ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

3Nov/1710

ICE! ICE! ICE! ICE-COLD WOLVES D

Nakon dva tjedna akcije i sedam odigranih utakmica Minnesota Timberwolvesi imali su uvjerljivo najgoru obranu lige. Goru i od Netsa, Dallasa, Sunsa i Bullsa - srećom postoje Cavsi koji su im se u proteklih par dana pridružili na dnu. Gdje su problemi u defanzivnoj igri Wolvesa koji će ministru obrane Thibodeauu skinuti još poneku dlaku s glave?

Thibs je s razlogom na glasu kao elitni defanzivni stručnjak. Za vrijeme njegove trogodišnje avanture u Celticsima, gdje je bio Riversov pomoćnik za obranu (u naslovu iz 2008. i slaganju obrane protiv Lakersa ima itekako velike zasluge), ekipa je redom zauzimala sljedeće pozicije u defanzivnom rejtingu: 1., 2., i 5.. Kada je prerastao ulogu Docovog glavnog pomoćnika i preuzeo Bullse ovi su u pet godina njegove vladavine samo jednom ispali iz TOP 10 najboljih obrana lige na kraju regularne sezone: 1., 2., 6., 2., i 11. Jedini put kada se to dogodilo bilo je u zadnjoj sezoni kada je cijela Roseova generacija Bikova polako nestajala sa scene, mahom pokošeni ozljedama ili razmjenama.

Rondo, Pierce, Garnett, Tony Allen, Perkins u Bostonu, Noah, Deng, Butler, Gibson, Brewer, Ašik u Chicagu, ispunjavali su glavni preduvjet za dobru obranu – ljudstvo. Thibs bi se na to nadovezao defanzivnim shemama, beskonačnim trening drillovima i urlanjem uz liniju tijekom utakmice što je garantiralo uspjeh. Njegove obrane uvijek su se temeljile na kontroli tempa, zaštiti obruča, protivničke tranzicije i skoka. Trenerski trademark Thibodeaua na ovoj strani parketa bila je i ostala takozvana ICE obrana picka koju je (skupa sa svojim asistentom Ronom Adamsom) popularizirao. ICE obrana side pick and rolla usmjerava protivničkog beka uz aut liniju, a oduzima mu se ulaz u sredinu. Drugim riječima, maksimalno mu se skraćuje prostor za manevriranje i otežava pregled igre. Time se postiže  da igrač koji čuva igrača s loptom stoji paralelno uz aut liniju gotovo priljubljen uz kuk ball handlera, otvara mu prostor za ulaz uz liniju dok defanzivni centar čeka u zoni, otprilike podjednako udaljen od igrača s loptom i igrača koji postavlja blok. Ovakav tip obrane zahtijeva preciznu sinkronizaciju svih pet obrambenih igrača, a posebno pokretljiva treba biti help obrana koja se pomiče prema reketu kada krene protivnički pick, dok istovremeno moraju biti spremni pokriti stranu bez lopte ako protivnik brzom promjenom strana prebaci težište igre. ICE obrana picka tako ne ostavlja puno opcija protivniku, najbolje što od nje može dobiti je pick and pop šut visokog ili skok šut beka s distance, što i nije tako loše. Nego, da ne kompliciram dalje:

Na istim idejama i temeljima je lani Thibodeau počeo graditi ekipu Timberwolvesa. U prvoj sezoni od mlade momčadi koja do tada nije imala od koga učiti nitko nije očekivao previše. Završili su u donjem defanzivnom domu kao 26. obrana lige. Zato se u drugoj Thibsovoj sezoni za komandama Wolvesa očekivao defanzivni iskorak, posebno kada je ekipi dodao svoja dva legionara iz Chicaga, Butlera i Gibsona. Čekali su se samo iskoraci Wigginsa i Townsa na ovoj strani parketa pa da se Thibodeau sa stilom vrati u sedlo i zajaši vrh tablice defanzivnog rejtinga. Možda prerano, s obzirom na to u kojem se dijelu godine sezona odvija, ali ipak moramo zaključiti da Towns nije Noah, Wiggins Deng, pa čak ni Teague Rose. Klupa je lišena defanzivnih majstora, a čak i Thibodeau otežava situaciju sumnjivim obrambenim planovima.

BLACK HOLE TOWNS

Franšizni talent, legitimna prva napadačka opcija, Unicorn, humanist, divan zet. Towns je sve to. Ali Towns je uz sve to i velika obrambena rupa o čemu se, čini mi se, u NBA javnosti trenutno ne priča previše, a trebalo bi. Pogledao sam svih sedam utakmica Wolvesa (zaključno s Miamijem) i zabrinut sam hoće li KAT ikada biti približno dobar defanzivac kao što je napadač. Trenutno je Harden na centru, mislim da je to dobra paralela.

Vjerojatno sam prekritičan prema njemu s obzirom na njegovu dob, činjenicu da igra najzahtjevniju defanzivnu rolu i kontekst, odnosno dijeljenje parketa s još nekoliko loših defanzivaca kojima mora čuvati leđa, dok u napadu nosi glavninu tereta. Ali, to nije sve… KAT trenutno u svojoj igri nema tu rudarsku notu kakvu je imao Noah. Mekan je u duelima, gubi skok bitke, faulira previše i nekad mu se jednostavno ne da znojiti u obrani. Sve to, plus taktičke manjkavosti kakve iskazuje iz večeri u večer na obrambenoj strani parketa, dosta je kumovalo najlošijom obranom lige za Minny.

Wolvesi se pokušavaju držati ICE principa kod obrane pick and rolla, ali još je to jako daleko od toga da poprime konture ozbiljne defanzivne družine. Bekovi kasne u postavljanju i teško probijaju blok, pomoć na strani bez lopte kasni, a Towns ima svoje probleme. Često se previše kocka i želi ukrasti loptu, nekada gubi rollera iz vida i dopušta da mu uđe iza leđa, a nerijetko i potpuno iskače iz tračnica ICE obrane i visoko izlazi na obranu picka, što se sve može vidjeti ovdje:

Minnesota prima 0,92 poena po posjedu iz „ball handler“ situacija što je četvrta najlošija obrana lige. Dijelom je to povezano s onim da ICE obrana ostavlja šut igraču s loptom, ali većim dijelom je problem, ne u koncepcijskim rizicima, nego u izvedbi Townsa i društva koji otvaraju koridore bekovima. Ništa bolja situacija nije ni s obranom „roll čovjeka“. Vukovi u tom segmentu imaju 5. najgoru obranu lige jer dopuštaju 1,22 poena po posjedu, dok sam Towns u takvim situacijama dopušta visokih 1,33 poena.

Dakle, Thibodeauov zaštitni znak je izblijedio. Obrana picka kod obje situacije ne funkcionira što je jako loša vijest za ekipu koja igra u ligi gdje većina napada ovisi upravo o pick igri. Thibs se trudi riješiti problem od utakmice do utakmice. Recimo, protiv Oklahome je dobar dio utakmice Westbrooka čuvao Butler, jedini sposoban defanzivac na lopti koji uz to i jedini ima mentalni sklop posložen za odrađivanje te zadaće većinu večeri, ali je i jedini sposoban fizički odgovoriti Westbrooku i razbijati Adamsove blokove, odnosno ići preko njih. Protiv Heata koji igra čisti pick and roll napad s nekoliko kreatora uvijek na parketu opet je Butler nosio većinu posla protiv Dragića, što je posljedično razigralo Waitersa. Na toj utakmici Thibodeau je više nego do tada u sezoni pokušavao switchati, praktički većinu pick akcije Miamija, i to nije izgledalo dobro.

Upravo protiv Heata Towns je pokazao još jednu defanzivnu slabost koja je Bamu Adebayu priskrbila utakmicu karijere. KAT je trenutno jako zaljubljen u svoje blokade, toliko da ozbiljno sumnjam kako sam sebe posjeduje na fantasyju. Ima dobar osjećaj za blokadu, trenutno je četvrti po prosječnom broju blokada po utakmici, i zatvara TOP 15 po blokerskom postotku, ali prečesto ga ta želja da blokira sve što se nalazi oko obruča košta toga da njegov čovjek ostane sam i samo lagano zakucava lopte:

U gotovo svakoj od ovih situacija KAT je bespotrebno u zraku, skače i želi blokadom zatvoriti prilaz obruču. Adebayo u svakoj situaciji ostane sam ispod koša i zakuca te otpatke putbackovima jer strana pomoći ne stiže dovoljno brzo reagirati. Da ostane na tlu i samo zadrži vertikalnost imao bi vremena i zatvoriti čovjeka kojeg čuva, samim time i onemogućiti protivnika da na krajnje jeftin način dolazi do poena. Trenutno Minnesota protivnicima dopušta čak 51,4 poena po utakmici iz reketa (lošiji je samo Orlando s 53) uz realizaciju od suludo visokih 69,7% (iza njih su samo Mavsi i Sixersi).

Gore sam spomenuo da Towns nema taj defanzivni intenzitet koji je imao npr Noah ili koji imaju klasični defanzivni specijalisti.

Prva situacija nije cut, ali je Towns zaboravio izaći pokriti svog čovjeka na tricu i samo bespomoćno promatra situaciju pri, još uvijek, koliko-toliko aktivnom rezultatu za Wolvese. Onda je Jones dopustio cut uz osnovnu liniju ali Towns ne zatvara dobro, a treća je klasična mentalna greška i dopušten backdoor cut jer gleda loptu, ne i igrača. Većina ovih defanzivnih felera je lako popravljiva, pitanje je samo može li KAT upaliti defanzivne motore ili će mu se defanzivna igra u budućnosti i dalje mjeriti povremenim blokerskim paradama.

ALWAYS ONE STEP BEHIND WIGGINS

Wiggins je budućnost Wolvesa, igrač koji se treba razvijati skupa s Townsom, i koji s Townsom proživljava slične obrambene muke. Fama o Wigginsu kao potencijalnom novom velikom krilnom stoperu, sjećam se, krenula je od njegove rookie utakmice protiv Houstona kada je pazio na Hardena.

Nažalost, nakon toga Wiggins i obrana u bilo kojem obliku ne idu jedno s drugim. Ako Towns nema taj mentalni sklop da radi svih 48 minuta u obrani Kanađanin ima još i manje. On je još nonšalantniji od KAT-a u tom dijelu igre, iako mu je teže tijekom utakmice pronaći zamjerke. Vjerojatno zato jer ne igra ni približno zahtjevnu rolu kao Towns, i vjerojatno zato jer Butler uvijek na perimetru čuva najopasnijeg protivničkog kreatora. Utakmice protiv Oklahome, Indiane i Miamije ipak su bile dobar indikator gdje se Wiggins nalazi u obrani. Oladipo mu je zabio 28 (68% šuta iz igre), George 23 (uz 50% šuta iz igre), a Waiters 33 (50% šut iz igre).

Posebno je bolna bila utakmica protiv Miamija gdje ga je Waiters, i ne baš najeksplozivniji dribler na svijetu, u svakom ulazu ostavljao iza sebe već na prvom koraku. Još je to bila i ona utakmica gdje su Vukovi dosta toga preuzimali pa je i tu bilo tragikomedije i loše komunikacije s Wigginsom u glavnoj ulozi:

Wigginsu nedostaje ne samo u izolacijama taj jedan dodatni korak, nego i u obrani handoffa i igrača koji se kreću kroz blokove. George, pa i Bogdanović u momentima kada bi ga čuvao, su mu radili velike probleme jer kasno krene u trku, i plus je svaki blok „njegov“. Wiggins je lani primao 1,05 poena po posjedu iz handoff situacija, a iz off screena 0,98 poena.

Pogled na net ratinge nam otkriva da su i Towns (-1,4) i Wiggins (-3,5) negativni u koš razlici na 100 posjeda. Jedino je Butler od cijele Minnesotine ekipe u plusu (+0,7), ali i ima dvije utakmice manje jer je propustio vrele Pacerse i Pistonse na back to backu. Na drugoj strani malo detaljnije proučavanje on/off brojki dovelo me do očekivanog, ali zanimljivog podatka. Kada su Towns i Wiggins zajedno na parketu, bez Butlera, momčad prima čak 134 poena na 100 posjeda. S takvom postavom su odigrali ukupno 68 minuta i 128 posjeda. Očito da ne bi trebali više. Kada Butler igra s ovim dvojcem stvari su puno bolje. Zajedno su na parketu odigrali 125 minuta, 241 posjed i primaju 106 poena na 100 posjeda.

Obrana bez Jimmyja kod Wolvesa jednostavno ne funkcionira. Ključan je u obrani picka, u izolacijama, i kao help defender. Pogledao sam samo njegov defanzivni on/off prema kojemu Wolvesi s njim na parketu primaju 112 poena na 100 posjeda, a bez njega čak 121. Thibs slobodno može zapaliti svijeću za njegovo zdravlje, štedjeti ga neće sigurno jer Jimmy Buckets je trenutno one man defense u ovom kontekstu.

I DON'T GIVE A FUCK TEAGUE

Da, dobro primjećujete. Ekipa Wolvesa je prepuna bolikurčina kada je obrana u pitanju, a Teague osjeća ipak daleko najveću bol u preponama da se spusti u stav i krene igrati obranu. Možda čak i veću nego Jamal Crawford. To je jedan od krucijalnih problema Thibodeaua, to što u ovu momčad trenutno ne uspijeva ubrizgati obrambeni identitet. Momčad mu se trenutno puno više zabavlja na drugoj strani parketa za koju Thibs ne mari previše i 8. napad lige uglavnom je posljedica strašne individualne klase Townsa i povremenih bljeskova Wigginsa, Butlera i Teaguea. Trenutno ih služi i trica, zabijaju gomilu poena nakon izgubljene lopte i nakon uhvaćenog napadačkog skoka te stalno „vise“ na liniji za slobodna bacanja. Thibodeau nije unio neke posebno zanimljive inovacije u svoj napad (igraju dosta brže nego što je uobičajeno za njegove ekipe) koji više gura po inerciji nego što je dobro osmišljen sustav.

Teague se tu dobro uklopio kao igrač koji je naučen u Atlanti kako vrtjeti 2 na 2 igru, s potrošnjom igrača zadatka i prosječnom efikasnošću zadržao je nekakav svoj standardni nivo na koji nas je naviknuo tijekom godina. Nikada tijekom tih godina nije bio kandidat za All-NBA obrambenu petorku, ali solidno se snalazio u Hawksima u agresivnoj Budenholzerovoj obrani gdje je mogao vrebati loptu na linijama dodavanja i to mu je išlo dosta dobro. Za ostale defanzivne zadatke nije jer nema fizikalije, a nema ni „motor“. Imam osjećaj da bi ga Thibodeau najradije izbacio iz petorke samo da ima tu, ne znam, Natea Robinsona umjesto Tyusa Jonesa koji je još gori obrambeni igrač. U prvoj utakmici sezone protiv Spursa Thibodeau ga je ostavio na klupi cijelu posljednju četvrtinu. Toliko je bio "zadovoljan" onim što je vidio od njega u obrani u prve tri:

Prva i zadnja akcija su ulazi Murraya koji se doslovno poigravao s Teagueom, u drugoj je zeznuo preuzimanje ili nije ispratio svog igrača, u trećoj mu Mills bježi kroz blokove, a u četvrtoj su mu opet prodali cut. Kakav nered od igrača.

U idućim utakmicama Thibs ga je pokušavao sakrivati. Protiv Oklahome je čuvao Robersona, protiv Heata Richardsona. Ali tu onda dolazi do novih problema, jer ako Teaguea udaljavaš od igrača s loptom, i stavljaš ga da čuva korner, gubiš na help obrani jer on nije u stanju tijelom zatvoriti prilaze košu kao što to može Butler npr. I ne samo to, nego nema ni koncentracije, a ni pameti da to odradi. Ne može zagraditi višeg igrača, gubi iz vida igrača bez lopte pa mu prodaju cutove, i u stanju je zajebati svaki switch. Kakav nered.

LAZY TRANSITION D

Thibodeau bi vjerojatno nekako i prešao preko toga da mu momčad ne može obraniti pick i prima previše poena iz reketa uz monstruoznu realizaciju suparnika, ali kap koja prelijeva čašu je defanzivna tranzicija. Wolvesi u tom dijelu obrane dopuštaju protivnicima uvjerljivo najviše poena od svih ekipa, čak 16,9, što je za poen više od patetičnih Sunsa, valjda jedine ekipe koja mari manje za obranu od Wolvesa, ali i koja igra i puno bržim tempom od Wolvesa.

Imamo primjer njihove lijene defanzivne tranzicije iz utakmice s Pacersima:

Indiana uz Warriorse, Lakerse i Thunder zabija najviše poena po utakmici iz kontre. Kada se namjere na obranu sličnu Wolvesima trude se maksimalno trčati što su uspješno prezentirali u Target Centeru nedavno. Minnesota je u toj utakmici promašila veliki broj čistih zicera na obruču. U ovoj kompilaciji gore vidimo kako Teague i Muhammad promašuju otvorena polaganja, pa je ovo klasični primjer kako iz loše napadačke izvedbe lako proiziđe loša obrana. Neke situacije su također savršeno precizno odrađene od strane Pacersa poput onog dodavanja Collisona za Oladipa. Ali većina sekvenci od gore je loše odrađena povratna trka. Kako je moguće da Bjelica u zadnjoj akciji zabije koš, a da njegovog čovjeka koji trči u napad nitko ne pokrije? Zašto često na napadačkom skoku vidimo i po tri igrača Minnesote i samo dvojicu koji se vraćaju natrag?

Defanzivna tranzicija u dobroj mjeri ovisi opet o „motoru“ igrača, ali i ne samo o tome. Momčadi je potrebna i jasna strategija je li primarno zatvoriti tranziciju ili loviti napadačke skokove, koliko igrača ide na skok (samo onaj najbliži reketu ili i krilo može napasti iz pozadine, ili možda nitko kao što su to godinama Clippersi radili?), ide li najbliži igrač na protivničkog igrača s loptom u presing i smetanje, kako riješiti cross-matching u povratnoj trci, itd.

TENTATIVE DECISIONS

Već i prije otvaranja trening kampa Thibodeau je znao da u startnoj petorci pored Townsa na visokim pozicijama želi Taja Gibsona. Towns će igrati peticu, Gibson četvorku i time će kozmička nepravda iz Bullsa u kojima je Taj bio zamjena Boozeru biti ispravljena i svijet ponovno u ravnoteži. Gibson je uz Butlera najbolji defanzivac kojeg Thibs ima na raspolaganju, jedan od rijetkih na kojeg se može osloniti i kojemu može vjerovati da će odraditi prljavi posao. Umjesto njega sa starterima može igrati Dieng, ali onda Towns ne može igrati peticu, a opcija je i Bjelica kojemu Thibo čini se ipak ne vjeruje toliko. Gibson je tako dobar izbor, ali ne i idealan.

Njegovo uvrštavanje u startnu petorku dolazi za Thibodeaua ipak par godina prekasno. Liga se dosta promijenila od zadnjeg puta kada su njegovi Bullsi dominirali u obrani. Gibson je danas praktički igrač na ničijoj zemlji. Nema visinu za igrati peticu, nema šut za igrati na perimetru kao stretch opcija, a ni brzinu za paziti na četvorke. Igra se danas u NBA ligi u potpunosti premjestila na perimetar, igra se puno small-balla, trojke su postale četvorke, a switch obrana postaje dominantna. Ne mislim da Gibson kao četvorka može raditi defanzivnu razliku u takvom kontekstu. Istina je da će donijeti borbenost, čvrstinu i skok, i da će proliti znoja u obrani, ali isto tako će imati i dosta problema u čuvanju modernih četvorki i switch obrani protiv nižih igrača. Grant, Oladipo, Dragić, James Johnson, Harris i Carmelo su to potvrdili.

Zanima me što bi se dogodilo da Thibodeau malo ravnopravnije raspodijeli minutažu između Bjelice i Gibsona na visokom krilu. Nisam siguran da je Taj toliko bolji igrač od Nemanje da omjer u minutaži mora biti 30:15 u korist Amerikanca.

Kad smo već kod Thibsovih (upitnih) odluka imam još dvije opservacije. Jedna je vezana uz njegov defanzivni plan protiv Spursa, druga općenito uz njegovu obranu na primjeru Olynyka.

Protiv Spursa bez Leonarda u prvoj utakmici sezone Thibodeau je znao kako Spursima jedino preostaje vrtjeti napade preko visokog posta kroz Aldridgea i Gasola. Ako želi ugušiti napad San Antonija treba zatvoriti Aldridgea na kojem je tijekom utakmice mijenjao Gibsona i Townsa. Često se događalo da Taj ili KAT ne igraju čistih 1 na 1 u post-upu nego bi dobivali pomoć i LaMarcusa bi udvajali. Ideja je u osnovi bila dobra jer Aldridgea bije zao glas da ne zna proslijediti loptu na perimetar iz takvih situacija, uči nas tome zadnja playoff serija protiv Warriorsa. Očito je Thibo podcijenio obrazovnu moć Spursa koji su već na početku ove sezone od Aldridgea dobili što su htjeli:

Kada sam gore objašnjavao na kojim osnovama počiva ICE obrana picka naglasio sam da dozvoljava skok šutove s distance i problem mogu biti pick and pop opcije. Ovo drugo je došlo do izražaja protiv Miamija kada je Spoelstra odlučio zaigrati s Olynykom na petici i dodatno razvući obranu Timberwolvesa. Nije bilo puno klasične pick and pop akcije, ali Olynyk je uredno bio ignoriran na perimetru što mu je donijelo 23 poena za 30 minuta igre i realizaciju 9/12, 3/5 s trice:

Dok Thibodeau i dalje bude inzistirao na previše pomoći i barikadiranju reketa jednostavno će se morati nositi s ovakvim rezultatima. U situaciji protiv Spursa imamo overhelp na centru, a protiv Heata previše je pomoći bekovima na picku i u handoff varijantama pa centri ne stižu pokriti sve jer stoje predaleko od spot-up šutera, u ovom slučaju Olynyka.

Nakon svega prikazanog i napisanog teško je ipak u Thibodeauu tražiti glavnog krivca za probleme u obrani njegove ekipe. Problem je u strukturi igrača koji je ne znaju ili ne žele igrati. Thibs je krivac što novac potrošen na Gibsona ovog ljeta i Colea Aldricha lani nije pametnije utrošen, ali sada je kasno za naricanje. Minnesota ne stoji loše na Zapadu s omjerom 5:3, dapače, s obzirom na obranu stoje izvrsno. Sumnjam nekako da to tješi pukovnika Thibsa koji će i dalje morati nastaviti trošiti glasnice uz sideline. Više nego ikad.

Posted by Tony Lazarus

Filed under: bball Leave a comment
Comments (10) Trackbacks (0)
  1. Kod Townsa i Wigginsa je očito da nemaju pojma igrati obranu. Primjer, obrambena kretnja bi kao trebala biti sa sto vise sitnih koraka, a Wiggins u vecini akcija stoji toliko siroko da nema sanse da ispostuje taj dio, bekovi ga jednostavno probiju obicnim bezglavim zaletavanjem jer nikada niju u poziciji da se iz kukova uz male korake brzo okrene i zatvori prodor. Kakav je tu princip pomoci dogovoren nemam blage veze, ali u bazi im se obrana raspada plus nakon toga nisu u stanju odrotirati obranu zbog nastalog viska, kompletna ekipa kasni na zatvaranju.
    Vlada u njih epidemija kurcoboljitis…

    Kad imaju ovakav propast u obrani jos bi im se Thibs moga narugat i iz zajebancije rec Townsu da od sada igra obrambenu cetvorku pa nek malo leta po perimetru.

    Zadnje, ima li u ligi ekipa s nizom, neatleticnijom, slabijom kombinacijom plejeva od Teaguea i Jonesa…..

  2. Taman htedoh reci bravo Gira, al u stvari bravo Toni. Odlican tekst i do tancina opisan problem koji imaju i zbog kojeg ce tesko u PO proci kad se zategnu odbrane.
    Najneverovatnije od svega je to da nemaju ljudstvo, a ljudstvo je birao trener. G. Hill umesto Teaguea, Bjelica na 4 umesto Taja, a da se ta lova potrosila na gospodu poput Simmonsa, Sefoloshe, Jerebka, Allena siguran sam da bi i odbrana a bome i napad bili bolji. Laganih top10 u oba smera, bez obzira na ova sranja koja prave Wiggins i Towns. Pa jebote Spursi su izvukli neku 3&D masinu van drafta, izvesni Paul od kojeg je na ovom rosteru bolji dvosmerni igrac samo Butler.

  3. Pretjeruješ s Townsom, Hawk. Jasno mi je da puštaš ovlaž razbijajući paradigme i razotkrivanje vjerovatno najtalentiranijeg mladog igrača lige kao (samo) novog Brook Lopeza bi bila velika recka na tvom imaginarnom kundaku, ali upirati prstom u nekoga zbog nečega što uopće nije tako lako naučiti u situaciji gdje su stvari daleko od idealnih je ipak too much. I ove paralele s Noahom, isključivo šljakerom koji je kanalizirao svu energiju u obranu (da se ne bi zavaravali onim utakmicama s desetak asista; njegova uloga na atraktivnijoj strani parketa je bila minorna i rezultat je zamisli koja nalaže korištenje drvoidnih visokih kao mantinele s ciljem nanošenja najmanje moguće štete vlastitom napadu) je besmislena. Mislim da za njega ima još vremena prije donošenja konačnog zaključka, a da su Wiggins i uprava puno veći problemi za Wolvese.

  4. bit će dobri Timberwolvesi jer na koncu imaju previše talenta, ali ovo mi je kao da gledam nešto manje talentiranu verziju OKC-a prijašnjih sezona. nego i Zach Lowe je primjetio da je Towns loš u obrani, kako kaže on je “block hunter” išto znači da kao Hassan radije ide za blokadom nego za contestom na obruču

  5. Kad smo na mladim centarskim nadama, postaje li nabacivanje lopte u post Embiidu problem za Philu?
    Sve 5, dečko može zabit u postu, tu i tamo prodati nekome neke gym shakeove, ali ne djeluje baš efikasan u tim situacijama, ne zna baciti povratnu i užasno guši igru

    A o problematičnoj komponenti ega da ne govorim, kad ovaj u drugoj NBA sezoni radi iste pizdarije zbog kojih je Dwightu Howardu propala karijera.

  6. @lasta – “velika recka na imaginarnom kundaku”, odlična figura!

    Nego, nije mi jasno zašto mi se, reka bi Mamić, imputira prorokovanje oko Townsa kada sam ga očinski uzeo pod zaštitu i u tekstu, u ulomku koji počinje s: “Vjerojatno sam prekritičan prema njemu…” 🙂

    Nitko ne kaže da je gotov proizvod, samo da je trenutno Bargnani razina.

    Noah je bio samo paralela s Bullsima, možda prenaglašena, prihvaćam.

  7. @Tony Lazarus, ma prvo sam pomislio da je Komesariu zagorio ajvar pa je opet sav negativan nakon što ga je “ogulio” i neki dan u rankinzima, ali vidim jednako ste mračni čovječe. Pa jedini problem tamo je Thibs koji je osrednji trener i katastrofalan menadžer i koji će napravit od Wolvesa isto ono što je Doc napravio od Clippersa, a čisto sumnjam da su dva eventualna ispadanja u drugoj rundi nešto čime će se svi zadovoljiti. Tom se tipu daje previše kredita kao defanzivnom guruu, pogotovo danas kad malo koji visoki ne sutira izvana, a njegov specifičan stil obrane im ostavlja gomilu prostora. Zadrt je, ne zna ili neće da se prilagodi, ako nešto ne funkcionira pokušaj s nečim drugim jebote, više zone, Wiggins i Towns možda nikad neće biti Deng i Noah ali valjda je poanta maksimizirati ono što imaš na raspolaganju. Ali ne, jedino što će taj poduzeti jest pojačati ton, zato i priča kao da doručkuje napalm.

  8. Towns je u tandemu sa Bjelicom defanzivno bolji nego sa Diengom. Javnost nam je servirala laz koja glasi da su Wiggins i Towns najveci defanzivni potencijali lige i tu lezi cjeli problem ove price, a to sto su njih dvojica brzi, dugi , atleticni samo nas jos vise zbunjuje.

  9. okc nezna di udara, lillard i nurkic ih vratili na tvornicke postavke

  10. @gee – hoćeš li naći vremena za napisati pokoji NCAA tekst? neke rankingse, najbolje prospekte, bilo što.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.