ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

9Sep/182

TRAINING CRAMPS, VOL.1

Par tjedana je ostalo do okupljanja u kampovima pa da prošetamo kroz rostere. Koje će stvari biti najvažnije izbrusiti pred sezonu? Na čemu će biti fokus u kampu? Krećemo abecedno, prve tri momčadi su Atlanta, Boston i Brooklyn.

ATL

Po imenima koja su okupili izgleda da neće biti problem ostvariti ovogodišnji cilj koji glasi dati što više minuta mladima i nagomilati što više poraza. Novi trener Lloyd Pierce, donedavno zadužen za razvoj igrača u Sixersima, imat će prilike posvetiti se onome u čemu je najbolji dok ujedno uči kako je to biti glavni. Ovdje nema žurbe, "Proces" na južnjački tek počinje u drugoj sezoni nove uprave. A u biti prvoj pravoj u kojoj se Travis Schlenk nametnuo kao apsolutni arhitekt sada kada nema Buda u blizini i kada je doveo svog trenera te roster nakrcao svojim igračima. Naime, tek su preplaćeni Bazemore (koji se češće spominje u trade kombinacijama nego limeta u ričetama Jamiea Olivera) te Prince i Bembry na rookie ugovorima igrači koje nije doveo trenutni GM.

Čovjek je dosta avanturistički započeo posao, tradeom Dončića za Younga i budući pick, čime je naglasio da je ovo dugoročni projekt i da se ne boji tražiti dodatnu vrijednost gdje god može. Taj potez je imao smisla obzirom kako se putanje Dončićeve karijere (↑) i ambicija Hawksa (↓) nimalo ne slažu. Opet, nije sporno da se radi o potezu koji će godinama visiti nad ovom upravom i koji bi jednog dana mogao značiti i njen kraj ako se stvari razviju na najgori mogući način za Atlantu (tipa, Dončić postane all-NBA klasa, a Young novi DJ Augustin, što je opet bolje nego biti DJ Krmak). Nije se Schlenk proslavio ni ulovom na tržnici gdje je gomilu prostora na capu i solidnog playa poput Schroedera pretvorio tek u jedan skroman, višestrukim slojevima lateksa zaštićeni, pick prve runde od strane Thundera. Opet, novac se morao potrošiti, Schroeder je morao otići, tako da manjak krajnjeg rezultata ne narušava širu sliku. Tek za nekoliko godina sve ovo što čovjek izvodi imat će smisla secirati.

A zanemariti širu sliku kada pričaš o ovakvoj momčadi stvarno nije lako jer Hawksi na parketu neće imati previše toga za pokazati. Individualni napredak i dalje će biti u prvom planu te će svakako ključno biti nastaviti razvijati Princea i Collinsa te vidjeti što mogu Young i ergela rookiea. Princeove igre zadnjih 6 tjedana sezone bile su vrhunac prošle godine - momak je povećao potrošnju bez pada efikasnosti te je s 19 poena i 4 asista u prosjeku tijekom tog perioda pokazao da može odrađivati i veću rolu od one sporedne spot-up opcije. Ako nastavi pokazivati sličnu razinu kreativnosti i u novoj sezoni, Hawksi su možda našli i svoj prvi ozbiljni temelj.

Njegovih 38 poena protiv Bullsa i Bucksa, odnosno 33 protiv Celticsa, pokazali su da čovjek ima povjerenje ne samo u svoj šut već i u dribling. Snajperske kvalitete u situacijama bez lopte i to samopouzdanje s loptom potvrdili su da naznake ozbiljnog NBA potencijala pokazanog još u rookie sezoni (čak i u doigravanju) nisu bile slučajne. U novoj sezoni trebali bi pak saznati mogu li se ti kraći periodi nečega posebnoga razvući na duže periode ozbiljne produkcije.

Solidne igre u rookie sezoni pokazao je i Collins. Njegova energija s NCAA razine i ljetne lige dobrim dijelom prenijela se i na najvišu razinu, samo što sada mora pokazati da zna i nešto više od trčanja kontri i zabijanja zicera nakon loba. Pokušati od njega napraviti modernu četvorku tako će biti jedna od važnijih stavki na popisu za trening kamp. Dodati mu pouzdani šut, barem s poludistance, bit će dobar početak, a nema sumnje kako će dobiti i nešto prilike igrati s loptom na visokom postu iz pozicije razigravača. Više u hand-off situacijama nego u pokušajima traženja cutera iza leđa obrane, doduše. Sve što će pokušati ima smisla jer Hawksi moraju iskoristiti ovo vrijeme da iscijede sve što mogu iz svojih prospekata.

Što nas dovodi do ključnog čovjeka priče, a to je Young. On će imati više nego dovoljno prilike pokazati može li njegova slash & kick igra jednog dana biti osnova NBA navale. Uz to će stići i potezati dovoljno trica iz driblinga. Iako će imati gomilu prilika, Hawksi će ga vjerojatno dozirati, što se dalo vidjeti i u ljetnoj ligi gdje su osim pick akcija za Younga dosta vremena proveli igrajući motion u kojem je Young često bio bez lopte. Dakle, istovremeno će mu dati sve potrebne prilike, ali i paziti da ne izgori.

Uz dozu akcija za Princea i Collinsa, preostali temelj njihove igre trebala bi biti dva veterana, Bazemore i Dedmon. Otvaranja prvoga na strani bez lopte i blokovi na lopti potonjega bit će od koristi klincima kojima trebaju veterani koji znaju svoje role i koji im mogu olakšati život kao ispušni ventili i mentori na parketu. Jasno, ako do početka sezone oba ostanu na rosteru jer u ovoj situaciji u kojoj je Atlanta nesumnjivo su oba dostupna za pravu ponudu. Jer, kako sezona bude odmicala i kako se veterani budu rasipali uokolo, ovo će sve više nalikovati originalnom "Procesu". Opet, dok god su u klubu, a posebice kroz kamp, dobro će doći kako bi klince pripremili na zahtjeve profesije, posebice u obrani gdje će trebati izgraditi potreban mentalitet.

Hawksi nemaju idealnu situaciju u teoriji - Young izgleda kao vječna rupa u obrani, a Collins kao čovjek bez pozicije - tako da im neće biti lako izgraditi temelje na koje možeš dodati visoka očekivanja. Putovanje bi pak moglo biti zanimljivo. Lin je solidan izbor za mentora Youngu i ako bude zdrav upravo bi on mogao olakšati život rookieu kada ovaj naleti na zid. Vidjet ćemo koliko ih Pierce planira koristiti zajedno jer nesumnjivo će i Youngu biti lakše šaltanje u povremenu spot-up rolu ako na parketu bude imao Lina.

Dovođenje Lena znak je da neće forsirati Collinsa na petici što je s jedne strane razumljivo (obrana s njim kao centrom curila je na sve strane i naznake da će ikada biti bolje ne postoje), ali s druge i nema previše smisla jer Collins je tip igrača koji je najubojitiji okružen s četiri šutera kada ima prostora jurišati na obruč. Prilike za run and gun postave će biti, međutim potvrdi li se da Collins ne može igrati peticu defanzivno (a to je izgledan rasplet) njegov iskorak kao šutera i kreatora postaje važniji od postava kojima ćeš ga okružiti.

I dok će Lin i Len (zvuči kao loš crtić) imati role svojevrsnih tjelohranitelja, Carter će tu biti prvenstveno da priča veteranske priče (tipa, kako ucijeniti franšizu i natjerati je da te trejda igranjem preko kurca pola sezone) i jednom svaka dva tjedna odigra dobru šutersku partiju kako bi pomogao na putu do povremene pobjede.

Igrači poput Bembrya i Dorseya poprilično su limitirani tako da će gomila minuta ostati na raspolaganju preostaloj dvojici pickova prve runde, Huerteru i Spellmanu. Obojica su u teoriji dovoljno talentirana da se uklope u pokretni napad gdje će se od njih tražiti vladanje s više vještina. Huerterov potencijal kao šutera sposobnog spustiti loptu na parket i Spellmanova kombinacija unutar-van igre omogućit će Pierceu da zamisli dovoljno akcije. Pitanje je, naravno, koliko će toga ovakva skupina igrača biti sprovesti u djelo. Opet, pokažu li makar naznake dugoročne NBA kvalitete, a pogotovo ako se nametnu kao nešto više od potencijalnih specijalaca, Hawksima će se isplatiti svaka minuta uložena u njihov razvoj.

BOS

Ovdje je ključno pitanje kako pronaći minute za sve ove igrače koji ih zaslužuju. Vraća se Hayward ili je možda bolje reći dolazi Hayward koji je do sada proveo 5 minuta na parketu s Irvingom, Horfordom, Brownom i Tatumom. Ova postava s kojom je lani Stevens otvorio sezonu gotovo sigurno će biti udarna i ovaj put, uz onaj standardni plan B kada se igra protiv Embiida ili slične petice kada bi u petorku uskakao Baynes (iako još nije jasno umjesto koga jer su i Tatum i Brown lani startali sve utakmice, vjerojatno bi u rolu šestog prešao Tatum obzirom da je Brown potrebniji radi obrane na perimetru).

Ako bi Tatum i Brown ostali na lanjskih 30-ak minuta po utakmici, a zatim ako bi Haywarda držali na sličnoj minutaži (za što nakon ozljede njegovog tipa nema razloga, ali recimo da nema ni razloga jahati ga 35 minuta pored ovoliko opcija), to ostavlja manje od 60 minuta na bokovima za ostale. Ako uzmemo u obzir Roziera (kojem zasigurno neće biti dovoljno samo 16-ak minuta iza Irvinga) i povremena pomicanja Horforda na četvorku (nekoliko minuta po večeri, a ovisno o matchupu možda i nekoliko dužih šihti), Stevensu neće biti lako utrpati Smarta i Morrisa, koji su navikli igrati preko 25 minuta, u preostali okvir.

Opet, ako će svi biti spremni žrtvovati malo ega, Bostonova rotacija od 9 ljudi mogla bi se prošetati do 60 pobjeda ove sezone. Pokušajmo se igrati trenera. Dakle, startaju Irving, Brown, Tatum, Hayward i Horford. Nakon 6 minuta izlazi Tatum, ulazi Smart, a onda nakon još dvije izlaze i Horford, Brown i Irving. Uz Haywarda koji je ovdje prva opcija na parketu su još Smart, Rozier, Morris i Baynes.

Na startu druge ključeve napada dobiva Tatum koji ulazi umjesto Haywarda, a uskoro mu se priključuju Horford i Irving. Zatim i Brown i Hayward, s tim da se u ovom drugom periodu još može pronaći odmor od minutu-dvije za Tatuma i Horforda, možda i Irvinga. Sličnu rotaciju koristiš i u drugom poluvremenu, uz naravno neizbježnu prilagodbu u završnici gdje daješ šansu nekoj sporednoj opciji ako se na jednu večer pokazala korisnijom od nekog standardnog.

Uglavnom, ako bi Irving i Horford igrali cca 32 minute, a Hayward, Tatum i Brown oko 30, ostatak bi se rasporedio ovako - Baynes 18, Morris 20, Smart 24 i Rozier 24. To bi trebalo biti sasvim dovoljno svima da se osjećaju itekako bitnim dijelom kolektiva, s dovoljno prilika da doprinesu pobjedama. Jasno, ovo potpuno zatvara priliku ostalima, ali znamo da će se u regularnoj sezoni iz raznih razloga ionako otvoriti pristojan broj minuta za Theisa i ostatak društva. Ono najvažnije za Boston je ionako samo pitanje hoće li moći ovu rotaciju od 9 ljudi koristiti u doigravanju. Ako budu u stanju ovako popuniti 48 minuta kada bude najvažnije, a uzmimo u obzir da tada mogu i povećati minutažu udarnicima i smanjiti role Roziera, Smarta, Baynesa i Morrisa, onda za njih nema nikakvih briga.

Ovakva kolekcija šuta, obrane i kreativnosti s loptom u starnoj postavi zagorčat će život i Warriorsima u Finalu i to je ono na što se Celticsi moraju fokusirati. Bez lažne skromnosti. Ako će Irving biti u stanju igrati kada bude trebalo, ako Horford nastavi igrati na razini na kojoj igra od kada je ušao u ligu i ako se Hayward vrati na staro, ova momčad ima sve što treba u oba smjera da bude izazivač na Istoku kakvoga lani nismo imali. Dovoljno raznovrsnosti u napadu? Sposobnost preuzimanja u obrani uz dovoljno dužine i brzine na svim pozicijama za biti napast 1 na 1? Sve je tu, dakle ostaje još samo napraviti taj zadnji korak. Ovaj Boston možda napadački neće nikada otići na razinu Warriorsa i lanjskih Rocketsa jer nemaju takvu kombinaciju kreativnog i šuterskog potencijala, međutim neće biti daleko. A defanzivno su već sada monstrum koji može postati samo bolji i tako nadoknaditi zaostatak - oduševljenost obranom Jazza kao da je prikrila činjenicu kako su Celticsi lani imali u poen jednako dobru defanzivu. Samo puno raznovrsniju i puno prilagođeniju potrebama moderne NBA košarke.

BKN

Atkinson će nastaviti razvijati Netse prema košarci s dosta trčanja, gomilom ispaljenih trica i nizom pokretnih napada. Viškom kretanja u svakom smislu Netsi će tako opet pokušati maskirati činjenicu da nemaju elitne opcije prema naprijed i to bi na ovom Istoku moglo upaliti ako ubace dovoljno pokušaja s perimetra. Lani su samo Rocketsi potezali više od njih (dobro, Rocketsi su lani potezali više od svih ikada i tako možda i zaustavili ovaj trend da svake godine netko ruši rekord po broju pokušaja za tri jer nekako sumnjam da će ih netko skoro nadmašiti, pa tako i sami sebe), međutim šuterska efikasnost Netsa je bila ispodprosječna. Skoče li za samo par postotaka na tim pokušajima i poprave najvažniji aspekt igre, postotak šuta, eto ih među 8.

A imaju dovoljno šutera da bi napad napravio iskorak. Činjenica da ti je ključni cilj ovoga ljeta bio zadržati Joea Harrisa bez čijeg kretanja bez lopte nema ni njihovog napada (momak je Klay Thompson/Kyle Korver ove momčadi, ona konstanta oko koje se vrti sve drugo) možda ne zvuči dobro, ali barem obećava nekakvu strukturu.

Najviše truda u kampu tako će biti usmjereno u tom smjeru, s tim da bi im svakako pomogao i iskorak u obrani. Bolje posložen roster i više kvalitetnih postava trebali bi biti dovoljni za bolju defanzivu.To neće biti lako izvesti obzirom na talent koji imaju na raspolaganju, ali šanse za iskorak postoje ako će Hollis-Jefferson ostati zdrav veći dio sezone i ako će Allen nastaviti napredovati kao što je iz mjeseca u mjesec u rookie sezoni. Uz to, sada u Edu Davisu konačno imaju i poštenog back-up centra pa neće morati imati otvoreno šetalište kroz reket svaki put kada Allen sjedne na klupu.

Nemaju dovoljno za preuzimati i oduzeti prostor, međutim svakako bi trebali bolje braniti pick & roll gdje su lani i protiv driblera i protiv rolera imali jednu od najmanje efikasnih defanzivnih šema u ligi. Više Davisa na petici, a vidjeli smo i naznake postava u kojima će Hollis-Jefferson igrati centra, mogli bi pomoći. Tranziciju su lani sredili, a tome je pomogla odluka Atkinsona da traži od igrača maksimalni angažman oslanjajući se na brojnost. Naime, lani nitko u Netsima nije igrao 30 ili više minuta (Carroll je simbolično ostao na 29.9 u prosjeku) i to je jasan pokazatelj kako je Atkinson, kao da je na čelu nekakvog NCAA programa, pokušavao čestim rotiranjem i dubinom rostera izvući stvar.

Međutim, nije dovoljno rotirati ako na parket ne šalješ najbolje kombinacije i tu bi Atkinson mogao pomoći obrani. Ako to želi jer pitanje je da li bivši D'Antoniev učenik toliko preferira napad da svjesno žrtvuje kvalitetu na drugoj strani parketa.

Lani su Allen, LaVert i Hollis-Jefferson na parketu zajedno proveli samo 235 minuta. A upravo ovo bi trebala biti defanzivna kičma momčadi. Dodaj im Carrolla i imaš postavu koja može preživjeti defanzivno i s Russellom na jedinici (ova četvorka je lani igrala samo 53 minute, pri čemu su, nimalo iznenađujuće, ostvarili fenomenalni rejting od 97 poena na 100 posjeda). Naravno da treba naći i dovoljno minuta za Crabbea i Harrisa, što i dovodi do ključnog koncepcijskog problema. Naime, ovdje nema dovoljno igrača sposobnih odraditi posao u oba smjera da bi mogao držati visoku razinu igre u oba smjera veći dio večeri, ali talenta za posložiti dobre specijalne postave ima. Umjesto miksanja šutera i defanzivaca kako bi dobio prosjek možda je bolje koristiti više specijaliziranih postava koje na momente možda mogu biti i iznadprosječne.

Russell sa spomenutom četvorkom - tu ima i potencijala prema naprijed i više nego dovoljno obrane. Možda se može preživjeti i s Harrisom umjesto Carrolla jer je potonji ionako na ovom rosteru korisniji kao smallball četvorka. A onda na scenu stupa all-offense postava s Davisom, Dinwiddiem (koji je nešto bolji ili ako hoćete aktivniji defanzivac od Russella pa bi bolje posao uz ovu postavu, čisto radi nekakve ravnoteže), Crabbeom, Carrollom i nekim od trojca LaVert-Harris-Russell. S tim da bi trebalo izbjegavati dvojac Russell-Dinwiddie, pogotovo u kombinaciji s Crabbeom. To je lani bila druga najčešće korištena postava i iako su odlični bili prema naprijed, jasno je da s takvom rupom na krilnim pozicijama ne možeš izdržati u obrani.

Dakle, dobar dio problema može riješiti sam Atkinson mudrijom podjelom minuta. Ono što žrtvuje u napadu mogao bi višestruko naplatiti u obrani. A trening kamp bi nam mogao itekako pokazati u kojem smjeru se kreću njegove ideje.

Od ostatka rostera ne treba očekivati previše. Faried je solidan osigurač za slučaj da Davis bude imao problema s ozljedama, ali ne i za nešto više. I to samo prema naprijed - Davis je definitivno precijenjen defanzivno, ali je za Farieda nedostižan ideal u sredini reketa. Dudley bi prije nekoliko godina bio idealan veteran za uskočiti povremeno u rolu smallball četvorke i krpati stvari kada su Hollis-Jefferson i Carroll na ledu, samo što je sada već vjerojatno previše mumificiran za pomoći na bilo koji način osim kao mentor.

Dovođenje Napiera je u neku ruku čak i problem jer radi se o solidnom strijelcu s klupe koji može odraditi svoju rolu, ali koji je jednostavno višak pored Russella i Dinwiddiea. Sistemski se teško može uklopiti još jednog driblera u rotaciju bez da žrtvuješ kretanje u napadu, a da ne govorim kako bi još teže bilo napraviti iskorak u obrani ako bi Napier bio standard. Onda bi minute za LeVerta ili Harrisa na dvojci bile minimalizirane, dok bi bekovske kombinacije uglavnom činili ili minijaturni ili nedovoljno energični parovi. Obzirom na do sada viđeno od Atkinsona i ovo je moguć rasplet.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. Sviđa mi se analiza!jako dobro napisano;iako nedilim tvoj entuzijazam za Celticse.Prošle godine bez cilja i nadanja (ka da su odbili otići još korak više) ove godine već postoje očekivanja.Obzirom da Horford neigra svaku sezonu istim intenzitetom i da postoje očekivanja mislin da će ga čuvati za playoff.Dakle fokus na playoffu a sezona puna Teissa i kojekakvih projekata.. jednostavno Ainge bi se razbolio da ne stvori neko novo ime.

    Netsi nagodinu imaju svoje pikove,za njih ni tankaton nije loša investicija; računamo li na regres veterana koje su doveli odnosno napušenost/neigranje Farida i nepostojanje vrhunskih talenata- lutrija brate!

    Živo me zanima što ćeš napisati za Wizardse.Neki ih stavljaju u vrh istoka neki u lutriju.GM Grunfeld je ili jako pametan ili jako lud sa tim rosterom.Čeka nas luda sezona kojoj znamo kraj..ka da gledam inspektora Columba

  2. @Dady – da, možda bez cilja da idu do kraja, ali tada nisu znali što imaju u Tatumu i Brownu. Sada definitivno znaju, otuda i novonastala gužva u minutaži. Sad će Brad imati jeben posa, a to je održati svih zadovoljnima.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.