7

Wizardsi i Bucksi odradili su posao i dobili onu klasičnu treću utakmicu nakon 0-2 jer nisu totalne trube, dok su Cavsi opet pokazali da su na samoj granici da ih proglasimo upravo trubama. Babo nadigrao LeBrona – molim da se ovim otvori Dnevnik.

CAVS @ PACERS

Dvije utakmice su već dale uzorak za tako nešto ustvrditi, a nakon treće je jasno – ovo je serija između dvije podjednake momčadi s tim da su Pacersi zasluženo stekli reputaciju laganih favorita jer su jednostavno uigraniji. Padnu li Cavsi u 3-1 rupu, ne vidim što to mogu promijeniti u igri da bi stekli nekakvu prednost koja bi im omogućila dobiti 3 utakmice za redom. Stoga, sljedeća tekma je tekma sezone za LeBrona. Ili će dati sve što ima u ovom trenutku, ili ide graditi nove poslovne planove u kupaćima umjesto dresa.

A dobro su Cavsi izgledali na početku, ova match-up zona im je sve uštimanija, sasvim solidno kontroliraju sredinu i rade pristojan pritisak na loptu. Čak su i preuzimanja na picku odrađivali na razini i tako donekle držali kontrolu nad Oladipom. Jedino što nikada neće dobro raditi, a za to jednostavno nemaju dovoljno atleta, je rotiranje na stranu bez lopte. I upravu tu ih je Indiana sinoć pokopala. Uz pomoć još jednom mizernog učinka u napadu LeBrona i kompanije. Ali, idemo redom.

Solidna obrana bila je dovoljna za izgraditi prednost na početku – čim su prestali gubiti lopte u napadu, što se dogodilo otprilike kada su prestali bacati duge pasove preko cijelog parketa i kada je LeBron počeo razigravati od parketa na ulazima, otišli su na +6. Bez Turnera u sredini i Collisona na lopti nemaju Pacersi potrebnu energiju na ovom dijelu parketa i Cavsi su izgledali dominantno. McMillan ovdje konačno poseže za smallball postavom s Bogdanovićem na četiri u nadi da će odčepiti zaštopani napad, ali u početku samo pomaže LeBronu da koristi prednost u fizikalijama koju gosti sada imaju s njim i Nanceom. Već je +13 za Cavse i stvari ne izgledaju dobro.

Međutim, McMillan je dobio što je htio – strana bez lopte s ovako širokom formacijom sada je još otvorenija i Bogdanović zabija njihovu prvu tricu ove večeri. To je recept za uputiti novi izazov u seriji. Za sada još ništa od toga. Cavsi igraju sve bolje naprijed čak i bez Jamesa (Love je odradio svoje kao lider druge postave s četiri rezerve s tim da je dobio nešto i od razigranih Hooda i Nancea, čak i Clarksona, naravno ne i Greena) te održavaju prednost, a tih desetak poena održavaju i povratkom Jamesa. Mogli su odmah otići i na puno veću prednost da opet u par navrata ne gube lopte totalno nepotrebno u pokušajima da atraktivnim pasovima probiju obranu što protiv ovih žilavih Pacersa ne ide – maksimalno su koncentrirani i ako ih misliš napasti moraš to raditi metodično.

U završnici druge McMillan ovaj put ne poseže za smallballom, vadi iz igre Bogdanovića koji jedini može nešto zabiti s perimetra i ostavlja na parketu Younga, a isto tako nema ni Turnera koji jedini nešto može obraniti u sredini. Završava četvrtinu nelogičnom postavom protiv udarne petorke Cavsa koji ovo koriste da na odmor odu s +17.

Stvari izgledaju dobro na papiru, ali, kako to obično biva, na parketu se brzo mijenjaju. Dovoljno je da Cavsi uđu u drugi dio kilavo u napadu i Pacersi se za 6 minuta akcije spuštaju na -8. Nije Cleveland toliko pao u obrani, koju su i dalje igrali solidno, koliko je otvorio prostora Pacersima katastrofalnim pristupom naprijed. Uporno su usporavali igru i pokušavali napadati kroz Jamesa u post-upu daleko od koša, dakle igrali su onu istu alibi košarku koju igraju dok Jamesa nema na parketu u pokušajima da održe prednost umjesto da je povećaju. Nova doza nepotrebno izgubljenih lopti, nekoliko isforsiranih pokušaja koji nisu ušli i nekoliko promašenih otvorenih šutova bili su dovoljno da se Pacersi razbude.

Sljedeći ključni moment je početak četvrte gdje obično nema Jamesa. LeBron se ovaj put odlučuje ostati s rezervama dok je Love taj koji se odmara i ne znam koliko je ovo bio mudar potez. Čovjek očito nema dovoljno energije da sam vuče momčad i ovakvi potezi samo će ga dodatno otupiti u završnici. Međutim, Cavsi se i ovdje očito vode onom kako je važnije održati prednost nego igrati košarku što će ih skupo stajati. Pored LeBrona nitko od rezervi nema onu vrckavost iz druge četvrtine te novom tricom Bogdanovića (ovo mu je četvrta do ovog trenutka) dolaze domaćini na samo -2. Opet je strana bez lopte Cavsa potpuno prazna, opet je nepotrebno treći čovjek otišao braniti zonu oko lopte (ne zaboravimo da je Lue učenika Toma Thibodeaua i da si ne može pomoći) i opet je rotacija na šutera bila kasna da kasnija ne može biti.

Utakmica je tako praktički u egalu, a uskoro su Cavsi i u minusu po prvi put još od početka utakmice. Oladipo probija Smitha 1 na 1 i šeta se kroz reket u kojem James i Love nisu spremni odraditi centarski posao i čuvati obruč, a zatim Bogdanović rješava utakmicu – prvo tricom preko Korvera na samom početku napada (naravno, Korver je potpuno nepotrebno bio u sredini stvarati pritisak na loptu umjesto da je na čovjeku te je još napravio i prekršaj dok je zatvarao šutera), a onda i tricom u tranziciji sam kao duh. I samo tako Pacersi su na +7, što znači da su u 6 minuta zadnjeg perioda napravili +15.

I ne treba ni spominjati da im je ovaj višak posjeda omogućio napad Cavsa koji je, blago rečeno, neandertalski (hej, jeste čuli za pick & roll?). Kako nitko ne može napraviti višak driblingom, uporno pokušavaju igrati spore postavljene napade kroz post-up i tu se toliko zapetljaju da poklanjaju posjede obrani Pacersa. Izgubljene lopte su ih uništile ove večeri – 16 ne zvuči puno, kvragu Pacersi su ih imali čak i više, 17, ali u ovako sporom ritmu kojega si sam kreirao (igralo se na 93 posjeda) to nije ni malo, ali još je gore što su najvećim dijelom bile neforsirane. Indiana je tu dobila onaj potreban poticaj da kroz tranziciju otvori napad i nadoknadi sve ono što nisu mogli zabiti preko postavljene zone Cavsa.

Kriminalni napad gostiju ovdje se pokušava izvući herojstvima Jamesa koja u ovom slučaju znače potezanje trica jer Kralj više nema snage za zabijati se u sredinu. Zabija ih par, vraća Cavse u egal, ali Bogdanović je sada već toliko nabrijan da zabija 1 na 1 na ulazima, a onda i tricu iz svlačionice. Na drugoj strani nitko se ne pridružuje Jamesu (Lue na parketu drži Clarksona i Hooda nezadovoljan valjda Korverom i Hillom, ali nema tu razlike, sve su to krepaline) čije trice ne mogu napraviti razliku. Ne s obranom koja u ključnom posjedu dozvoljava zicer polaganje Youngu. Opet ista stvar, Oladipo navlači dvojicu, Collison je ovaj put taj usamljenik na strani bez lopte, napada iz spot-upa, centar ga zatvara, nitko ne zatvara čovjeka kojega centar čuva iza leđa. Ova prednost je Indiani dovoljna za preživjeti (šut Smitha za pobjedu bio je čista molitva).

Cavsi su tako još jednom dokazali koliko su trenutno jalovi. Obranu definitivno mogu zaigrati konzervativnije, iako time otvaraju šansu Oladipu da se razmaše. U svakom slučaju na tom dijelu parketa ne mogu biti savršeni, nemaju takav tip igrača, pa biraju između manjeg zla. Sinoć se pokazalo da je i Bogdanović dovoljan kada su previše agresivni, pa će se možda više držati zone ubuduće. Tako da je njihov daleko, daleko najveći problem – napad. Ova momčad je trebala stići do vrha Istoka na račun toga što mogu biti Rocketsi na Istoku. Ova momčad trenutno više podsjeća na San Antonio. Premalo je tu kreatora, premalo raspoloženih šutera, a i plan igre s ovim sporim ritmom i gomilom post-upova jednostavno ih davi. Hoće li konačno početi trčati? Ili se idu brčkati.

RAPTORS @ WIZARDS

Dobro su gosti otvorili utakmicu, ali dojam je da su malo podcijenili Wizardse. Casey na startu druge ovaj put ne koristi Lowrya, a kako nema VanVleeta ova postava s Wrightom nije dovoljna. I tu klupa Wizardsa održava egal, što se moglo bolje iskoristiti, pogotovo jer Brooks drži oba udarna beka na klupi. A oba udarna beka sinoć su konačno bila udarna. Beal ubacuje skok-šutove i najbolji je košarkaš na parketu, a Wall izgleda kao Wall, šeta se kroz reket te usput zabija one svoje duge dvice. DeRozan i Lowry su solidni, ali ova dvojica su sjajna i tu je sva razlika u odnosu na prve dvije utakmice. Iako ispušni ventili Raptorsa funkcioniraju odlično čak i ovdje, kada dozvoliš 69 poena nekome nema tog ispušnog ventila koji to može nadoknaditi.

A kad smo već kod ispušnih ventila, ovi Wizardsa napravit će ključnu razliku. Obrana Toronta sada pokušava sve ne bi zaustavila dva beka i to otvara prostor ostalima koji su ovaj put spremni preuzeti odgovornost. Morris i Porter zabijaju trice, Gortat trpa u sredini kao roler i za čas je utakmica na +19. Ovaj put ni Lowry s rezervama ne može pomoći – srezali su gosti prednost na -13, ali Brooks cijelo vrijeme drži na parketu ili Beala ili Walla, tako da je to najbolje što mogu napraviti. Pokušaj igranja smallballa s Ibakom na pet okruženom četvoricom šutera bez VanVleeta nema smisla, pogotovo ako ti je treći bek jebeni Lorenzo Brown (Casey se valjda ljuti na Wrighta i Powella). Wizardsi ovome pariraju bez problema s Oubreom umjesto Gortata (čak je i Scott dovoljna za gurati se s Ibakom, ne treba dizati Morrisa).

Washington je tako pregazio Toronto utakmicom koja je pokazala za što su sposobni kada igraju svoju najbolju košarku. Pitanje je samo mogu li ovo ponoviti i drugi put za redom. Osim toga, pretalentirani su da ne bi dobili treću u kojoj se moglo i očekivati da će Raptorsi nastupiti turistički. Samo, tu se i otvara šansa Washingtonu. Toronto nema prednost u talentu da bi si mogao priuštiti ponašati se ležerno, oni su ovdje trebali igrati punom snagom, a time što nisu samo su pomogli Wallu i Bealu da potvrde ono što znaju – da su bolji hakleri od Lowrya i DeRozana. Uz to, neke nesuvisle odluke Caseya u zadnje dvije utakmice, kao i naznake da Wizardsi imaju nešto potencijala na klupi, mogle bi dati Washingtonu dodatan vjetar u leđa. Dobar dio ovoga može izbrisati povratak VanVleeta, ali tko zna u kakvom je stanju to njegovo rame. Uglavnom, četvrta je ključ, nakon nje ćemo znati da li imamo seriju ili je ovo bila samo jedna nevažna playoff utakmica.

CELTICS @ BUCKS

A tako nešto bi se moglo reći i za ovu seriju, sljedeća je ključna s tim da je Milwaukee u boljoj situaciji od Washingtona jer se ne moraju bojati all-NBA vanjskih igrača. Bucksi su pretalentirani da ne dobiju barem ovu treću, da imaju potencijala za igrati puno bolje nego je bio slučaj znali smo. Dio tog potencijala oslobodili su prilagodbama – iako nema Hensona zbog problema s leđima i dalje igraju s centrom (Zeller), ali su barem makli mrtvog Snella i na parket poslali Brogdona kao dodatnog kreatora. Dio su jednostavno osloboditi atmosferom domaćeg parketa pred čime je poklekla mladost Bostona. Celticsi ovaj put ne mogu zabiti dovoljno teških šutova s Baynesom na parketu i domaćini već u uvodnoj šihti rade + 10. Ni bez Baynesa nije ništa bolje – Rozier, Brown i Tatum nemaju rješenja te Boston prvu četvrtinu završava s 12 poena. 2-19 šut iz igre, 8 izgubljenih lopti. Gaženje.

+15 iz prve četvrtine do poluvremena su +23 i jasno da ovako mlada momčad to ne može stići. Vratio ih je donekle u život Milwaukee u trećoj, tu Prunty pokušava naći smisao Parkeru i Dellyu te ih dosta rano šalje na parket odustajući od uigrane rotacije (uporno pokušava ovu smallball postavu s Giannisom na pet uz Parkera iako već znamo da to ima smisla samo s Middletonom na četiri). Boston ovdje nalazi tlo pod nogama, a još lakše dišu nakon što Giannis također napusti parket ranije nego bi trebalo radi penala. Vidio je ovdje Stevens šansu pa odustaje od Monroea, drži na parketu Horforda i Morrisa, ali nema Boston šutersku širinu da ozbiljnije načme prednost. Giannis i Middleton na početku četvrte, opet se ide iznad 20, utakmica je definitivno gotova (iako je bila gotova nakon 12 minuta).

Stevens sada mora pripremiti momčad za sljedeću utakmicu, nekako će morati zaboraviti ovo gaženje i izdržati ovaj početni nalet energije kojim će ih Bucksi zasuti i sljedećom prilikom. Ne znam ima li smisla dirati u rotaciju i možda startati s Morrisom umjesto Baynesa, vjerojatno ne jer će Bucksi sigurno na parketu imati centra, ali definitivno će morati dobiti stabilnost na perimetru od nekoga. Ako ne uspiju i ako se pokaže da Rozier, Tatum i Brown mogu igrati samo u Gardenu, onda se vraćamo u Boston s potpuno otvorenom serijom.

7 thoughts on “7

  1. Šokantniji kraj svijeta kakvog ga poznajemo bio bi samo naslov Hez nadigrao Duranta.

  2. Cavsi wow…obrana im je cak na dobrom nivou, nije toliko dobra, al za njih onako branit iznad prosjecan napad Pacersa je napredak. Ali napad pa koji kurac? Jesu oni u 2.pol pokusali ijednu akciju kao u prvom? Lue pa jebote, Lebron 24 minute u 2.pol, stavlja mrtvog Clarksona za zavrsnicu, a tip ne da ne moze sut pogodit nego ne bi materi doda na otvorenu tricu (zavrsnice 2. I 3. Cetvrtine, Hood i Green otvoreni na trici, a covjek ide glavom kroz 2 tipa 10-15 centimetara visih, bravo)
    Gledajuci prvo poluvrijeme san se nada kako bi ovi Cavsi mogli biti slicni onima iz Finala 2015., grit n grind obrana, s boljim napadom, al u drugom poluvremenu mi se vise cine kao mix napada Kingsa i obrane Bucksa

  3. Ne znam zašto ne reći na glas da je najzaslužniji za povratak Indiane katastrofalni Lebron u drugom poluvremenu. Čovjek osim one zadnjih par minuta kad se nešto na silu pokušalo vratit je bio zaista užasan u svakom aspektu. Ono njegovo pumpanje lopte i držanje po prvih 10-15sek napada( nekad i cijeli napad) i usporavanje igre nije radio ni Roko Jukić u najboljim danima.

  4. Babo izdominirao, ali ona obrana spuštanja stava pola metra od parketa i zabijanja glave međunoge LeBronu je izum godine 😀
    Jedina šansa LeBronu da mu se ki.. digne pa se ovaj odmakne 😂😂😂

  5. Dobra je ideja Cavsa da šalju dva igrača na Oladipa, do sada im je to najbolja stvar u seriji samo što bi morali instalirati Tristana nazad jer je jedini u stanju raditi extra presing i minimalno zatvarati obruč uz rotacije prema perimetru. Isto im neće smetat u napadu kada i onako ništa ne vrte…

    Bucksi su stavljanjek igrača što mogu napraviti bar dribling s loptom u rukama sebi otvorili napad, a bekovi Celticsa su prdnili pod pritiskom obrane Bucksa. Najcrnji čovik na svitu, Maker u nekim trenucima pokaže takav raspon obrambenog talenta da je znam koji mu je kurac i zašto to nije u stanju prenit na duži period.

  6. Najveca mana LeBrona kroz cjelu karijeru nije nedostatak suta ili nekih skorerskih sposobnosti, pa cak ni clutch momenti, vec iskljucivo nesposobnost igranja bez lopte. Sve njegove ekipe zakljucno sa ovim jadnicima danas gotovo stoprocentno zavise od lopte u njegovim rukama . Ok frajer je primarni kreator i realno prvi Playmaker , ali cak ni u najboljim godinama nije mogao igrati tu poziciju 40 min, a ne sad.

  7. @david – pa kad čovik pati od tog da se sve svugdi i uvik vrti oko njega.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *