ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

6Apr/184

NEED A LITTLE PATIENCE

Denver još uvijek ima realne šanse napasti top 8 na Zapadu, sve je bilo (i ostaje) u njihovim rukama u dva sudara s Wolvesima. Na Istoku se slaže poredak od šestog do osmog mjesta. U široj slici nebitno, ali dovoljno zanimljivo da me natjera na pisanje ponekog osvrta i hvatanje forme za doigravanje.

Odbrojavanje do playoffa počinje utakmicom večeri, Denver doma dočekuje Wolvese u prvom od dva dvoboja koji bi mogli odrediti zadnjeg playoff sudionika. Izgube li ovo Nuggetsi, praktički ispadaju iz trke, a dobiju li - ostaje nada kako bi zadnja utakmica sezone u Minneapolisu mogla doslovno odlučivati o plasmanu među osam. Wolvesi imaju nešto lakši raspored, ali teško da im to previše pomaže u ovom trenutku obzirom da su bez Butlera i da nemaju ništa na što bi se oslonili kada zagusti (osim Townsove sposobnosti trpanja). Sudar je ovo praktički dvije od pet najgorih obrana u NBA ove sezone, obrana od kojih redovito možeš očekivati curenje u reketu. Sve je, naravno, rezultat toga što zadnju liniju drže dva centra koja defanzivno nisu dorasla zadatku, zbog čega i jedna i druga momčad primaju gomilu poena na obruču. Wolvesi dozvoljavaju čak i najveće postotke realizacije protivnicima na obruču u cijeloj ligi, uglavnom zbog toga jer se Thibs i dalje tvrdoglavo drži presinga na čovjeka s loptom kao koncepta zbog čega Towns ostaje na streljani i više nego bi trebao. Malone je ušao u sezonu sa sličnim idejama, s vremenom je prihvatio nešto konzervativniji pristup, ali uglavnom uzalud jer Denver nema dovoljno vatre ni da igra poštenu zonu. Bekove u situaciji bez Harrisa je prelako probiti, a tromi Jokić i nespremni Millsap ne stignu sve zatvoriti. O Wolvesima koji su i s Butlerom imali problema rotirati se na vrijeme ne treba trošiti riječi, bez njega to izgleda još gore dok Towns, Bjelica i Gibson pokušavaju trčati dovoljno da pokriju prostor između perimetra i obruča.

Poanta je stoga ovdje ne uzrujavati se oko obrana već pokušati uživati u napadačkoj izvedbi dva top 6 napada koji su tu gdje jesu opet zbog tih istih centara koji svojom igrom na perimetru i posebice šuterskim talentima predstavljaju takav mismatch da bi valjda četiri slučajna prolaznika uz jednog od njih bila u stanju zabijati iznad prosjeka u NBA. Od svih postava Wolvesa koje su ove sezone igrale 50 ili više minuta ni jedna s Townsom nije imala rejting niži od 113, a da se stvari bez njega ne srozaju nije pomogao čak ni Butler (postave s njim i Diengom na centru bile su debelo ispod prosjeka). Slično je i u Denveru, iako su razlike manje dramatične jer su i učinci s Plumleeom na petici solidni do odlični. Poanta je da su, usprkos očekivanjima s početka sezone kako bi dovođenja Millsapa i Butlera mogla stabilizirati obrane, ovo dvije praktički iste ekipe. Koje usprkos nekim stilskim razlikama u suštini igraju istu košarku.

A isti su im čak i problemi jer eto dva spomenuta napadačka genijalca igraju okružena četvorkama bez šuta koje im otežavaju igru na visokom ili niskom postu gdje bi mogli biti dodatna opasnost, a uz to umjesto još jednog beka sposobnog spremati povratne moraju trpiti dvojicu tromih krila koji su u suštini smallball četvorke. Ajde, Bjelica barem tu i tamo zabije tricu, ali Chandler je popriličan problem za Denver, pogotovo u situaciji u kojoj igraju bez G. Harrisa koje je praktički njihov Butler, što je još jedna sličnost trenutno između ovih ekipa. A kako je Wiggins u suštini isto što i Barton na drugoj strani, samo što ne može upasti u seriju trica kao ovaj i dobiti utakmicu barem slučajno, o čemu mi tu pričamo? Kvragu, da je toliko netko beskoristan bez lopte u rukama i prima takvu lovu teško je zamisliti, još ovaj nesretni Barton barem može zabiti nešto iz spot-upa pa ispada da je i korisniji. Ako ništa drugo, s Bartonom je lakše dati loptu Jokiću jer Wiggins definitivno bez nje u rukama ne može opravdati rolu i to je glavni razlog zašto Towns puno više nego bi trebao glumi ispušni ventil.

Ovdje to pak nije bio slučaj jer valjda je i Thibs u planu utakmice išao na to da što više napada Jokića i Millsapa na perimetru obzirom da je pick obrana Nuggetsa nepostojeća. Tako da smo imali prilike vidjeti Townsa kao kreatora više nego inače, bilo kao sekundarnog nakon picka, bilo kao primarnog iz izolacija. I pokazao je čovjek da bez problema može pronalaziti otvorene šutere i na ovaj način i da bi plan igre Wolvesa trebao uključivati puno više njega u ovakvim rolama, pa makar to značilo dodatno izgubiti ono malo Wigginsove vrijednosti.

Dakle, Towns i Jokić, oko njih se sve vrti, oni svoje moraju odraditi, a utakmicu će, izostane li vanserijski učinak jednog od njih dvoje, ionako odlučiti inspiracija pratnje, odnosno tko će imati više sreće u vidu raspoloženih suigrača. Tu je iskočio D. Harris i pokazao da je njegovo dovođenje imalo itekako smisla, dobrom rolom opravdao je povjerenje. Murray je nadigrao Teaguea u međusobnom dvoboju jer je jednostavno puno opasniji kao šuter i bez lopte, čak i defanzivno nekog vraga radi, a posebice dobro je odigrao kao drugi bek uz Harrisa u postavama u kojima su njih dvojica nosila napad dok na parketu nije bilo Jokića. Towns nije imao takav luksuz, Wiggins je bio katastrofalan kao primarni playmaker i u principu tu su Wolvesi upadali u rupe iz kojih se onda trebalo izvući.

Naravno, Maloneova genijalnost i držanje na parketu istovremeno Jokića i Plumleea olakšavala im je život, kao i odluka da jedan period igra i bez Murraya i bez Jokića, pokušavajući jahati Millsapa koji je totalno van forme. Da imaju trenera koji zna optimizirati rotaciju, Nuggetsi bi do poluvremena vodili s 10 do 20 razlike protiv ovakvog Wigginsa. Ovako, morali su se zadovoljiti time što su nakon prve dvije četvrtine bili u laganom minusu.

U biti stvari su izgledale loše za Denver kojega je Towns secirao kroz sredinu i kojega je Gibson maltretirao energijom u napadačkom skoku (inače, spomenimo i to, napadački skok bitan je razlog uspješnosti napada obje momčadi, a dijelom i zbog aktivnosti koju iskazuju u ovom elementu igre dodatno pati njihova tranzicijska obrana, ako obranom uopće možemo zvati ono što pokazuju u takvim situacijama) sve dok, ironično, Jokić nije sjeo na klupu ranije nego inače zbog penala. Tu se pokazalo da to što Nuggetsi mogu koliko-toliko funkcionirati bez svog centra prema naprijed ipak može puno značiti u ovom dvoboju. Murray i Barton su radili ono što inače rade, zabili poneki skok-šut, Millsap je imao onaj jedan trenutak na utakmici kada izgleda kao Millsap, Plumlee je donio nešto energije i eto Nuggetsa u egalu. A uskoro i s prednošću nakon što je Devin H. ušao u ritam s dvije trice (nevjerojatno da su se neki ozbiljno pitali nije li Jones bolji igrač od Teaguea samo zato što je u jednom periodu imao sreće igrati s Townsom i Butlerom većinu vremena, Harris mu je ovdje stavio par trica kroz uši kao rubnom NBA igraču što i jeste), odnosno nakon što je Towns sjeo na klupu.

Fascinantno da Thibs ovdje drži na parketu Gibsona uz Dienga umjesto da raširi malo reket kako bi Wiggins, Jones ili Crawford mogli nešto zabiti 1 na 1. Opet, osim Bjelice ni nema previše izbora osim zaigrati s četiri beka (Rose, pobogu, igra minute za ovu momčad i Thibs ga još drži na parketu kao trojku u obrani), tako da je očito kako je Thibs GM napravio takav rusvaj s rosterom da Thibs trener tu ne može puno. Što ga pak ne oslobađa krivnje za ikakav manjak dugoročnog smisla ove momčadi izuzmemo li Townsov talent koji će izgleda trunuti u čmaru od franšize slično kao što je bio slučaj s Garnettom ili kao što je trenutno slučaj s Davisom. Nema tu temelja za išta ozbiljno, Thibs je povukao previše krivih koraka da bi alibi potezima tijekom idućih par ljeta mogao popraviti stvar i ovdje je već sada očito da će trebati rušiti prije nego se opet počne graditi. A Towns je još na rookie ugovoru tako da ne vidim razloga za ovakve ishitrene poteze koje vuku zadnjih godina (ugovori Wigginsu i Teagueu, manjak klupe) osim jednoga, a taj je da Tom Thibodeau nije sposoban odraditi ovakav projekt jer jednostavno nema viziju.

Uglavnom, težina situacije očito ostavlja traga na igračima jer ne zabijaju ni ono što bi trebali, tako da ispada kako su obrane nekog vraga radile, iako je u suštini problem mizeran šuterski učinak na otvorenim šutovima. Ruke nisu sigurne, nešto više kod Wolvesa koji sa 6 mizernih trica cijelu večer (potežu ih najmanje u ligi, a manje od njih zabijaju samo Knicksi) nemaju rješenja. Mislim, bacati loptu u post Gibsonu uz nadu da Towns može raširiti reket nije plan, sorry. Srećom, na drugoj strani intelektualac Malone odustaje od igre s tri vanjska kreatora i umjesto Harrisa uz Murraya i Bartona vraća se dvojcu Chandler-Millsap na krilima, što rezultira novim čepom u napadu kod Nuggetsa i novim impulsom života kod Wolvesa. Ipak, Denver od sramote spašava činjenica da je Towns ispao iz igre zadnje dvije minute zbog osobnih pa Wolvesi doslovno nisu imali preko koga zavrtiti napad (jebote, Teague im je u ovoj situaciji najbolji playmaker, a Teague je jedva na Felton liniji ove sezone - a znamo da u novoj NBA playmaker mora biti debelo iznad te linije i ne, epitet debelo tu nije slučajno).

Zaključak? Apsolutno je nebitno tko od ove dvije momčadi ušao u doigravanje, jedino je bitno da ih Rocketsi što prije spraše iz njega.

Srećom, Jazz je zgazio Clipperse pa smo ostali bez barem jednog kvazi-playoff kanidata. I da, moram još nešto reći jer ovogodišnji kontekst je toliko zatrovan zbog ovoliko momčadi koje tankiraju da stvarno nije jednostavno pohvatati konce sezone (čak 18 momčadi već je osiguralo pozitivan score što je nezapamćeno, ali umjesto da to uzmemo kao dokaz da je liga u dobrom stanju, racionalnom umu je jasno da se radi samo o tome da su mnogi iskoristili činjenicu da su neke momčadi koje su trebale biti solidne jednostavno odbile igrati natjecateljsku košarku veći dio godine). Naime, u NBA je inače lakše ući u doigravanje nego ne ući, što je očito po činjenici da 16 od 30 momčadi ostaje u akciji nakon što završi regularna sezona. Međutim, obzirom da je ove sezone trećina lige počela tankirati već nakon mjesec dana akcije, ispada kako u doigravanje ulazi 16 od 20 momčadi. I sada bi kao uspjeh trebao biti što si uhvatio osmu poziciju u konferenciji? Ne, u slučaju ovih franšiza poput Denvera, Minnesote, pa i Milwaukeea i Detroita radi se o totalnom podbačaju koji zahtjeva ozbiljno razmatranje situacije i odlučne poteze. Hornetsi su prestali funkcionirati kao momčad još od siječnja, Memphis se raspao, Dallas nije ni pokušao, Detroit je nesposoban i tanak - u ovakvom okruženju stvarno ne treba slaviti neke tamo jadnike koji će si produžiti život za tjedan dana.

I dok je Utah posao riješila već do pola prve četvrtine gdje su u 6 minuta jasno i glasno dali do znanja Clippersima da im nisu dorasli pristupom ni rosterom, Bucksi su doma prosuli još jednu priliku da si malo olakšaju život. A možda im je i svejedno, kao šesti bi vjerojatno išli na Cavse, ovako nema šanse da preskoče Heat (čak i da nekim čudom završe s istim scoreom, Miami ima 3-0 u sezoni) te protiv Bostona i Toronta možda se mogu nečemu nadati. Barem u teoriji jer u praksi s ovakvom košarkom mogu računati samo na ekspresno ispadanje. Netsi su zonskim čuvanjem Giannisa jasno pokazali što ih čeka u doigravanju, a Giannis već neko vrijeme igra načet i nema ni približno potrebnu eksplozivnost da napadne i pretrči ovakav odnos prema njegovom skok-šutu. Plus, u obrani je također korak sporiji nego inače i to ionako kilavu zadnju liniju Bucksa čini još ranjivijom. Mislim, D'Angelo ih je secirao, pruživši jednu od boljih partija sezone, a to govori sve što treba reći. Valjda je i Atkinson već digao ruke od toga da Russell može zabiti dovoljno trica da mu se otvori slash & kick igra, ali srećom tu su Bucksi, momčad koja se navodno bori za doigravanje, sposobna razigrati i najveće izgubljene slučajeve.

Milwaukee je cijelu večer bio slabija momčad, pokušali su u završnici na silu ipak uzeti utakmicu, ali Crabbe je ostao vruć i kada je bilo najvažnije. I iako je zabio par teških šutova preko ruke, činjenica je da su se Netsi razigrali zahvaljujući tome što su veći dio utakmice lakoćom kreirali otvorene prilike na perimetru zbog neshvatljive sklonosti obrane Bucksa da ostavlja šutere potpuno samima. Uglavnom, poanta je da Bucksi nemaju ni igru u obrani ni opcije u napadu da bi preživjeli teške trenutke poput clutch minuta u doigravanju.

Blazersi bez Lillarda i Davisa su doslovno pregaženi od Rocketsa, odnosno bili su gaženi do zadnje 4 minute kada treća petorka Portlanda radi nevjerojatnih 15-2 i dolazi u egal. I to s Hardenom na parketu (da, D'Antoni nije vadio Hardena čak ni u ovom kontekstu iako je ovoga bolio kurac više nego inače toliko da je promašio i dva bacanja na samom kraju). Tri bijelca (od kojih ni jedan nije bio Collins) kupila su lijene skok-šutove Rocketsa, trčala u kontre i zabijala zicere, samo da bi Paul spasio momčad nepotrebnog produžetka vrhunskim ulazom i finišom kroz kontakt.

Skoro kompletni Cavsi (nedostajali su samo Hill i Calderon) igrali su dobro protiv Wizardsa, s Osmanom uz Hooda i Greena u izuzetno visokoj vanjskoj liniji koja je matchup-zonom i stalnim preuzimanjem izbacila Wizardse iz takta (kažem Greena jer iako je LeBron bio play u napadu, u obrani je Green držao Walla i perimetar, dok je James vrebao iz pozadine s jednim okom na Morrisu). Pokušavali su Cavsi tako obranom nešto dobiti, ali jasno da ovakvi trikovi ne mogu biti garancija uspjeha. Malo više akcije kroz tranziciju, poneki ubačaj s perimetra i puno više koncentracije u kažnjavaju mismatcha nakon preuzimanja i eto Wizardsa u egalu, a uskoro i prednosti. Njihova klupa je izgledala puno bolje od one Cavsa (Brooks nije istovremeno držao Walla i Beala na klupi, eto, sve je moguće i čim završim post idem uplatiti euro jackpot) i u periodu dok se LeBron odmarao početkom četvrte ode Washington na +17. Samo tako.

Je. Isto samo tako se LeBron vratio u akciju, okružio se sa 4 šutera (pouzdani Korver umjesto Osmana) i to je bilo to. Prema naprijed James ih je secirao kako je htio, a u obrani su jednostavno čekali greške Wizardsa. Reći da je Hood odradio odličan posao na Bealu ili da je više trčanja ispod picka umjesto preuzimanja napravilo razliku bilo bi pretjerivanje - Wizardsi su izgubili jer je John Wall nasjeo na jedi trik Kralja, davio je loptu, udavio vlastiti napad i sve zasrao kada na kraju nije uspio ubaciti dovoljno herojskih šutova 1 na 5. Tako da LeBron sutra može vagati, želi li dobiti Sixerse bez Embiida i (vrlo vjerojatno) Šarića te osigurati treće mjesto ili pak ide na Pacerse.

I da, Pacersi su rutinski razbili Warriorse potvrdivši odličnu formu. Obrana im funkcionira izuzetno, preuzimanja na picku su precizna i uvijek se ostaje na šuterima dok Turner patrolira u sredini, a borbenošću nadoknađuju puno toga. Pa Bogdanović može preživjeti protiv Duranta, a Oladipo pretrčati Thompsona. Jasno  je kada ni ova dva matchupa nisu dobili kako Warriorsi nisu imali izgleda. Kada je Pacersima počeo upadati skok-šut uz ove solidne temelje počeli su se odvajati, krajem druge i onda početkom treće jednostavno su razbili goste koji se više nisu ni trudili. Ubacili su 15 trica naspram 9 Warriorsa, igrali s više energije i pameti i nastave li ovako mogu do drugog kruga obzirom da su ozljede izbacile Embiida i Šarića iz ritma (ako Embiid neće biti spreman za puno opterećenje i ako će Šariću trebati vremena da pronađe šutersku formu, Indiana ima samo takvu šansu). Tko je to mogao zamisliti na početku sezone kada je očito bilo da su u zaostatku za Pistonsima i Hornetsima?

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Kakva je ovo bolestina napala sarica?

  2. Neka su Juancho i Lyles gledali utakmicu iz neudobnih stolica… Koliko bi bilo dugorocno bolje da miksaju visoke postave Jokic-Milsap-Juancho/Lyles, slucajno da se ne zajebu i dobiju postene opcije na krilu za bar odraditi 20 minuta…

  3. @Gee- Izašao članak na espn-u o playoff verziji LeBrona i kako se najviše očituje u igranju obrane, zanimljivo za pročitati http://www.espn.com/nba/story/_/id/23027889/playoff-impact-lebron-james-felt-mainly-defense-nba

  4. @ lasta – sifilis na laktu

    @ wade – pa Juancho bi barem bio njihova verzija Bjelice, je trupac, al može pogodit otvorenu tricu iz kornera za razliku od ruine Chandlera

    @ Marko – bacim pogled, a inače me kod LeBrona fascinira što je čak i u ovakvoj utakmici u situaciji gdje su u minusu itekako birao koliko će energije uložiti u obrani u kakvu situaciju. čovjek čita igru da je to za nevjerovati, u djeliću sekunde mu je jasno ima li se smisla postavljati, ići na pomaganje, pokušati blokirati sa strane… nevjerojatno kako je izračunavao što je točno u svakom posjedu i na kraju je točno to koliko je energije uložio bilo dovoljno. a u playoffu jednostavno igra s više energije, ne bira toliko posjede, puno više se troši i plus ima onaj level na kojega može otići par puta u doigravanju kojega možda ima nekoliko atleta u ligi, kada sami sve zatvore luđačkom trkom i agresivnošću


Leave a comment

Trackbacks are disabled.