ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

15Apr/183

1

Osvrt na događanja prve večeri doigravanja.

SPURS @ WARRIORS

Iggy starta, nema zajebancije s Cookom kao zamjenom za Stepha jer ovo je playoff. Spursi u smallballu, svjesni da biraju manje zlo. Da bi Anderson bio na Durantu, Green uzima Greena i to ne izgleda sjajno kada se ovaj spusti u post, ali ne bi izgledalo sjajno ni da Aldridge ili Gasol moraju čuvati Greena na perimetru. Bez previše rješenja su protiv ove nabrijane verzije prvaka koja očito ima brzinu više u odnosu na ono što su pokazivali zadnjih mjesec dana. Živnuli su Spursi tek kada je Durant sjeo na klupu. Bez njega kao playa Warriorsi nemaju previše rješenja, Green preuzima rolu kreatora i tu se Spursi mogu jednostavno spustiti u zonu i čekati. Ipak, povratkom Duranta napad se brzo stabilizirao, a onda se povratkom Iggya digao intenzitet u obrani te su Spursi brzo pregaženi. Izgledali su jadnici kao tipična momčad koja se zadnjim vlakom ukrcala u doigravanje, bez one neke posebne patine koju donosi ime. Promašeni ziceri, isforsirani šutovi preko ruke, ulazi 1 na 5 - katastrofa, bez rješenja prema naprijed. Mogu bolje, morat će, ali očito da Warriorsi kontroliraju seriju i da mogu ovo pomesti pod tepih ako ulože dovoljno energije.

U nastavku ista priča, s tim da je Pop izvukao Andersona koji je bio katastrofalan u uvodu, uvodi Gaya i stavlja Greena na Duranta kako bi trenutno najboljim presing igračem barem malo smetao na lopti. Gay dobiva zadatak pratiti Draymonda, iako je očito da im treba prvenstveno radi zabijanja obzirom da s Andersonom ovaj napad ne može funkcionirati. Kada imaš Rudya nadaš se da nećeš previše curiti i da Green neće previše zabiti s perimetra (a na kraju je i on zabio dovoljno), međutim uzalud ti sve kada je Klay raspoložen. Na faci mu vidiš da je u onom stanju kada vjeruje da je stvarno lik iz NBA Jama i da je u plamenu. Samo tako, Spursi su kaput.

WIZARDS @ RAPTORS

Pokušava Washington na početku igrati momčadski, lopta kruži i akcije se strpljivo vrte, ali očito da im nedostaje brzina više, posebice Wallu i Porteru koji ne mogu sakriti da su izvan forme. Toronto prelako nalazi igrače u otvorenim situacijama, što Valanciunasa u postu, što Anunobya i Ibaku na perimetru - svi su raspoloženi u roli finišera i to nije dobro za goste jer ovakvu učinkovitost naprijed ne mogu pratiti. Do zraka dolazi Washington tek ulaskom klupe - imaju sreće što je VanVleet izvan pogona zbog načetog ramena pa Wall ima lakši posao unijeti nešto živosti u njihovu igru, možda se na trenutak nadati da bi i sam mogao upaliti motore. Ništa od toga jer Toronto i s osakaćenom klupom drži kontrolu nad utakmicom.

Ubacio je ovdje Casey u igru Powella i igra samo s Wrightom kao kreatorom, ali domaćini usprkos ovom nepotrebnom potezu ne padaju, dijelom i jer Brooks po svom običaju na startu druge drži na klupi i Walla i Beala. Ipak, ubrzo ih vraća u akciju očito odlučan maksimalno ih jahati i tu Wizardsi igraju svoju najbolju košarku večeri. Dok se Toronto i dalje pokušava držati svoga plana i sada igrati s Wrightom umjesto VanVleeta uz udarnu četvorku, time samo olakšavaju gostima igranje obrane. Washington uspijeva podići tempo agresivnom igrom na loptu - Gortat opet ima onih svojih momenata gdje izgleda kao jedan od najboljih visokih pomagača na picku i savršenim radom nogu oduzima Torontu gomilu prostora, dok brzim rotacijama Wizardsi stižu udvajati i Valanciunasa u postu i zatvoriti šutere na perimetru. 4 minute sjajne košarke koje su podsjetnik za što je ova momčad sposobna. Problem je samo što ovakve periode ne mogu razvući na veći dio utakmice.

Raptorsi, koji ovdje nemaju luksuz igrati s ubojitom postavom s dva playmakera, ubrzo se vraćaju startnoj petorci te strpljivom građenju napada promjenama strana i spuštanjem lopte u post. Stabiliziraju se, a u nastavku pružaju novi izazov uzimajući nešto hrabrije šutove u ranoj fazi napada. Ipak, Wizardsi spremno nastavljaju pratiti igrajući iznenađujuće kontrolirano, uglavnom uvijek s dodavanjem viška te pravovremenim otvaranjima bez lopte. Baš fina košarka, možda nema playoff intenziteta (još je rano uostalom), ali ako ništa drugo barem smo dobili potvrdu da razlika između ove dvije momčadi nije tolika kao ona na tablici.

Ipak, utakmica se lomi u završnici gdje je Casey napravio ključne prilagodbe u odnosu na prvo poluvrijeme. Svjestan da bez VanVleeta nema smisla jahati samo klupu odriče se Powella i ostavlja Lowrya s rezervama. Ovo su oni lanjski momenti kada je Lowry dobivao utakmica u ovim šihtama, a nešto slično radi i sada. Iako je i Brooks bio dovoljno lucidan da na parketu ostavi Beala i ne igra s 5 igrača s klupe, Toronto prelako dolazi do otvorenih trica za Milesa. Uz to i Wright u ovom periodu zabija otvorene šutove te uspijeva odglumiti VanVleetovu rolu što Wizardse ostavlja bez rješenja u obrani čak i nakon što okupljaju udarne igrače na parketu. Ubacivanje Lowrya i Wrightov šuterski učinak tako su zatvorili vrata gostima koji sada moraju nešto i sami izmisliti, a to je pokušati izazvati centra Raptorsa zamjenom Gortata sa Scottom. Što ne prolazi jer iako je Scott odigrao dobru partiju, Nogueira bez problema uspijeva pokriti perimetar i vratiti se u sredinu.

Casey ga drži na parketu umjesto JoVala čak i u završnici nakon što je puno bolje od sporijeg Poeltla zatvarao Morrisa u onom periodu početkom parnih četvrtina kada Wizardsi igraju bez Gortata. Treći centar je tako potpuno iskoristio priliku, dokazavši da ova dubina nije iluzija. Uglavnom, već u prvoj utakmici Raptorsi su manje-više u hodu krpali rupe u vlastitoj igri, rupe kojih povratkom VanVleeta neće biti previše. Wizardsi su pak ne samo limitiraniji rješenjima već i formom te im jedina utjeha može biti da su usprkos igranju u drugoj brzini veći dio večeri nekako uspjeli držati priključak. Problem je samo, jebiga, što je izgleda ta druga brzina uglavnom jedina koju imaju - ako Wall nema noge za zabiti na obruču (katastrofalnih 3-13 na ulazima u sredinu), onda dalje ne treba previše pričati.

HEAT @ SIXERS

Ovdje playoff kao da nije počeo jer Sixersi su jednostavno prenijeli formu iz regularne sezone, dok je Miami nastavio izgledati načeto i izvan forme kao što je izgledao zadnjih mjesec dana. S ovakvim kilavim izdanjem Dragića i društva nema šanse da naprave dovoljno ni u jednom smjeru, pogotovo jer je Brown vrlo brzo shvatio da nema druge nego jahati šuterske postave ako misli maksimizirati Simmonsa kao playmakera. Stoga su gomilu minuta igrali s Ilyasovom umjesto Johnsona, a zatim i s četiri bijela šutera oko Simmonsa gdje bi Bellinelli igrao umjesto Covingtona. Četvorka Šarić-Redick-Belinelli-Ilyasova ubacila je 15 trica i to Miami ne može izdržati pa makar dobili dobru večer Olynyka. Jebiga, na jednog Kellya protivnik ima dvojicu i jedini način da ovo Miami prati je da uopće spriječi toliko otvorenih pokušaja. A to ne možeš ako dozvoliš Sixersima trku i ulaze u sredinu. Tako da Heat u prvoj utakmici nije napravio ništa od onoga što bi trebao da bude ravnopravan u seriji, a pitanje je može li uopće jer nalaze se u svojevrsnoj kvaka 22 situaciji - ako će igrati s Olynykom na centru u formaciji s 5 vani ne mogu igrati obranu, a bez njega na centru ne mogu dovoljno zabiti.

A stvari nisu izgledale loše na početku (mogle su i gore da se Redick nije ubrzo vratio u igru, ovako je praktički samo zamijenio šihtu s Belinelliem nakon što je odmah na startu izašao zbog boli u leđima). Naime, Heat je bio šuterski raspoloženiji - krenuli su standardno kilavo s Whitesideom, ali čim je ušao Olynyk na centra počeli su zabijati. Plus, Ellington je bio standardno opasniji od Tylera Johnsona, a žalosno je da i Winslow donosi više energije od Richardsona. Imali su gosti tako ubrzo i +10, ali jasno je bilo da ovakvom igrom neće previše postići jer ako misle seriju dobiti napadom - ništa od toga. Čim su pali na svoj standardni učinak nakon vrućeg početka (u prvoj četvrtini ubacili 5 trica, ostatak večeri tek 7), počeli su gubiti tlo pod nogama.

A da počnu gubiti tlo pod nogama pobrinuo se trener Sixersa. Brown je u prvoj četvrtini umjesto Johnsona uveo Holmesa i tu Sixersi nisu mogli parirati Heatu s Olynykom, ali, čim se u nastavku prilagodio i počeo koristiti isključivo Ilyasovu kao "peticu", Miami je ostao bez prednosti. Čak i fascinira kojom lakoćom je startao drugo poluvrijeme s Ilyasovom, ali to nešto govori i o njegovoj trenerskoj filozofiji. Čovjek je spreman riskirati, a to u playoffu možda ne upali svaki put, ali je svakako bolje nego uporno pokušavati glavom kroz zid. Spo je jedva dočekao da izvuče Whitesidea s parketa kao što to radi veći dio sezone jer on je ovdje nemoćan (nije Embiid da igraš kroz njega u postu, a ne može ni braniti šutere poput Šarića i Ilyasove), samo što se time osudio na prihvaćanje run and guna. A kao što smo rekli, ovaj Miami nema dovoljno opcija za parirati ovako raspucanom protivniku - Sixersi od -7 na poluvremenu stižu do +8 u 5 minuta, 5 minuta tijekom kojih Miami nije zabio poen.

Ulaskom rezervi i povratkom smallballu Heat opet oživljava (u tome pomaže što Brown nema dovoljno visokih šutera pa mora koristiti Johnsona kao back-up centra), ali, čim su Sixersi u zadnjoj četvrtini opet zaigrali sa Simmonsom i četiri šutera, stvar se ruši. Tu su već na +16 i to ovaj beskrvni Miami ne može stići, pogotovo jer ovdje već Sixersi postaju toliko samouvjereni (šifra: Šarić) da zabijaju trice preko ruke. Više nije ni bitno da li je na parketu Johnson, poeni se samo gomilaju i na kraju stvari izgledaju gadno - u druge 24 minute Sixersi su tako napravili 74-43.

Sixersi su u početku bili malo pod dojmom doigravanja, posebice Simmons koji je gubio olako lopte i previše pokušavao na silu, ali brzo su uhvatili ritam i shvatili kako treba igrati, posebice kada je Brown u nastavku povukao potez utakmice zaigravši bez centra. Uostalom, iako ih smatramo mladom momčadi, činjenica je da su Belinelli, Redick i Ilaysova odigrali gomilu ovakvih utakmica u životu, a ni Šarić nije tipični klinjo jer ima puno više iskustva u ovakvim momentima od prosječnog igrača druge godine (plus puca od bolesti zvane iracionalno samopouzdanje). Kada je Simmons pohvatao konce i stao na loptu umjesto da bezglavo juriša, pa kada mu se još otvorio reket, utakmica je bila gotova - umjesto ishitrenih ulaza bez plana u gustu sredinu u nastavku je Simmons secirao obranu kao rasni playmaker uvijek imajući otvoreno nekoliko opcija (u nastavku 9 asista bez izgubljene).

Uglavnom, čak i ako Spo bude imao bolji plan za iduću utakmicu, pitanje je koliko mu trenutna forma pojedinaca dozvoljava da ga sprovede u djelo. Jer, ako Dragić, oba Johnsona i Whiteside nemaju brzinu više, a možda nemaju jer su svi imali problema s ozljedama i glavom u zadnje vrijeme, onda Spo jednostavno nema dovoljno figura da ovu partiju dame pretvori u šah. Dragića je naporno ljeto u kombinaciji sa sezonom u kojoj je prečesto morao igrati 1 na 5 i vući momčad izgleda totalno iscrpilo i izgleda otprilike onako kako izgledaju Wall i Beal. Simmons s druge strane izgleda svježe kao proljetna rosa. O kemiji i trenutnom samopouzdanju da ne pričamo - razlika u guštu s kojim igraju košarku u ova dva tabora je kao između čovjeka koji se upravo seksao na plaži u suton i onoga kojega su upravo seksali u zatvoru ispod tuša. I tu bi se serija mogla prelomiti prije nego je počela.

Sixersi sada ne moraju požurivati Embiida za drugu utakmicu, mogu mirno čekati da vide što je Miami smislio i onda uzvratiti s teškim oružjem kada bude potrebe. Sve u svemu kontrola nad serijom je očito njihova.

PELICANS @ BLAZERS

Očekivano najdramatičnija serija opravdala je očekivanja. Barem dramom jer je šokantno koliko brzo su Pelicansi maksimizirali svoje prednosti. Holiday je cijelu večer izgledao kao najbolji bek na parketu i obzirom na to pravo je čudo da su Blazersi uopće imali šanse dobiti utakmicu na kraju. Lillard i McCollum su potpuno odsječeni od starta - fascinirala je kvaliteta s kojom su visoki Pelicansa zatvarali prostor, bilo preuzimanjem, bilo agresivnim izlaženjem na pick, a uz to su i bekovi sjajno prolazili kroz blokove trudeći se stalno raditi pritisak na playmakera. Posebice je dobar bio Jrue koji je jednako dobro zatvarao McCollumu bez lopte i Lillarda na picku. Inače su se dosta rotirali u ovim zaduženjima, Holiday se pokazao daleko najbolji kao stoper, ali ni Moore nije bio loš na branjenju picka, dok je Rondo od koristi bio kada bi igrao iz pozadine. A ta pozadina je bila prilično gusta jer su igrači zaduženi za Turnera i Aminua očekivano bili duboko u zoni. Pa ako bi Lillard i uspio razbiti onu prvu obranu koja je bila stvarno sjajna, u sredini bi ga čekalo dovoljno tijela da mu zagorča život. Otjerali su ga tako praktički sa šuta, oduzeli mu ulaze i ovakav pristup im se potpuno isplatio jer Portland nije imao čovjeka koji bi ovakav plan kaznio.

Pokušavali su s Turnerom u post-upu, ali jasno da Blazersi tako nisu mogli zabiti dovoljno, što uostalom potvrđuje podatak da u prve dvije četvrtine nisu probili granicu od 20 poena (oba puta stali su na 18). Spojivši nekoliko poena iz tranzicije i tricu Mirotića odlaze gosti preko 10 poena prednosti sredinom druge četvrtine, a zanimljivo da im to uspjeva bez Davisa na parketu. Toliko je ta obrana bila dobro zamišljenja i još bolje izvedena. Portland s druge strane nije imao takvu defanzivu, Davis je zabio svoju kvotu koristeći svaku priliku koja bi mu se ukazala, bilo za šut ako je ostavljen sam na poludistanci, bilo za ulaz ako bi Nurkić izašao na njega. Pokušali su Blazersi držati centra što dublje i to nije izgledalo toliko loše, ali kombinacija Davisovih i Holidayevih trenutaka inspiracije uz dosta kretanja i dodavanja u napadu omogućavala je gostima da zabiju više nego dovoljno.

U nastavku slična priča, s tim da je Gentry sada Holidaya stavio isključivo na Lillarda svjestan da ovaj dvoboj presuđuje. Moore kao drugi defanzivac je na McCollumu, a Rondo je skriven na Turneru. Pelicansi više ne lutaju, maksimiziraju to što im funkcionira u obrani, dok prema naprijed zabijaju koliko treba - Davisu se sada priključio raspucani Mirotić koji kažnjava svaku kasnu rotaciju na perimetar. Ovdje je bitno primjetiti da su Pelicansi zahvaljujući obrani uspijevali držati i visoki ritam te su dolazili do dosta prilika kroz tranziciju gdje su upravo Davis na utrčavanjima i Mirotić ostajanjem na perimetru hvatali obranu domaćina na petama. Imaju tu Pelicansi već +19 i stvari izgledaju stvarno loše za Portland. Ne samo da im dva udarna igrača ne mogu ništa zabiti, već nitko ne pokazuje da bi mogao biti od koristi u ovoj seriji. Nurkić, Aminu i Davis se bore, ali to nije dovoljno u ovom kontekstu, pogotovo jer Turner ima previše prostora za štetiti vlastitoj momčadi.

Ajde, barem jedna stvar se ovdje okreće u korist domaćina, a ta je da iz drugog pokušaja iskorištavaju minute dok je Davis na klupi. Lillard koristi dvije situacije kada u blizini nema Holidaya da konačno nešto zabije, stavlja dvije trice iz driblinga, a i klupa djeluje energično za razliku od prve šihte. Ako će Blazersi ostvariti neku prednost kroz klupu, rastu im izgledi u seriji, ali za sada je teško reći koliko ovo može biti presudno jer Pelicansi su isto tako ostavili dojam da su taj problem u stanju riješiti. Samo treba držati jednog od dva najbolja igrača na parketu - Gentry se ovdje nepotrebno kockao igrajući zadnje dvije minute bez Holidaya i Davisa što su Blazersi iskoristili da srežu minus za još 4 poena.

Blazersi su tako zaustavili krvarenje, a Lillardova nova trica početkom četvrte vraća ih na samo -7. Te tri trice koje je Lillard zabio u ovom periodu od 5 minuta manje-više su sve što je napravio (na ulazima mizernih 2-8), a i nije od toga bilo velike koristi jer sjajnom obranom Pelicansi opet odlaze na +14. Uglavnom, s najboljim igračem potpuno odsječenim i nemoćnim, Blazersima ne ostaje ništa drugo nego zaigrati na McColluma. I tu im se otvara šansa jer Gentry na klupi iz nekog razloga drži Moorea dok je na parketu Clark (valjda je htio raspoloženijeg strijelca na parketu u završnici, ali pokazalo se kako mu nije bilo mudro odustajati od defanzivnog identiteta). Pored njega CJ konačno uspjeva doći do zraka - ulaz, tranzicija, trica iz kornera i eto Blazersa opet ispod 10, a uskoro i na -5. Nova trica iz kornera i samo su na -1. Naravno, svemu je pomogla i riskantna obrana koju su zaigrali - energično preuzimati s teretnim centrom poput Nurkića i dva sitna beka nije mudro, ali u ovom trenutku je pomoglo da izbace goste iz ritma. Davis nije imao ni lopti ni prostora, previše je ovisio o bekovima, a Rondo i Holiday nisu 1 na 1 strijelci što se ovdje potvrdilo. Srećom, Holiday je s dvije nove sjajne obrambene reakcije potvrdio da je junak večeri pa nova McCollumova trica nije odlučivala o ničemu. Jrule! Čovjek je bio apsolutni monstrum defanzivno i stvarno njegova sposobnost da dominira 1 na 1 te brani od 1 do 3 dala je gostima krila.

Spasila ih je obrana u završnici isto kao što ih je nosila cijelu utakmicu. Jer, Pelicansi su izgubili u clutchu 20-9 i to iako Lillard nije postojao. Srećom po njih zaliha koju su stvorili je bila dovoljna, a možda im kombinacija fenomenalne obrane i povremenenih bljeskova u napadu bude dovoljna i dalje. Blazersi ma se ostaje nadati da se ovako loša večer Lillarda više ne može ponoviti. Stottsu neće biti lako pronaći način kako dovoljno oslobađati bekove i doslovno je sve u Lillardovim rukama - mora biti heroj i bolji 1 na 1 ako misli dalje. Sinoć je, izuzev onih nekoliko minuta kada je izbjegao Holidaya, uglavnom bio zločinac.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (3) Trackbacks (0)
  1. Sitan detalj, Pelicansi su prosuli nekoliko posjeda u četvrtoj s prebrzin reakcijama i naravno da nisu mogli zatvoriti obrambeni skok pa je valjda zadnjih pet minuta utakmice Portland imao omjer 2:1 u napadima.

  2. Pre mi se cini da je Dragic izgubio (prvi) korak, jer ga sada brze zatvaraju na ulazu. Da je umoran to stoji.

    Heat je generalno odigrao kao kurac u odbrani, dok Fila ima mozda jos jednu ovakvu sutersku utakmicu kao tim. Tek ovo ide u blato, Spo mora da ih razbudi nekako i da ishemija kvalitetnu petorku nekako. Jbg, Olynik je kesa samo takva u odbrani, ali moras mu pomoci onda povecanjem pritiska tvojih bekova na loptu.

  3. Popovic je sam izgubija utakmicu sa krivim rotacijama, kakav crni anderson na pocetku, decko nije za aba ligu, dalje mills cuva Klaya koji logicno nije falia sut cilu utakmicu a Duranta doslovno niko ne cuva, utakmica gotova nakon 1/4, kad te mcgee natrpa nema dalje, jos je uspija zalipiti aldridgea….vrhunac je second unit spursa sa postavom parker-manu-nebitan forbes-gay-gasol, maknes ovoga forbesa koji je jadan cuva Duranta par minuta i dobijes grupu od 150 godina i onda jos popovic za nagradu Gaya vraca na klupu a ovaj jedini nesto pokazuje i igra solidno, osobno mi je sad upitno jer spursi mogu 1 dobiti…pitanje koja je idealna postava za startati kod Spursa, i misljenje da Bertans dobije vise minuta


Leave a comment

Trackbacks are disabled.