugom postavom. Međutim, protiv Wolvesa to im je nije pomoglo, imali su šansu, ali previše propusta u obrani koštalo ih je u završnici. Stoga je i blesavo što su trenutno po svim statsima jedna od bolji defanzivnih momčadi u ligi samo zato što su izmasakrirali jadne Knickse i Bullse. Doduše, gaženje slabijih protivnika isto je svojevrsni dokaz snage, zato i ne treba sumnjati da će kroz sezonu igrati sve bolje i bolje, ali problemi u obrani protiv najboljih će ostati, a primjera loše komunikacije je bilo koliko hoćete baš protiv Wolvesa.

Uočite u ovom posjedu prvo kakvom lakoćom su Wolvesi u par sekundi natjerali Oklahomu na dva preuzimanja dok nisu posložili idealan matchup, a zatim i Carmelovo dirigiranje obranom kao da zna što radi. Čovjek u biti samo sebi čuva leđa šaljući suigrače da zatvaraju prostor kojega bi on trebao, što onda logično ostavlja rupu u sredini. Mislim, naravno da je potrebno vrijeme da se pronađe kemija, ali Melo i Russ nikada neće biti dobri defanzivci na postavljenu obranu na strani bez lopte. I tu priča o Oklahomi kao izazivaču staje.

Pokušao je Donovan s više Granta i manje Robersona otežati Wolvesima da sakriju Teaguea, nije prošlo. A razlog zašto je uopće koristio Granta umjesto Abrinesa je bio taj što mu je trebao netko sposoban pomoći u sredini kada bi Adams izašao na Townsa jer je Melo u toj roli beskoristan. Rotacije nisu funkcionirale, preuzimanje se pokazalo još većim promašajem jer je Towns koristio mismatch, tako da je u završnici Donovan čak izvadio Adamsa radi Pattersona, ne samo da dobije širinu u napadu, već da dobije još pokretniju obranu. Što je pokušaj popravljanja problema s odvoženjem komunalnog otpada tako da ga spališ u dnevnom boravku. Adams nije problem, problem je zna se što.

SEARCHERS EAST

10. BUCKS

Na trenutak sam čak mislio staviti ih među standarde, ali način kako ih je sredio Boston, a zatim i Oklahoma, ipak me naveo da ih stavim u skupinu ispod. Vjerojatno će u playoff ako će Giannis odigrati standardan broj minuta, međutim daleko od toga da su sigurni. Jednostavno, nemaju dovoljno oružja, ako im momčadi oduzmu reket kao što su to napravili Boston i OKC, napad postaje previše predvidljiv te doslovno ovise o tome koliko će trica ubaciti. Što rade dobro, dovoljno dobro da se ne brinu za status na Istoku, ali ne i za iskorak. A tu je onda i problem obrane koja, ako ne ostavlja otvorenu tricu protivniku, previše poseže za fauliranjem u pokušajima da zatvori rupe u sredini. Ovo što prezentiraju i na toj strani parketa bit će dovoljno za put u doigravanje, ali za više trebat će iskorak. A da li se mogu poboljšati u hodu imat će prilike dokazati već u novom tjednu jer ih čekaju četiri gostovanja, ne prenaporna, ali svakako izazovna.

U svakom slučaju, ako su oni relativno sigurno unutra uz ove tri momčadi ranije nabrojene, pa ako ćemo još jedno mjesto čuvati za LeBrona, ispada kako će hvatanje tri pozivnice na Istoku biti zanimljivije nego se itko nadao.

GUNNERS WEST

10. CLIPPERS

Poraz od Pistonsa i gaženje od Warriorsa ipak su bacili nešto realnije tonove na njihov uvod. Tjedan su počeli odličnom pobjedom protiv Blazersa, ali treba uzeti u obzir da su vrlo lako mogli izgubiti utakmicu da Blake nije odigrao briljantno, rješavajući svaki matchup u svoju korist - kada bi na njega stavili centra, uglavnom Davisa, zabio bi na vještinu, a kada bi stavili krilo, uglavnom Aminua, zabio bi na snagu. Jedino što nije uspjevao zabiti slobodna, zbog čega je i morao pogoditi tricu sa sirenom. Ali, u svakom slučaju iz ove partije može se izvući teza kako će Clippersi onoliko daleko koliko ih on odvede. Odnosno, dok je zdrav definitivno su među 8, ali propusti li u krivom trenutku par tjedana, vrlo lako bi se sve moglo raspasti.

Uostalom, čim je odigrao nešto slabiju partiju kao što je bio slučaj s Pistonsima, Clippersi su imali problema pratiti ritam. Ni obrana više ne izgleda toliko dobro kao protiv Sunsa i Lakersa, Detroit je cijelu večer imao otvorene šutove, tako da definitivno nemam toliko dobar osjeća oko njih da će sve biti ok kao s Oklahomom ili čak Minnesotom.

11. BLAZERS

Trenutno su uz OKC jedina momčad u ligi koja je top 10 u oba smjera, što dovoljno govori koliko se apsolutno nema smisla zamarati brojkama ovako rano u sezoni. Uostalom, obrana im je trenutno iznad očekivanja zbog relativno povoljnog rasporeda, a to što previše fauliraju jasno poručuje da protivnici i dalje prelako dolaze u sredinu. Na duže staze dakle osrednjost vjerojatno ostaje njihova realnost. Pobjedu protiv Sunsa ne treba previše analizirati, vjerojatno su bolji pokazatelji porazi od Clippersa i Raptorsa. Tu očekivano nisu igrali toliko dobro u obrani, plus su im Clippersi nezgodan matchup što zbog Blakea, što zbog Beverleya na Lillardu, a i ta klupa koja solidno izgleda protiv Sunsa i Pelicansa u ovakvim utakmicama odjednom više nije faktor. Uglavnom, to što im je klupa trenutno učinkom jedna od boljih u ligi također je narativ koji će vjerojatno nestajati kako sezona bude odmicala.

12. JAZZ

To što su čak i Sunsi uspjeli doći do pobjede koristeći problematiku koju u napad Jazza donose Rubio i Favors dovoljno govori o njihovim dometima ove sezone. Mislim, nisu izgledali loše kao protiv Clippersa, uz to Hood se tek vratio na parket i igrali su drugu večer back-to-backa tako da ni energetski nisu bili na razini protivnika, ali nedostatak ideja u napadu ponekad je zapanjujuć.

Nakon dva teška poraza nisu si mogli dozvoliti treći za redom te su doma sredili Lakerse, a zatim i Dallas. S tim da su ove potonje razbili kada je Hoodu konačno počeo upadati skok-šut, a čak je i Rubio ubacio 4 trice do kraja večeri da se totalno izruga s Dallasom koji očito ne može braniti ništa i uz to stvarno nema ni sreće.

GUNNERS EAST

14. MAGIC

Šuterski su u suludoj formi, s 44% za tricu trenutno su za 4% ispred Warriorsa koji zabijaju suludih 120 poena na 100 posjeda. Orlando je drugi napad lige, odmah su iza sa 112 i ovdje je očito da je ovo neodrživ ritam. Nitko ne može ovako zabijati s perimetra na duži rok, ali ono što ih može tješiti je da imaju formulu koja će pomoći ostati u borbi za doigravanje i kada se ruke ohlade. Naime, očito je kako su Vučević i Gordon dodali šut s perimetra u arsenal te će to saznanje biti od koristi čak i kada padnu na primjerenije postotke. To im otvara još više prostora u napadu, što je ključno jer nemaju previše playmakera i da bi imali potrebnu širinu nešto kreirati na postavljene obrane moraju imati barem četiri šutera na parketu. A ono što će posebno ostati kao oslonac je njihova tranzicijska igra. Dakle, stvar je jednostavna i mogla bi biti dovoljna za preživjeti na Istoku - trčiš kontre kada god možeš, a kada ne možeš, potežeš trice. To je formula koju bi trebala primjeniti svaka momčad bez dovoljno talenta za napadati kroz postavljene napade, formula potpuno suprotna od onoga što su pokušavali prethodnih sezona.

Uglavnom, toliko su vrući da su kroz mlin provukli i jedne Spurse, kao i Pelicanse gdje se tricaškoj zabavi pridružio i Speights koji je dobio prednost pred Biyombom jer zašto bi se više uopće zajebavali s obranom. Toliko su duboki da im nije smetalo što igraju drugu večer back-to-backa i to nakon poraza od Hornetsa. E, tu se dalo vidjeti da ih momčad koja zna igrati tranzicijsku obranu može držati pod kontrolom, s tim da i ovdje treba istaknuti kako su pokazali neke zanimljive stvari u pokušajima da ne izgube. Tipa, Vogel je u već standardnom zahvatu u završnicama ostavljao Simmonsa u petorci umjesto Augustina, držeći ga ovdje na Walkeru u pokušaju da ojača obranu, dok je rolu playa preuzeo Fournier. Nije idealno rješenje, posebice jer u obrani uglavnom preuzimaju i tu je prelako kazniti Vučevića i nekog od bočnih (uopće, ako preuzimaš na picku, kakva je svrha uopće imati Simmonsa na playu, bolje ga je držati bliže reketu), a ni u napadu iz očitog nedostatka driblera. Opet, kad uzmemo u obzir da su alternative Payton, koji je i dalje izvan pogona zbog problema sa zadnjom ložom, sa svojim drvenim šutom te Augustin koji dobro dođe kao dodatni šuter u startnoj postavi, ali je i apsolutna rupa u obrani, nije da mogu bolje.

Zato opet kažem da bi malo koja momčad imala više smisla s Bledsoem od njih. Oni stvarno nemaju što izgubiti, nije da imaju neku svjetlu budućnost, imaju ovaj trenutak i stvarno bi bila šteta da ga ne iskoriste.

15. PISTONS

Nekako se nametao narativ kako će se za osmo mjesto boriti oni i Sixersi, ali Detroit igra toliko solidno i Sixersi toliko brzo napreduju da je teško zamisliti kako će propustiti doigravanje ostanu li u komadu, pogotovo uz probleme Hornetsa i Heata s ozljedama. A obzirom na iskorak Orlanda i Pacersa mjesta za sve neće biti dovoljno i ovdje nas stvarno čeka potencijalno zanimljiv rasplet. Opet kažem, Pistonsi bi trebali izbjeći veću dramu jer su pokazali neke pozitivne pomake. Prvenstveno ohrabruje šuterski iskorak Harrisa, a zatim i povratak u formu Jacksona te standardna kvaliteta Bradleya. To je već okvir solidne momčadi, a kada se tome pridruži i dobra obrana Drummonda te korisna 3&D rola Johnsona, onda dobijemo i niz pobjeda kao u utakmicama protiv Clippersa i Warriorsa. Poraz od Lakersa pripisat ćemo rasporedu te ga nećemo ni spominjati jer nema apsolutno nikakve logike osim one da su igrači večer ranije malo previše zaglibili u provodu.

Tjedan su počeli gaženjem Wolvesa bez Butlera, to je zicer kojega su odradili bez problema što je velika stvar, a onda su uslijedile ove dvije spomenute pobjede gdje su potvrdili da su stvarno u dobroj formi i da nema razloga za brigu oko kemije. Protiv Clippersa su si dali šansu sjajnom obranom, Tolliver u završnici na Blakeu i posebice Johnson cijelu večer na Gallou odradili su sjajan posao, a uz to su si mogli priuštiti držati Drummonda u sredini da pomogne ako zatreba jer nije morao izlaziti na Jordana. Ali, osim matchupa pomogla im je i raspoložena klupa i uopće taj x-faktor Johnsona - kada on igra obranu i usput pogađa trice, na boku imaju 3&D igrača NBA kvalitete i to ih odmah čini opasnijom momčadi nego kada imaju rupu koju moraju krpati što je bio slučaj u dobrom dijelu minuta tijekom prvog tjedna.

Sličnu partiju su ponovili i protiv Warriorsa, s tim da su ovdje osim borbenosti jahali i šuterski učinak, ubacili su sve što je trebalo i iskoristili manjak energije kod protivnika u završnici iako su oni bili ti koji igraju drugu večer back-to-backa. Uglavnom, u ovom kontekstu nekako sve ima smisla, ovakve igre daju im pravo izbrisati prošlu sezonu i nastaviti tamo gdje su trebali prije nego se Jackson polomio.

16. SIXERS

Dojam je od početka bolji od scoera, a sada je i score s dvije neočekivane pobjede na gostovanju znatno bolji. Tjedan su otvorili protiv Rocketsa gdje su protiv još jedne dobre momčadi ostali u igri, samo da bi na kraju izgubili jer ne znaju završiti posao. Dijelom je to stvar neiskustva Simmonsa i Embiida, dijelom činjenice da se previše oslanjaju na odluke igrača poput Redicka i Baylessa. Jel netko spomenuo koliko dobro bi im legao mlađi combo koji je u stanju nešto kreirati iz driblinga, čisto da malo olakša život Simmonsu, tipa netko poput McColluma? Uglavnom, ovaj odnos veterana-šutera i mladih lavova donosi jednu zanimljivu dinamiku na kojoj će trebati držati oko, posebice sada kada su bez Redicka bez problema zaključili posao i protiv Mavsa i u uzvratu u Houstonu.

Naime, starinu su stisla leđa, pa je Brown dodatno oslabio ionako kilavu klupu gurnuvši među startere Šarića, usput prebacivši Simmonsa u obrani na perimetar. Ono što je ovdje ključno primjetiti je da Simmons nije imao problema s tim zaduženjem, što dovoljno govori o izuzetnoj razini zrelosti s kojom momak igra i koja je Sixerse odjednom lansirala naprijed. Uz to, Šarić je zabio svoje trice tako da je dobro funkcionirao uz startere, a usput njegovo micanje iz role šestog igrača kao da je pokrenulo McConnella i Luwawua koji su imali sjajne role u obje pobjede. Uglavnom, Dallas nije neka sila, posebice obrambeno, ali trebalo je zabiti sve te otvorene šutove i tu Sixersi nisu imali problema.

Pobjeda protiv Rocketsa zato ne ostavlja mjesta sumnji u njihov rast. Bila je ovo ozbiljnija utakmica od prethodne u kojoj je trebalo dobiti nešto i od obrane, pa i trenera, što im je i pošlo za rukom. Opet su dobili i dobre minute s klupe od dvojca McConnel-Luwawu, a onda je Brown u završnici ostavio McConnella umjesto Šarića kao dodatnog beka za ganjati Hardena i Gordona, ali i kako bi Simmonsa i Covingtona mogao koristiti bliže reketu gdje im je bilo lakše pomagati. Ova postava odradila je dovoljno dobrih defanzivnih sekvenci, a uz to je Simmons odradio posao i prema naprijed. Momak vuče ovaj vagon i uskočite na njega jer je igračina čak i bez šuta.

Spomenimo i kako su Fultza poslali na led, ostavši tako još jednom bez rookiea. Međutim, to je manji problem, imaju dovoljno i bez Fultza da love doigravanje, puno veći zajeb je što su se uopće doveli u situaciju da klinca s načetim ramenom guraju na parket, to je nešto što se upravi sposobnoj sagledati širu sliku ne bi dogodilo.

17. HORNETS

Tjedan u kojem su definitivno izgledali nešto bolje, čak i opasno napadački sada kada je Monk dao dodatnu iskru s klupe i kada su se vratili Zeller i Kidd-Gilchrist. S tim da im Zeller nije ni trebao protiv Denvera, jednostavno su ubacili previše trica protiv zbunjenog protivnika koji nema dovoljno rješenja za njihovu obranu. Sve boljima Lambu i Kaminskom pridružio se i Monk i ta kombinacija šutera i dubine bila je previše za Nuggetse. Protiv Rocketsa pak nisu imali ovakvu vatrenu moć, tu su očekivano izrešetani, ali vratili su se brzo na pravi put pobjedom protiv Orlanda. Kemba maestralan u pick & rollu, obranom dovoljno usporili Magic da si daju šansu, a naravno da je pomogao i povratak Zellera.

Protiv Grizzliesa prekinuli su hladno-toplo niz, na trenutak su izgledali kao više od 50-50 momčadi. Sjajnom obranom parirali su Grizlijima, a još više bili su u stanju parirati njihovoj energiji. Osim guranjem u sredini pomogla je tu i klupa koja sada sa Zellerom, Monkom i Kaminskim odjednom djeluje smisleno te bi od jedne od najgorih uskoro mogla postati i jedna od solidnijih. Uglavnom, sada je već očitiji način na koji mogu ostati iznad 50% do povratka Batuma, što znači da su im šanse za plasmanom u doigravanje i dalje itekako visoke.

18. PACERS

Imali su ugodan tjedan, izuzmemo li uvodni poraz od Oklahome koji nije ni važan obzirom da su večer prije razbili Wolvese. Dakle, to je klasična utakmica koju žrtvuješ rasporedu, nakon čega su se vratili doma gdje su imali 4 dana pripreme za Spurse. To je svakako pomoglo da pruže dobru partiju, iako su imali problema nametnuti brži ritam iz jednostavnog razloga što Spursi kao Spursi ne dozvoljavaju previše tranzicije, a posebice ne laganih poena nakon ukradenih lopti na račun čega su Pacersi živjeli prvih nekoliko utakmica. Opet, čak i u ovom ritmu na postavljene napade Indiana je našla dovoljno da ostane u igri, a onda i krumpirom Oladipa, koji bi ovim tempom vrlo lako mogao na all-star utakmicu, uzme i pobjedu. Kingse su sredili bez muke, tu komentar nije potreban, osim što vrijedi istaknuti da i dalje nema Turnera i da je razlog zašto se sve bolje osjećaju u sporijim napadima taj što Sabonis donosi tog dodatnog razigravača koji može održati napad podmazanim i bez kontri. Koliko će ovo sve skupa trajati teško je reći, ali razloga za optimizam imaju, ako ništa drugo jer će povratkom Turnera moći prestati na parket slati truplo Big Ala.

BAD JUJU TEAMS

19. PELICANS

Šteta, stvarno šteta što nemaju dovoljno NBA igrača na rosteru. Cousins i Davis igraju na all-NBA razini u ovom sistemu baziranom na tranziciji i raširenim formacijama, ali s jednim prosječnim starterom te par osrednjih rotacijski igrača čak ni da zadrže ovakvu razinu najveći dio sezone teško mogu do doigravanja pored ovoliko konkurenata. Dobiti iole ozbiljniju momčad zahtjevat će stvarno idealne večeri, a to neće biti lako izvesti. Cousinsovo monstruozno izdanje protiv bivše momčadi bilo je dovoljno za srediti očajne Kingse čak i bez Davisa, nisu imali problema ni s Cavsima koji su trenutno na razini smeća i koji nisu mogli braniti juriše Cousinsa i Davisa u sredinu, ali već protiv Orlanda jedna lošija partija Cousinsa bila je dovoljna za ostaviti ih bez ozbiljne prilike. Uz to imaju ogromne probleme kada njega nema na parketu, pokušavao je Gentry čak ostaviti preostala četiri startera uz Dialla ili Millera, ali čak i takvi pokušaji rezultiraju katastrofom jer svi se jednostavno fokusiraju na tjeranje Davisa iz reketa nakon čega više nema rješenja.

Momčad koja može 48 minuta igrati smislenu košarku za njih će tako ostati teško dostižan ideal, jednostavno previše se toga treba poklopiti da uspiju u naumu hvatanja playoff vlaka. I da, nakon Nelsona dodali su i Josha Smitha. Treba li komentar?

20. NUGGETS

Momčad koja trenutno ima ogromnih problema s kemijom. Dijelom zbog šuterskih problema Chandlera i Murraya (a ne pomaže ni bolest Hernangomeza), a još više zbog neuigranosti Jokića i Millsapa koji često smetaju jedan drugome na visokom postu. Millsap nikada nije bio pouzdan tricaš, ali sada ima problema zabiti i u sredini i za sada se njihova promjena kursa ne čini mudrim potezom, iako im treba dati još neko vrijeme jer su istovremeno promijenili i sistem, igraju puno više kroz postavljene napade nego kroz tranziciju i tu leži dodatan problem. Manje je improvizacije, manje kretanja bez lopte, dosta toga se odrađuje u grču kojega dodatno potencira loš ulazak u sezonu i sve skupa rezultira lošom košarkom. U predsezoni je taj njihov prijelaz izgledao ok, u pravim utakmicama ipak je teže igrati učinkovito, pogotovo ako nemaš dovoljno šutera i kreatora. Dok oni razrješe ove probleme, društvo sa Zapada bi im već moglo pobjeći.

U nedostatku napada pokušavaju se osloniti na obranu, ali koliko to ima smisla s ovim rosterom pokazala je utakmica protiv Hornetsa koji su protiv njih izgledali kao raspucana družina. Ni protiv Hawksa nisu izgledali uvjerljivo, ali su barem odradili posao, dok su protiv Netsa konačno izgledali dobro. Malone je za ovu priliku srezao rotaciju, Plumlee je dobio minute na obje visoke pozicije, ali, kvragu, to su Netsi, s takvom rotacijom teško možeš preživjeti na Zapadu. Uostalom, pljuska od Knicksa podsjetila je da se usprkos dvije pobjede u suštini nisu makli s mjesta, nisu imali rješenja za Zingera koji je samo trpao preko Millsapa.

Kemija je loša, postoji šansa da su se gadno zenuli u izboru taktike i prilikom slaganja rostera, tako da trenutno velikog razloga za optimizam nema. Ipak, sada ih čeka period od skoro dva tjedna domaćih utakmica, tu stignu odraditi svojevrsni mini-kamp da pokrpaju rupe, nakon toga znat ćemo da li su stvarno u govnima kako se čini.

21. HEAT

Oni su u potrazi za kemijom, ali još više za lanjskom formom jer kako trenutno stvari stoje, Waiters i Johnson su na putu da postanu loši ugovori. Prvi nije u stanju šuterski nositi napad, drugi ne može pokrpati obranu, a uz to igraju i bez Whitesidea, što ionako tanji roster od lanjskoga čini još tanjim. I nije stvar u tome da im nedostaju neki značajni igrači, koliko im nedostaje ona formula u kojoj je svatko imao svoju rolu koju očito neće biti tako lako ponoviti. Prečesto igraju s nedovoljno šutera na parketu, prečesto im nedostaje dovoljno defanzivaca i stvarno ne izgledaju dobro.

Spursi su ih dobili usporivši igru i prigrlivši smallball, jednako ih kažnjavajući s Aldridgeom u postu i tricama. Tu je bio vidljiv manjak raspoloženih igrača i prije svega opcija koje igraju u oba smjera jer Spursi su prelako kažnjavali svaki njihov kiks. Protiv Bostona prošli su kroz još jednu školu, sve što su pokušali protivnik je radio bolje, a definitivno si nisu pomogli igrajući dobar dio utakmice s Winslowom uz Adebayoa kako bi dobili nešto u obrani. Uopće taj problem igranja pola utakmice s centrom bez dometa na šutu, a zatim i četvorkom bez dometa na šutu vuče ih u blato, a ovako su samo olakšali Celticsima posao u obrani. Doduše, Waiters je izgleda imao problema sa zglobom, iako ga to nije omelo da dva dana kasnije sam pokuša dobiti Wolvese utakmicom sezone (što po meni predstavlja problem u samim temeljima onoga što žele izgraditi - ako ti je Waitersovo herojstvo potrebno da bi pobjeđivao, onda teško da ćeš se nauživati uspjeha). Nije uspio, dijelom i jer držati njega, Dragića i Olynyka zajedno na parketu teško da je recept za uspješnu obranu, a tu ne pomaže ni Adebayo umjesto Johnsona u završnici.

Mislim, očito da će povratak Whitesidea dobar dio stvari popraviti, a izgledno je da će se i rotacija posložiti ako Johnson i Waiters uhvate nekakav ritam, ali trenutno stvari izgledaju estetski loše, kao da se u kampu i da se još traže.

22. CAVS

A oni su definitivno u govnima. Gle, možda sve i bude u redu, možda opet otiđu do Finala ako se poklopi da James sačuva dovoljno energije za playoff i da Thomas donose potrebnu vatrenu moć na perimetar i, što je još važnije, maknu li iz slike Rosea i Wadea. Ali, jedna stvar se neće promijeniti nikada. Ova momčad je spora, neatletična i jednostavno nesposobna igrati ozbiljnu obranu, a kao takva nema ni promil šanse osvojiti naslov. LeBron je samopouzdan tip, ali nije glup, prošao je već isto ovo s Miamiem i dobro se sjeća kako je to kada ti prođe rok, a pokušavaš pružiti otpor. Zna što ga čeka ako dođe do Finala, zato mu to vjerojatno više i nije prioritet. Definitivno je ostao godinu predugo.

Razlog zbog kojega ih ne mogu staviti u kategoriju "tragača" za vlastitim smislom je taj što se uopće ne trude u obrani, jedino gore od njihovog branjenja tranzicije su njihovi "pokušaji" branjenja perimetra. Istovremeno, ne zaslužuju ni kredit kao Warriorsi jer više ni u napadu ne igraju učinkovito. Ukratko, apsolutna su katastrofa i ne zaigraju li uskoro bolje možda se stvarno pokaže da su momčad za 30-ak pobjeda kao što trenutno izgleda. Mislim, nema Irvinga, a nema ni Thomasa, dakle napad je u startu osuđen na probleme koje su mogli rješiti učinkovitim postavama i okruživanjem LeBrona s četiri šutera, ali onda riskiraš curanja u obrani koja si više ne smiješ dozvoliti jer više nemaš onako dobar napad da stigneš popraviti sve propuste u defanzivi. Što zvuči kao kvaka 22. Tako da, uz dužno poštovanje prekidaču, što ako su Cavsi jednostavno loši? Ono, drže Wadea i Greena istovremeno na parketu kao lidere druge postave - ako to nije znak da neki vrag ne štima, onda ne znam što jeste.

Ako postoji jedna olakotna okolnost u svemu ovome to je što im je raspored stvarno bio brutalan. Koliko god protivnici bili laki, liga im je ipak namjestila već tri back-to-backa i naravno da su u svim pali bez ispaljenog metka jer u tim utakmicama ni LeBron nema snage za povući, dapače to su susreti u kojima obično vuku sporedne opcije. Koje ovdje ne postoje. Tempo Netsa tako nisu mogli pratiti, dan nakon što ih je pretrčao Orlando isto im je napravio i Brooklyn i to bez Russella i Lina. Korver je opet bio rijetka svjetla točka, šuterski je pomogao da se pokrenu i izvuku iz rupe, ali ne možeš dobiti utakmicu ako nisi u stanju odraditi barem jednu stop reakciju.

I dok su protiv Netsa još nešto i pokušali, protiv Pelicansa nisu ni imali šanse. Očajan pristupu obrani bio je prisutan i u ovoj utakmici gdje je Lue pokušao novim umjetnim šokom razdrmati momčad, gurnuvši Shumperta umjesto Crowdera u startnu postavu. Što je u suštini nebitno jer LeBron je i dalje primarni kreator, a Crowder očito nije previše pomogao oko energije sporedne postave koju su čak i Pelicansi, poznati po manjku dubine, nadigrali. Ovdje pak pada u vodu priča o teškom rasporedu jer su za ovaj susret imali tri dana priprema i svejedno su u oba smjera izgledali kao da su se jučer okupili prvi put u životu.

Pelicansi su tako izgledali kao Warriorsi dok ih gazili tranzicijom, a onda su ih uništili i Knicksi. Zinger je trpao preko Thompsona kao da ne postoji, a to je jedini kvazi-centar kojega su mogli staviti na njega da ga izgura s posta, a kada su počele pljuštati i trice nakon što su Knicksi shvatili da je ovo nešto kao trening, stvar je bila gotova. A koliko toga je još gotovo u Clevelandu saznat ćemo uskoro.

FUN CRAP

23. KNICKS

Solidna pobjeda protiv Netsa, usporili su igru spuštanjem lopte u postu Kanteru i Zingeru koji su zabijali kao na treningu - Netsi nisu ubacili dovoljno trica da se pokrenu i jednostavno ovo nije bila njihova večer, što se može pripisati i nezgodnom matchupu jer definitivno nemaju tijela za braniti dva ovako spretna igrača u postu. E, sad zašto ih nisu pretrčali, pa to je već problem Netsa, Knicksi su svoje napravili.

A nastavili su isto raditi i protiv kilavih Nuggetsa i još kilavijih Cavsa. Od momčadi koja nije trebala imati smisla tako  su odjednom postali čak i zanimljivi, prvenstveno jer je Porzingis ove utakmice koristio da trpa na sve moguće načine i istakne se kao igrač tjedna u mojoj knjizi, a zatim i zbog solidnih nastupa mladog Ntilikine koji je donio odličan defanzivni učinak u rolu back-up playa uz zanimljiv kreativni potencijal. Protiv boljih obrana neki njegovi pasovi neće proći, ali definitivno čita igru te ima potencijala igrati solidnu rolu veći dio sezone. Igra mu je malo prebrza, sve radi za NBA uvjete sporo, ali kad ima vremena za dodati pas i šutnuti, kao što je imao protiv Netsa, izgleda kao kompletan košarkaš. Uostalom, njegove minute na jedinici, micanje Sessionsa na dno klupe i jahanje veterana Jacka zaustavili su na trenutak krvarenje Knicksa na poziciji tako da je i to razlog zašto su odjednom izgledali solidno prema naprijed.

Protiv Cavsa i Nuggetsa dobar ritam su uhvatili i šuteri, trice su počele sijevati sa svih strana i ovo je svakako njihov moment na suncu kojega će pokušati razvući na što duže. Hornacek je sredio rotaciju, srezao je točnije, našao ljude na koje se može osloniti i sada ostaje vidjeti koliko dugo mogu ostati oko 50% učinka jer raspored im je još dva tjedna poprilično ugodan.

24. LAKERS

2-2 na nezgodnom rasporedu nisu loš rezultat, pogotovo jer nisu izgledali naročito dobro čak ni u pobjedi protiv Wizardsa. Tu im je Washington lošom partijom pružio šansu u završnici, iako treba pohvaliti solidnu obranu Ingrama i KCP-a na Wallu i Bealu, a posebice novu dobru partiju klupe. Taj kvartet Randle-Kuzma-Clarkson-Hart već je postao njihovo najveće oružje, što su potvrdili i protiv Raptorsa gdje su ih vratili u igru prije nego su starteri opet prosuli priliku. Uostalom, to što je Walton na kraju izvadio iz igre Balla i Lopeza kako bi nastavio jahati Randlea i Clarksona sve govori. Protiv Jazza nisu imali šanse, back-to-back u Salt Lake Cityu protiv onakve obrane ne može završiti nikako drugačije nego porazom, ali su zato naplatili sve protiv Detroita koji je igrajući treću utakmicu u četiri dana, a posebice nakon pobjeda protiv Clippersa i Warriorsa, više razmišljao o noćnom provodu nego o Lakersima.

25. NETS

Iskoristili su "umor" LeBrona i njegovih Cavsa da ih pretrče i izrešetaju, na kraju su zamalo sve prokockali, ali onda se od nekud pojavio Dinwiddie kako bi spasio stvar bombama u klasičnoj "kome trebe Lin" partiji. I sve to bez Russella koji je dobio dan odmora. Protiv Knicksa pružili su manje inspiriranu partiju usprkos povratku Russella, nisu mogli ništa ubaciti, kad su se Knicksi odvojili više nije bilo povratka jer nemaju obranu na koju se mogu pozvati i u biti izgledali su baš očajno. Nešto bolji su bili protiv Nuggetsa, ali opet isti problem, kada je protivnik ubacio u brzinu više, odnosno kada nisu mogli ubaciti dovoljno, nisu imali ništa za što bi se uhvatili. Manjak obrane i sve manje raspoloženih opcija u napadu bili su vidljivi i protiv Sunsa koji su ih rutinski sredili u završnici zrelijom igrom. Nastave li ovako, uskoro će u kategoriju ispod.

JUST CRAP

26. SUNS

Novopronađena borbenost isplatila se protiv Jazza, a novi smjer Triano je dodatno naglasio odlukama poput one da igra završnicu s Jacksonom umjesto Warrena ili s Lenom uz Chandlera. Naravno, pomogla je i kriminalna šuterska večer Jazza koji su igrali drugu večer back-to-backa, ali pobjeda je pobjeda. Isti pristup prikazali su i protiv Blazersa, nije upalilo jer nisu mogli pratiti Lillarda i McColluma, ali opet su bili dobri. Triano je sredio rotaciju, igra isključivo s četiri visoka koja rotira po potrebi pazeći da Bender i Len dosta minuta provode s nekim od startera, koristi dva playa, četiri vanjska, s tim da Booker ima šihtu više s rezervama na štetu Danielsa. Uglavnom, očito nije teško složiti rotaciju da ima smisla i da se ne sramotiš, što su potvrdili i protiv Netsa. Njihova ozbiljnost u obrani bila je previše za kilave Netse, koji su uz to dozvolili Mikeu Jamesu, čovjeku kojega na League Passu smatraju onim Mikeom Jamesom koji je zadnje partije odigrao prije četiri sezone za Bullse, da ih secira kao rasni playmaker. Svakako treba spomenuti i da je Bender dobio priliku igrati završnicu i da je solidnim nastupom opravdao povjerenje. Zabio što je trebao, nije griješio s loptom i nije ispadao u obrani.

27. MAVS

Imaju momenata, ali uglavnom ih nisu u stanju razvući dovoljno da dobiju utakmicu. Nakon očajnog prvog tjedna (a porazi od Hawksa i Kingsa im stvarno nisu trebali) konačno su upisali pobjedu protiv Memphisa zahvaljujući sjajnoj partiji Smitha, ali i tome što su konačno odigrali dobro pod vlastitim košem. Noel je startao i odradio posao u petoj startnoj postavi koju je Carlisle iskušao u pet utakmica. I to je manje-više postava koju će morati jahati ako misle preživjeti jer s Dirkom na petici jednostavno ne ide. Doduše, ne ide ni s njim na četvorci, ali barem nekako drže priključak u skoku. Uostalom, kada prebace Barnesa i Matthewsa za poziciju niže, postanu snažniji i duži i barem se mogu nadati da će biti u stanju igrati pristojnu obranu.

Tako nešto im je pošlo za rukom i u uzvratu u Memphisu, ali ovaj put Smith nije bio dovoljno dobar prema naprijed da bi imali šansu. Što je problem jer ako će im da budu konkurentni trebati dobra obrana s Dirkom i rookiem, odnosno odlične partije tog istog rookiea u napadu, neće imati previše prilike za slavlje. Solidno su izgledali i protiv Sixersa, ali izostanak Matthewsa opet ih je bacio korak unazad, primili su previše, a Smith opet nije bio na ROY razini. Što će teško i biti u skorije vrijeme obzirom da ga od prve utakmice sezone muči koljeno zbog čega je protiv Jazza u novom porazu odigrao samo 17 minuta. Uglavnom, imaju dovoljno da tu i tamo slože niz dobrih rezultata, ali raspored im još dugo neće biti povoljan i dok dođu do zraka mogli bi biti u takvoj rupi da više ništa osim lutrije neće ni biti važno. Ako je uopće u ijednom trenutku i bilo.

28. HAWKS

Poraz od Bullsa klasični je tanking potez, bez Schroedera i Ilyasove bili su taman na razini koju i Chicago može pratiti. Kompletni nisu imali dovoljno za Denver usprkos povratku ovog dvojca u rotaciju, nije pomogla ni nova epizoda Marco Belinelli Experiencea u završnici. Bucksi su ih pak pregazili, toliko o tome da će obrana biti jača strana.

29. BULLS

S 36% šuta iz igre dobili su Atlantu bez Ilyasove i Schroedera. Toliko o tome. Klupa kriminalna, 8 poena u drugoj četvrtini protiv Oklahome. Teško da bi mogli ostvariti zapaženi rezultat i u G-ligi. Opet, barem se bore i zato evo im tjedan bez zadnjeg mjesta - za razliku od Kingsa ne mogu bolje.

30. KINGS

Zadnje mjesto zaslužuju prije svega jer imaju roster za igrati bolju košarku od ove koju prezentiraju. Treba samo pogledati oko sebe što izvode momčadi u sličnom stanju. Oni pak pokušavaju igrati s dva paralelna rostera, iako nemaju ni onaj jedan pošteni. Nakon što ih je Cousins sredio u osvetničkom pohodu, dali su dan odmora Randolphu i Hillu kako bi testirali klince, što nije dobro izgledalo jer su izabrali Wizardse kao pokusne kuniće. U utakmici u kojoj bi imalo smisla testirati klince, protiv Pacersa, vratili su mumije u akciju i nestali bez traga. Dobra vijest je barem da Fox izgleda dobro što im daje izglede da će kad-tad složiti nekakvu seriju dobrih igara, a isto tako je jasno da je Bogdanović bolji košarkaš od Hielda te da bi mu vrlo skoro mogao uzeti i nešto minuta na dvojci kako bi na boku mogli zaigrati s nekim tko će donijeti nešto dužine i mase u obranu jer ova startna postava s tri combo beka nema smisla u NBA osim u kraćim šihtama. Bogdanovićeva i Foxova spretnost s loptom i na lopti ima potencijalnu težinu, samo moraš ih koristiti kao bekovski par većinu vremena, a protiv Indiane jedva da su zaigrali zajedno.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Wolvese ceka sudbina Clippersa s Docom; dva all-stara, menadzeri tvrdoglavci, rupe na bokovima – vidi se obrazac. Thibs je spao kurcu za usi, obrani bi trebalo valjda jos 6 trening kampova da se uigra, a ni u napadu nisu bajni dok matori Crawford mora izvodit carolije.

    I ne bi jos dovodio u pitanje Townsov mentalitet. Jebote pa zivimo u vremenu kad Lakersi grade oko Lonza Balla, a ovaj uzima bijednih 15 lopti po mecu. I mora gledat Wigginsa kako se ispucava i baca cigle s penala. Kako ce igrat nego na autopilotu?


Leave a comment

Trackbacks are disabled.