9

Ispala je na kraju ovo još jedna sjajna večer u asocijaciji. Celticsi su se probudili nakon dužeg razdoblja šamaranja, a Bucksi se provukli taman da ovo učine dugom serijom. Wizardsi su još jednom potvrdili da nisu tipični osmi nositelj (kao što ni Raptorsi nisu tipični prvi, tako da će i ovo biti duga serija). Cavsi su spasili sezonu posloživši većinu kockica protiv Pacersa tek u četvrtoj utakmici. Jedino Warriorsi nisu ni došli na utakmicu omogućivši Spursima da se oproste od vlastite publike dobrom partijom.

CELTICS @ BUCKS

Igra Boston nešto bolje u odnosu na prošli susret (onakav očaj je nemoguće ponoviti), a to prije svega znači da nisu podlegli pritisku. Igraju kontrolirano, vrte loptu sa strane na stranu u pokušajima da pronađu rupu u ovoj match-up zoni Bucksa, iako je to znatno teže sada kada ne upadaju svi oni teški šutovi te im učinak i dalje ostaje mizeran. A upravo je to glavna razlika u odnosu na košarku iz prve dvije utakmice, to što su klinci Bostona zabijali uredno preko ruke. Ovdje pak imaju problema iskoristiti čak i povoljne 1 na 1 matchupove koje im Milwaukee servira. Uglavnom, ono što je bilo za očekivati u najavi serije stručni štab domaćina je odradio – preuzimaju na svakom bloku kako bi iskoristili manjak pouzdanih 1 na 1 strijelaca u Bostonu. I to im je dovoljno da Celticse drže na 17 poena i ispod 30% šuta. U drugoj četvrtini ista priča i utakmica je praktički gotova ako Stevens nešto ne smisli jer Bucksi ovdje već imaju +16.

Na startu je Boston barem tom kontrolom ritma usporio napad Bucksa, nisu im dali onoliko prostora za lagane poene kroz tranziciju, ali čim su ovi malo ubrzali igru maknuvši centre s parketa sredinom drugog perioda gosti to više nisu mogli pratiti. Giannis igra centra, prvo u onoj ne pretjerano učinkovitoj postavi s Parkerom, a zatim konačno i s Middletonom i tu Boston više ni defanzivno nema rješenja, čak im je Parker ubacio 12 poena do sada. Uz to, napad Celticsa s Larkinom ponekad se sroza na takve razine da to nije moguće izdržati i ovdje je jedino logično rješenje Larkina više ne koristiti (glavni razlog zašto Bucksi grade prednost čak i dok Giannis sjedi na klupi je taj što igraju 6 na 4). Momak nije NBA igrač (iskreno, mislio sam da može odraditi rolu back-up playa u doigravanju od večeri do večeri, ali ovo je već druga šihta u kojoj torpedira momčad) i bolje je možda njegove minute dati nekome tko može održati stabilnost nego pasti u rupu dok je on na parketu. Mislim, ako ga ne možeš staviti u pick & roll, a Stevens isključivo bekove stavlja u pick & roll, čemu ga uopće držati vani?

Stevens u treću ulazi s istim rasporedom snaga bez obzira na rupu u kojoj se nalaze, ali nikakvih rješenja Boston nema u napadu. Baynes stoga ide van, u igru ulazi Ojeleye kako bi Boston barem u obrani pokušao preuzimanjem držati Buckse pod kontrolom. I ovo ima smisla – u 4 minute dok je Baynes bio na parketu domaćin je zabio 14 poena, u onih 8 s Ojeleyeom samo 10. I još je Boston uspio nešto i zabiti prema naprijed jer Ojeleye praktički igra centra, ali Prunty to ne kuži već Giannisa i dalje drži na njemu, daleko od akcije, dok se Maker muči na perimetru s Horfordom. Gosti su za čas na -8, a Bucksi se ne spuštaju u formaciju s Giannisom na pet. Boston je tako opet u utakmici, a skoro i u egalu jer ovaj put Bucksi bez Giannisa na parketu ne izgledaju onako dobro kao u prethodnoj šihti. Razlika je u tome što Larkin ovaj put nije peta kolona, čak mu prolazi i par asistencija, međutim najvažnije je da Celticsi opet zabijaju poneki šut.

Nakon sramotne dvije trice u prvom poluvremenu od ulaska Ojeleyea ubacili su ih 8 i očito da moraju i sami igrati smallball (Monroe je dobio samo 5 minuta, Yabusele 6, iduću utakmicu bi i one trebale otići Ojeleyeu). Nije Ojeleye šuter, ali je pokretan defanzivno, a i u napadu barem ne smeta u sredini (nije da ga Bucksi čuvaju na perimetru, ali barem je tijelo manje u reketu). Nakon 17 minuta neprekinutog boravka na parketu Stevens vadi svog x-faktora te u clutch kreće s najboljom petorkom. Rezultat je praktički u egalu, Boston opet zabija sve teže i teže šutove kao da su u Gardenu i očito su opet u seriji, dok Bucksi igraju kilavo u oba smjera. Provukli su se u završnici jer su imali taman dovoljno dobrih individualnih poteza, posebice u napadu gdje su Giannis, Brogdon i Middleton učinkovito koristili mismatcheve. S tim da je fascinantno kako je Prunty uporno držao Makera na centru te opet nije ni pokušao igrati s Giannisom na pet i Middletonom na četiri.

Obrana im se ionako raspala čim su gosti raširili formaciju tako da bi teško primili više nego jesu vlastitim prelaskom u rašireniju formaciju, dok bi zasigurno dobili još više prostora za napasti sredinu Celticsa. Uglavnom, Celticsi su okretanjem izgubljene utakmice povratili samopouzdnaje u idealnom trenutku, a, ako će Bucksi igrati u sljedećoj kao što je bio slučaj u drugom poluvremenu ove večeri, onda se Boston opet vraća i u ulogu favorita.

WARRIORS @ SPURS

Od starta je očito da gosti nisu na potrebnoj razini. Koliko je u pitanju Durantov gležanj teško je reći, ali jednostavno igraju na levelu regularne sezone i odmah upadaju u rupu (u minusu su od početka do kraja utakmice, potpuno zasluženo). Pri tome im ni u jednom trenutku ne polazi za rukom zaigrati s dovoljno koncentracije da se vrate u susret – svaki put kada bi izgledalo da su krenuli po pobjedu, Spursi bi im napravili seriju i opet se odvojili.

Kod Spursa je Green na Thompsonu, dakle konačno su odlučili najboljeg defanzivca staviti na najopasnijeg šutera koji ih je uništio do sada tijekom serije. Ovo znači da je Murray na Draymondu što je podnošljivo jer mali ima i dužinu, a Draymond baš i nije neka opasnost što se spuštanja u reket i korištenja mase tiče. Uostalom, Spursi često preuzimaju tako da uvijek imaju dovoljno tijela u zoni oko obruča. Još važniji detalj za Spurse je napad gdje konačno izgledaju šuterski raspoloženi. Dijelom je to zbog pristupa Warriorsa koji ostavljaju previše prostora Murrayu i to im se osvećuje – klinjo ubacuje tricu na startu (3 do kraja večeri za ukupno 12 poena). U biti, svaka odluka Warriorsa da ne izađe na šutera je kažnjena (Gasol i Aldridge 4 trice), a nisu pokazivali previše žustrine ni kada je trebalo zatvarati one kojima su odlučili posvetiti pažnju na perimetru – i Mills i Manu imaju dovoljno prostora za zabiti trice iz driblinga, a čak je i Green zabio svoju kvotu.

15 trica su tako ubacili Spursi naspram 7 kilavih Warriorsa i tu priča manje-više završava. Pokušao je Durant povući u trećoj, ali nitko nije previše raspoložen pratiti, tako da su i onih +14 na poluvremenu Spursa više nego dovoljni. Jednostavno, lošim pristupom gosti su do te mjere razigrali domaćina da ovaj na parketu nema slabe karike (Parker se šeta kroz sredinu, a čak i Anderson ubacuje 10 poena pored mlitave zadnje linije obrane Warriorsa) te održavaju prednost i kroz treću četvrtinu bez većih problema. U finišu Warriorsi predvidljivo počinju igrati obranu punim intezitetom, dolaze na samo -2, ali Durant ne ubacuje dovoljno herojskih šutova (Klay je totalno izvan utakmice ovaj put) da sam napravi preokret. Na drugoj strani pak LMA i Manu rješavaju one situacije koje moraju rutinski čak i u clutchu, a rješavaju i one koje ne moraju suludim šutovima preko ruke. Uglavnom, večer u kojoj su Spursi zaslužili pobjedu, pogotovo jer je ovo možda zadnja utakmica koju Manu igra u svojoj dvorani.

RAPTORS @ WIZARDS

Raptorsi su puno agresivniji na početku ove utakmice, nisu više turisti kao u prošloj, a za to zasluge imaju Lowrya i DeRozan koji igraju puno aktivnije u napadu, a zatim i obrana koja na čelu s Anunobyem radi puno veći pritisak na loptu uz dosta preuzimanja. Gosti tako imaju +9 nakon samo 4 minute, a Brooks uzvraća izvlačenjem Gortata i ubacivanjem Scotta kako bi oživio napad. Dobar potez jer u sredini ima više mjesta i samo tako pale se i Wizardsi. Ipak, energetski nisu na razini, počeli su zabijati, ali obrana ne štima. Njima preuzimanje na kojega su prešli izlaskom Gortata ne funkcionira tako dobro, uz to Wall i Beal igraju nešto manje agresivno u obrani, tako da Toronto ima +8 na kraju prve. Casey je ovaj put mudriji od prošle utakmice, vraća Lowrya u šihtu s rezervama i Raptorsi nastavljaju kontrolirati utakmicu (naravno da Brooks daje ključeve momčadi Lawsonu dok su i Beal i Wall na klupi). Ima ovdje Toronto već +12 i domaćinima ne pomaže ni udarna petorka. Naime, Casey ne testira onu postavu s tri beka, odmah se vraća Anunobyu na trojci i radije jaše njegovu defanzivnu energiju.

U nastavku utakmice Wizarsdi su konačno naštimali pristup – nekoliko dobrih defanzivnih posjeda s Gortatom u zoni, nekoliko trica na nepostavljenu obranu Raptorsa (DeRozan po običaju kasni, a ovaj put visoki Wizardsa postavljaju blokove koje ni Anunoby ne može tek tako razbiti) i eto ih za čas u egalu. Fascinira lakoća kojom dominiraju i ovdje će sada biti zanimljivo vidjeti kako će se ponašati jedni i drugi u situaciji kada su motivacijski na istoj razini. Playoff košarka počinje, a DeRozan i Lowry prihvaćaju izazov. DeRozan nosi momčad dok je Kyle na klupi, zatim ovaj odrađuje svoj dio posla, a pomaže im i činjenica da su kod domaćina u problemima s penalima Beal i Morris. Ajde, barem Brooks drži Walla na parketu cijelo ovo vrijeme, ali, ako će morati dozirati Beala, neće biti lako uhvatiti ritam. Plus, Wall igra gomilu minuta i opet prijeti mogućnost da neće imati noge u završnici.

Toronto tako odlazi na +8 početkom četvrte i još nisu morali dirati u DeRozanov ritam jer klupa odrađuje posao. Brooks nema što čekati i na 8 minuta do kraja u vatru baca udarnu petorku koja radi preokret. Beal je sjajan, ubacuje 6 poena i baca se uokolo, dok Lowry nije u stanju iskoristiti ni mismatch (njemu ove duže šihte ne odgovaraju, ali bez VanVleeta nemaju gosti izbora nego ga držati na parketu više nego je navikao). Dakle, playoff Beal i playoff Lowry su tu u svojim standardnim izdanjima. To znači da DeRozan treba povući, kao što to radi veći dio večeri, ali tu je pak stvar na sebe preuzeo Wall – nakon što ni Porter ni Oubre nisu baš odradili sjajan posao na najboljem strijelcu Toronta, Wall se odlučuje dobiti ovaj matchup, a time možda i prelomiti seriju. I ostaje mu dovoljno energije za odraditi sjajan posao u obrani (DeRozan od kada ga je Wall preuzeo zabija samo 2 od 8 pokušaja) te istodobno vući momčad u napadu gdje je ostao sam jer je Beal 5 minuta prije kraja zaradio 6 penala. Toliko o ozljedi – Wall je bio apsolutno najbolji kada je trebalo.

Opet se pokazalo da dvojac Wizardsa može pojesti dvojac Raptorsa kada treba, a pogotovo kada dobiju ovako dobru podršku od pomoćne radne snage kao što su dobili prošlu utakmicu i drugo poluvrijeme ove. Na Raptorsima sada ostaje vratiti seriju, a za to im neće biti dovoljno samo dobiti bitku sporednih opcija, već će kad-tad morati dobiti i ovu između glavnih. O tome da li su Lowry i DeRozan sposobni za tako nešto ovisi njihov ostanak u playoffu, a tako je i najpoštenije.

CAVS @ PACERS

Izgledali su opet Cavsi kao bolja momčad u prvom poluvremenu, također su se opet morali spašavati u završnici. Ovaj put im je uspjelo provući se za razliku od prošloga, ali još čekamo od njih rasnu utakmicu od početka do kraja. Ovdje su bili na visokoj razini većinu od prve 24 minute, prvenstveno jer su konačno ubrzali stvari u napadu i zabili nešto kroz tranziciju, a igrajući uglavnom pick & roll automatski su i manje petljali kroz post-up, tako da su gubili i manje lopti. Opet je izostala tricaška kanonada, ali su dobili taman dovoljno od Smitha da se kotrljaju. Smith je odigrao bitnu rolu i na drugoj strani ovaj put čuvajući Oladipa bez previše pomoći. Cavsi su naučili lekciju i puno više su pozornosti obratili na stranu bez lopte (Korver igra striktno na Bogdanoviću), a isto tako i ne pretjerujući s agesivnim pomaganjima na loptu. Nisu ostajali u zoni, ali nisu ni udvajali, tako da je manje-više zadržan i balans u sredini. Od utakmice do utakmice bruse defanzivu (sinoć su čak pokazali znakove napretka i u branjenju tranzicije, iako im je u ovom segmentu prije svega pomoglo to što nisu olako gubili lopte) i treba im priznati da su stvarno dobro izgledali u uvodnih 20-ak minuta, praktički osudivši Pacerse da igraju 1 na 5. Dipo nije bio nešto naročito raspoložen ubacivati preko obrane, Bogdanović nije dovoljno brz da redovito kažnjava obranu ulazima, tako da su Pacersi štekali sve dok nisu organizaciju napada prepustili Collisonu. Pick igra njega i Turnera tako ih vraća u život i samo na račun ove pravovremene reakcije nisu na odmor otišli s -20 već samo s -10.

Osim Collisonom i Turnerom još uvijek Pacersi dolaze do izglednih prilika kada god imaju strpljenja odraditi puni napad jer Cavsi, kao što smo već opjevali, nemaju atlete za odraditi veći broj rotacija, ali uglavnom se radi o izgrađenom skok-šutu, često s poludistance. Gosti pak puno lakše dolaze do prilika u sredini i to usprkos činjenici da veći dio prvog poluvremena igraju bez Lovea koji odmah na startu upada u probleme s penalima. Uvodi ovdje Lue još jednog LeBronovog čovjeka od povjerenja (barem je nekad bio), Thompsona, koji igra solidnu obranu, a Cavsima ne smeta ni to što igraju bez Hilla po kojega je izgleda stiglo pogrebno poduzeće. Startao je tako Calderon, ali pametniji James i razigrani Smith dovoljni su gostima. LeBron secira obranu ulazima i dodavanjima nakon picka umjesto da se guzi leđima te usput uvodi i Turnera u probleme s penalima. Važan bonus je i klupa koja opet igra solidno, ovaj put s Jamesom umjesto Lovea. LBJ jedva da je uzeo predah u prvom poluvremenu te je ovdje razigrao i Clarksona, Nancea, Hooda i Greena. U svakom slučaju, Cavsima je prve 24 minute sve polazilo za rukom.

U nastavku i dalje imaju problema braniti Collisona i Turnera, pogotovo jer potonji na popanju bez problema izlazi do perimetra i zabija trice. Uz to dovoljno je par puta izgubiti loptu u napadu gdje nitko i dalje nije spreman pomoći Jamesu oko kreacije (Love je totalno izvan utakmice, Korver i Calderon također – bijela braća su ove večeri beskorisnija nego inače) i eto domaćina u egalu bez da se Oladipo uopće razigrao pored Smitha. Brižljivo građena prednost tako je prokockana, ali još nema razloga za brigu dok god obrana igra ovako solidno. Pacersi i dalje moraju raditi za poene i zabijati uglavnom teške šutove te im definitivno treba Oladipov 1 na 5 poticaj, posebice jer Turner već nakon 4 minute nastavka kupi četvrti faul i ostavlja Collisona bez pouzdanog partnera na parketu.

Gosti tako imaju taj koračić prednosti, međutim dvije stvari im ovdje već ozbiljno počinju visiti nad glavom. LeBron je upravo odigrao i cijelu treću tako da je vrlo izgledno kako će opet u završnici ostati bez sposobnosti ubacivanja u višu brzinu, a Oladipo kad-tad mora zabiti nešto preko Smitha. LeBron ne uzima predah ni u četvrtoj, opet ostaje na parketu s rezervama i opet izvlači iz njih solidan učinak (igranje kroz Lovea u postu uglavnom ne daje rezultata, Clarkson nije dovoljno dobar da sam nosi napad i izgleda da će LBJ stvarno morati igrati 48 minuta kao playmaker cijeli ovaj playoff). Doduše, više sam nema snage za ulaze svaki posjed, ali barem kreira dobre prilike suigračima. U clutchu se tako igra na sve ili ništa, a Lue ovdje radi novi dobar potez povećavanjem petorke. Kako LeBron ionako carini loptu, Calderon je nebitan te Cavsi ostavljaju Greena na parketu da smeta Collisonu i po potrebi preuzme Turnera. Ovim su manje-više rješili i problem ove 2 na 2 kombinacije i sada Indiani nije ostalo ništa nego čekati što će Dipo napraviti.

A nije napravio ništa – čak i kada je Smith par puta zapeo u bloku Dipo umjesto finiširanja pored Lovea bira duge dvice. Ubacio je tek nevažnu tricu na kraju nakon što je James rutinski iskontrolirao završnicu uz pomoć još jednog svog veterana, Korvera, koji stavlja dvije trice taman da Cavsi mogu bez drame dočekati kraj. Za očekivati je da će Dipo iduću utakmicu definitivno igrati bolje 1 na 1, međutim isto tako je teško očekivati da će samo njegov učinak Pacersima biti dovoljan. Moraju pronaći načina kako još nekoga razigrati, a do sada su im Cavsi malo po malo zatvorili sve opcije. Još da favoriti nekako uspiju dobiti poštenu šutersku podršku tijekom svih 48 minuta – a mogli bi sada kada su konačno shvatili da je James u pick & rollu nezaustavljiv – i Indianina sezona iz snova bit će gotova.

4 thoughts on “9

  1. Znam da je Boston izgubio sinoc ali “Watching Jayson Tatum made that clutch shoot give me more satisfaction than a thousands lying whores ! “

  2. Thon Maker se kao iskusan 35-godišnji veteran čuva za playoff.

    I koji bog lopta na zadnjem posjedu radi u Marcusa Norrisa…

  3. za mene još jedno blijedo, gotovo indenticno izdanje cavsa kao i prošlu samo s malo više sreće i svježijim lebronon u zavrsnici. previše driblinga, 1 na 1 soliranja. jebeni playoff je, trči koliko moš, šejraj balun, imaš odlične šutere na rosteru, spacing lou spacing !! zanimljivo je to što im se takvi bezidejni napadi obično događaju 6 – 7 napad nakon timeouta, kao da je lou zapeo negdje u regularnoj ili su mu postali kratki ovi nba timeouti. ako mogu ekipe s manje kreatorskog talenta vrtit napade bez primarnih kreatora (boston, indiana,utah ) ne vidin razloge zašto lou nemože složit poneku akciju hoodu hillu clarksonu ( hood je banana od igrača, i uvik će takav ostat). možda pokušat zaigrati s dva visoka (oživit thristana pokonjeg) i lebronon na trojci ? tesko je igrati obranu s lebronon koji većinu tekme drka kurac u obrani ( provjerit pokušaj blokiranh šuteva ) i s peticon koju ti igra love i larry nance. čak su sinoć na tom dijelu parketa dobro i izgledali. uz to zaboravljamo da clevland igra protiv indiane, ekipe s najmanje talenta u playoffu.

    ekipa građena za lebrona kojoj dotični kako stari postaje problem. iako mi se svidilo sinoćnje izbjegavanje ulaza i cuvanje svježine za kraj, postaje jasno da lebron nema tu moć i energiju kao nekoć, pa kvragu kao i prošle godine.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *