WCS

Znamo parove na Zapadu pa da vidimo što možemo očekivati od polufinala.

ROCKETS vs JAZZ

Nisu oduševili Rocketsi pristupom protiv Wolvesa, ali na kraju im je trebalo tek par vanserijskih poluvremena ne samo da odrade posao već i da dohvate razinu napadačkog učinka ravno onoj koju su imali kroz regularnu sezonu. Dakle, govora o nekoj upitnoj formi nema, svi osim Mbah A Moutea su zdravi, a protiv Wolvesa im on nije ni trebao obzirom da su obranu igrali solidno i s Tuckerom te da je Green imao povremenih bljeskova u napadu. Dakle, Jazz tu neće dobiti previše prilike okoristiti se na račun slabije forme, tako da im ostaje eksploatirati matchupove. A tu nemaju previše izbora.

Kroz regularnu sezonu Rocketsi su pregazili Jazz u prve tri utakmice i čak ako odbacimo onu jednu koju je Utah igrala bez Goberta ostaje podatak kako su im ubacivali iznad prosjeka. Dakle, ponajbolja obrana lige protiv Rocketsa igrala je ispod razine i primali su bez problema više trica i više poena nego Rocketsi inače ubace. Jedino bi zadnja utakmica mogla donijeti nešto nade Jazzu, tu su ih držali debelo ispod prosjeka i na tricama i ukupnim realizatorskim učinkom, ali treba dodati dvije stvari. Usprkos lošoj igri u napadu Houston je svejedno dobio utakmicu na račun obrane i to bez Capele, dok Jazzersi istovremeno nisu imali nikakvih rješenja za Hardena. Na njemu je većinu vremena bio Ingles, a kad bi se poklopile šihte čuvao ga je O’Neale. O’Neale bi mogao dobiti više minuta ako će Snyder reagirati brže nego u seriji protiv Thundera s izbacivanjem Favorsa s parketa, što će se gotovo sigurno dogoditi jer Favors je imao najgori +/- učinak u sezoni protiv Rocketsa. Jazz naime ne može sistemski braniti momčad koja igra toliko kroz izolacije i s toliko šutera te će tu trebati maksimalno iskoristiti tih nekoliko braniča sposobnih igrati na perimetru. Kao sistemska obrana nisu toliko navikli igrati na izolacije (bili su među najgorima u ligi), a znamo da su Harden i Paul ponajbolji strijelci iz izolacija u ligi.

Dakle, Crowder i O’Neale bi trebali preskočiti Favorsa po minutama, ali to i dalje ne znači da Jazzeri imaju prevelike šanse. Iako u teoriji kombinacija njihove obrane koja oduzima reket i ostaje na šuterima te ostavlja poludistancu treba funkcionirati protiv momčadi koja izbjegava poludistancu, očito dva takva strijelca mogu zabiti dovoljno. Uz to, Houston ima ultimativno oružje za razbijanje zone, a to je stavljanjem Andersona na peticu. Kada Anderson izađe na 9 metara postaviti pick nekome od bekova, Gobert jednostavno ne može ostati u zoni. A ne možeš ga ni sakriti ako će u kornerima biti Ariza i Tucker (ili još gore Gordon). Dakle, koliko god Jazzeri bili žilavi i koliko god im centar bio sposoban zatvoriti sredinu, protiv momčadi koja je sposobna ukrcati više od 15 trica bez problema jednostavno ne mogu obraniti dovoljno.

Dakle, trebat će nešto i zabiti, a tu će im obrana Rocketsa predstavljati problem. Houston vas tjera da igrate 1 na 1 i napadate mismatch, a Jazzeri jednostavno nemaju dovoljno igrača za tako nešto. Jasno da u postavi s dva centra ovako nešto ni ne mogu napadati na ozbiljoj razini, a i kada zaigraju s viškom šutera imat će problema. O’Neale i Crowder nisu dribleri, Rubio nije baš pouzdan strijelac (uostalom, on uglavnom uzima otvorene dvice kad mu obrane ostave prostor, rijetko se odlučuje za finiširanje kada na sebi ima čovjeka), a Ingles nema brzinu da redovito kreira 1 na 1. Tako da ostaje samo Mitchell, a on, iako je u doigravanju sjajan upravo u izolacijama, kroz sezonu nije bio ni približno na razini Paula i Hardena.

Znači, ako Jazz dozvoli Rocketsima njihovu igru, teško će dobiti više od 1 do 2 utakmice. A kako nametnuti nekakav ritam koji bi im više odgovarao? Pa, ironično, možda se rješenje krije baš u nabijanju ritma. Utah, inače poslovično jedna od sporijih momčadi lige, iznenadila je Oklahomu izuzetno učinkovitom igrom kroz tranziciju gdje su hvatali na petama ionako kilavu obranu protivnika koja jednostavno nema dovoljno igrača spremnih igrati punom snagom svaki posjed. Rocketsi su nešto bolji po tom pitanju jer puno aktivnije trče nazad u obranu, ali u bržem ritmu svakako bi im teže bilo staviti čovjeka na sve opcije, pogotovo na perimetru. Jazzeri će se morati napucavati s Houstonom i uzimati dosta trica i to po mogućnosti u ranoj fazi napada. Bacati lobove Gobertu nakon picka da zabija preko Paula ili Hardena ne vodi nigdje, rješenje je zabijati iz kornera kao što je bio slučaj protiv Thundera. Samo Rocketsi i Sixersi su ubacivali više trica po utakmici od Jazza (također su ih i potezali na visokoj razini i zabijali visokim postotcima), dakle itekako će biti važno da Crowder, Rubio i O’Neale nastave pratiti Inglesa i Mitchella (tu je i Jerebko koji bi također u ovoj seriji trebao dobiti više prilike iako bi značilo dodatnu marginalizaciju Favorsa koji, ruku na srce, u ovoj seriji ionako ima smisla samo kao back-up petica).

Usprkos svim ovim pomacima u tranziciji i šutu, Jazzeri su svejedno protiv zone Thundera miksane s presingom (koji je pak praznio stranu bez lopte što Jazz itekako zna kazniti) imali slabašan napadački učinak kroz seriju. Tako da vjerovati kako mogu bolje protiv solidne obrane koja cijelu sezonu ima jasan identitet i zna što želi igrati nekako ne izgleda utemeljeno. Ali, to je vjerovanje, onda valjda i ne treba biti racionalno. Ne treba Jazz puno očekivati ni od smetlarenja jer slično kao i Wolvesi neće dobiti previše od skokova u napadu i penala protiv Houstona koji s ovakvom obranom uvijek ima dovoljno tijela u reketu za kontrolirati skok i izbjeći preveliki broj prekršaja zbog kasnih rotacija. Jasno, pod uvjetom da će igrati punom snagom i koncetrirano, a ne s onako kasnim paljenjem kao veći dio serije protiv Minnesote.

Ne, Jazz će morati zabijati skok-šutove ako misli ostati u seriji, a to raditi na razini Houstona za njih je ipak jedna nedostižna dimenzija. Obrana će svakako otežati život Rocketsima, ali, kao što sam već naglasio, Rocketsi su napravili znanost od uzimanja teških šutova. A ako im daš samo malo prostora na strani bez lopte, gotov si. Kako izgleda, sve sporedne opcije imaju namještenu ruku (Anderson je ubacio 5 od 11 trica u samo 46 minuta protiv Minnesote i ovdje bi mogao biti samo takav joker), tako da je trenutno samo Paul problem (ispod 30% u prvoj rundi). A Paul je itekako nabrijan na Jazz nakon što su ga prošle godine izbacili iz doigravanja nakon svih onih herojstava koja je izvodio noseći sam momčad. Plus, Paul kao jedan od najboljih strijelaca s poludistance svih vremena možda bude u stanju ono što nije bio Westbrook, zabiti dovoljno dugim dvicama, ako nekim čudom D’Antoni dozvoli takve šutove (neće).

Uglavnom, Jazz je momčad koja će se morati prilagođavati. I dok su protiv Thundera imali taj luksuz biti momčad koja ima više opcija, ovdje će im u jednom trenutku jednostavno ponestati oružja. A Rocketsi imaju toliko povoljan matchup da se neće moći upucati u nogu sve i da hoće.

ROCKETS IN 5

 

WARRIORS vs PELICANS

Warriorsi su pokazali da i bez Stepha mogu igrati sjajnu obranu kada žele iako ovaj njihov fenomenalni defanzivni rejting (prva obrana playoffa do sada) treba uzeti s rezervom obzirom da su igrali protiv sakatih Spursa. Međutim, ono što je očito to je da s ovom dužinom na svim pozicijama, koja je dodatno izražena u ovoj postavi s Iggyem gdje doslovno imaju četiri krila od 1 do 4 sposobna preuzimati minimalno 4 pozicije (s Looneyem možemo govoriti i o 5 igrača i za očekivati je da Looney čak i starta umjesto McGeea ili postane starter tijekom serije). To će im ostati glavna snaga i u seriji protiv Pelicansa koji definitivno neće moći igrati onako slobodno kao protiv Blazersa gdje su gotovo na svakoj poziciji imali ili prednost u visini ili u brzini.

Napadački su pak prvaci ostali dužni i tu se drže slabijih igara iz regularne sezone. Ozljeda Duranta i dovoljno utakmica da Spursi snime kako postaviti obranu pretvorili su ih u na trenutke bezveznjikav napad i nije isključeno da će i Pelicansi moći izvesti nešto slično, pogotovo ako se Durant ne oporavi (realno, ovih par dana bi mu trebali biti dovoljni da se sabere). Pelicansi su svakako u prednost pred Spursima jer mogu odmah zaigrati striktno na Duranta i Thompsona obzirom da sada na osnovu taktike San Antonia znaju što treba raditi, problem je samo što Pelicansi na bokovima nemaju igrače kao što su Danny Green, Kyle Anderson, pa čak i Rudy Gay, a oni su neophodni ako mislite čuvati upravo Thompsona i Duranta. Imaju mizernu kolekciju swingmana, inače ključnih igrača za napraviti nešto u playoffu, te su u biti imali ogromnu sreću što su naišli na momčad poput Portlanda koja također igra isključivo s bekovima i kojoj su swingmani likovi poput Turnera i Connaughtona.

Ako će Warriorsi preuzimati u obrani, onda se realno trebaju bojati samo Davisa u 1 na 1 situacijama, s tim da su i Durant i Green više nego sposobni otežati mu život. Doduše i nakrcati se penalima pri tome tako da je upravo to koliko će Kerr moći računati na Greena u ovoj seriji jedan od njenih ključnih detalja. Samo, Green neće ispasti iz igre u 4 od 7 utakmica. Također, jedan Davis ne čini proljeće ako će Holiday biti pod kontrolom takvih dugonja i fizikalaca kao što su Iggy i Klay – u ovom matchupu Jrue neće imati prednost u fizikalijama koju je maksimalno koristio kad god bi na njemu ostao neki od bekova Portlanda. Mirotić kao treći ključni čovjek napada Pelicansa mogao bi biti problem ako će Green držati Davisa, tada bi neki od centara mogao ostaviti previše prostora na perimetru, ali uvijek postoji opcija da Warriorsi stave Duranta na njega i zaigraju s više smallballa. Uostalom, ako ćemo gledati da su Pelicansi nakon ozljede Cousinsa neka druga momčad, onda je to prvenstveno zbog igre u obrani gdje su bazirani na branjenje pick & rolla dvojca Holiday-Davis imali jednu od najboljih defanziva u ovom periodu pred doigravanje. Međutim, napadački usprkos tom dodatnom šuteru nisu dobili ništa jer i Cousins je u navali igrao dosta na perimetru te nije dramatično smetao učinkovitosti. Dakle, u pitanju je prosječna napadačka momčad bez previše talenta koja ovisi o dva beka koji nisu elita s loptom u rukama. Takve momčadi po logici stvari šampionska obrana poput one Warriorsa jede za doručak.

Pelicansima isto ostaje preuzimanje u obrani kao najlogičnije rješenje jer tako bi natjerali Warriorse na slabiju selekciju šuta iz izolacija. U tom slučaju Durant bi morao raditi prekovremeno i njegova eventualna neučinkovitost najveća je nada Pelicansa. Samo, u gomili tih mismatcheva Durant bi imao prednost i teško je zamisliti da bi igrao toliko loše da potopi momčad. Uostalom, u onoj zadnjoj utakmici u regularnoj sezoni (njihova prva dva sudara možemo zaboraviti jer su igrali Steph i DMC i oba puta su Warriorsi odradili posao) KD nije imao nikakvih problema trpati jer Pelicansi nisu imali bolje rješenje za staviti na njega od Holidaya te ga preuzimati na picku. A uostalom, Warriorsi nisu neiskusna momčad koja će pasti na ovakve trikove – iako bez Stepha igraju više izolacija kada nalete na preuzimanje, uvijek se trude mijenjanjem strana, otvaranjem kroz blokove i stalnim kretanjem stvoriti negdje višak i pronaći bolji šut. Gentry je toga svjestan i posebice sada s Davisom na petici ima roster koji može solidno pratiti ovakav ritam, međutim pitanje je koliko će onda ostati energije starterima da nakon gomile rotacija u obrani trče tranziciju i traže učinkovite šutove na drugoj strani. A tranzicija je još jedna ogromna razlika u odnosu na prethodnu seriju, Blazersi su im olakšavali život sklonošću da šetaju u napad i dopuštanjem da se postave, dok im Warriorsi neće dati takav luksuz.

Uglavnom, iako njihova igra bez Stepha nije onako tečna i dalje je to njihova igra – samo su Raptorsi imali učinkovitije kontre, samo Sixersi su zabili više poena nakon otvaranja iz bloka (zanimljivo, i oni i Warriorsi igrali su 5 utakmica), a nitko im nije ni blizu po količini poena ubačenih nakon cuta. Dakle, čak i bez Stephovog pritiska na obranu šuterskim dometom i bez dovoljno playmakera uspjeli su manje-više kopirati sebe protiv bolje opremljene obrane od one Pelicansa. Istina, Spursi nisu imali Davisa koji će moći izbrisati puno toga, ali, ako nas je nešto ovaj playoff naučio, to je da jedan igrač, koliko god talentiran bio, ne može sam. A ovdje bi trebala doći do izražaja upravo ta razlika između sporednih opcija koju Pelicansi ne mogu prikriti jer nemaju ni povoljan matchup. A ni dubinu da izazovu trenutne probleme Warriorsa s manjkom tijela. Posebice ako se Steph vrati u kakvoj-takvoj formi sredinom serije (nije isključeno da zaigra barem od G5 nadalje).

Nada za Pelicanse leži ne toliko na papiru koliku u trenutku, a taj trenutak je vidljiv i u njihovom spomenutom zadnjem sudaru u regularnoj sezoni. Ta utakmica je odigrana u momentu kada su Pelicansi postajali ovo što jesu i gdje su već uhvatili gornju granicu mogućnosti, dok su se Warriorsi vukli prema playoffu (i gdje se na neki način još uvijek vuku). Naravno, ovi Warriorsi će biti nešto aktivniji od onih te večeri, dokazali su to veći dio serije protiv Spursa, posebice na početku, ali svako slabije izdanje u obrani ili napadu bit će kažnjeno. Ovdje su Warriorsi držali Duranta na Rondu kako bi sakrili Cooka na Mooreu i nije isključeno da tako nešto pokušaju opet, iako mislim da neće odstupiti od Iggya kao startera jer su svjesni da će pobjeđivati obranom još neko vrijeme (bez obzira na to, Cook bi ovdje mogao biti korisniji nego protiv Spursa, pogotovo ako na drugoj strani bude igrao protiv likova poput Clarka, a i uopće Warriorsi s onom podjelom šihti između Duranta i dvojca Thompson-Green s rezervama svakako imaju mogućnost stvoriti prednost protiv protivnika koji ima 7 do 8 igrača na koje može računati i koji će itekako ovisiti o sposobnosti Davisa da zabija protiv drugih postava, a zatim i Mirotića da igra centra i to vrlo vjerojatno protiv veterana poput Westa).

Uglavnom, u toj oglednoj utakmici Klay je dobio zadatak pratiti Holidaya, Green je pak bio na Davisu, a Looney je odradio očajan posao na Mirotiću koji je izrešetao prvake. Zato nije isključeno da će možda upravo Iggy biti to rješenje za problem stretch četvorke – on može na Ronda ili Moorea kako bi Durant preuzeo Mirotića (ili sam Iggy može na Mirotića, a KD ostaje na Rondu/Mooreu i kao primarni pomagač). U tom slučaju Looney (ili možda McGee, nije isključeno da će nastaviti startati kako bi radio pritisak na pick & roll obranu Pelicansa) mora ostati na na Mooreu ili Rondu. Moore nije dribler, Rondo nije šuter iz driblinga i taj eventualni prostor u spot-upu koji dobiju ne mogu maksimizirati. Uostalom, u ovakvim situacijama biraš između manjeg zla, a Mirotić trenutno svakako djeluje sposobniji kazniti obranu s perimetra.

Međutim, ono što se ovdje nazire je da bi upravo zbog ovog matchupa Warriorsi mogli igrati puno više s Greenom na centru nego u prvoj rundi gdje takvu mogućnost jedva da su koristili. Imaju Livingstona kao opciju za staviti na Ronda ili Moorea umjesto centra i tu su praktički rješili obranu. Pitanje je hoće li Kerr opet povjerovati u smallball ili će nastaviti vjerovati da je Looney rješenje. Čovjek zna biti stvarno tvrdoglav s rotacijama. Samo, nikako nije dobra vijest za Pelicanse da im protivnik ima potencijal prilagoditi se tako da postane još ubojitiji. I to protiv njihove udarne postave.

WARRIORS IN 6

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *