ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

10Dec/1717

KNOX ON WOOD

NCAA sezona počela je u znaku FBI istrage koja je konačno potvrdila ono što odavno znamo, a to je da sveučilišnim sportom drmaju mafijaši, odnosno svi oni spremni kršiti pravila ionako nametnuta kako bi se određena elita besramno bogatila uz minimum ulaganja u radnu snagu. Ako ništa drugo, sada konačno možemo u kurac poslati svakoga tko misli kako je NCAA išta više od kampa za buduće NBA zaposlenike. A ova odlična draft klasa, možda i bolja od prošlogodišnje, nudi ih hrpu potencijalnih i to na svim pozicijama, što je itekako bitno. Skoro pa sve momčadi koje završe u lutriji imat će šansu dočepati se prospekta all-star potencijala tako da se ove godine stvarno isplati ne loviti osmu poziciju. Drugim riječima, ne tankirati u ovakvom kontekstu ako ste momčad kojoj je gornji domet 41 pobjeda trebalo bi biti kažnjivo otkazom cijeloj upravi.

U ovom prvom NCAA osvrtu tako ću se isključivo pozabaviti s tih 12 imena koja stvarno odskaču, a usput ću spomenuti i 12 najzanimljivijih momčadi koje ćemo sigurno gledati u Turniru. Krenimo prvo od talenta. Kao ni prošle sezone ni ove godine nema očitog prvog picka, ali jedan momak se ipak izdvaja jer nitko drugi nije u njegovim godinama ostvario ovakav CV u ozbiljnim utakmicama i nitko drugi ne dolazi sa 100% osiguranjem od neuspjeha. O plafonima se da razgovarati i možda neki prospekti imaju i više talenta, ali naš broj 1 definitivno ima najmanji podrum.

1. LUKA DONČIĆ

Njegova otpornost na metke ide toliko daleko da sam čak zanemario običaj po kojem u ovim izborima ignoriram prospekte izvan NCAA. Kako ignorirati potencijalno najboljeg igrača generacije? O njemu ne treba trošiti previše riječi što se talenta tiče - možda neće biti primarni kreator na sljedećoj razini, ali kao pouzdan strijelac s dovoljnim šuterskim rasponom sposoban kreirati, igrati obranu i diktirati tempo u oba smjera neće imati problema doći do ozbiljnih minuta gdje god bude izabran. Ono što me fascinira još više od igre je njegova zrelost ne samo netipična za godine, već i debelo iznad one razine koju očekujemo od najpouzdanijih profesionalaca. Dončić je projekt odrađen bez mane, od malena određen da bude najviše što može i pri tome nitko u njegovom razvoju gotovo da nije napravio pogrešan korak. Dapače, odluka da ga se parkira u Real, a onda i sreća da je istovremeno imao i prilike i da ju je znao iskoristiti, pokazat će se vizionarskom, iako to ne znači da će Dončić imati ikakvih problema s prilagodbom jer je od malena dio scene i preko bare. Za njega odlazak u NBA neće predstavljati baš nikakav problem jer je i to nešto što se priprema već 5-6 godina, a uostalom ovaj tim oko njega, pa i on sam, očito su dokazali da znaju što rade. Samo da nalete na jednako ozbiljnu franšizu.

2. DEANDRE AYTON

Već godinama se vodi kao prvo ime ove generacije i sljedeći veliki klasični centar nakon Odena, Thabeeta i Embiida. Igra u oba smjera ono što se očekuje od pozicije, a uz to je dovoljno pokretan u obrani da može ostati i na perimetru, odnosno ima finu igru licem košu i meku ruku s rasponom do poludistance koji će se vrlo brzo dati raširiti i do trice. Ima tu dozu finese - iako ne kao Embiid, ali ni Embiid nije bio ovako fluidan s kretnjama na Kansasu kao što je danas - koja je neophodna, idealne fizikalije i elitni atleticizam, jedino je pitanje ima li tu glad da bude najbolji na parketu koja je očita baš kod Embiida.

3. KEVIN KNOX

Uz Dončića on mi izgleda kao najsigurnija oklada drafta. Ima dužinu i motor koji neodoljivo podsjećaju na Ingrama, samo što je bolji kreator u ovim godinama nego je to bio Ingram. Praktički, uz to što donosi all-round kvalitete na bok, a to je kao što znamo najtraženija roba u NBA ligi, ima i taj potencijal da se razvije u all-star strijelca ako dođe u pravu situaciju. Način na koji ga se ignorira baš je simptomatičan za način na koji se pristupa draftu - iako nije elitni atleta, Knox je na višoj razini kao košarkaš nego je to bio Wiggins svojevremeno. Istina da se atleticizam ne može naučiti, ali ne može se ni košarkaški IQ. Ili ga imaš ili nemaš, a Knox ga ima.

4. COLLIN SEXTON

Da je kojim slučajem bio dostupan u lanjskoj klasi, Sextona bih stavio odmah iza Dennisa Smitha. Momak je praktički De'Aaron Fox sa skok-šutom i da je na Kentuckyu svi bi trubili o novom Caliparievom playmakeru. Nema idealne fizikalije, ali ima srce i sigurna je stvar jer će ga ionako vjerojatno izabrati momčad koja će mu odmah dati uzde u ruke. Ima potencijal biti top 10 playmaker u NBA za 5-6 sezona, a to se ne može reći za svakog dominantnog beka u NCAA.

5. TRAE YOUNG

I dok Sexton još ima nekakvu pratnju oko sebe i bonus u Averyu Johnsonu kao mentoru s NBA iskustvom, jadni Young oko sebe ima hrpu budućih prodavača automobila. Međutim, trener Oklahome je legenda Lon Kruger koji je važnost raširena parketa i trica shvaćao puno prije nego je to postalo moda te je napravio sve da koliko-toliko olakša život svom playmakeru. Young tako doslovno nosi Oklahomu sam samcat u razmjerima neviđenim od doba Stepha Currya na Davidsonu - barem se ja ne sjećam ovakve potrošnje i ovakve kvalitete koja je prati od jednog sitnog beka koji uz to nije vrhunski atleta. Priče o tome hoće li Young biti NBA starter su nepotrebne već nakon 8 utakmica, ono što treba je pokušati ga zamisliti okruženog boljim suigračima u boljem sistemu gdje neće morati svaki šut uzimati preko ruke i iz driblinga. Naime, kakva će mu tek učinkovitost biti kada bude imao prostora i talent oko sebe? Ima vrhunski dribling, vidi parket kao rasni playmaker, a baca i takve pasove, svejedno da li od parketa ili direktno u ruke. Mislim da već sada možemo reći kako je bolji i strijelac i dodavač od Fultza i da za njega nema zime iako je očito da će u obrani biti ogroman problem na idućoj razini. Opet, mislilo se to nekad i za Stepha. Young možda nema takav domet na trici, ali da će moći trpati i razigravati iz pick & rolla u današnjoj NBA nema sumnje. Zabilježite ga uz Sextona kao još jedan top 10 potencijal na poziciji.

6. MOHAMED BAMBA

Bamba je moderni centar iz laboratorija zaduženog za inžinjering ovakvih mutanata sposobnih pratiti evoluciju igre evoluiranjem. Praktički uber-Capela, sa šutom do vrha reketa kao bonusom, a i još većim rasponom krila kakvoga se ne bi sramio ni kondor Gobert. Trebat će mu par sezona da se popuni, još nekoliko da razvije potencijale, ali i da ostane na ovoj sadašnjoj razini - bit će starter u NBA.

7. JAREN JACKSON

Jackson je još jedan solidan centar ala Capela, manje obdaren fizikalijama od Bambe, ali ima potencijal još proporcionalnije popuniti se i ako pri tome ne izgubi ovu skočnost, to je još jedan mogući all-star. Ima igru licem košu razvijeniju od La Bambe - nije kreator, ali može spustit loptu na parket i napasti jedan na jedan zatvaranje, može i šutnuti s postavljenim nogama, a u obrani je već sada odličan zbog sjajnog motora. Mislim, da je igrao playa u srednjoj i da mu pjena izlazi na usta rekao bih da konačno imamo nekoga tko bi mogao biti novi Garnett.

8. MICHAEL PORTER

Nažalost, zbog ozljede leđa nećemo imati prilike gledati ga u akciji na višoj razini, ali po onome viđenom na snimkama iz srednje škole i s raznih turnira Porter je jedan od čistijih šutera koji se pojavio na draftu zadnjih nekoliko godina. Takva kombinacija šuta i dužine na poziciji trojke u rangu je Durantove, ali Porter ipak nije prospekt u takvom rangu jer nije kreator. S vremenom vjerojatno može odrađivati sekundarnu rolu, što bi u kombinaciji s iznadprosječnim postotcima šuta i mismatchem kojega donosi trebalo garantirati sjajnu karijeru, međutim pitanje je može li biti dovoljno dobar u obrani da igra isključivo na perimetru. Šaltanje na lažnu četvorku oduzet će mu dosta te visinske prednosti, iako bi tu razvojem igre iz driblinga mogao dobar dio problema anulirati. Ima pedigre te ne treba sumnjati u radne navike usprkos manjku podataka koje imamo, on je također iz košarkaške obitelji i svojevrsni je projekt, tako da će u najgorem slučaju biti tip igrača kao prezimenjak mu Otto.

9. WENDELL CARTER

S njim izlazimo iz sfere all-star potencijala od kojih boli glava i ulazimo u skupinu sigurnih profesionalaca koji će možda ubosti i poneki all-star nastup. Vjerojatno je bolji prospekt od Bagleya, ali teško je to reći obzirom koliko se žrtvuje da bi Bagley mogao skupljati brojke. On nije tako eksplozivan atleta tako da se pomirio s ulogom petice i uglavnom obavlja prljave poslove, što u ovom kontekstu znači da je on taj koji se gura s protivničkim opasnijim visokim i odrađuje teže zadatke u obrani. Uz sposobnosti igranja obrane ima i zanimljivu igru u napadu koja bi se još bolje vidjela da ima prilike češće zaigrati na laktu kao triple-threat kreator. Ima nešto od Gasol-Horford smirenosti u njegovoj igri, a upravo bi Al mogao biti neki optimalni smjer njegovog razvoja. S tim da nije isključeno da će na sljedećoj razini Carter moći zaigrati i četvorku jer ima i šut, dakle mogao bi biti i igrač poput Millsapa. Doduše, teško je reći jer u ovoj roli na Dukeu podsjeća na trenutke i na Lylesa za kojega smo također mislili da se žrtvuje na Kentuckyu, e da bi na kraju ispalo da bolje ni ne može.

10. MIKAL BRIDGES

Bridges je još jedan solidan kompletan košarkaš s Villanove i prednost pred "bratom" s Michigan Statea dobiva jer je bolji 3&D prospekt. Miles možda može nešto više s loptom, ali oko Mikala gotovo da nema sumnje kako će trpati trice s 40% i igrati odličnu obranu na pozicijama od 1 do 4 u NBA. To je minimum, uz koji dolazi i mogućnost da će postati kompletan košarkaš poput Middletona. Pravo pitanje je tako - jesu li ova braća Bridges bolja od Jeffa i Beaua?

11. MILES BRIDGES

Miles nema taj luksuz igrati toliko na četvorci kao Mikal što je vjerojatno i razlog nešto slabijih postotaka, ali u NBA će s više prostora i njegova igra procvjetati. Nema tu defanzivnu kvalitetu kao prezimenjak, ali će zato biti opasniji u napadu kao kompletniji strijelac i svojevrsni Tobias Harris - prebrz za visoke, presnažan za swingmane.

12. MARVIN BAGLEY

Bagley, ako ne usavrši šut s perimetra, u principu je klasičan smetlar na sljedećoj razini. Trenutno je nešto ispred Bambe i Jacksona u rješnjima s loptom i oko koša, ali nije da posjeduje neki specijalni repertoar jer se i sam uglavnom oslanja na dvokorak i skok-šut iz okreta jednom rukom koji bi trebao biti njegova verzija udice. Potencijal ove dvojice je viši, ako zbog ničega drugog onda zbog tog defanzivnog mentaliteta i borbenosti pod koševima. Bagley često djeluje kao prevelika zvijezda da bi se zamarao obranom i to nije dobro jer će obzirom na smjer u kojem ide NBA dosta minuta morati igrati na centru. A s njim u sredini teško će biti složiti ozbiljnu obranu. Od takve sudbine može se spasiti ako popravi vještine s loptom i doda šuterski raspon, do tada neke veće razlike između njega i Johna Collinsa iz Atlante nema. Slično kao i Collins, Bagley je na ovoj razini toliko dobar atleta da dominira zabijajući zicere i skupljajući odbijance i to u kontekstu gdje se svi na neki način žrtvuju za njega. E, sad, ako dobije bar tu šutersku razinu, Bagley bi mogao biti opasan igrač ala Amare u najboljim danima, ali stvarno treba imati maštu za vidjeti ga kao kreatora u NBA ili čovjeka koji će raditi razliku u obrani. Trebat će se dosta toga poklopiti da zabija 20 poena u NBA jer ulazi kilavim driblingom i post-upovi bez tehnike neće prolaziti. Tako da stvarno ne kužim zašto ga se gura u top 3, osim ako u pitanju opet nije marketing kao što je slučaj bio s Okaforom i Ballom. Netko nameće narativ, a svi uokolo su toliko nesigurni u sebe obzirom na nesigurnost posla kojim se bave da ga se boje izazvati.

A sada bacimo pogled i na tucet najzanimljivijih momčadi.

1. VILLANOVA

Jay Wright još nije dobio ponudu koja se ne odbija iz NBA, a to znači da Villanova do daljnjega ostaje jedan od boljih programa u NCAA. Od šampionske jezgre ostali su uz Bridgesa još Brunson i Booth, tako da imaju i dovoljno šutera i dovoljno playmakera te je samo bitno da ne nalete na nekoga u nezgodnom trenutku tko će ih uništiti pod košem. Bridges nije kreator kao Hart, ali je najbolji atleta od svih iz šampionske jezgre i dovoljno je dobar da nosi teret prvog strijelca u sistemu koji generira dovoljno otvorenih šutova i prilika za igrati 1 na 1. Dodatnu kvalitetu mu daje to što je uskočio u rolu Jenkinsa (koji se, nakon što nije postao 2-way igrač Wizardsa, skrasio u G-liga podružnici Miami Heata), dakle donosi taj mismatch u oba smjera na poziciji četvorke i stvara prednost koja Villanovu čini toliko dobrom, posebice u napadu. U NBA će morati igrati više na boku, ali ni to mu ne bi trebalo predstavljati nikakav problem jer već lani je mogao na draft da je htio, a lani je i na ovoj razini igrao uglavnom trojku.

2. MICHIGAN STATE

Izzo konačno opet ima dobru momčad, predvođenu s ovom dvojicom lutrijskih talenata u Bridgesu i Jacksonu. Stavio bi ih u gotovo sigurne za Final Four uz Villanovu da imaju bolje bekove, ovako previše ovise o sitnom Winstonu koji nije prva klasa ni u NCAA, ali imaju dovoljno za uputiti izazov. Izzo će se pobrinuti da igraju dobru obranu, a Bridges bi mogao predstavljati popriličan mismatch, pogotovo ako mu Izzo pronađe više minuta na četiri. Što je uvijek problem jer da bi zatvorio reket Izzo po običaju na parketu ima i drugog visokog i to je nešto što Spartansima može predstavljati problem kada dođu bitne utakmice.

3. KANSAS

Imaju pristojnu petorku NCAA veterana, četvoricu uigranu od prije uz dodatak šutera Newmana koji je nekoć bio intrigantan NBA prospekt i koji je lani pauzirao godinu nakon transfera na Kansas. Self ima radnike koji će mu odraditi posao, ali najveći NBA potencijal među njima je smetlar pod košem Azubuike. Graham je dobar combo za ovu razinu, Vick dobar šuter, u biti imaju netipično dosta šutera za Kansas jer Mykhailiuk sada igra isključivo četvorku kako se Self modernizirao, ali nema tu klase koja će donijeti naslov. Iako ih ne treba otpisati u ovoj konkurenciji bez ekstra momčadi.

4. DUKE

Oni bi bili najbliži toj definiciiji ekstra momčadi, ali opet su malo premladi i nemaju idealan roster. Coach K. je opet nadmašio Cala u dovođenju srednjoškolskih zvijezda i to je izgleda jedino bitno. Imali su već solidnu momčad i prije dovođenja Bagleya u zadnji čas, a onda je njegovo preskakanje klase bacilo dodatnu dozu pozornosti na program kojem ipak i dalje nedostaje iskustva. Duval je solidan play, nije strijelac ni atleta za ikada postati top 10 NBA igrač na poziciji, ali ima slash & kick kvalitete za život u NBA, dok je na ovoj razini i više nego dovoljan. Trent je 3&D prospekt, a iako ni on nema neki ekstra plafon ima vrhunski pedigre - što preko starog, što kroz USA selekcije - te i njega možemo zakapariti kao sigurnog profesionalca. On i Carter, kao uigrani USA dvojac kroz razne selekcije, najviše su izgubili dolaskom Bagleya jer su mu morali prepustiti gomilu lopti, ali možda im je i bolje da se odmah navikavaju na buduće role. Uglavnom, ima tu dosta talenta, ali sve će ovisiti o Bagleyu i jedinom veteranu Allenu, a ni za jednog ni drugog ne bi stavio ruku u vatru da uvijek znaju što rade na parketu.

5. WICHITA STATE

Gregg Marshall konačno je preselio svoj program u nešto bolju konferenciju,tako da će valjda sada još lakše dolaziti do vrhunskih talenata. Ove godine ih nema previše, ali ima dokazanu jezgru u trojcu Shamet-Frankamp-Morris i možemo ih zakapariti za plasman barem među 16.

6. VIRGINIA

Tony Bennett davi sa svojom obranom po običaju i to će ih odvesti daleko, ali ne predaleko. Kyle Guy nije Brogdon, možda nije ni Perrantes, ali je the guy ove momčadi, sa svim dobrim i lošim što ide uz to. Uglavnom, opet neće moći zabiti kad bude trebalo, ali će vas izluditi svojom kombinacijom agresivne igre na loptu i zone oko reketa.

7. MIAMI

Imaju dva potencijalna picka prve runde, zanimljivog beka Brucea Browna koji je kompletna 3&D dvojka, ujedno i prvi kreativac na ovom rosteru, te mladog Lonniea Walkera koji je odličan šuter i solidna druga opcija s loptom, ali i gomilu testiranih NCAA igrača oko njih. Uspiju li ova dvojica dokazati NBA talente, mogla bi ovo biti njihova godina.

8. ARIZONA

Tu su samo zbog imena i krcatog rostera, igrom definitivno ne zaslužuju spomen. Opet neće napraviti ništa usprkos gomili talenta jer imaju jednog od najgorih trenera, možda ne u cijeloj NCAA, ali definitivno među ovim elitnim programima. Imaju više nego solidan roster, tu su uz Aytona i bekovi Trier i Alkins koji su na NBA radarima i trebali bi biti jedni od favorita. Doduše, Alkins je tek zaigrao, propustio je 9 utakmica zbog slomljenog stopala i još će mu neko vrijeme trebati da uhvati formu, međutim dok god Sean Miller ima namjeru držati pola utakmice na parketu dva centra umjesto da Aytona okruži šuterima, nemaju se čemu nadati.

9. NORTH CAROLINA

Naslov će teško obraniti bez 5 od 8 udarnih lanjskih igrača, ali ova trojica koja se vraćaju su solidna. Berry je odličan combo i pouzdan slash & kick playmaker koji će uvijek održati napad živim, Maye je izratao u šuterskog ubojicu i na ovoj razini je praktički Ryan Anderson, a uz to izuzetno je borben u skoku i uopće reketu dok često igra centra usprkos manjku centimetara, dok Pinson igra standardno sjajnu obranu na perimetru. Nemaju dubinu ni previše rješenja, ali izdrže li u obrani definitivno imaju napad za top 16.

10. KENTUCKY

Calipari ove godine baš i nije okupio neku specijalnu klasu, nema ni previše veterana na koje se može osloniti, tako da će ova momčad daleko koliko ih odvede Knox. Brucoš je inače okružen s još 5 brucoša među kojima nema elitnih prospekata, ali Green nije ništa lošiji play od Ulisa nekoć, a Diallo, uz Knoxa najveći NBA potencijal, u sebi ima dosta Monka. Ovaj trojac donijet će dovoljno energije s loptom, ali pod košem su tanki i nemaju dubinu tako da bi već plasman među 16 bio sjajan rezultat.

11. TEXAS A&M

Billy Kennedy opet je sve karte bacio na igru s dva centra, uz Roberta Williamsa, koji je iz nekog razloga visoko pozicioniran kao prospekt na draftu već drugu godinu za redom, tu je i Tyler Davis i ova momčad je doslovno u stanju uništiti vas obranom i skokom u napadu. Ako još dobiju nešto trica od vanjskih, mogu iznenaditi svakoga. Ali i pasti u prvoj utakmici turnira.

12. PURDUE

Vraćaju lanjsku momčad bez Swanigana, ali sa solidnim centrom u Haasu i Edwardsom kao solidnim mismatch igračem na četvorci. Budu li tri beka pratila tricama ovaj dvojac, mogu opet među 16.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (17) Trackbacks (0)
  1. Da li je Dončić najveći evropski talenat što se tiče pozicije beka od Dražena? Odnosno, da li se od Dražena naovamo pojavio mladi igrač koji je toliko toga postigao sa 18 godina?

  2. Kako bi rangirao igrače prema sličnosti mogućnosti i stila igre naspram Dončića:
    Bradley Beal, Devin Booker, Evan Fournier?

  3. @ komšija – poslije Mavre misliš?

    @ flaster – nisu mi kompatibilni ni jedan od ove trojice. Beal i Booker su allenovski tipovi, pravi 2-bekovi koji mogu kreirati kao prve opcije, ali kojima je forte zabijanje iz spot-upa i to toliko dobro da oko tog segmenta možeš graditi napad. Fournier je sličan, ali puno slabiji s loptom u rukama, nema taj eksplozivni dribling i prvi korak i ne može biti potrošač oko kojeg ćeš gradit napad. Dončić je pak all-round igrač, ljepilo, ta njegova kombinacija glave, fizikalija, vještina i atleticizma gotovo da ga, barem se meni čini, više gura u sferu igrača poput Iguodale. e, sad, kao šuter je bolji, ali Iggy je bio atleta na razini Bryanta i Jordana, tako da je mogao i bez šuta. tu bi možda njegova bolja trica mogla to kompenzirat što neće bit stoper, u svakom slučaju ima šansu bit poseban igrač

  4. Ginobili sa sljakerskim genom, to vam je Doncic

  5. Koja od potencijalnih lutrijskih momcadi ima najbolje trenersko osoblje da od gore navedenih kandidata razvije najboljeg igraca generacije bez obzira na talent 🙂

  6. Hvala na tekstu, odličan je.

    Off pitanje ; koje franšize imaju najviše problema s posjetom? Volim Detroit, ali već četvrti put šta ih gledam posjeta je jeziva, i to su još novu dvoranu otvorili i igrali protiv Bostona ovu nedjelju.

  7. Meni Bamba veoma lici na Hiberta , pogotovo ako uzmemo u obzir da ce morati nabaciti odredjenu kilazu, a potom sigurno ostaje bez odredjene fluidnosti i pokretljivosti, a Ayton mi je malo precenjen igrac , nesporno talentovan centar , ali ne pokazuje neki raskosan napadacki set kada se nadje u reketu,slabo koristi levu ruku i ne postoji osecaj za povratni pas ili asistenciju.NJegova buducnost u NBA zavisi iskljucivo od toga moze li pruziti vrhunsku zastitu obruca.
    Sto se tice Luke ovakve stvari sa 18 godina niko nikada nije prezentovao, koliko on moze daleko otici sve zavisi od sposobnosti da brani 1-4, ako to uspe dovesti do nekog vrhunskog nivoa, onda mu je pafon za tri klase veci od draft cele konkurencije.

  8. Mislis li da terry rosier moze postati starter u ligi?jer je sigurno top 5 back up plejeva a svake sezone pokazuje velik napredak

  9. Gee,idealan fit za Jordana po tvome misljenju ? Kome bi najbolje legao i sta mogu dobiti za njega ?
    Spominje se minny ali nevidim iskreno sta mogu ponuditi za njega

  10. T-Roze mora uvatit malo veću konstantu. Zna oduševit pa onda iduću utakmicu totalno podbacit.
    Meni recimo Stevens, kolko god ga obožavan ko trenera, nije jasan s guranjem Smarta na playa tijekom utakmice, a čovik je očajan playmaker (više puta dokazano). Uđe redovito ka zamjena Tatumu, a onda nakon zamjene Kyrie-Rozier, samo izgura T-Rozea na dvicu i lipo uzme sebi balun. Teško shvatljivo. Protiv Bullsa preksinoć Smart je čak i starta kao play i to pored živog i zdravog Roziera. Da čovik ne poviruje. Ima neka tajna veza njega i Brada, koju ni dolazak Haywarda nije narušija. (op.a.)

  11. @oubre
    bas se lipo pokaza protiv chicaga, u ligi sa tolko propaliteta i nije neki uspjeh biti top 5 back up playeva

  12. @ oubre – ako i postane, bit će nešto kao Collison. što ćeš dalje s tim?

    @ olovokendi – Dallas. priča bi se zaokružila, DeAndre bi bio u klubu i gradu gdje bi super bilo završit karijeru, Dallas bi riješio pitanje petice kakva im treba. Clippersi bi trebali bit zadovoljni s Powellom i budućim pickom prve runde (najkasnije 2020 uz neku nisku zaštitu za slučaj da Dallas do tada bude još uvijek u lutriji što vjerojatno neće)

  13. Vezano za mog zemljaka Džanana Musu. Musa i Dončić su isto godište, Musa je stariji za otprilike 2 mjeseca. Obzirom da sam ih pratio od samih početaka, slobodno mogu reći da je sa 16 godina Musa pokazivao veći napadački talenat od Dončića. Međutim, njihova tranzicija prema profesionalnoj košarci teče na potpuno drugačiji način. Luka sa 16 godina potpisuje za Real Madrid, veliki klub sa vrhunskim trenerima i infrastrukturom, gdje će se morati izboriti za svaku minutu na parketu. Ljeta provodi u Americi gdje radi na razvoju svoje igre, fizičkim i atletskim sposobnostima. Musa odbija ponude nekih od najboljih košarkaških programa na američkim univerzitetima i potpisuje za Cedevitu, kako bi, valjda, bio blizu doma i primao nekakvu platu kao profesionalni košarkaš. E sad, Musa je napredovao, ali ni blizu kao Dončić, a kao njegov najveći problem vidim nedostatak atleticizma na čijem razvoju jednostavno nije dovoljno radio. Tu ne mislim na savijena leđa (i Oladipo i Durant imaju “grbu”, pa im to ne predstavlja naročit problem), već generalno na snagu i nedostatak eksplozivnosti koji postaje zaista uočljiv protiv vrhusnkih atleta. Musa nažalost ima tendenciju da eksplodira protiv atletski inferiornih protivnika, a naprosto nestane protiv atletski superiornih. Najbolji primjer za to su igre na reprezentativnom nivou i to redovno protiv reprezentacije Francuske kojoj po pravilu ne nedostaje atletski obdarenih igrača. Tu Musa pokazuje svoje slabosti. Primjer: Musa je na FIBA-inom U-17 svjetskom prvenstvu 2016. godine bio prvi strijelac turnira sa prosjekom od 34 poena po utakmici, pri čemu je protiv Kineskog Taipeia za 27 minuta igre uz izuzetnu efikasnost šuta, kako iz igre, tako i sa linije slobodnih bacanja postigao 50 poena, što je mislim rekord U-17 prvenstava. Na istop prvenstvu, protiv reprezentacije Francuske je postigao 18 poena, uz šut iz igre 4/18, za tricu 2/11, sa linije slobodnih 9/14 i 6 turnovera. Tu utakmicu je BiH izgubila sa 19 poena razlike. Nedavno je u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo, u utakmici protiv Francuske, za 25 minuta igre imao 1 poen, šut iz igre 0/8. Dakle, meni je jasno koji je najveći nedostatak njegove igre i smatram da će u NBA teško doći do minuta dok ne dostigne neki minimalni potreban atletski nivo. Tako da se iskreno nadam da će ga draftovati neka od ekipa koja imaju tradicionalno dobre rezultate u razvoju mladih igrača, jer inače bi ga mogla zadesiti sudbina Maria Hezonje.

  14. Gee zanima me tvoje misljenje.
    Da general Lee ustane iz groba koju bi(pretpostavljam juznjacku)momcad gotivio.
    Vidio sam iz nekih starijih postova kakvu muziku volis pa me zanima sta biras calexico ili drive by truckers i je li jos hold steady najbolji americki izvozni proizvod.
    Malo da odmoris od kosarke.Pozdrav

  15. @ džilansa – po službenim podacima problema ispunit dvoranu imaju standardni sumnjivci, prije svih Atlanta, Indiana, spomenuti Detroit. Memphis ima primjetan pad, klasika manje-više

    @ flaster – thanks na reportu. moj Stari je samo rekao “dobar je, barem izgleda ko košarkaš za razliku od onih ostalih u Cedeviti”

    @ dragi – Hornetse. Truckersi su broj 1, Calexico možda top 100. nisu, osim ako nisi propali student humanističkog usmjerenja
    thanks što misliš na mene

  16. @flaster
    Luka je sa 13 godina dosao u Real , vec sa 16 je fizicki bio iznad svog vrsnjaka Dzenana i po mom misljenju nikad nije bila neka prevelika razlika medju njima sto se tice kosgeterske igre, ali sve ostalo nedostaje Musi. Istina je u tome da je napravio gresku sto je potpisao za Cedevitu, ali tu lezi greska i uprave tog kluba jer je morao jos prosle godine dobiti ozbiljnu minutazu. Slicnost sa Mariom je velika izuzev neverovatne atletike, ali ja bih rekao i da Dzenan nema bas toliki domet za 3. Ako ove godine ode u NBA napravice gresku , jer mu nedostaje bar jos koja godina kaljenja u nekom jacem timu u europi.

  17. @david Vidi stvarno, sa 13 potpisao petogodisnji ugovor. Svejdno, sa 16 mislim da je počeo nastupati za prvi tim. Kako reče Gee, vidi se da je dečko savršeno odrađen projekat. Meni Luka ne izgleda kao prirodni atleta, već kao produkt dobro isplaniranog, napornog i strpljivog rada, a to je moguće samo ako se sa tim počne jako rano. Uostalom, malo je bijele braće koji su rođeni atlete za NBA. Kod Džanana se sve prednosti njegove igre tope protiv fizički dominantnih protivnika. Naprimjer, njegovo “hendlanje” lopte koje mu je inače jača strana, protiv atletičnog, agresivnog protivnika postaje problem, počinje gubiti lopte, nastaju frustracije, ispada iz napadačkog ritma i gubi samopouzdanje. Na odbranu ne treba ni trošiti riječi, sa ovim tijelom neće moći braniti ni mrtvu kobilu, kamoli NBA igrače. Tako da, apsolutno se slažem, najbolje bi bilo da potpiše za jači tim u evropi i radi na sebi još bar dvije godine, poput Bogdana Bogdanovića.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.