RUNNING WITH THE PACK G47

Warriorsi su noćas, umirovljenjem dresa klupske legende Chrisa Mullina i odavanjem počasti danima ponosa i slave (motali su se po dvorani i Tim Hardaway i Don Nelson između ostalih), pokušali skrenuti pažnju s očitog tankiranja kojemu su pribjegli kako bi spriječili Utah Jazz da se dokopa njihovog top 7 zaštićenog picka. I iako su navijači brutalno izviždali vlasnika prilikom ceremonije, bolje bi im bilo da su mu pljeskali jer bi dovođenje Boguta i eventualnog visokog picka moglo biti upravo ono što treba ovoj franišizi da se konačno odlijepi s dna i priključi novoj generaciji Zapada koju čine Oklahoma, Memphis i, u nešto manjoj mjeri, Minnesota i Clippersi.

Naravno, momčad u tanking stanju svijesti kao naručena je za ranjenu Minnesotu. Radi se o idelanom match-upu za postavu bez Rubia i Pekovića (koji je noćas pokušao igrati, ali bilo je očito kako ga gležanj i dalje muči i da jedva može pošteno potrčati) obzirom da bez Currya i poštenog centra Warriorsi nemaju nikoga sposobnog iskoristiti sve rupe koje ostavlja ovakva obrana Minnesote. Nate Robinson je u svojoj glavi možda i dalje zvijezda, ali, kad većinu večeri imaš njega u ulozi playa, jasno je da ne raspolažeš naročito efikasnim napadom.

Limitirana vanjska linija Warriorsa omogučila je Adelmanu da konačno zaigra s Bareom i Ridnourom u paru, što je posebice dobro došlo u završnici kada je trebalo utakmicu privesti kraju. Jednostavno, Robinson nema kvalitetu da kazni Ridnoura, dok su ostali bekovi prvenstveno igrači zadatka nenavikli koristiti ovakve povoljne jedan na jedan situacije.

Što se centarske uloge tiče, obzirom da je Biedrins drvo u rangu Darka (ako ne i gore, Darko barem tu i tamo zezne stvar pa znaš da je živ, dok ovaj doslovno bježi od lopte i akcije bilo kakvog tipa), Jackson je bio prisiljen većinu utakmice u sredini držati Davida Leea, a to je Adelmanu omogučilo da u miru zaigra s Loveom i Willimsom u paru. Love i Lee su tako najveći dio večeri igrali jedan protiv drugoga i priuštili nam odličan dvoboj (u završnici je Jackson bio prisiljen preseliti Leea na Williamsa kako bi ga poštedio osobnih) koji je praktički i odlučio utakmicu.

Love je odigrao MVP partiju, Lee je parirao graničnim all-star izdanjem koje nije bilo dovoljno. Ipak, teško da to umanjuje njegov učinak i značaj za ovu momčad. Problem nije u tome što je Lee za klasu slabiji od Lovea dok god s druge strane maksimalno koristi svoj talent, problem je što nije bilo nikoga tko bi mogao iskoristiti ostale situacije.

Stoga bacimo pogled na trenutni roster Warriorsa koji je manje-više isti onome što ćemo gledati i ubuduće (minus Bogut i eventualni pick) obzirom da su salary cap popunili za iduće dvije sezone, a još moraju produžiti s Curryem, možda i Rushom koji je ovogodišnjim igrama dokazao da zaslužuje dobar dio midlevela kojeg imaju na raspolaganju.

Budućnost svakako imaju, barem na papiru, jer jezgra Curry-Lee-Bogut ne zvuči ništa lošije od osovine Rubio-Love-Peković ili Conley-Randolph-Gasol (ili one potencijalne Roy-Aldridge-Oden i da, morao sam ubaciti i njih samo kako bi drug Sickre opsovao sudbinu). Naravno, zdravlje je u prvom planu, ali teoretski ova momčad već od iduće sezone može Marku Jacksonu pružiti šansu da napravi kvantni skok po pitanju stila igre. Curry i Lee su se pokazali voljnima prihvatiti obrambenu filozofiju, a posebice raduju Leeova izdanja.

Njegova angažman i borbenost nikada nisu bili upitni, ali igranje u očajnim momčadima poput one u New Yorku ili lanjskih Warriorsa itekako je ostavljalo traga na njegov obrambeni učinak. Pod Jacksonom Lee je, posebice u paru s Udohom, igrao kvalitetnu obranu i nema sumnje da bi s Bogutom mogao tvoriti jedan od čvršćih visokih tandema u ligi.

Postoji i cijeli niz swingmana kojega mogu posložiti oko ove jezgre. Svakako je najzanimljiviji rookie Klay Thompson koji se pokazao kao odličan spot up šuter (fantastičnih 44% za tricu), ali i solidna catch & shoot opcija izuzetnog kretanja bez lopte. Upravo će njegov daljni razvoj biti ključan. Momak dužinom i šutom već sada posjeduje kvalitete za biti dugogodišnji NBA igrač u 3&D ulozi, ali, uspije li se nametnuti kao strijelac sposoban tu i tamo sebi kreirati šut, olakšat će život Curryu i Leeu te budućnost učiniti još svjetlijom.

Tko zna, možda prošlogodišnja draft klasa donese još jednog rasnog beka-šutera nakon što su se Burks iz Jazza i Brooks iz Netsa već potvrdili kao budući starteri. Izgleda da ova generacija i nije tako loša, a kad uzmeš u obzir da i ovogodišnja ponuda donosi cijeli niz sjajnih dvojki, ispada kako će se u samo dvije sezone najdeficitarnija pozicija u NBA pristojno popuniti. Osobno sam u pogledu Thompsona nešto skeptičniji jer nije atleta i all-round igrač poput spomenute dvojice, ali priliku svakako ima.

Kažem, u najgorem slučaju bit će još jedan dodatak već sada izuzetnoj rotaciji swingmana koju čine Wright, Rush i od nedavno Jefferson. Wright kao starter i Jefferson kao zamjena daju solidnu količinu trica iz kuta i pristojnu obranu na poziciji malog krila, ali Rush je ključna figura na bokovima jer jednako dobro brani oba tipa bočnih igrača i jednako dobro zabija trice protiv svih. Njega svakako treba zadržati kao opciju s klupe, a u slučaju da Thompson zakaže, uvijek imaju ovogodišnji pick kojega mogu pretvoriti u ono što im treba, swingmana sposobnog zabijati bez ičije pomoći. Gledajući budući draft, kao idealna rješenja u ovom trenutku nude se ili Barnes ili Lamb, koji ne bi trebali imati problema doći do poena ni u ovoj konkurenciji.

U svakom slučaju, Golden State Warriorsi se nameću kao legitimni kandidati za nove league pass miljenike. Iako mi ne pada na pamet opet se ovoliko koncentrirati na jednu ekipu, nekakav mini paket od 29 tekmi (protiv svakog protivnika po jedna) definitivno bi se dao odraditi. Hm, naslov se već nudi – “Playing with the Warriors”. Čak je i neizbježna pop-kulturna referenca tu. Prodano. David Lee majica već je na putu.

5 thoughts on “RUNNING WITH THE PACK G47

  1. a ne ne, isve utakmice Warriorsa se traže sljedeće sezone plus ne smiješ i Wolvese zaboraviti. ugalvnom, ja počinjem s prikupljanjem donacija da ne radiš ništa nego samo gledaš košarku i pišeš.

    target mi je 50-60 tisuća kuna godišnje. zadovoljan? (12 skromnih, ali pristojnih plaća + league pass)

  2. Može 60 tisuća, 50 zarađujem trenutno, triba neka povišica

    A čekaj, pa ja već sad tako živim – samo gledam košarku – šta bi se prominilo?

  3. gledao bi još više 🙂

    a za tih 60 tisuća bi onda mogao gledati još više košarke i još više pisati o njoj

  4. Ajd,ovaj blog je prava dragocjenost i nekako ne vjerujem da ćeš nam se odreći naših dragih Wolvesa bio bi to košarkaški zločin,hehe!!!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *