ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

18Dec/176

NUCLEAR ROCKETS

Dok nedodirljivi šampioni iz Oaklanda polagano tempiraju formu pazeći na liječnička izvješća svojih igrača, u Teksasu, u gradu koji uglavnom `ima problem`, stvara se nova nuklearna sila i, barem se tako čini, predstavlja prijetnju ostatku lige. Daryl Morey može zasad biti ponosan na svoje analitičko čudovište promatrajući Mikea D`Antonija kako zabavljeno unosi kodove za novo lansiranje projektila koji će još jednog protivnika u nizu pretvoriti u prašinu. Na kojim temeljima počiva furiozni ulazak u sezonu Houston Rocketsa, jesu li opet trik ekipa ili su naučili lekciju od lani?

Neki autori imaju izvrsnu pripovjedačku moć, neki imaju bogato znanje iz pop kulture pa domišljato u tekstove o košarci ubacuju digresije o filmu ili glazbi. Ja pak vjerojatno imam PTSP pa eto još jednog uvoda s ratnom referencom. Trebalo bi tu psihološko vještačenje radi li se o manjku kreativnosti (a radi) ili je to zato jer sam u formativnom razdoblju života dane i noći provodio, ne u Afganistanu, nego ispred kompa uživljen u neku first person pucačinu. Volio sam i košarkašku pucačinu u istom razdoblju koje se nekako poklapa s vrhuncem 7 seconds or less Sunsa i košarkaškim odrastanjem. Tada sam još uvijek mogao samo uživati u košarkaškim potezima neopterećen rotacijama, akcijama i help obranom, pa je sada valjda jasno i zašto je netko poput mene nadjenuo ime blogu „Trči i pucaj“, a D`Antoniju dodijelio mjesto počasnog urednika.

Formativne godine su prošle, pucačinu su zamijenile manje zabavne stvari, ali se zato D`Antoni ne predaje, run&gun i dalje je princip djelovanja njegovih ekipa.

Lani sam na istoj ovoj platformi napisao da su Rocketsi (ili Morey?) i D`Antoni stvoreni jedno za drugo, što se na kraju pokazalo točnim jer su uspjeli uhvatiti 55 pobjeda u regularnoj sezoni uz drugu najbolju napadačku produkciju u ligi.

Očekivano, obrana je bila problem, i očekivano, u playoffu su naletjeli na svestraniju momčad Spursa koja je razotkrila gomilu minusa u njihovoj igri. Za drugu sezonu D`Antoniju se ostvario san. Dobio je Chrisa Paula (kao da mu već jedan hall of fame razigravač nije bio dovoljan) pa sada svih 48 minuta na parketu ima dva elitna kreatora što je za napadački sistem baziran na produkciji razigravača nevjerojatan luksuz. Dolazak Paula nije pokrenuo značajnije stilske pomake u njihovoj igri iako su se s razlogom na početku sezone postavljala pitanja kako će se Paul uklopiti u Houstonov napadački sistem, te mogu li on i Harden uopće zajedno funkcionirati. Danas to više nitko ni ne spominje. Paul i Harden se izvrsno nadopunjuju, a igrač Paulovog IQ-a paše D`Antonijevom napadu kao blitva ribi. Postulati napadačke igre ostali su isti: floor spacing, trice i ulazi, tranzicija, pick and roll i napadanje mismatcheva. Promijenila se samo količina talenta jer su praktički Lou Williamsa zamijenili Paulom, a učenik Pata Rileyja i D`Antonijev defanzivni koordinator Jeff Bzdelik je odradio neke obrambene modifikacije u odnosu na lani, pri čemu su potpisi Tuckera i Mbah a Moutea ovoga ljeta svakako pomogli.

Iako su po napadačkom učinku tu odmah, tik iza Warriorsa, po stilu igre radi se o potpuno različitim ekipama. Istina, i napad Warriorsa je baziran na tricama, floor spacingu i tranziciji, ali razlika između dva napada je u nepredvidljivosti. Kod Warriorsa svih 5 igrača sudjeluje u kreaciji, puno više je blokova i kretanja bez lopte. Ako vas ne zabavljaju alley-oopovi, trice ispaljene u petoj sekundi napada i orkestriranje pick igrom postoji dobra šansa da nećete uživati u utakmicama Rocketsa i njihovom maksimalno jednoličnom napadu gdje jedan ili dva igrača kreiraju iz picka, a napad praktički završava čim se riješe lopte. Iako predvidljivi liga u globalu još uvijek nije pronašla protuotrov za njih. Dok su ovako precizni u izvedbi i s Hardenom opet u MVP formi tek je par ekipa u ligi koji im mogu stati na kraj.

Za igrati ovim stilom kojim igraju Rocketsi važno je ispuniti osnovni preduvjet floor spacinga. Rocketsi kao klasična D`Antonijeva ekipa, uz to izgrađena na Moreyjevim analitičkim principima, nemaju problema s tim. U startnoj petorci samo Capela ne šutira tricu, ali njegov true shooting iznosi 68%. Paul, Harden, Ariza, Anderson, svaki uzima više od 5,5 trica po utakmici i svi je realiziraju s 39% uspješnosti ili bolje. Harden je otišao u ekstrem, on je prosječno na 11 trica uz realizaciju od 40%. Na klupi također imaju oružja. Tucker i Mbah a Moute su defanzivni specijalisti ali obojica su na 37% realizacije s perimetra. Jedini tko je trenutno šuterski hladan je Gordon koji na 9,5 pokušaja veže 32% realizacije, što je dosta tanko za šutera njegovog kalibra. Krivci za lošu realizaciju su prva dva mjeseca sezone gdje je tricu šutirao 30 i 32%, a to je bio period kada su Rocketsi igrali bez Paula pa je Gordonova uloga u napadu bila veća. U prosincu je na prihvatljivih 37% s trice i puno više mu leži ova spot-up rola nego ona kreatorska.

Treba spomenuti i kako trica u postotku uzetih šutova kod Rocketsa ove sezone zauzima čak 51,6%, što je za 5% više nego lani. Primjera radi Cavsima je lani na tricu otpadalo 39% svih šutova, Warriorsima 36%, što su identični učinci kao i ove sezone. Naravno, poludistanca je i dalje zabranjeno područje, tek se tu i tamo Paul i Harden usude potegnuti nešto iz driblinga, ali na nju im otpada samo 4% svih šutova koje uzimaju. Paul je u tom kontekstu napravio poseban kompromis, od igrača koji je lani na poludistancu trošio 26% svih svojih šutova ove godine se srozao na samo 8%, dok je istovremeno tricu povećao za 8% (46%). Očekivao sam da će Morey nakon šamara od Spursa popustiti sada kada ima jednog od najefikasnijih strijelaca s mid rangea u ekipi, i da će barem njemu biti dozvoljeno uzimati taj heretički pokušaj. Očito i Darylu nedostaje malo tog košarkaškog osjećaja, a možda i nije sve izgubljeno. Bilo je par situacija u utakmicama ove sezone kada je Paulu bilo dozvoljeno uzimati takve i slične pokušaje, što će u playoffu biti neophodno ako žele donijeti dozu nepredvidljivosti u svoj napad.

Svaki igrač Houstona od D`Antonija ima zeleno svjetlo za potegnuti tricu ali neki su ipak jednakiji od drugih. I dok svi ovi silni šuterski specijalisti uglavnom potežu iz spot-upa ili catch and shoota Harden i Paul iznimno su efikasni iz pull-up šutova s trice, obojica su na 40% realizacije. A da dodatno zagorča život suparnicima D`Antoni se dosjetio novog trika kojeg evo fura već drugu sezonu zaredom. Da bi osigurao dodatni spacing svoje šutere kada stoje na vrhu ili wingovima trice pomiče ih dodatnih korak ili dva unatrag, na 8 metara ili više, kako bi protivničkim defanzivcima bilo još teže izaći na pokrivanje.

Čini mi se da pojedine ekipe još uvijek ne shvaćaju dovoljno ozbiljno igrače Houstona kada stoje na 8 i pol metara. Ti šutovi su do sad bili rezervirani samo za transcendentalne igrače poput Curryja, al` eto, čini se da je D`Antoni sa svojom družinom odlučio takve pokušaje učiniti sasvim običnima. Naravno da su Rocketsi vodeća momčad lige po broju uzetih pokušaja s udaljenosti između 25-29 stopa, ispaljuju ih 29 po utakmici (Warriorsi su na 22), a lider je James Harden koji je ove sezone prema košu odaslao 240 takvih projektila.

Priču o ubojitom šutu s perimetra Rocketsa možemo zaključiti podatkom kako su uz Cavse i Dallas najbolja spot-up ekipa lige, po posjedu ubacuju 1,06 poena. Sada pogledajmo kako dolaze do koševa.

Pick and roll je, dakako, glavni kanal kojim Rakete stižu do poena. D`Antonijev dominantni pick and roll je Stevea Nasha učinio besmrtnim genijalcem, Amare je povremeno izgledao kao Karl Malone, dok bi Lin danas radio u nekom informatičkom uredu u New Yorku da nije naišao na D`Antonija. James Harden je i prošle i ove godine jedan od glavnih kandidata za MVP-a. Njegove scorerske i dodavačke brojke su fantastične i nema ih potrebe posebno apostrofirati. Na drugoj strani CP3 je konačno u ulozi druge opcije i pored sebe ima čovjeka koji može ponijeti veći teret kreacije napada. Trenutno je na usage rateu od samo 21%, toliko nisku potrošnju nije imao od sezone 2010/11. Usprkos problemima s ozljedom na startu sezone i njegovi šuterski i dodavački učinci su vanserijski. D`Antoni tako doista kroz svih 48 minuta ima barem jednog elitnog pick and roll kreatora na parketu. A da bi se obojica osjećala dovoljno važno i kako bi im nahranio ega D`Antoni im razdvaja minute. Rotacija je posložena tako da Harden igra cijele neparne četvrtine, Paul parne, s tim da ponekad D`Antoni u istoj četvrtini u kojoj je povukao igrača na odmor vrati ga za završnicu četvrtine.

Na pick igru Rocketsi troše 28% svih svojih napada: 19,5% na ball handler igru gdje zatvaraju top 10 poredak u poenima po posjedu; i 8,7% na roll man igru gdje su na 11. mjestu u poenima po posjedu. Top 10 i 11 možda na prvu ruku ne izgleda baš tako impresivno za ekipu koja ima Paula i Hardena ali je činjenica da su obrane na pravim mukama kada ova dvojica kreiraju iz picka. Pogledajmo sljedeći primjer kako suparnici Rocketsa mogu birati žele li popiti cijanid ili ricin:

U prve dvije sekvence u utakmici protiv Pacersa obrana je odabrala pomagati sa strane bez lopte i igrača u žutom dresu povlačiti u zonu kako bi se zatvorio ulaz ili roll svjesno riskirajući brzi prijenos lopte do korner šutera. Stephenson tako kasni na Arizu, Oladipo na Andersona, ali ključnu stvar zapravo odrađuje Paul odličnim čitanjem protivničke obrane. Na utakmici protiv Pelicansa obrana New Orleansa je odlučila stajati striktnije uz šutere, slati manje pomoći, a riskirati na alley-oopovima Capele, Nenea i ulazima Hardena. Rezultat takve taktike je da je Capela s realizacijom 13/14 i 28 poena izgledao bolje nego Cousins osobno. U trećoj dakle akciji Rondo ne pomaže s weak sidea (Cousins je isto tako očajno postavljen), a u drugoj Holidayju ne pada na pamet ostaviti Andersona samog u korneru pa se Capela časti zicerom. Opet pohvale idu kreatoru, ovaj put Hardenu koji filigranski precizno pronalazi svoje rollere. Pohvale i za D`Antonija jer pravi igrači (šuteri) okupiraju kornere i vežu stranu pomoći. Mislim, ok, gotovo svaki igrač Rocketsa šutira tricu pa tko god da se nađe u korneru nije pogrešno, ali ovo je super način za manipulirati protivničkim obranama.

S obzirom da sam za potrebe ovog teksta pogledao i previše utakmica Houstona primijetio sam da su neki igrači između sebe u ovoj pick kreaciji razvili posebno dobru kemiju. Recimo, Harden i Capela se savršeno dobro razumiju. Bradino čitanje obrane, strpljivost, lucidna dodavanja od parket i alley-oopovi, te Capelino odlično čitanje kutova dodavanja, dobri blokovi i atleticizam dobitna su kombinacija. Prečesto su obrane na mukama koga ili što zatvoriti. Harden je Capeli asistirao čak 71 ubačaj od njih 151. Paul je pak razvio odličnu suradnju s Ryanom Andersonom kojeg neumoljivo hrani loptama u rollu ili popu kao što smo mogli vidjeti i gore. Paul je „krivac“ za 27 Andersonovih ubačaja od 101, samo 6 manje od Hardena koji za razliku od Paula s Andersonom igra cijelu sezonu.

Pick igru bi najlakše bilo zaustaviti switchom. Nije da se protivnici Houstona ne trude, ali problem je ako ti s druge strane stoje elitni strijelci iz izolacija, ili ako jednostavno nemaš personal za to izvesti. Harden je lani bio sjajan iso strijelac s 0,97 poena po posjedu. Ove godine je još bolji s 1,26 poena po posjedu, a broj izolacijskih napada mu je porastao s 23% na 28%. Paul je također sjajan, izolacije zauzimaju 19% u njegovoj napadačkoj igri, a zabija 1,17 poena po posjedu. Njihova paleta poteza u izolacijama je iznimna:

Inače, izolacijski napadi zauzimaju 12% napadačke akcije Houstona (najviše u ligi, čak više i od Oklahome koja je na 11%), a iz nje zabijaju 1,11 poena po posjedu. A kad smo već kod Synergy brojki one nam potvrđuju onu priču od gore da je njihov napad poprilično statičan i predvidljiv jer cut, handoff i off screen varijante koriste minimalno, za razliku od recimo Warriorsa. Ali zato su u još jednom segmentu elitna napadačka momčad, a to je tranzicija. Ubacuju 1,24 poena po posjedu, i upravo su oni i Warriorsi na vrhu lige u tom segmentu. Začudo, ne igraju najbržim tempom, tek su 8. ekipa što se ritma tiče ali brojke sugeriraju da su brutalno efikasni što mogu zahvaliti dvjema činjenicama: prvo, da imaju dva vrhunska playmakera, a drugo, ubacuju jako puno tranzicijskih trica.

Ono što nas pak ne treba iznenaditi je D`Antonijeva raspodjela minutaže. Njegove ekipe standardno igraju sa skraćenom rotacijom od, recimo, 8 i pol ljudi. U ovoj sezoni MDA se oslanja na startere, Mbah a Moutea, Tuckera i Nenea, s tim da se Nenea oprezno dozira zbog staklene prirode njegovih nogu. Ostatak klupe doista nije dubok, mahom se radi o rubnim NBA igračima pa D`Antoniju nije ostavljen veliki prostor za manevriranje. Važna stvar je da Harden igra nešto manje minuta nego lani kada je završio kao treći po ukupnom broju skupljenih minuta, odmah iza Thibodeauovih Spartanaca Townsa i Wigginsa. Ove sezone Harden je zasad na 18. mjestu po ukupnom broju minuta, i na 12. po prosječnom broju (35,8). To je prihvatljiva brojka za igrača njegovog kalibra ali svejedno treba biti oprezan i promatrati ovu dinamiku u budućnosti, jer sjetimo se kako je prošle sezone u seriji protiv Spursa Bradonja ostao bez goriva. Raubanje tijekom sezone ostavilo je traga. Problem bi ove sezone mogao biti isti zbog Hardenove nove utrke za MVP-a, pa se često događa da igra minute i kada je utakmica odavno riješena u korist Houstona, a sve kako bi se brojke dodatno frizirale.

Inače D`Antoni i stručni stožer već na početku sezone imaju potpuno sređenu rotaciju i znaju na koga sve mogu računati kada krene prava stvar. Sve postave koje su im dosad u sezoni odigrale 30 ili više minuta imaju pozitivan net rating. Startna petorka je na +7, a još je bolja ona s Gordonom umjesto Paula (+22). I brojke nam potvrđuju da Paul i Harden funkcioniraju dobro u tandemu, ostvaruju net rating +8 kada su zajedno na parketu, a još je možda i važnije saznanje da momčad u globalu funkcionira jako dobro (ili još bolje) kada ne dijele parket. Postave s Hardenom dok je Paul na odmoru imaju net rating +13, a u obrnutoj situaciji čak +34. D`Antoni dobro balansira postave. Uz Hardena i Paula uvijek igra Gordon kao sekundarni kreator da napad slučajno ne bi zaštekao i da bi pritisak na obrane bio i dalje visok. S obzirom da je Anderson jedina prava četvorka na rosteru D`Antoni na toj poziciji rotira Tuckera i Mbah a Moutea i to su uglavnom obrambeno vrlo jake postave. Andersona D`Antoni povremeno rotira na centru, ove sezone odigrao je tu 17% svojih minuta, što je porast od 12% u odnosu na lani. To su uglavnom postave za specijalne minute kada treba stizati zaostatak, kada Nene odmara tu večer, ali MDA zna koristiti tu varijantu i kada želi preokrenuti matchup u svoju korist kao što je bilo u utakmici protiv Jazza (i tu je Nene odmarao) kada su postave s Andersonom na petici nabijale razliku.

Bilo je očekivano da će Rocketsi nastaviti gaziti u napadu kao i lani pa je možda zanimljiviji njihov defanzivni napredak s 18. na 8. poziciju, iako i to treba uzeti sa zrnom soli jer su ove sezone u top 10 sumnjive ekipe tipa Blazersi i Lakersi. Neke stvari su ipak krenule na bolje za Houston. Prvo po inerciji jer dodatak dva rudara profesionalca, Tuckera i LRMAM-a, koji će se ubiti od obavljanja prljavog posla jednostavno mora donijeti nekakav defanzivni napredak. Gubitak Beverleyja je nadoknadio Paul, a za ostatak progresa pobrinula se prvo ekipa sama, jer mi se čini da ove sezone iz večeri u večer imaju bolji obrambeni pristup, a drugo Bzdelik s nešto drugačijim obrambenim shemama u odnosu na prošlu sezonu.

Prošle sezone su Rocketsi igrali puno agresivnije na loptu, udvajali su na picku i od njih se tražilo dosta rotacija u pozadini obrane što ona ekipa jednostavno nije bila u stanju izvoditi iz večeri u večer. Nitko nije dopuštao protivniku bolji postotak finiširanja oko obruča od Rocketsa (67%) upravo zbog takvog tipa obrane. Ove sezone smanjili su taj postotak na 63%, i drže se nekakvog ligaškog prosjeka. Bzdelik je odlučio kompletno promijeniti filozofiju i sada se drže strogo zonskih principa. To je malo pogoršalo obranu trice koja je pala s 34 na 36%, odnosno s 3. na 12. mjesto ali očito da takva stvar generalno funkcionira jer više ne primaju gomilu laganih poena na obruču i skakački su bolji. Ovako to izgleda danas kada se igra zona na strani bez lopte i kada je visoki igrač postavljen zonski u obrani picka:

Naravno da sam morao konzultirati Synergy da vidimo kakve rezultate daju nove defanzivne sheme. Brojke nisu baš idealne, što dodatno potvrđuje sumnje u održivost top 10 obrane za ostatak sezone. U svim situacijama obrana Rocketsa je ispodprosječna osim u izolacijama. Ball handler i spot-up lošije postotke bih razumio jer novi tip obrane picka Rocketsa otvara prostor za napadanje igraču s loptom, baš kao i zona na strani bez lopte bolje postotke iz spot-upa. Očekivao sam da će sada kada je visoki u zoni bolje braniti roll varijante i tu definitivno imaju najviše prostora za napredak, posebno zato jer ova momčad i jako puno preuzima. Najveći napredak ipak mogu ostvariti u obrani tranzicije gdje primaju 1,14 poena po posjedu što je 5. najgori rezultat lige, i identičan rezultat i problem kao lani.

Kada sam već kod preuzimanja, zadnja utakmica protiv Blazersa super je primjer za vidjeti na djelu sve ovo što sam do sada rekao o obrani Houstona, ali i pokazatelj u kojem bi smjeru ova momčad mogla ići u doigravanju. U prvoj četvrtini ball handleri Portlanda, Lillard i McCollum, uništavali su Rocketse šutom nakon pick igre. Već za drugu četvrtinu Houston je promijenio pristup i ekipa je opet počela udvajati ili switchati. Prvo dvije situacije u kojima je visoki u zoni, a igrači na lopti idu ispod bloka, a onda iduće tri promjena u hedge i switch uz izvrsnu sinkronizaciju u pozadini gdje Tucker preuzima višeg igrača i dirigira obranom pravovremenim reakcijama:

To je malo otupjelo oštricu napada Blazersa do kraja poluvremena ali su u trećoj napumpali opet vodstvo do +14. Zatim D`Antoni i Bzdelik povlače zanimljiv potez koji bi mogao biti dobro oružje i u playoffu. Izvadili su iz igre sve visoke igrače, Mbah a Moute, Ariza i Tucker su bili visoka linija, a Paul, Harden i Gordon su se rotirali na bekovskoj. Preuzimali su doslovno sve, i to na vrlo precizan način, opet izbacili napad Portlanda iz ritma, te u konačnici svojim Mega Death Lineupom preokrenuli utakmicu:

U obje sekvence su odradili po 5-6 preuzimanja, a da ovo itekako treniraju i da su uigrani pokazuju ovi sitni detalji poput Tuckerovog i Arizinog preuzimanja višeg igrača kada Chris Paul ostane protiv njega. Rocketsi tijekom regularne sezone ne koriste puno ove postave bez nominalnog visokog igrača. Dobili su tek 20 minuta ali imaju nevjerojatan net rating od +94,8. Ne zaboravimo da su i prvu utakmicu sezone protiv Warriorsa dobili s postavom gdje je Tucker glumio centra. Switch je istovremeno i dobra taktika za držati Hardena angažiranog u obrani jer njegova koncentracija ne traje dugo kada je stacioniran u korneru i treba pomagati ili rotirati. Ovako može izdržati nalete jačih igrača u postu i ukrasti poneku loptu.

Da bi zaokružio ovu priču o Rocketsima htio sam ih vidjeti na djelu protiv ekipe koja je u rangu s njima, zato mi je dvoboj protiv Spursa prije par dana trebao doći kao naručen. U ovom nizu od 13 pobjeda, otkada se vratio Paul u rotaciju, nisu imali elitnog suparnika, a dobar dio ovih osrednjih momčadi igrao je bez važnih igrača: Memphis bez Conleyja, Knicksi bez Porzingisa, Pelicansi bez Davisa, Jazz bez Hooda i Portland bez Nurkića. Ni Spursi nisu bili 100% jer je Leonard na limitiranoj minutaži, ali u playoffu su Spursi pokazali da mogu u bilo kakvom sastavu protiv Rocketsa. Nažalost po mene, Spursi se nisu pojavili na utakmici.

Od samog početka Houston se odlučio za dosta preuzimanja u obrani iako su startali s Capelom i Andersonom. Spursi su zatim ciljali te mismatcheve u postu ili na perimetru ali zaštekala je realizacija. Na drugoj strani, potpuno atipično za njih, Spursi rade gomilu šuterskih faulova i to na trici pa se Rocketsi odmah odvajaju. Dvoboj small-ball postava s Tuckerom i Gayom na četvorci opet je pripao Houstonu. Gay promašuje svoje mid range izolacije i općenito Spursi uzimaju previše dugih dvojki dok Rocketse trica itekako služi. Na kraju prve se D`Antoni poslužio i trikom. Odustao je do standardne rotacije i kraj četvrtine odradio s Hardenom i Paulom u tandemu i tu je dodatno povećao prednost. Popovich je doduše pravovremeno odgovorio vraćanjem Leonarda ali Kawhi je izgubio nekoliko lopti, promašio par zicera i potvrdio da još nije spreman za ovakve obračune protiv maksimalno nabrijanog protivnika.

U drugoj su i dalje niske postave u igri, a opet D`Antoni prvi reagira i preuzima inicijativu. Izvadio je Nenea iz igre nakon dvije minute, a ubacio Andersona što je otvorilo dodatni prostor Gordonu i Paulu za napadanje s loptom, dok na drugoj strani Gasol ne može kazniti Andersona u postu. Gordon i Anderson zabijaju trice, iako je Pop Gasola pokušao sakriti na Tuckeru, a Gay je čuvao Andersona. Najraspoloženiji kod Houstona je ipak Paul, i to u izolacijama. Po mojoj računici u prvom poluvremenu je bio na 5/5 realizaciji kada bi protiv njega ostao Gasol na preuzimanju. Kada ga je D`Antoni povukao na odmor, a vratio Hardena igra Houstona je malo pala jer je Paulovu efikasnu igru zamijenio Harden izgubljenim loptama i skok šutovima koji nisu upadali. Do kraja poluvremena Spursi su smanjili rezultat s -24 na -17. Za drugo poluvrijeme Popovich je odlučio ne vraćati Hardena tako da je ostatak utakmice bio polurevijalnog karaktera. Za sljedeći veliki ispit Rocketsa čekamo Boston (28.12.) i Warriorse (04.01.).

Pitanje svih pitanje je jesu li Rocketsi nuklearna sila kao Sjeverna Koreja ili SAD? Ludi diktator ima bombe s nuklearnim punjenjem ali još uvijek (navodno) nema rakete i mehanizme koji bi dostavili projektile na željeno mjesto. Prevedeno: mogu li Rocketsi s ovakvom igrom, i ovim rosterom izazvati prvo Spurse, a onda Warriorse, ili su samo pas koji laje a ne grize, baš kao debeljko Kim Jong-un?

Prvo D`Antoni na sebi nosi teško povijesno naslijeđe jer su njegove ekipe gotovo uvijek bile građene za dominaciju tijekom regularne sezone, ne i za doigravanje kada bi se pojavile balansiranije two-way ekipe i bolji taktičari nego što je Brko. Onda i Harden i Paul također nose sličan teret na svojim leđima. Prvi je već par puta zakazao u doigravanju, a Paul nikada nije igrao finale konferencije. Njihov napadački stil je predvidljiv, ovisi o izolacijama i kreaciji Hardena i Paula, i skok šutovima s 8 metara Arize, Gordona i Andersona. Klupa im je tanka i u napadu se oslanjaju na klimavi šut Tuckera i Mbah a Moutea. Obrana je problematična jer Harden, Gordon i Anderson nikada neće biti plus defanzivci, a to su igrači od +30 minuta po utakmici. Možda u ultra small-ball postavi imaju rezervi ali ne zaboravimo da od P.J. Tuckera traže da bude njihov Draymond Green, što baš i nije zalog za optimizam.

Uglavnom, u srazu protiv Spursa i Warriorsa svoj bi novac stavio protiv Rocketsa. Popovich je bolji taktičar od D`Antonija, i uz kvalitetnu pripremu mislim da bi Spursi pronašli način kako parirati Houstonu. Warriorsi su svijet za sebe i s njima nitko ne može u istu rečenicu pa čak ni nuklearni Rocketsi u regularnoj sezoni. Curry i Durant su bolji igrači od Paula i Hardena, i ako ničim drugim Warriorsi bi obranom prelomili seriju jer bi bekovski dvojac Houstona puno teže zabijao u izolacijama protiv preuzimanja Warriorsa.

Ali i finale konferencije bi bio uspjeh za Houston. Za to osigurati trebat će im prvo mjesto u regularnoj sezoni i lakši put kroz doigravanje koji ne vodi na Spurse ili Warriorse koji bi se mogli međusobno obračunati u drugoj rundi. Častan poraz u finalu od Warriorsa možda bi zaintrigirao LeBrona da odnese svoje talente u Teksas, nakon čega bi mogli pričati o Rocketsima kao supersili.

Posted by Tony Lazarus

Filed under: bball Leave a comment
Comments (6) Trackbacks (0)
  1. Toni uzitak je citati tvoje tekstove..vrati nam aktivnost iz proslog mjeseca

  2. Nekoliko puta treba naglasit, prejednostavno branit za top ekipe. Zajebano je ako na teren u najboljem slucaju mozes poslat dva i po igraca sto znaju kreirat nesto. Momcadi ce ih drzat striktno iznad trice i pustit da fronrcourt dio izmisli nesto. Njihov pomak u odnosu na prije je samo rijetko elitni razigravac i petorka s Kameruncem i Tuckerom kao visokima. Ekipa im je super za fantazi ligu s puno specijalaca i regular dio. A ovakvom postavkom bi sve ispod finala konferencije bilo neuspjeh (cak su poceli Capelu bacat na all star).

    I, najs tekst

  3. Nakon misec dana kliknem na stranicu i poslusam podcast i procitam ovu lektiru.

    Jebeno. Houstonu fali nesto, jedan mali kotacic koji bi ih lansira u ravnopravnu borbu sa Ratnicima. Nekakav Saric koji puca tricu 40 posto i krece se duplo bolje u obrani – neka energetska bomba, pa sa nekim takvim na centru poginuti muski.

    Postoji li uopce takav profil igraca, a da je dostupan?

  4. Toni doktore ubija si tekstom, baj de vej CP3 i Bradonja mogu sve, Capela cudo igra, idu se Rakete potuc sa ratnicima u finalu

  5. Morey nikad nije rekao da je izričito protiv midrangea, već da tek nekolicina igrača u ovoj ligi zabija te šuteve s dovoljnim postotkim da bi se oni smatrali efikasnim šutevima naspram trice/reketa. Među tim igračima je i CP3, i već je par utakmica priveo kraju na taj način (npr. protiv Bucksa neki dan, dva dagger midrangea u zadnje dvije minute) i apsolutno nitko u cijeloj organizaciji ne radi famu oko toga. Dapače, CP3 im s tim šutom daje dimenziju više i sad ih je još teže braniti na pick & rollu.

  6. Taj “Saric” koji puca tricu 40% i krece se bolje u obrani je all star 🙂


Leave a comment

Trackbacks are disabled.