12

Raptorsi su odgovorili na izazov i obranili domaći parket, Westbrook je ublažio uglavnom sramotno doigravanje jednom eksplozijom, Rocketsi su odradili ono što se moralo, a Cavsi još jednom došli do pobjede kroz natezanje. Zanimljiva, iako nesavršena večer u ligi (izostao obračun bekova Toronta i Washingtona u završnici, premalo Goberta na parketu, Rocketsi opet nisu imali volje igrati 48 minuta, premalo kvalitetnih rješenja u napadu kod Cavsa i Pacersa).

WIZARDS @ RAPTORS

Toronto se odlučuje igrati s Lowryem na Bealu dok Anunoby preuzima Walla, nadaju se da će ovom zamjenom uloga malo razdrmati obranu kojoj je Beal u prethodne dvije utakmice utrpao 59 poena, a usput i otežati Wallu ulaske u sredinu. Poanta je iskoristiti Lowryeve presing kvalitete i ne dozvoliti Bealu da uopće dođe do prostora za primanje lopte i početak driblinga, dok bi Anunoby trebao dužinom i snagom otežati život playmakeru Washingtona. Prvi dio plana je uspješan, dok drugi baš i nije jer Wall je jedino što Wizardse drži u igri. Opet, ključno je da se ne razigraju ostali i tu Toronto odrađuje dobar posao jer Morris i Gortat se muče zabiti, što uz činjenicu da je Porter daleko od idealne forme znatno limitira opcije Wizardsima.

Opet, nemaju previše razloga za brigu na startu jer ni Toronto ne dobiva ništa specijalno od svojih sporednih opcija, kod njih se također uglavnom sve svodi na poteze DeRozana i Lowrya. Tako da imamo pravu playoff makljažu u kojoj oba trenera minimalno diraju u temeljne postavke i gdje su stvari uglavnom u egalu. Casey tako tek nakon 10 minuta radi prvu zamjenu, to je ona šihta DeRozana s 4 rezerve, s tim da svježina klupe ne znači previše jer na drugoj strani Brooks također ima 4 rezerve uz Walla koji je i dalje najbolji čovjek na parketu – dobio je ovu šihtu 7-2, ima 9 poena i 2 asista bez izgubljene lopte. Dok ovako igra gosti imaju izgleda.

Casey ostavlja Lowrya na klupi početkom druge da mu kupi dodatan predah (ovaj put ova odluka ima smisla, duža šihta i težina zadatka koji ima večeras definitivno zahtjevaju doziranje energije) tako da je na parketu glavni kreator Wright. Ovdje su Raptorsi imali problema kroz seriju, ali ne i sada. Brooks ionako nije vratio Beala odmah na parket tako da ovo natezanje rezervi traje skoro 5 minuta dok trener Wizardsa nije odlučio prvi reagirati. Nitko nije upao u rupu, tako da su oba trenera maksimalno iskoristila priliku da odmore udarne opcije. Obje momčadi tako ubrzo na parketu imaju najbolje postave, utakmica je i dalje u egalu i čeka se prvi izazov (imali su ovdje Raptorsi na trenutak +7 nakon što su uspjeli zabiti nešto kroz tranziciju jer Wizardsi su se napromašivali u ovom periodu, ali kratko je to trajalo i na poluvremenu je samo +1 za domaćina).

Gledamo reprizu prve četvrtine u trećoj uz par iznimki. Beal se konačno oslobodio Lowrya u par navrata, prvenstveno zahvaljujući tome što se nastavilo igrati dosta visokim ritmom te je dolazio do prilika u tranziciji, ali na rezultatu se to nije osjetilo. Najveća promjena tako je odluka Brooksa da početkom četvrte ostavi Walla s rezervama protiv Wrighta i kompanije. Casey ekspresno šalje Lowrya na parket, veća šteta je izbjegnuta i sad smo u onom ključnom periodu. Zadnjih 5 minuta, egal, odlučivat će dvoboji bekovskih parova.

Casey se u stilu ovogodišnjih Raptorsa odlučuje malo osvježiti rotaciju pa za završnicu ostavlja Wrighta umjesto Anunobya nakon što je ovaj odlično odradio obje šihte s udarnicima sredinom parnih četvrtina, a zanimljiva je i odluka da igra s Milesom umjesto Ibake (dva startera tako uopće nisu igrala u zadnjoj četvrtini). Raptorsi tako svakako uštrcavaju dozu energije u napad na štetu obrane, ali se isplatilo. Raspoloženi Wright zabija tricu i istrčava kontru za +6 nakon što su Wall i Beal promašili svoje pokušaje i odmah se lakše diše. Brooks reagira vađenjem Gortata i uvođenjem Oubrea, što će se pokazati pogrešnim jer Valanciunas će, nakon još jedne Wrightove istrčane kontre, uhvatiti ključni skok u napadu i zaključiti utakmicu – +10 na 90 sekundi do kraja se ne stižu.

Wall i Beal tako ovaj put nisu bili na razini kada je bilo najpotrebnije, ali kriviti ih za poraz nema smisla jer su doslovno, pogotovo Wall, nosili momčad na ramenima cijelu utakmicu. Raptorsi su igrali dobru obranu, opet s dosta preuzimanja, ali su ostavljali prostora sporednim opcijama koje jednostavno nisu pokazale ništa (Morris kriminalan i stvarno nije zaslužio ostati na parketu umjesto Gortata, a Porterovu igru ne treba komentirati, taj se još nije pojavio u seriji i očito ga je ozljeda totalno izbacila iz ritma). S druge strane Toronto je dobio sjajnu all-round partiju od Wrighta u pravom trenutku i momak je praktički ovaj put odradio posao za DeRozana i Lowrya. Nedostatak njihove produkcije u zadnjoj četvrtini također ne treba kritizirati (iako zabrinjava) jer su nosili momčad cijelu večer, uostalom Lowryeva obrana na Bealu možda je bila i x-faktor cijele ove večeri.

Tako da Toronto sada ima samo takvu šansu proći u sljedeću rundu, ako im se i ne poklope stvari u Washingtonu, valjda će moći posao odraditi doma. Iako, upitnik nad njihovim igrama u clutchu još uvijek stoji i dok je tako ne treba zanemariti ni izglede Wizardsa da naprave podvig, posebice ako Wall ima još par ovakvih partija u rukavu. Prošlu je bio briljantan u završnici, ovu u 43 minute prije završnice, tako da dok god postoji mogućnost da Wizardsi imaju dva najbolja igrača na parketu istovremeno, imaju šanse.

PACERS @ CAVS

Opet kilavi ulazak Cavsa u utakmicu, olako se odlučuju za potezanje trica u napadu, uglavnom iz neizgrađenih situacija, bez ritma, tako da ne čudi kako ne mogu zabiti dovoljno (iako je nejasno zašto su opet odustali od Jamesa u pick & rollu, umjesto toga pokušavaju osloboditi igrače kroz hand-off i standardnu dozu izolacija u postu). Doduše, ne upada im čak ni ono što bi trebalo (npr. Korver sam u tranziciji, potpuno u ritmu, cigla) i opet se drže u utakmici isključivo zahvaljujući obrani. Trude se igrati match-up zonu, na vrijeme izlaze na čovjeka i preuzimanjem tjeraju Pacerse da napadaju mismatch kroz 1 na 1 akcije što im baš nije jača strana – Oladipo opet ima problema rješavati 1 na 1 situacije protiv Smitha i finiširati u sredini gdje se Cleveland trudi imati što više tijela kako bi maskirao manjak zaštite na samom obruču. Uglavnom, Indiana izgleda kao gladnija momčad ako zbog ničega drugoga onda zbog toga što umjesto potezanja trica biraju zabijanje u sredinu te se uz pomoć penala drže u prednosti koja u jednom trenutku raste čak do +10.

A onda konačno domaćin počinje igrati pick & roll – James zabija tri ulaza za redom i eto egala (prvi put odmah napada sredinu, preostala dva čeka da ga preuzme Sabonis i onda ga školuje, dakle ne može biti jednostavnije tako da mislim kako je plan vjerojatno bio pokušati igrati kroz visoke kako bi se ovo oružje sačuvalo za kraj, samo, jebiga, treba odmah vaditi artiljeriju jer ovi Cavsi drugih opcija nemaju). Pomaže što Dipo trenutno ne može pretrčati ni Greena da ne izgubi loptu. Pacersi su sada ti koji nešto moraju smisliti, iako im za prvu ruku pomaže Cleveland. Čim su odustali od igre s Jamesom u pick & rollu, odmah kreće nepotrebno gubljenje lopti što Indiana koristi za razigrati se kroz tranziciju (e taj aspekt obrane ovi Cavsi nikada neće rješiti). Ubacuju usput i par trica i za čas su na +9. Naravno, Cavsi imaju isto rješenje kao u prvoj četvrtini – stavi LeBrona u pick, eto ulaza u sredinu i eto ih na -5.

Ono što upada u oči je da James većinu ovih poena u sredini zabija dok je na parketu Sabonis kojega McMillan neshvatljivo drži u akciji gotovo cijelu drugu četvrtinu (je, momak je zabio dosta na obruču, ali u obrani je katastrofa, pogotovo u kombinaciji s Bookerom koji je ubio Indianu u ovih 5 minuta koje je dobio). Čim se Turner vratio u akciju, LeBronu je otežana slash & kick igra, ali i dalje ostaje jedini koji nekog kurca može kreirati. U prvom poluvremenu Cavsi su na 46% iz igre samo zahvaljujući njegovom učinku (9 od 11) jer ostali su užasni, pogotovo Love koji ne može ubaciti ni zicer (ah, te ozljede, pokušaš položit loptu od table, a onda ti nagnječeni prstić skrene njenu putanju) i Hood (ovaj lik skok-šut može pogoditi samo slučajno). Clarkson standardna muha bez glave, Calderon standardno duh, mislim toliko su loši da nedostaje leš Georgea Hilla.

Pacersi imaju +7 samo zato jer su očajni na izolacijama, Dipo ne može zabiti ništa, nema ni Collisona večeras, tako da su ih do tu gdje jesu nosili Bogdanovićev šut i Youngovi 1 na 1 pokušaji. To nije dobra vijest, bez obzira što Cavsi izgledaju jednako loše.

Na početku drugoj dijela Cavsi dižu razinu igre u obrani za još jedan nivo, sad se vraćaju onoj Lueovoj omiljenoj taktici presinga na picku i zbunjuju Pacerse, a usput dižu i svoj napad. Nekoliko poena kroz tranziciju i par pogođenih trica (budi se Korver koji će ove večeri biti najpouzdaniji LeBronov pomoćnik) i eto ih za čas na +7 dok se gosti nisu ni snašli. Indiana ovdje očajnički treba Oladipa da je pokrene, ali nije više tajna da Oladipo igra očajno, ne može pogoditi skok-šut ni širom otvoren. Cavsi su tako u 5 minuta akcije napravili +14 i sada samo ostaje vidjeti mogu li izdržati do kraja ili će nači način kako i ovo zajebati. Doduše, s ovakvim LeBronom koji je manje-više sjajan svaki put kada ili ima malo prostora za ulaz ili ostane 1 na 1 u mismatchu (sada već zabija bez problema i pored Turnera), ne bi trebali ovo prosuti.

Prvi problemi se javljaju početkom četvrte gdje LeBron ipak traži predah od par minuta u situaciji gdje je njegova agresivnost potrebnija nego ikada obzirom da su Clarkson i Hood statisti Walking Deada. To što ne mogu ništa zabit još se i može nekako prihvatit, ali svojom apsolutnom nesposobnošću da prate ritam u obrani štete momčadi. Mislim, kada je jedan Jeff Green za nekoga oličenje pouzdanosti (solidan na preuzimanju beka cijelu ovu sezonu, a ovdje je čak i zabio ono što je morao), onda je taj netko u veeeelikim problemima.

Pacersi tako ovdje malo spuštaju minus, dolaze na -6 (Bogdanović zabija što treba, Sabonis nastavlja trpati u sredini preko ovih nesretnika koji bi trebali predstavljati centre) i tjeraju LeBrona da se vrati u akciju. Samo, LeBron više ne napada sredinu, sada ima snage samo za uzimati skok-šutove, a to dovodi do novog kolapsa napada Cavaliersa. Opet nitko nije u stanju zabiti nešto da maskira manjak Jamesova učinka i praktički jedina sreća za domaćina je što su i gosti jednako sakati. Oladipo je izvan utakmice, ne može probiti Smitha 1 na 1 ni kada ima šansu, a ima je sve manje jer Cavsi ga sada uredno udvajaju i tjeraju da se riješi lopte (ne znam zašto obzirom da je tip izvan utakmice). Indiana ima dovoljno uspjeha 4 na 3 da stigne u egal i eto tako opet drame u Clevelandu (možda su Pacersi ovo mogli i ranije završiti da McMillan nije sjeo na klupu Collisona i Turnera u korist Sabonisa i Josepha – Sabonis kao netko sposoban dodati loptu s visokog posta i zabiti leđima košu ima smisla, ali koliko god je Collison loše odigrao utakmicu, njegova sposobnost da ubaci tricu definitivno bi više pomogla u završnici od Jospeha kojega doslovno ne treba čuvati u napadu).

Samo, LeBron je opet od nekud izvukao dovoljno da spasi stvar. Prvo blokira Oladipa na ulazu, a onda zabija i tricu sa sirenom za pobjedu. Cavsi su se tako provukli na račun najbolje partije čovjeka koji ih nosi cijelu sezonu, kvragu, nosi ih zadnjih 15 godina, a Pacersima ostaje utjeha da su usprkos očajnoj partiji najboljeg igrača na kraju ipak imali šansu uzeti i pobjedu što je jednostavno nevjerojatno. I dovoljno govori o tome koliko su Cavsi loši u napadu tijekom ove serije kada ih Indiana predvođena Sabonisom i Bogdanovićem zamalo dobije. Tako da su nam i dalje dužni Cavsi jednu dobru partiju, a imat će još barem jednu priliku, a lako moguće i dvije, da nam je pruže.

WOLVES @ ROCKETS

Najdosadnija serija prve runde konačno je zaključena novim dobrim izdanje Rocketsa u drugom poluvremenu. U prvom se tako nema što prijaviti – gledamo potpunu nezainteresiranost s obje strane, obrane bez energije i napade bez ideje. A nije im previše ideja ni trebalo obzirom da se do poena moglo kako se htjelo. Već smo opjevali nesposobnost Wolvesa da igraju solidnu obranu i ona je ovdje opet očita – iako su odustali od zone te su se vratili Thibsovim omiljenjim pokušajima pritiska na pick (i to ovom prilikom ne samo slanjem tijela na loptu već često i klasičnim udvajanjem), Rocketsima je ovo prejednostavno kazniti s dva ovakva playmakera koji bez problema nalaze slobodnog čovjeka. Napad Rocketsa tako u ovom poluvremenu nema problema, problem je što im je obrana kriminalna. Wolvesi olako dolaze do poena kroz 1 na 1 pokušaje jer nitko ne pomaže u sredini, a rotacije prema perimetru su blago rečeno mlitave (Wolvesi su ubacili netipičan postotak otvorenih trica).

Nakon odmora, a iskreno pojma nemam od čega su se Rocketsi trebali odmarati, mogli su početi s trećom odmah nakon druge, gledamo nešto drugačiji Houston. Wolvesi mogu ostati u igri samo onoliko koliko im Rocketsi dopuste, a s upaljenom obranom popusta više nema. Igra se puno agresivnije na loptu, pomoć stiže u sredinu na vrijeme, zatvaranja šutera su pravovremena. Čak i Harden pokreće veliko dupe u obrani rezultat čega je 15 poena Wolvesa u četvrtini uz 4 mizerna ubačaja na obruču i 0 (nula) trica. Tako da se može reći kako je obrana Rocketsima dobila ovu seriju. Jasno, ako prešutimo ono očito, a to je kako Wolvesi nemaju taj luksuz da uopće mogu zaigrati obranu s ovim rosterom. Uz to što su nastavili koristiti prostor na strani bez lopte, domaćini su ovdje dobili i nekoliko trica Hardena (par ubačaja s 9 metara jer je čovjeku došlo testirati ruku) koji je dosta igrao kroz spot-up da izbjegne udvajanja i da može lakše bombardirati.

+15 za Houston znači da je zadnja četvrtina revija, kao što bi i ova serija bila revija da su Rocketsi (čitaj: Harden) drugačijeg mentaliteta i da su cijelo vrijeme igrali koncentrirano umjesto da se zajebavaju.

JAZZ @ THUNDER

Domaćini su odlučili malo razdrmati učmalu igru promjenom onoga što je još koliko-toliko funkcioniralo u ovoj seriji, a to je obrana. Doduše, nisu Jazzeri imali neku specijalnu učinkovitost gledajući ukupno sve četiri utakmice, ali u ove dvije doma u prosjeku su zabijali više od 112 poena na 100 posjeda što je nedopustivo. Jednostavno, sav onaj prostor koji su Westbrook i društvo ostavljali zonom bekovima Jazza ovima je poslužio da se razigraju jer Thunder jednostavno nema dovoljno oružja da igra obranu iz zone koja zahtjeva dosta rotiranja, što na stranu bez lopte, što u sredinu. Tragično da je tako obzirom na to koliko malo šutera Jazzeri imaju na parketu veći dio serije, ali to je izgleda stvarnost Oklahome. Stoga je Donovan okrenuo stvar na njemu ionako draži stil igre, a to je presing.

Adams je tako sada često na perimetru, ne samo na vrhu reketa, a Westbrook više ne ide ispod bloka nego se probija preko. Namjera je očita, a to je natjerati Rubia, pa i Mitchella i Inglesa, da se ili riješe lopte ili pokušaju kreirati nešto bez onoliko prostora. U svakom slučaju, napad Jazza je prebačen s prvih opcija na sekundarna rješenja i sada će igra na strani bez lopte biti ključna. Jasno, pod uvjetom da OKC uspije energetski odraditi ovakav tip obrane – Adams može pomoći i dalje od koša, ali to ga dodatno troši, a znamo da Russ i Melo baš i nisu oličenje požrtvovnosti na ovoj strani parketa. Uz sve ovo, sada je George na Mitchellu umjesto Brewera uz jasan zadatak da ga izdvoji iz napada striktnim pokrivanjem.

Naravno, uz promjene u obrani ključ za Oklahomu je da konačno nešto i zabiju, a tu će uz bolje izdanje u tranziciji najviše pomoći ako konačno pogode i poneki skok-šut, a pogotovo one otvorene s poludistance koje im Jazz ostavlja. Ovo prvo funkcionira, bez prostora za bekove napad Jazza je ugušen – u prvih 6 minuta zabijaju samo 8 poena. Donovan uz to brzinski vadi Carmela i uvodi Granta u igru kako bi obrana dodatno dobila na pokretljivosti i ovdje je sreća za Jazz što domaćini i dalje nisu u stanju ubaciti skok-šut. Snyder također brzo reagira, ekspresno prelazi na igru s Crowderom umjesto Favorsa i ovo donosi instant efekt – Crowder s par otvorenih trica i sjajnim asistom Inglesu u korner nakon što je napao pravovremeno zatvaranje ulazom radi razliku i Jazz ima +6 te opet izgleda kao momčad koja ovo samo treba odraditi.

Dakle, koliko god je možda presing rješenje za udarnu postavu Jazza, toliko Thunder nema odgovora za ove smallball postave Jazza (sjetimo se bljeska Jerebka u G2 i Crowderove partije iz prethodne utakmice). Uglavnom, domaćin može biti presretan što na kraju prve ima samo -5 obzirom da su Ingles i Crowder ubacili 7 trica zajedno u 6 minuta (George igra dobro, uz štopanje Mitchella još je stigao zabiti 11 poena i nositi drugu postavu). U drugoj Snyder nastavlja širiti obranu, Jerebko igra uz Goberta, a kako Westbrook s rezervama nije ni upola učinkovit kao George, Jazz uskoro ide na +9. Zadnja šihta prvog poluvremena rezervirana je za udarnike, barem na strani domaćina – Snyder nema namjeru vratiti Favorsa u igru i opet naići na zid, a obrana Oklahome protiv Crowdera više si ne može dozvoliti udvajanje. Tako da se vraćaju preuzimanju i čekanju u pozadini.

Samo, sve im je uzalud jer kriminalan manjak ideja u napadu otvara prejednostavne prilike protivniku koji kroz tranziciju prednost odvodi na +15. Što god pokušali domaćini ne može upaliti ako ubaciš 2 trice u prve 24 minute i najvažniji igrač ti gađa 5-16 (samo 2-6 na ulazima, što bi se još i moglo tolerirati da je pucao više od 2 penala i da je uvalio Goberta u probleme s osobnima, a ni 3-7 s poludistance nisu dovoljni). Russ je nešto agresivniji i aktivniji nego u prošlim susretima, međutim daleko je to od nekakve MVP razine na kojoj bi trebao igrati ako misli uštrcati nešto nade ovoj momčadi.

A izgleda da nade nema jer na startu treće Jazzeri čak i s Favorsom na parketu dižu prednost sve do +21. Ovdje priča izgleda završena jer bez obzira što je do kraja 21 minuta i što je Snyder izvadio Goberta zbog četvrte osobne, nemoguće je zamisliti jedan od najgorih napada ovogodišnjeg playoffa da se iskopa iz ovakve rupe. Koja novom tricom Crowdera (a naravno da je Snyder odmah prešao na smallball čim je izvadio jednog centra) raste i na +25. I onda se čudo događa – Thunder se vraća agresivnom udvajanju pick igre u obrani, ispušni ventili Jazza više ne mogu ubaciti tricu, a Russ počinje pogađati skok-šut za skok-šutom. Dvije trice i jedan šut s poludistance kasnije razlika je smanjena na -15. I dalje puno, ali očito dostižno ako će Russ nastaviti ovako ubacivati iz driblinga i ako Goberta neće biti u sredini.

Jer, uz Westbrookove bombe, sada je i lakše doći do zraka u reketu. Pokušava Snyder s Udohom nakon što ubrzo shvati da Favors ipak bolje mlati nego što čuva obruč, ali jasno da ni to nije rješenje tako da je prisiljen vratiti Rudya da zaustavi krvarenje. Thunder je u ritmu tako da im ni to ne smeta, George je nezaustavljiv na ulazima te zabija i preko Goberta, Westbrook vuče kontre, a onda kao bonus sudci sviraju petu osobnu Gobertu za besmisleni faul u napadu. Dva superstara konačno opravdavaju taj epitet – u 8 minuta koliko je trajalo ludilo George je ubacio 10 poena samo na ulazima (plus još 2 iz kontre), a Russ 14 skok-šutom (plus još 6 iz kontre). Njih dvoje su tako dobili ovih 8 minuta rezultatom 32-7, taman da izbrišu onih 25 poena minusa. Suludo.

Jazz je sada razbijen, ali oni ne upadaju u krize identiteta kao Oklahoma. Cijedi Snyder iz Goberta 8 minuta, ali ne mogu zabiti dovoljno – trice iz spot-upa su presušile, a Rubio i Mitchell su izvan ritma. S druge strane Russ i George zabijaju dovoljno, a u ključnom trenutku dobivaju podršku i od Abrinesa koji je ne samo zabio tricu kada je trebalo, već je igrao i dobru obranu na preuzimanjima kao zamjena za beskorisnog Brewera. Ciljali su ga Jazzeri stavljajući u pick Inglesa na kojem je Abrines stacioniran, ali izdržao je i protiv Rubia i protiv Mitchella dovoljno da pomogne. Praktički, nakon udarne trojke momak je ispada najbolji igrač Thundera na osnovu par dobrih šihti u prvoj utakmici i zadnjoj četvrtini ove.

Thunder si je tako spasio sezonu, ali sada ostaje onaj puno teži dio posla, a taj je vratiti prednost domaćeg parketa. I to na jednom od najtežih gostovanja u ligi. Obranu mogu igrati na potrebnoj razini kada žele, iako će svakako trebati i zabiti jer nema sumnje da će Snyder opet brzo posegnuti za smallballom, posebice obzirom na to kako Crowder igra zadnje dvije utakmice. A zabiti je uvijek izazov za ovu momčad Oklahome. Nije isključeno da Russ i George možda mogu odraditi ne ovakve utakmice, ali nešto slično, međutim dva čovjeka neće biti dovoljna, a, nažalost po OKC, nitko uokolo ne čini se sposoban ponijeti dio tereta. S tim da ih čeka možda i teži izazov od stizanja -25, a to je igrati protiv Goberta 40 minuta umjesto 30.

3 thoughts on “12

  1. neznam iz kojeg razloga niko ne spominje da je blokada lebrona goaltending jer je oladipovo polaganje diralo tabli prije blokade

  2. @gaetano
    Blokada je po službnim pravilima i bila goaltend (što je NBA liga i priznala – lopta je bila u uzlaznoj putanji i dotakla je tablu). No, stavi se u poziciju sudaca. Nekoliko trenutaka ranije krivo su procjenili situaciju i dosudili aut za Pacerse, a trebala je lopta biti za Cavse. Pretpostavimo da su suci na velikom ekranu uvidjeli svoju grešku i onda ti imaj muda da još jednu dvojbenu odluku presudiš protiv domaćina u možda čak i odlučujućoj utakmici.
    Golim okom nitko nije vidio da je blokada bila goaltend zato jer je Oladipo bio dosta daleko od obruča i ova lopta koša ne bi vidjela. Samo se na usporenoj snimci može vidjeti da je dotakla tablu prije blokade.
    Što me dovodi do još bitnije stvari – pravilo goaltenda koje kaže da je svaka blokada goaltend ukoliko je lopta dotakla tablu i ukoliko je u uzlaznoj putanji (nebitno nalazi li se iznad ili ispod obruča) je loše. Prema tom pravilu, šut koji je blokiran na najudaljenijem dijelu table (nakon što je lopta dotaknula ploču) bi trebao biti priznat kao koš, iako je iz svemira vidljivo da takva lopta ne bi završila u obruču.
    Slična stvar je bila s Oladipovom loptom i vrhunski igrači često koriste ovu rupu u pravilima jer kada vide da se nisu riješili obrambenog igrača, jednostavno prilikom polaganja samo nabiju loptu prema tabli (nebitno ide li u obruč ili ne) te na taj način izbore goaltend (ukoliko obrambeni igrač proguta mamac koji su im bacili).
    Tako da je s moralne strane ova blokada ispravna.

  3. @Art Vandelay jebate pa ti nis normalan… jedno ti je aut a drugo čista 2 poena i onda nemoj pisat da je dvojbena odluka upisat čista 2 poena pacersima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *