ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

16Apr/182

2

Sjajna partija između Bucksa i Celticsa spasila je drugi dan doigravanja od mrtvog Clevelanda, dosadnog Houstona i tvrdoglavog Jazza.

BUCKS @ CELTICS

Počeli su Celticsi utakmicu oslanjajući se na obranu, ali kako je vrijeme odmicalo raspoložene napadačke opcije bile su ono što je donijelo prevagu. I nije čak ni stvar u tome da su Bucksi odigrali katastrofalno u obrani već su domaćini jednostavno zabili gomilu teških šutova kakvih se ne bi posramio ni Kyrie. Samo što je Kyriea ovaj put bila gomila - Tatum i Brown su pokazali potencijal kakav malo tko ima na bokovima, Morris je potvrdio da je hakler, Rozier da ima muda i da će biti bolji treći bek od Smarta jer može zabiti otvoreni šut, a Horford, Horford je potvrdio da je dobri duh ove momčadi.

Utakmica je krenula skromno, Boston s Baynesom u sredini igra plitku zonu na strani bez lopte i očito im je glavna namjera spriječiti Giannisa da ulazi u sredinu. Na drugoj strani uglavnom igraju Princeton košarku kroz Horforda izvučenog na perimetar, s gomilom križanja, cutova kroz sredinu i pasova kojima je cilj pogoditi igrača u pokretu kako bi barem tako dobili korak prednosti u odnosu na obranu. Nema pretjerane učinkovitosti ni na jednoj strani sve dok Giannis ne odlazi na klupu. Celticsi odmah pale motore i u samo četiri minute rade seriju 13-0 do kraja četvrtine (da, Bucksi su 4 minute bez ubačaja) koristeći činjenicu da Bucksi nemaju čovjeka sposobnog stvoriti višak driblingom bez da izgubi loptu.

Buckse u igru vraća nesretni Larkin koji nevjerojatno baca tri posjeda za redom uzalud, nesposoban zavrtiti pick & roll, nakon čega Stevens definitivno odustaje od pick igre i okreće se isključivo Princetonu (kada je Larkin sljedeći put na parketu, jedina dužnost mu je dodati prvom do sebe i istrčati svoju rutu s jedne strane parketa na drugu). Bucksi su tako opet u egalu i sada je domaćin taj koji se muči zabiti te su u biti dobro i prošli sa samo -3 na poluvremenu obzirom da su šutirali ispod 40% iz igre i da su ubacili samo 2 trice.

U nastavku Stevens radi prvu prilagodbu, ranije izvlači Baynesa i ubacuje Morrisa te se odlučuje braniti Giannisa preuzimanjem umjesto zonom. Međutim, glavni razlog za promjenu je pokušaj oživljavanja napada kako bi s dodatnim šuterom mogli igrati akcije s 5 vanjskih i tako otvoriti dodatan prostor u sredini za ulaze. Reakcija je pozitivna, Morris, Brown i Tatum sada imaju više prilike igrati 1 na 1 i zabiti dovoljno za laganu prednost. Prunty ovaj put ne vadi Giannisa onako rano i Bucksi izdržavaju ovaj nalet, ali opet ispadaju iz ritma početkom četvrte kada Giannis hvata malo zraka na klupi. Boston stalno koketira s +10 kombinacijom obrane i pogođenih šutova preko ruke. Stvari ne izgledaju dobro za Buckse, a onda 3 minute prije kraja konačno Prunti otkriva postavu s Giannisom na petici. Parket se automatski širi i Bucksi u ovih 180 sekundi ubacuju 17 poena, 1 više nego u 9 minuta prije toga.

Boston spašava živu glavu rutinskim reakcijama Morrisa i Horforda te s par trica Roziera. Ona zadnja je trebala donijeti pobjedu, ali red je bio da i Milwaukee zabije jedan nemogući šut i izbori produžetak zahvaljujući dalekometnoj bombi Middletona. Međutim, šok ovim Celticsima ne znači previše, nastavljaju igrati rutinirano s ovom sjajnom razigranom petorkom, dok Bucksi lagano ostaju bez rješenja. Brogdon više ne može nakon što se potvrdilo da je itekako bitan dijelić slagalice (realno, igrajući bez njega drugi dio sezone jasno da su bili limitirani), a Bledsoe se puni penalima i na parket mora mrtvi Terry (Parker totalno beskoristan i nije ni zaslužio priliku ovdje). To je problem jer koliko god Bledsoe odigrao manjkavu utakmicu punu grešaka (bezidejni ulazi koji su rezultirali gomilom izgubljenih lopti i onda ona očajna obrana na Rozieru u završnici utakmice), ipak je NBA košarkaš za razliku od ovih na klupi.

Celticsi su se tako provukli igrajući na gornjoj granici mogućnosti i teško je zamisliti gdje još mogu nešto izvući obzirom kako dobro im je odigrala udarna petorka. Možda mogu dobiti nešto više od Baynesa i možda će Larkin izbjeći onakvu crnu rupu, ali, realno ovo je vrhunac njihovih mogućnosti. Bucksi tako mogu biti zadovoljni jer su igrali pristojno u obrani i jer su usprkos manjku raspoloženih opcija te nevjerojatnoj količini izgubljenih lopti zamalo zabili dovoljno za pobjedu. Uz to, pokazalo se da smallball s Giannisom na petici ima itekako smisla. Dakle, oni svakako ostavljaju dojam momčadi koja ima više prostora za napredak, s tim da ne treba isključiti mogućnost kako će Boston iduću utakmicu jednostavno sve ovo ponoviti, pogotovo defanzivni dio priče.

PACERS @ CAVS

Ovo već postaje dosadno. Cavsi ulaze u utakmicu na već toliko puta viđen način, bez trunke energije u obrani, a uz to ovaj put ne mogu pogoditi ni bazen u napadu. Love se odmah hvata za nogu i radi grimase od bolova, nitko ne pokazuje volju za borbom, a LeBron nekim čudom sav ovaj jad oko sebe mirno promatra i zadržava zen. Skenira čovjek situaciju cijelu prvu četvrtinu koju Indiana završava s neshvatljivih +19. I nije stvar u tome što su oni ubacili 33 jer toliko će Cavsi manje-više primati barem jednu četvrtinu svake utakmice ovoga playoffa, već što Cavsi nemaju nikakve ideje što zavrtiti prema naprijed. Indiana ostaje na šuterima i radije ostavlja reket bez pomoći na ulazima što se pokazuje odličnim. Oladipo trpa trice, Bogdanović napada na ulazima, visoki trpaju zicere - izgleda kao da se Cavsima sprema potop. Samo, ako ste zadnjih mjesec dana pratili NBA, onda znate da oni žive na rubu svaku večer i da je ovo za njih tek dan u uredu.

LeBron ubrzo ubacuju u brzinu više i prvo reakcijama u obrani pokreće tranziciju, a onda i napadanjem sredine oživljava napad. Smiješno je kada skužiš da su i Turner i Sabonis gotovo manji od njega, a igraju centre. James trpa Pacersima kroz sredinu i niz sjajnih post-upova, čak drži Oladipa na drugoj strani, ali Cavsi slabo režu minus. Jednostavno, tu se javlja jedan drugi osjećaj, a taj da čak ni LeBron ne može sam dobiti solidnu košarkašku momčad. A ovdje stvarno izgleda sam kao Pale jer nitko nije u stanju odraditi suvislu akciju ili reakciju, sve dok Love nije spojio jednu tricu s jednom dobrom reakciju u obrani. Cavsi barem ne gube ove drugu četvrtinu iako nisu ni uspjeli smanjiti minus.

U nastavku pak konačno nešto krvi u njihovoj obrani, ali i u napadu. Love i Smith sada su već pristojna šuterska pratnja (iako je ovo sve skupa mizerno za jedan Cleveland, 7-27 im je trica nakon 36 minuta akcije), Pacersi su manje-više ugušeni i sada ih samo Oladipo drži u prednosti. A drži ih jer ne može promašiti s perimetra - sam je ubacio trica gotovo kao i cijeli Cleveland. Prednost se tako nešto boljoj igri Cavsa usprkos ne topi, svaki puta kada naprave seriju i spuste se ispod 10, Oladipo ima odgovor. To je to kada imaš all-star strijelca, onda imaš i šanse. Naravno, +14 na 8 minuta do kraja nisu nemoguća misija za LeBrona, ali i on se potrošio u hvatanju minusa i na kraju više jednostavno nema dovoljno rješenja. Baš nitko ne preuzima odgovornost i tako se ne može igrati playoff košarka čak ni protiv Pacersa.

Uglavnom, Cavsi si ovakvo otvaranje više neće smjeti dozvoliti jer čak i ako ti ne upadaju trice, onakav kilavi pristup u obrani se ne može tolerirati. Samo, pravo pitanje nije što treba napraviti već može li to ova momčad. Love i Smith kao veterani izgledaju svjesni situacije, ali s kim ovdje LeBron još može u rat? Nance je fajter, ali limitiran prema naprijed, Green je nestao u svom stilu, a Hood niti smrdi niti miriše. Clarkson, zar je taj igrao? Hill, siguran sam da čovjek u dresu ima zataknutu smrtovnicu, samo što je još nije pokazao treneru (ako ne možeš trčati, koji kurac izlaziš na parket?). Ne nađe li Lue rotaciju od 6-7 ljudi spremnih poći u rat, a Pacersi su očito odlučni skupo prodati kožu pa makar više ne dobili ovakvu partiju Oladipa (a nije isključeno da je neće opet dobiti jer Cavsi nemaju čovjeka koji ga može držati 1 na 1), najebali su. Ako LeBron u jednom trenutku pogleda oko sebe i shvati da ga baš nitko nema namjeru pratiti, pa onda bi stvarno možda najbolje bilo da i sam uzme odmor jer vrlo dobro zna da su šanse za dobiti tri serije poprilično male (četvrtu nećemo ni spominjati, to je doslovno nemoguće). I sačuva ono što je ostalo u tanku za iduću sezonu.

JAZZ @ THUNDER

Thunder u prvih 5 minuta pokazuje sve što ne valja s ovom momčadi - u napadu uzimaju nerezonske šutove bez poštene akcije, u obrani se ne drže nikakvih principa i stalno ispadaju iz igre. Jazz ovakav kaos koristi da ekspresno izgradi +12, zabijaju 16 poena od čega većinu kroz tranziciju. Nakon toga Donovan zove time-out i stvari se popravljaju, posebice u obrani. Od ničega Thunder počinje braniti Jazz zonom na picku i tu konačno dobivaju korist od toga što je na drugoj strani playmaker Rubio. Istovremeno George i Melo zabijaju nekoliko šutova i eto ih u egalu. Abrines daje šutersku iskru s klupe, George nastavlja trpati s perimetra (4 trice u prvom dijelu, 4 u drugom) i to je više nego dovoljno da im se navala kotrlja dok obrana ovako dobro drži Jazz pod kontrolom. Ne računamo li onih 5 minuta totalnog idiotizma na početku, preostalih 19 minuta prvog poluvremena kada su zaigrali ozbiljnu obranu s čekanjem u reketu ostavili su Jazz na 38% iz igre i 18% za tricu. To je to.

U nastavku ista priča, George otvara tricama, a Snyder i dalje ostaje vjeran postavi koju OKC očito zna braniti kada hoće. Nema prostora u sredini da Gobert, Favors i Rubio izmuzu poneki poen, sve što je ostaje je eventualni šut Inglesa i Mitchella, a to je premalo za vratiti se u utakmicu. Nešto bolje stvari izgledaju s Crowderom na četiri, ali problem je tu što Snyder ovakvu postavu koristi s rezervama poput Exuma i O'Nealea koji su beskorisni u napadu tako da Jazz jednostavno ne može zabiti dovoljno. Već u prvoj četvrtini prve utakmice postalo je jasno da će Snyder morati nešto mijenjati, sad je pitanje koliko je tvrdoglav i vjeran sistemu kojega gradi cijelu sezonu, a koliko je spreman preuzeti rizik i improvizirati. Kolega iz škole Spursa na čelu Sixersa mu je neku večer potvrdio što pravi trener treba napraviti. Jebeš principe. Sinoć Snyder nije radio ništa i zato su domaćini već početkom zadnje četvrtine potvrdili pobjedu.

Dakle, ili će Favors na klupu ili će Mitchell na playa, svejedno, jedan zidar mora vani. I kako to obično biva, na kraju će itekako važno biti što može dobiti od igrača koje potpuno ignorira poput Burksa i Jerebka. Oni imaju taj potreban talent za dati impuls u napadu, trebat će ih istrpiti defanzivno, ali s druge strane u ovoj utakmici se to isplatilo Donovanu s Abrinesom. Momak nema ni približno potreban atleticizam za igrati NBA playoff, ali kada ubaci 3 trice i 11 poena uz 7 šutova, to postaje nebitno. Uostalom, kada je utakmica već bila gotova Burks je ušao na parket i na brzinu zabio dvije trice. One možda jesu nebitne u kontekstu večeri, ali ono što nije nebitno je ta vještina koju čovjek ima, a ta je da može zabiti jebeni poen iz vana. Snyderu, daj učini seriju zanimljivom.

WOLVES @ ROCKETS

Osnovni cilj koji si je Thibs zacrtao pred utakmicu je pokušati što više usporiti tempo i oduzeti Rocketsima poene iz tranzicije. Sporim napadima i stalnim spuštanjem loptu u post u tome je i uspio - ne sjećam se kada je Houston manje trčao (obično zabijaju oko 20 poena po večeri iz tranzicije, sinoć samo 13). Odvukavši igru u blato, Wolvesi su si dali šansu i malo je nedostajalo da iznenade favorite. To njihovo napadanje kroz post, koliko god jalovo bilo, funkcionira kada Rocketsi ubace samo 10 trica uz 27% šuta. A realno i nemaju drugog izbora jer jedini način da nešto izvuku iz Wigginsa je da ga stavljaju u mismatch gdje može koristiti visinu u postu protiv nižih igrača - igra leđima mu je definitivno najveća kvaliteta i sinoć je odigrao podnošljivu utakmicu.

Jasno, da su Rocketsi zabili ono što su morali, a posebice da je Paul bio na svojoj razini umjesto da je promašivao otvorene šutove (samo 1 trica i bez ubačaja na obruču), drame u finišu vjerojatno ne bi bilo. Wolvesi su ovako stalno grizli, nisu dozvoljavali da domaćin ode na više od 10-ak poena prednosti, a zahvaljujući lijenoj obrani Hardena i Paula (loš je bio sinoć na svaki način, totalno beskoristan, što je potvrdio i kada je poklonio gostima šansu za eventualni produžetak) čak su i poveli sredinom druge četvrtine. Mislim, Crawford i Rose su čak i nešto zabili te nisu bili na štetu momčadi, toliko je Houston ovdje igrao pospano. Da nisu Harden i Capela došli na posao mogli su se osramotiti.

Ovako, na odmor odlaze s 10 poena prednosti usprkos svim problemima. U nastavku Wolvesi su i raspucaniji (dobili treću četvrtinu 4-3 u tricama, svašta) tako da brzo opet dolaze u egal. Towns služi isključivo kao mamac da se Capelu na startu posjeda drži što dalje od reketa kako bi Wiggins i Butler imali prostora za spustiti se u sredinu i fascinantno je da D'Antoni nije jednostavno stavio Tuckera ili Hardena na Townsa i Capelu zadržao bliže košu protiv Gibsona. Jadni Towns tako nije vidio loptu (samo 9 lopti cijelu večer, manje od Rosea i Crawforda), ali je stretch kvalitetom barem razvukao obranu domaćina koji bez centra u sredini curi na sve strane. Harden s par herojskih trica u završnici konačno stvara neku razliku koja će se pokazati dovoljnom za preživjeti, ali usput radi i nekoliko bezveznih poteza. Sreća samo što ni Wolvesi ne mogu zabiti - naravno da clutch minute igraju s Roseom kao odgovorom na Gordona. Koji se ni ne vidi od toga koliko je Harden zaokupljen sobom i koliko je Paul izvan utakmice.

Užasan susret, pogotovo jer čak ni ovakvu utakmicu Wolvesi nisu znali uzeti. Novu priliku će teško dobiti.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. Cavsi ovoliko lošu partiju neće ponoviti, ali pokazalo se da nemaju nikakve alternative osim šuta za 3 i Lebronova herojstva. Kad ta dva elementa zakažu ne mogu dobiti ni momčad iz G lige. Momčad sa toliko felera, bez top obrane, bez napadanja kroz post, bez pravih atleta, bez ikakve prijetnje pod košem ne može bit nikakva prijetnja ni u finalu istoka, a kamoli u Velikom finalu.

    Brogdon je dobar dodatak za Buckse jer Bledsoe je iritantno loš. Ona njegova obrana na Rozieru kod zadnjeg šuta u regularci je dokaz onoga št ose dešavalo u regularnoj sezoni gdje je patio od konstatne kurcobolje. Giannis koliko god dominantan u nekim segmentima svejedno nije onaj pravi istinski superstar. Bez šuta još ajde, ali nema ni razigravačku moć kojom bi to anulirao. Bit će ovo serija s pun mučenja na obje strane, a Boston ako svede ovo na halfcourt košarku ima sve šanse dobiti jer Bucksi ako ne proradi još netko izvana osim Middletonea će teško ovo pratiti.

    Šteta za ozljedu Robersona kod Thundera. Brewer je tragičan obrambeno. Jazz bi definitivno trebao staviti Favorsa na klupu i uvesti Crowdera u petorku. Exum je pokazao znakove života u par tekmi što sam gledao pa i u ovoj. Ima grešaka, ali od ovakvog Rubia nije bio lošiji.

    Houston i Wolvesi odigrali ružnu utakmicu. Thibs nit je stvorio sistem u napadu nit u obrani. Ne ginu mu otkaz nakon ove serije. Towns mizeran, a Rose vuče konce utakmice. Tragedija.

  2. Tibsova “taktika” kako da KAT dodje do vise otvorenih pozicija.
    “You run the floor,” Thibodeau said. “Kick the ball out, repost, keep moving around, search it out, get to the offensive board. You’ve got to sprint around. You learn when teams are double-teaming you — that’s what you have to do. You have to make the right play. You also have to get to positions in which it’s difficult for them to double-team you. Transition’s a big part of that. You’ve got to run the floor.”
    I dalje stojim na tome da ta fransiza i sa njim toliko rudimentarnim i sa takvim skupom igraca je ubola premiju a ako budu imali vise ambicije i ciljeva (bar kontendera u sirem krugu favorita) morace da prave rezove od gm-trenera do veceg broja igraca samo stvar je da u Minesotu bez Tibsa nikad ne bi dosao Batler i izgleda da ce mu to i biti najveca zaostavstina u Mineapolisu.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.