ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

17Sep/185

TRAINING CRAMPS, VOL. 5

Gomila posla u kampu čeka Riversa i Waltona, a tko zna o čemu razmišlja Bickerstaff mlađi. Danas se bavimo Clippersima, Lakersima i Grizlijima.

LAC

Na iznenađenje mnogih Rivers se vraća u još jedan kamp s Clippersima i to s novim ugovorom kao zalogom da, usprkos tome što je ostao bez dobrog dijela ovlasti oko slaganja rostera, franšiza i dalje ima povjerenje u njega. Odradio je Rivers solidno prošlu sezonu s onog trenerskog aspekta usprkos svim otežavajućim okolnostima pa ako već on sam nema problema s tim da se od trenera izazivača pretvorio u trenera projekta koji tek ulazi u rebuilding, ne bi trebali ni mi. Iako nije baš najjasnije što su Clippersi trenutno, a negdje su između osrednje momčadi sposobne loviti osmo playoff mjesto i poligona za razvoj klinaca, Doc će svakako imati dovoljno prilike raditi i jedno i drugo - voditi utakmicu u pokušajima da dođe do pobjede i razvijati klince na štetu rezultata.

Na startu kampa tako je osnovno pitanje hoće li se odmah pokušati obuhvatiti cijeli raspon mogućnosti ili će se prvenstveno pokušati fokusirati na slanje kompetitivnog veteranskog rostera na parket. Pitanja je gomila, kao i opcija i ovdje zasigurno ni sam stručni štab još ne zna s čime može računati. Ne trejdaju li Beverleya ili Teodosića do početka kampa, najveća gužva bit će na poziciji jedinice. Rookie Gilgeous-Alexander trebat će svoju dozu minuta i ako će Beverley zbog 3&D kvaliteta očekivano biti starter, Teodosić će teško do minuta kakve priželjkuje. Clippersi uz njih imaju još dva mlada terijera u Evansu i Wallaceu koji su u suštini stvari nebitni, ali čiji ostanak na rosteru svakako implicira da je odlazak Beverleya i dalje realna mogućnost. Wallacea su komotno mogli pustiti da ode u Pelicanse, ali matchiravši njihovu ponudu dodali su i sedamnaesti ugovor na roster tako da će sada možda morati plaćati barem dvojicu igrača da ne igraju iduće sezone za njih (ako isključimo Beverleya koji nema garantiranu zadnju godinu ugovora, ali kojega zasigurno neće otpustiti ako mu ne pronađu novi dom).

Njihov kamp tako će nalikovati pravoj stvari jer za razliku od većine ostalih gdje je 15 imena već odavno poznato, ovdje će se neki pojedinci stvarno boriti za mjesto pod suncem. Uglavnom, za gužvu na jedinici jedno od rješenja osim otpuštanja igrača je i korištenje postava s dva playa, samo što Clippersi imaju sasvim dovoljno standardnih dvojki da ne trebaju usluge combo talenta. Doduše, Bradley je i sam svojevrsni combo, samo što se s vremenom odlično snašao u off the ball igri prema naprijed i on the ball akciji prema nazad. Iza njega minute očekuje drugi rookie, Robinson, također combo sklon igranju s loptom, a tu je naravno i Lousi Williams, vječni kandidat za najboljeg šestog igrača lige. Jasno da kada je on na parketu lopta neće biti previše u rukama nominalnog playa, tako da će ovdje biti zanimljivo vidjeti kako Rivers misli podijeliti minute.

U teoriji, zbog Williamsove kurcobolje u obrani nekako se Beverley i Bradley nameću kao logični partneri. Samo, ako će Williams i Bradley igrati kao par svoju kvotu minuta, to dodatno zatvara vrata Teodosiću i klincima. Mislim, nema sumnje kako će se ozljede dobrim dijelom pobrinuti za rotaciju, ali dok ima na okupu cijeli roster Rivers će morati itekako voditi računa o tome da iz njega izvuče maksimum. Stoga, kako stvari stoje, ne bi nas trebalo čuditi ni ako se odluči najveći dio minuta potrošiti na postave s tri beka. Tim potezom će defanzivne kvalitete igrača poput Bradleya ili Williamsa biti značajno umanjene, međutim povrat u napadu mogao bi vrijediti rizika.

Uostalom, postoji šansa da Rivers neće ni imati previše izbora nego forsirati postave s tri beka obzirom da na trojci ima veterane koji su redom bolji kao smallball četvorke. Gallinari, koji će uvijek zabiti svoju kvotu dok god može istrčati na parket, definitivno više nema brzinu za igrati ozbiljne minute na perimetru, a davati minute Wesu Johnsonu u ovoj situaciji stvarno bi trebala biti zadnja opcija. Harris je pak toliko bitan kao prva opcija u napadu da ga nema smisla koristiti u roli u kojoj je puno manji mismatch i u kojoj ima puno manje prostora za pokazati svoje dobre strane. A one se prvenstveno baziraju na tome da kao stretch četvorka ima previše vještina za prosječne visoke, odnosno da je previše snažan za prosječne swingmane.

Stoga ne čudi da su Clippersi posegnuli za Mbah A Mouteom koji vjerojatno zatvara i ono malo šanse da Johnson vidi poneku minutu radi obrane. Obzirom da su Harris i Gallo idealan par za potrošiti 48 minuta na četvorci čime bi Clippersima omogućili potencijalni mismatch i dovoljno prostora u napadu tijekom cijele utakmice, Mbah A Moute bi svojom pouzdanom obranom na perimetru mogao dobiti dosta minuta te možda čak i izboriti startnu rolu. Barem dok Clippersi uspjevaju plivati iznad vode u uvodnom dijelu sezone. Thornwell je lani odigrao dosta minuta kao krupniji swingman, bez većeg značaja te se i on nalazi u sličnom limbu kao i Wallace i Evans. Dugoročno je vjerojatno nebitan, ali klub je uložio dosta truda u njega i ne mogu ga tek tako baciti na ulicu bez da ga dodatno testiraju. Znači, njemu bi također trebalo pronaći poneku minutu.

Još jedan solidan potez na tržnici bio je i dovođenje Scotta koji tako dodatno ojačava situaciju na četvorci. Ponovi li lanjsku šutersku sezonu, Scott je idealna zamjena za Harrisa i čovjek koji može uskočiti umjesto Gallinaria u rotaciju. Samo, ako su sva tri zdrava i sva trojica trebaju priliku, to vjerojatno znači da Harris ili Gallo moraju na perimetar u ponekoj šihti. Tako da je jedina jednostavna podjela uloga na petici gdje će u Gortatu i Harrellu imati jasno definirane centarske opcije. Tu je i Marjanović kao situacijska opcija i povremeni joker s klupe. Ozljedi li se pak Gortat ili Harrell imat će itekako problema izdržati defanzivno, a onda opet nije da će i s njima biti nešto naročito uspješni na toj strani parketa. U svakom slučaju ovakva konstrukcija rostera vjerojatno zatvara Harrellu ikakve mogućnosti da zaigra četvorku što je dobro jer kombinacija njega i Jordana prošle sezone bila je totalno beskorisna.

Clippersi nemaju visok plafon, previše su limitirani u oba smjera talentom da bi bili išta više od prosjeka u najboljem slučaju, a i za ostvariti tako nešto trebat će vjerojatno biti iznad mogućnosti prema naprijed pored ovakve obrane. Mogu li Williams i Harris ponoviti all-star partije u ovakvom kontekstu? Teško, tako da od njih stvarno ne treba previše očekivati. Međutim, ovaj kupus od rostera dobro se slaže s kupusom od dugoročne vizije pa nema sumnje da će biti barem zabavni. I da će Rivers možda srušiti i rekord po broju postava koje će tijekom sezone poslati na parket.

LAL

U sličnoj situaciji kao i momčad s kojom dijele dvoranu su i Lakersi (barem do 2024. kada će Ballmer konačno završiti izgradnju nove dvorane samo za Clipperse). I oni trebaju istovremeno razviti mladu jezgru i jahati veterane, s tim da su u startu u nešto boljoj poziciji. Njihovi klinci su puno bolji, a i veterani predvođeni izvjesnim LeBronom garantiraju nešto više stabilnosti. Kamp s LeBronom bit će sjajno iskustvo za Lakerse koji su godinu ranije konačno pokazali određeni napredak (barem u obrani) nakon što su četiri sezone tavorili na dnu lige bez ikakvih naznaka vizije. Draft izbori kroz taj period konačno su se počeli isplaćivati, iako neki od njih neće dobiti priliku razvijati se u novim uvjetima. Russell i Nance su dobili pedalu već ranije, a ovog ljeta Lakersi su se odrekli i Randlea, tako da je u suštini ono što je podiglo momčad sjajna lanjska klasa. A obzirom da se radi o klasi koju je birao štab na čijem čelu je Rob Pelinka, nije problem doći do zaključka kako Lakersi dobar dio iskoraka duguju i tome što su se jednostavno riješili Mitcha Kupchaka i Jima Bussa kao evaluatora talenta.

Pelinka je bez problema sijekao veze sa spomenutim mladim igračima i obzirom da je pogodio s Kuzmom, Hartom te donekle čak i Ballom, za sada ima potpuno povjerenje. Ova trojica plus Ingram mladi su igrači na rookie ugovorima koje će Lakersi pokušati uklopiti uz LeBrona kako bi stvorili dugoročnu kičmu ozbiljne momčadi. Luke Walton izgleda kao čovjek koji će biti u stanju voditi ovaj projekt i na njemu je da osmisli rotaciju u kojoj će klinci i dalje imati dovoljno minuta, a koja će ujedno dati šansu LeBronu da se bori za što bolju playoff poziciju. Na prvu skupina sumnjivih veterana okupljena ovoga ljeta baš i ne ulijeva neko veliko povjerenje, ali to je ono što su Lakersi mogli dobiti za dolare koje su bili spremni uložiti. Naime, kako su i George i Leonard završili na nekim drugim adresama, očito je prioritet čuvati prostor za iduće ljeto kada bi opet pokušali dovesti rasnog igrača. Jer, ako takvog nema na raspolaganju, onda je najveća greška spucati resurse na prosječne igrače. I to je još jedna lekcija koju je Pelinka svladao s odličnim.

Rondo i svi ovi otpadnici koji izgledaju kao da ih okupio Stallone nisu idealni, ali imaju NBA role i neće opteretiti cap. Tu su da pomognu ako je ikako moguće, a ako nije, barem nema potrebe tolerirati ih duže od ove sezone. Uglavnom, najzanimljivija Waltonova odluka ticat će se ne toliko podjele minuta jer ih ima dovoljno za sve - Lakersi nisu kao Clippersi nakrcali roster igračima koji očekuju minutažu te imaju puno skromniju dubinu - već koliko Walton misli miksati klince s veteranima. Određeni zahvati su svakako potrebni ako misle maksimizirati roster, a tu prije svega mislim na rasterećenje LeBrona u organizaciji igre. LeBron bi dobrim dijelom trebao pokriti Randleovu rolu, koliko god to glupo zvučalo. Naime, osim što je bio itekako bitan kreator i defanzivac na poziciji četvorke, Randle je bio sjajan i kao petica, odigravši gomilu minuta iza Lopeza.

LeBron pak nema Lopeza i tih oko 1000 minuta koje bi trebao odigrati na petici neki su minimum koji Lakersi trebaju da bi funkcionirali (ako će ganjati doigravanje, vjerojatno će trebati i puno više). Usporedbe radi, Draymond je lani odigrao nešto više od 200 minuta kao petica, tako da nije teško zamisliti koliko bi ovaj tip izazova opteretio LeBrona. U ovakvim okolnostima itekako je važno imati veterana poput Ronda koji može organizirati napad dobar dio večeri kako ne bi prevelik teret bio na Jamesu. A ni na Ballu koji je opet prčkao po koljenu ovoga ljeta. LeBron je već igrao s tipom bez meniskusa, taj se prezivao Wade, tako da Ballovi zahvati nisu tragični, međutim zasigurno ni ne pomažu napraviti iskorak momku koji je kao rookie imao ogromnih problema stvarati višak driblingom. Rondo pak ni u 32-oj godini nije imao problema s osvajanjem prostora ulazima i za očekivati je da on i LeBron nose najveći dio tereta.

Također, Ingram se već godinama testira u roli playmakera te je lani imao momenata kao prva opcija u napadu. Nije bio briljantan, ali potrošio je daleko najviše napada kroz pick & roll u momčadi, svakako puno više od Balla (i uz neusporedivo bolji učinak). Uz Ronda i LeBrona mogao bi konačno pronaći svoju idealnu rolu i zablistati. Uglavnom, ako će LeBron, Rondo i Ingram biti udarne tri opcije Lakersa s loptom u rukama, jasno da će igrači poput Caldwell-Popea i Harta solidno popuniti one ispušnog ventila na vanjskim pozicijama. Kuzma je idealan stretch visoki za zaokružiti opaku napadačku petorku i ako će LeBron moći izgurati dovoljno šihti na petici, upravo ovakve postave donijet će Lakersima potrebnu kvalitetu za iskorak u napadu koji je lani nedostajao.

Kamp će pokazati hoće li Rondo startati ili će u toj ulozi ipak ostati Ball, ali za pretpostaviti je da će utakmice završavati Rondo i da će uglavnom dijeliti minutažu na jedinici. Uostalom, ako će LeBron uzeti loptu u završnici, Walton može koristiti i postave s dodatnim šuterom. Lani je tako postava s Hartom kao nominalnim playom uz Ingrama i KCP-a bila ne samo četvrta najčešće korištena postava već i najučinkovitija uopće. Što je samo još jedan dokaz koliko je šut s perimetra važan i kako ovdje nitko neće čekati Balla da stasa ako neće biti u stanju pogađati trice bolje od lanjskih mizernih 31%.

Zbog svega ovoga nekako je najlakše zamisliti Balla kao lidera druge postave kako vuče tranziciju i traži igrače poput Beasleya i Stephensona u povoljnim 1 na 1 situacijama. Upravo zato što su ovi veterani najbolji u izolacijskim situacijama ima smisla koristiti ih uz Balla jer svojom sposobnošću napadanja iz driblinga anuliraju nesposobnost Balla da kreira dovoljno poena za sebe i druge. Jasno, vrlo je moguće da Walton posloži sve ovo znatno drugačije i zato će kamp i biti toliko zanimljiv.

A nismo još spomenuli ni podjelu minuta na petici. Tu će Lakersi koristiti gomilu igrača kojima će jedini cilj biti trošiti minute do trenutka kada bude vrijeme za postavu s Jamesom. Ako McGee i Zubac u pick igri budu u stanju odraditi pola utakmice, pa ako još izvuku šihtu-dvije od Wagnera kao stretch petice, Lakersi će značajno olakšati život LeBronu. S druge strane, možda to Walton i ne želi, svjestan da elitnim učinkom u napadu dobrim dijelom može maskirati eventualne probleme u obrani.

Još jedan razlog zašto je LeBron neophodan na petici je i potreba za otvaranjem što više minuta Kuzmi koji je najbolji šuter kojega Lakersi imaju u rotaciji. Kuzma je u stanju zaigrati i na trojki, iako lani takve postave nisu imale previše uspjeha u napadu. Na četiri je pak popriličan mismatch i to bi posebice moglo doći do izražaja u postavama s LeBronom na centru. LeBron na tri je vjerojatno kombinacija koju će Walton najmanje koristiti, što je uostalom odavno prestalo biti standard čak i u Clevelandu. Kroz regularnu sezonu LeBron je na trojci lani odigrao jedva trećinu minuta, a i to većinu njih uz Jeffa Greena te je teško reći tko je tu bio četiri, a tko tri. Poanta je ionako imati što raznovrsnije igrače na parketu i Lakersi su točno to ciljali. Možda nemaju dovoljno šutera, ali svakako imaju dovoljno igrača sposobnih kreairati šut sebi 1 na 1 i tako kazniti eventualni mismatch nakon preuzimanja.

Defanzivno pak možemo očekivati da većinu vremena preuzimaju pa će kamp i s te strane biti zanimljiv. Lakersi su lani preuzimanje na pick & rollu pretvorili u standard i većina ovih mladih igrača već je savladala koncept, a postave s LeBronom na pet mogu slobodno glumiti Rocketse i preuzimati ne samo na lopti već na svakom picku. Još jedan razlog zašto rasni starter na petici nije neophodan.

MEM

Za razliku od prethodne dvije momčadi gdje stručni štab čeka gomila posla dok sve posloži i pronađe optimalne rotacije, u Memphisu je stvar poprilično jednostavna. Ako su Conley i Gasol spremni odraditi zajedno barem 60 utakmica u punom pogonu, njihovi temelji su udareni. Doduše, u 2018. to više nisu neki naročiti temelji, ali barem trener (koji je u biti vršitelj dužnosti dok ne nađu nekoga na koga se isplati potrošiti nekoliko milijuna) neće morati previše razbijati glavu oko rotacije. Ovdje će tako interesantno biti vidjeti hoće li Jacksona odmah gurnuti u vatru i to kroz rolu startne četvorke ili će ga ipak sporije uvoditi u NBA žrvanj gurajući ga u minute koje ostanu iza Greena i Gasola.

Pod košem bi Međedi tako imali solidnu rotaciju od tri visoka koja bi po potrebi koristila još jednog swingmana za povremene smallball postave. Ono Što Je Ostalo Od Parsonsa i Casspi mogli bi tu dobiti koju minutu, a nema sumnje kako će i masno plaćeni Anderson pokušati glumiti nekakvu verziju Draymonda u roli playmakera na četvorci. Uglavnom, dovoljno je tu šuta i kreativnosti da se barem donekle otvori reket za Conleya i tako do neke mjere maskira nedostatak kvalitetnih rješenja na bokovima.

A upravo u traženju rotacije na pozicijama 2 i 3 Bickerstaffa čeka najteži posao. Sva maloprije navedena krila danas su uspješniji na poziciji četiri nego bliže perimetru i, bez obzira što će Anderson gotovo sigurno startati kao trojka, od njih momčad neće imati prevelike koristi. Anderson za razliku od Casspia i Parsonsa još i može odraditi svoj dio posla defanzivno na bržim igračima zbog dužine i odličnog čitanja igre, međutim jasno da će njegovo prisustvo dobrim dijelom torpedirati napad Memphisa sve i da dobar dio akcije vrte kroz njega kao distributera za Conleya na ulazu ili Gasola u spot-upu.

Praktički, Grizliji su opet u situaciji sličnoj lani kada je Dillon Brooks odigrao drugi najveći broj minuta na rosteru. U drugoj godini Brooks bi mogao smanjiti amplitude u igri i tako odraditi nešto bolji posao, ali teško da se u njemu krije išta više od solidnog rotacijskog igrača. Drugi Brooks, MarShon, podsjetio je u završnici sezone na svoju rookie sezonu u Netsima kada je znao ući s klupe i zabijati u seriji, zaradivši tako ugovor koji jasno sugerira da se od njega očekuje produkcija i u ovoj sezoni i to na puno većem uzorku. I to su dva najveća talenta koja Bickerstaff ima na raspolaganju za popuniti jednu startnu poziciju na boku i dobar dio minuta na drugoj.

Dovođenje Templea kao veterana koji može odigrati obranu na više pozicija i zabiti otvorenu tricu donekle ima smisla, iako je teško zamisliti da Temple igra ozbiljne minute, a pogotovo uz jednog Andersona. Trebaš li ga na više od 15-ak minuta po večeri, teško da te se može smatrati ozbiljnom momčadi. Kingsi su uostalom jedva čekali da se riješe njegovog ugovora, a slično se može reći i za Orlando i Macka. Mack nije bez vještina, može pomoći u combo roli, ali ako ga trebaš svaku večer u par ozbiljnih šihti, sorry, ali nisi ozbiljna ekipa. A kako stvari stoje ovaj odavno potrošeni stručni štab Memphisa doveo ga je da bude zamjena Conleyu koji je u zadnje tri sezone odigrao 45 utakmica u prosjeku godišnje.

Ono, definicija krpanja rostera bez ikakve vizije. Ima tu i nešto klinaca poput Seldena, Harrisona i rookiea Cartera, ali svi imaju svoje minuse. Štoviše, za ovu prvu dvojicu još nije jasno zašto se uopće nalaze na rosteru jer su imali više nego dovoljno prilike pokazati da nisu NBA materijal.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (5) Trackbacks (0)
  1. Nowitzki gospodin sam riješi sve probleme Riku, pristao čovjek na ulogu šestog igrača bez problema. Luka može da zgrabi pozornicu od prvog meča 🙂

  2. Je si li prario Hrvatsku u ovom prozoru protiv Litve i Poljske? Mozes li kratko napisat sta se po tvom misljenju desilo u te dve utakmice? Pozdrav iz Beca

  3. @runpe

    to je ikona i najveci gospodin švabo 😉 Neka Doncic show krene

  4. Nema druge skinut sve koševe u Hrvatskoj,zabranit košarku na 10 godina…Prisilno zabranit sve trenere iznad 35godina. Pa zar gubiti od Poljske sa ovakvom ekipom, anzulovicu nebi da ovce cuvat…samo jedna stvar mi NIKAD ali nikad nece biti jasna, koji je uvjet za otic priko bare, jer ako mogu zubac i zizic biti na platnoj listi onda mogu i ja, inace dobro je sve…

  5. @ kokoko – nisam previše gledao, tek dio utakmice protiv Slovenije i dio protiv Litve, međutim nisam vidio ništa novo, odnosno ništa što i prije nije bio problem. meni se čini da je najveći problem nerealno očekivanje od ove repke da ona može konstantno pružati rezultat. ponekad se posreći, ponekad ne, uglavnom se uvijek sve vrati na prosječnost. a prosječnih je gomila. evo, osobno ne vidim zašto bi HR bila favorit u utakmici protiv Litve koja ima puno smisleniju reprezentaciju, puno uigraniju i puno dublju. jer imamo NBA talent? da, ali kakav talent? očito ne takav da ti garantira pobjedu u itekako bitnoj utakmici (imamo sreće što se turniri repki uglavnom igraju stihijski, u seriji od 7 ova repka ne bi napravila ni ovo rezultata što je postigla). plus, to kurčenje s NBA igračima je besmisleno kad trojica od prisutnih a potencijalno četvorica ionako igraju istu poziciju. tipa, neka logična postavka bi bila Šarića gurati na pet sve više i češće, a tu onda zatvaraš prostor ovim šljakerima. a oni ga zatvaraju sami sebi. dakle, kako to imaš NBA klasu kad ona na parketu ima smisla možda u 25 minuta po večeri? mogu tako samo ponovit ono što govorim godinama – kad ti je Bogdanović lider, onda je tvoja realnost ovo. jebiga, to je jednostavno tako.
    onda dodajmo tome očajan roster i očiti nedostatak rotacijskih igrača koji bi olakšali život zvijezdama i treneru. tu jednostavno nema dovoljno kvalitete za igrati nešto posebno u bilo kojem smjeru tijekom 40 minuta.
    što dovodi do stručnog štaba. da na klupi imaš čovjeka prosječne inteligencije, možda bi dobili barem jednu od ove dvije utakmice. ovako, koliko god repka bila loša, nemoguće je od poraza odvojiti katastrofalne poteze stručnog štaba. ne imati pripremljenu obranu za barem dio utakmice protiv Litve ili za barem jedan tip igre protivnika je sramotno. o napadu ne treba trošiti riječi, tu je teže nešto smisleno uigrati ako nemaš talent i manji je teret na struci iako se i tu drugačijom podjelom minuta moglo bolje. ili da se zvao drugačiji tip igrača u startu. opet, ako i poželim zatvoriti oči na manjak sustava, ne mogu zanemariti nepostojanje uigranih ATO akcija ili bilo kakve OOB akcije. to je neki minimum koji možeš postići s dva treninga, a u HEPki toga nema 10 godina. što to govori o njoj?

    uglavnom, možda bi se da je netko s pola mozga bio trener moglo i ostat u trci na WC. meni iskreno puca kurac jer toliko mi je ova ekipa negledljiva da mi je svejedno što se s njima događa, prošli ili ispali. jednostavno, nemam tu nikakvog estetskog zadovoljstva. i tu bi spomenuo još i besmisao općenito ovih kvalifikacija. ispada kako će HR, koja ima bazen od 3 i pol igrača, igrati s tri totalno različite repke ovaj ci(r)kl()us. to nema nikakvog smisla. da su u startu dobili koji bod više tamo gdje su mogli, a mogli su da su igrali s pravom ekipom, onda bi ovakvi porazi koji su relativno razumljivi manje boli u oči. tako da ono, jebeš FIBA natjecanja.

    @ imperija – uvjet je uglavnom isti od kada je koševa, ako imaš 210 cm, imaš barem peticu na lotu


Leave a comment

Trackbacks are disabled.