14

Toronto je pokazao da je snaga ipak u brojevima, dok Wizardsima ostaje kontemplirati o budućnosti pred Zidom. Cavsi su nas uvjerili da su patka nad patkama, a Pacersi su potvrdili da ih ni malo ne respektiraju. OKC dokazao da je dovođenje Carmela ovog ljeta bilo košarkaško samoubojstvo, dok je mali Mitchell opet nosio franšizu na leđima kada je bilo najpotrebnije.

RAPTORS @ WIZARDS

Wizardsi su ostali bez Portera čija noga više nije mogla izdržati tako da će im tanka rotacija postati još tanja (doduše, kako je Porter igrao ne bi se trebalo previše osjetiti). Odlično ulaze Wall i Beal u utakmicu, potonji zabija sve što potegne i Casey vrlo brzo odustaje od taktike ganjanja s Lowryem te na njega vraća najboljeg defanzivca Anunobya. Bez većeg učinka, tako da Wizardsi u jednom trenutku imaju i +12, a četvrtinu završavaju s +10 nakon što je Wall još jednom u šihti s rezervama odradio sjajan posao protiv klupe Toronta.

Gosti vuku zanimljiv potez na početku druge – u sudaru rezervi Brooks i dalje ostaje pri odluci da odmara oba beka, dok Casey ovo apstraktno primirje također ne odlučuje prekršiti, ali zaobilazi pravila guranjem Valanciunasa na parket. Ovaj odmah vrti pick & roll i hvata skokove u napadu na jednoj višoj razini od one Poeltla i to se osjeti na rezultatu. Plus, ono najvažnije, Toronto ovdje na parket konačno šalje VanVleeta, pogonsko gorivo klupe – ako se pokaže da nije previše zahrđao, to znači da gosti sada imaju na raspolaganju 4 kvalitetna beka sposobna kreirati (ne zaboravimo Wrighta) i gomilu opcija za začiniti postave, posebice u završnici.

Ubrzo su tako Raptorsi nazad u egalu, a iako je Brooks ubrzo vratio i Beala i Walla u akciju te se domaćin vraća u prednost od 5 poena, klupa Toronta bez veće drame kupuje 6 minuta odmora DeRozanu i Lowryu. Također, Casey sada konačno može ostaviti na parketu VanVleeta umjesto Anunobya i dati šansu svojoj najubojitoj petorci ove sezone. Ah, ne može – sad pak treba vaditi Valanciunasa koji je non-stop na parketu tako da stvari nisu optimalne.

Wizardsi se pak ne zamaraju s nečim poput podjele uloga jer kod njih je sve odavno jasno – dok Wall i Beal igraju, a opet igraju dobro i vraćaju prednost na +8, igra i momčad. Izgledalo je tako da će i na poluvrijeme Washington sa sličnom prednošću kao i nakon prvih 12 minuta, ali onda se pokazalo kako je odmor dobra stvar. Wall i Beal rade nekoliko grešaka, par šutova su im kratki, a na drugoj strani Lowry gricka i gricka dok nije spustio na -3. Kad on zabija trice iz driblinga i igra ovako agresivno u napadu, Toronto je druga momčad.

U nastavku gledamo isti film, bekovi vuku domaćina dok Raptorsi nastavljaju graditi samopouzdanje kroz večer energijom koju donosi veći broj raspoloženih opcija. Ne mogu zabiti da se odvoje, ali prate domaćina – Lowry je ovdje bez poena iz igre, ali i dalje je sjajan kao playmaker. Prati onu Wallovu tranzicijsku energiju i stalno napada sredinu što je ogroman pomak u odnosu na prethodne utakmice, a uz to opet ganja Beala kroz blokove (doduše, Raptorsi sada već uglavnom preuzimaju na bloku tako da se puno manje troši). Anunoby i Valanciunas pouzdani, a konačno se budi i DeRozan – s 8 poena u ovom periodu zabio je više nego cijelo prvo poluvrijeme.

Brooks pak ovdje radi određene promjene, kupuje par minuta odmora Wallu i ovaj put ostavlja Beala s rezervama. Za očekivati je da ovo znači kako je Wall opet cijelu četvrtu na parketu, ali Brooks je očito ozbiljno odlučio sačuvati nešto energije svom playmakeru za završnicu te ga i ovdje ostavlja na klupi (čak 30 sekundi!!!) dok je Beal taj koji sada glumi Aliju Sirotanovića (inače, nikada nije zgorega prisjetiti se kako je Beal, koji je do ove sezone redovno imao problema s brojem odigranih utakmica, igrač s četvrtim najvećim brojem odigranih minuta u NBA regularcu).

I dok Wizardsi pokušavaju nešto smisliti u hodu, Raptorsi imaju na parketu VanVleeta, Wrighta i Milesa (odustao je Casey od Valanciunasa svjestan da mu ipak treba za završnicu) te im uopće nije problem doći do poena. Beal je dobio cijelih 90 sekundi prije nego se mora vratiti na posao, a cijelo ovo vrijeme Lowry i DeRozan puše kubanke dok im klupa ne samo održava red već i gradi prednost. +3 nije puno, ali puno je ovih novih 6 minuta odmora koje su Lowry i DeRozan dobili dok su Beal i Wall već počeli disati na škrge. Kakvu razliku radi jedan VanVleet dame i gospodo.

Osjećaj nije dobar, Raptorsi pucaju od samopouzdanja, domaćin je kilav i to se osjeti na raspletu – utakmica završava praktički bez drame. Iako su Wizardsi vodili 40 minuta, nisu bili bolja momčad veći dio tog perioda jer jednostavno nisu momčad. Gortat opet nevidljiv, Oubre bez defanzivne energije kakvu je imao u prošlogodišnjem doigravanju, Morris više štete nego koristi. U zadnjih 6 minuta Wall i Beal ubacili su tako samo 3 poena (Beal ovdje doslovno ne može stajati na nogama), a igrač utakmice Lowry čak 8. DeRozan nije ni trebao ništa napraviti pored VanVleeta, dok je Wright opet na parketu umjesto Anunobya. I ovaj put, da potvrdi s kakvim se stvarima može stručni štab Toronta poigravati, umjesto Ibake završnicu ne igra šuter Miles već Siakam koji dobiva zadatak štopati Walla. Walla koji je tako nakon G1 opet izgledao kao načeti veteran (mizerna večer sve u svemu).

Wizardse čeka ljeto u kojem će ako ništa drugo morati popraviti krvnu sliku oko ove dvojice all-star kandidata (ne vidim svrhu da ih razdvoje jer na ovakvom Istoku i dalje mogu biti top 4 momčad, ali definitivno ne bi bilo loše da ih malo čuvaju za doigravanje), a Raptorsi idu dalje kompletni i svjesni da nisu tipična NBA momčad. Njihove zvjezdice stvarno im izgleda ne mogu dobiti seriju, ali brojnost opcija koje su u stanju poslati na parket tijekom 48 minuta trebala bi im biti dovoljna i u sljedećoj rundi.

CAVS @ PACERS

Ok, sad već imamo ozbiljan uzorak i možemo ustvrditi kako je Cleveland – patka. Možda, možda, su mogli postati labud, mislili smo pred početak doigravanja, što je ok. Svima treba dati šansu. Samo, ovaj roster očito nikada neće profunkcionirati. I zato, ako se i provuku u sedmoj, možemo ustvrditi kako dalje od polufinala ipak ne idu jer ni LeBron ne može sam protiv momčadi sposobne igrati 48 minuta smislene košarke kao što je Toronto. Mislim, već i ovdje je jasno da je Indiana bolja momčad, a kada im se poklopi da imaju i najboljeg pojedinca – a to je Oladipo opet bio sinoć – onda šetaju kao po špici.

Cavsi čak i dobro ulaze u utakmicu, Korver i Smith zabijaju trice i čovjek pomisli, ha, evo ona utakmica u kojoj će konačno zabiti 18 trojki i 110 poena. Kako krivo. Indiana je svakom prilikom pokušavala nabiti ritam, hvatajući Cavse tamo gdje su najtanji, a to je tranzicijska obrana. Uz to, Oladipo se brzo zagrijao ovolikom trkom, baca se na sve strane i dolazi do sasvim dovoljno prilika za šut s perimetra otvaranjem kroz blokove i u spot-upu. Uz to i Collison se ovaj put odlučio pojaviti i zabija kroz pick igru koju Cavsi ne brane čim lopta nije kod Dipa tako da Pacersi izgledaju sjajno s 29 poena i ritmom potpuno pod kontrolom (prva četvrtina je kaotična, igra se debelo na preko 100 posjeda i takav tempo James ne može pratiti). Goste ovdje u principu drži jedino to što ubacuju trice sa za njih do sada netipičnom učinkovitošću, ali, od one obrane koje ih je nosila do tu gdje jesu nema ni traga.

U drugoj četvrtini Cavsi usporavaju ritam, ali uzalud jer Pacersi i dalje nemaju problema zabiti. Oladipo i ovdje igra isključivo kroz tranziciju i iz spot-upa, dok je Stephenson zadužen za playmakerski dio posla na postavljenu obranu, što funkcionira sjajno – Oladipo ubaci sve što potegne oslobođen potrebe da dribla, a ove sekundarne opcije odrađuju posao. Stephenson 7 poena u četvrtini (McMillan ga praktički ne vadi iz igre koliko je pouzdan), a povratkom Collisona kontrola nad utakmicom još je izraženija. Doduše, mizerna obrana Cavsa pomaže, dok Pacersi agresivnom igrom na loptu i preuzimanjem tjeraju protivnika da radi za svaki poen (LeBron je tako u traganju za malo prostora naletio na Youngov lakat). A poena baš i nema od kada su stale trice (a stale su čim su Pacersi agresivnije počeli braniti loptu i čim su Cavsi ostali bez prostora u napadu u nastojanjima da uspore igru).

+10 na poluvremenu nisu puno, ali obzirom na to kako Cavsi izgledaju utakmica kao da je gotova. Cavsi nemaju igru ni playmakere da napadaju ovako agresivnu obranu, nisu momčad koja će brzo bacati loptu sa strane na stranu osim ako LeBron nešto ne zavrti kroz pick, a onda uz to opet primaju tranzicijsku tricu Oladipa za ekspresnih -15. Lue vadi mrtvog Lovea i uvodi Thompsona ne bi li malo podigao razinu borbenosti, ali nakon što Turner zabija tricu za +20 (opet tranzicija) i LeBronu je jasno da je bolje čuvati ovo malo energije što mu je ostalo za sljedeću utakmicu. Ima do kraja još 19 minuta, ali LBJ nema svog Georgea, a ni Oladipo nije u problemima s osobnima kao Gobert. Tako da je ovo do kraja revija (+25 na kraju treće, četvrtu LeBron ni ne igra).

Cavsi očito ne mogu odigrati dobru partiju, ali mogu zato katastrofalnu. Tako da je sad pitanje mogu li uopće doma iskontrolirati ritam do te mjere da drže nekako Pacerse pod ručnom (Pacersi sada već znaju kako treba igrati). Ako to uspiju, imaju šansu, jasno pod uvjetom da LeBron istovremeno u sebi ima još jednu utakmicu gdje 45 minuta može odrađivati posao strijelca i (jedinog) playmakera na visokoj razini. Čak i tada vise ako će Oladipovo pronađeno samopouzdanje dovesti do toga da ubacuje iz driblinga i izolacija kada stane sve ostalo. Možda se čini prevelik zalogaj dobiti sedmu na strani za ovakvu momčad, ali Indianu smo odavno trebali prestati gledati kao skrpani roster jer su s vremenom izrasli u ono što je minimalno potrebno da bi igrao solidnu playoff košarku – karakternu družinu s glavom i repom, s igračima sposobnim odrađivati svoje role i taman onom potrebnom dozom talenta da ih povuče kada sistem zakaže.

THUNDER @ JAZZ

Nemoguća misija nije uspjela, a i nije ju lako izvesti s jednim čovjekom bez pomoći i produkcije. Westbrook je vukao, ne bi mu ovdje zamjerio na manjku učinkovitosti jer ona i nije toliko bitna koliko je bitno da se napad kotrlja. Utah je držala pod kontrolom tranziciju, s 39 minuta Goberta na parketu nije bilo toliko prostora za ulaze (ni bacanja, Russ samo 6 cijelu večer), tako da je Oklahoma doslovno trebala te trice preko ruke i neučinkovite duge dvice da je izvlače kada ne bi znala što bi (a to je često). Ali, baš svi drugi su podbacili, osim vjernog Adamsa koji se po tko zna koji put dokazao kao najstabilnii igrač ove momčadi – ovaj put nije bilo Georgea (i stvarno, sretno mu bilo u Los Angelesu jer kada netko u utakmici sezone ubaci 5 poena u 45 minuta i u obrani nije u stanju ni smetati rookieu koji trpa preko njega cijelu večer, onda jebiga, nije vrijedan max ugovora kojega traži), a Mela, pa Mela nema već dugo vremena. Enes Anthony sinoć ostvario je -19 u 26 minuta, 26 minuta ničega. Nije krivica samo na njima, jasno, nema tu sistema koji bi iz njih izvukao nešto više od onoga što mogu, ali poanta je da su ovu momčad u Oklahomi složili kako bi zajebali sistem gomilanjem talenta. A talenta nigdje.

S druge strane, Mitchell je imao večer u kojoj je bio učinkovit, ne samo potrošač u rangu Westbrooka neophodan da bi se napad kotrljao. Više od učinkovit, bio je briljantan, a kada je takav igrač, sposoban kreirati iz ničega, nepogrešiv, onda dobijete posebnu partiju poput njegove sinoć (praktički, skoro u rangu onoga što je Russ pokazao par večeri prije). U prvoj četvrtini držali su se domaćini ustaljenog ritma i igre, s Crowderom kao smallball četvorkom i O’Nealeom kao zamjenom na bokovima. Dok taj ritam nije poremetila ozljeda Rubia. Otkazala je noga pouzdanom playmakeru i Snyder nije imao druge nego momčad dati u ruke Mitchellu. Uostalom, kao što mu je dao i cijelu sezonu da je izvuče. I rookie je reagirao kao i obično, odradio je posao.

U drugoj četvrtini kao play uglavnom se bavio čuvanjem Westbrooka i povremenim pokušajima probijanja Georgea. A onda kada je shvatio da mu George ne može ništa, u drugom poluvremenu uništio je Oklahomu napadajući iz picka kao rasna prva opcija. Do tada je utakmica bila u egalu, a Thunder čak i u prednosti na papiru obzirom na to da su Jazzeri igrali bez čovjeka koji je obilježio najbolje utakmice koje je Jazz uopće odigrao u seriji. I onda kreće Mitchell uz pomoć sjajne prilagodbe Snydera koji je ovdje skužio kako maksimalno iskoristiti najslabiju kariku na parketu.

Probija Georgea na picku bez problema rookie, a pomaže što umjesto Goberta za partnera u plesu ima Favorsa. Obrana Oklahome u ovim situacijama je katastrofa, a molim vas, ne da mi se rezati klipiće, odite na LP i pogledajte kako Melo brani pick igru u ovom periodu dok je na parketu. Jazzeri naravno vrte 1-4 pick non-stop jer znaju da Adams nije totalni idiot i to je to, napad briljira. Uz to zabio je Mitchell rutinski tri trice preko obrane kao da je Lillard (iz regularne sezone), ali tih 8 poena koje je zabio šetajući se kroz sredinu idu na Melovu dušu. Uglavnom, momak je zabio 22 u četvrtini, uništio Georgea i Oklahomu, od Donovana do Prestia, te se toliko razigrao da više nije ni birao Mela već je bio spreman zabiti i preko Goberta. Dok je Donovan shvatio što se događa, već je -13. I sada se ti vraćaj s ovakvom navalom.

U zadnjoj je na parketu uglavnom Grant tako da OKC konačno može uštopati Mitchella na picku s njim i Adamsom na 4 i 5, ali Jazz ima dovoljnu zalihu da se provuče na račun obrane. I neka su jer momčad koja u ključnoj playoff utakmici igra košarku onako kako je Thunder igrao početkom treće četvrtine ne zaslužuje više prilike. Zbogom i ne vidjeli se više nikad, iako me baš zanima kako će se Presti spasiti od ove blamaže, odnosno kako misli zakopati Carmelov leš. Russ je Russ, slično kao i Wall u Washingtonu znaš da je u pitanju igrač koji te neće odvesti do naslova, ali može nositi momčad do solidnog učinka i uostalom ima takav ugovor da nema druge nego istrpiti ga.

Ali, vezati se uz Georgea bilo bi besmisleno i stoga je najbolje krenuti u nekakav facelift. Istrpiti Mela ako treba još tu godinu, ali definitivno više ne trpiti Donovana. I da, vrijeme je da neki drugi čovjek pokuša nešto graditi jer Presti je do sada zajebao sve što se zajebati dalo.

7 thoughts on “14

  1. Gee šta misliš jel bio ono faul na Georgeu, ili se nećeš zamarati sucima, i oni su samo ljudi 😀 ?

  2. @ knedla – sudce doslovno ne primjećujem, naravno da uočiš neke očite greške, ali ne zadržavam se na njima ni sekundu. domaći parket je domaći parket s razlogom, pa ne pobjeđuju prosječne momčadi doma u prosjeku više nego na strani zato što su motiviranije ili samopouzdanije, već zbog kriterija. i tako je bilo i bit će. OKC je seriju izgubio onog trena kad su onako odigrali G2, kad to prokockaš, a protivnik je tu negdje kvalitetom s tobom, onda se kasnije teško vadit.

  3. Bio je faul na Paulu ali i da su ga svirali Thunderi bi poduvali. Ono na početku zadnje četvrtine kad nije bilo malog Donovana zbog 5 prekršaja je sve reklo o ovom timu. Umjesto da su izjednačili ili barem ostali na par razlike Jazzeri su otišli na plus 13. Paul je smješan lik i predviđam mu karijeru kao i Melu. Postat će totalno nebitan. Da se tako izgasiš u glavnoj utakmici sezone je nenormalno. Igraš 45 minuta za kurac.

  4. Bas me zanima koji koef ce kladare stavit na G7.. ali stavljam pare na Indianu

  5. Donovan Mitchell je cudo od igraca, svaka cast Simmonsu ali ovaj covik vodi svoju franšizu u PO tolikom lakocom kao da igra 10 sezona…najjaci komentar koji san nasa po forumima da su OKC trejdali Westbrooka umjesto Hardena bili bi Gsw danas, ovakvo soliranje i forsiranje jednog igraca nije viđeno u košarci, 50 suteva, od toga preko 30 cigli, nema dalje, inace PG welcome to Lakers

  6. Kada nisi u stanju utrpat poen po posjedu i završit utakmicu s 35 poena pokraj Siakama i Anunobija tada te se ne može smatrat prvom opcijom. Govorim o Wallu i igrama u zadnje dvi utakmice di Casey odradi prilagodbu čuvanja svih ostalih i puštanja Walla da dobije seriju. Momak osim ne zabijanja nije u stanju probit, stvorit višak, odigrat povratnu ili extra dodavanje već se cilu seriju odlučuje prangijanja s lakta. Prdnio je ko strijelac, a i kao razigravač. Jedna najgluplja situacija s utakmice nakon skoka u napadu, lopta dolazi Wallu u ruke na wing trici, obrana se pomiče prema njemu, Lawson ostaje sam u korner trici ali Wall, veliki trojkaš poteže contested tricu. Općenito,u Wizardsa ne znam jesam li u seriji vidio dodavanje igraču koji je bolje pozicioniran od onoga koji uzme šut.

    Kako sad glasovat za rookieja godine kada Mitchell odradi ovakvu seriju u oba pravca.
    George je sramota, treća četvrtina, Jazz prvo zove Mitchell-Ingles pick i malog preuzima Brewer jer George se ni ne trudi probit “blok” Inglesa. Nakon toga, Mitchell zove Favorsa na pick i sad Jazz napada obrambeni tandem Brewer-Melo. Rezultat, mali utrpa tisuću poena u trećoj.
    Russ se bar pojavio na zadnje dvi utakmice, prvi dio serije mu ide na dušu i on si je isto prdnio u karijeru s ovim ispadanjima,a trebao je to po svoj logici stvari biti baš lijep tandem Russ-George.

  7. “Kako sad glasovat za rookieja godine kada Mitchell odradi ovakvu seriju u oba pravca”- vrlo jednostavno, gleda se regularna sezona, a ne doigravanje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *