ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

31Oct/1833

WEEK 2 POWER RANKINGS

Stanje na vrhu i dnu lige je relativno jasno, ali što s ovim momčadima na Zapadu za koje mislimo da su dobre i koje nikako ne mogu uhvatiti ritam pored gomile solidne konkurencije? Svaka i najmanja greška u sustavu može vas baciti unazad, kao što itekako dobro znaju Lakersi, Rocketsi i Thunder.

1. WARRIORS

(4-0, iskoristili izuzetno lagan raspored da postave gomile rekorda)

Steph je formu potvrdio šuterskim treningom protiv Wizardsa, s 5 trica već u prvoj četvrtini (11 ukupno) brzo je stavio do znanja da ovdje neće biti problema.

Protiv Knicksa je bio red na Duranta koji je trebao budućim poslodavcima u MSG-u potvrditi da je dostojan zaigrati pored Zingera. Predvodio je momčad u zadnjoj četvrtini koju su Warriorsi dobili s 47-16 što valjda dovoljno govori o njihovom planu utakmice. Da stvar bude luđa, Knicksi, koji su se držali u egalu prethodne tri četvrtine, čak su imali +10 na nekih 14 minuta prije kraja. Uzmemo li to u obzir, dolazimo do podatka kako su gosti zabili 57 poena i primili 19. Dakle, +38 u 14 minuta. Ma kakve su to pizdarije.

Netsi su bili nešto uporniji iako je izgledalo da su furioznom završnicom druge četvrtine riješene sve dvojbe. Nisu bile, malo po malo Netsi su prisilili Warriorse da se vade u završnici. Ako se to može nazvati vađenjem obzirom da su igrali u drugoj brzini na oba kraja parketa i opet imali više nego dovoljno.

Protiv Bullsa konačno je eksplodirao Klay i to kako - s 14 trica. Rekord je još luđi kad znamo da je u prethodnih 7 tekmi zabio ukupno 5. Cirkus Kalifornija.

2. BUCKS

(4-0, rutinski riješili sve od Sixersa do Magica)

Pobjede protiv Sixersa i Toronta nažalost nemaju težinu kakvu su mogle, ali barem su potvrdile koliko je sjajan posao napravljen u predsezoni. Bucksi su u sjajnoj formi, to nije sporno te trenutno imaju čak i bolji net učinak od ove kaznene ekspedicije iz Zaljeva.

Naravno da je lako bilo igrati zonu protiv Fultza i Simmonsa, ali treba istaknuti sjajan napad koji je secirao inače pouzdanu obranu Sixersa. Svako pomaganje u sredini na Giannisu bilo je kažnjeno, a uz to je u startu Lopez stvarao ogroman problem obrani. Naime, Embiid ti treba u sredini da bi branio Giannisa, ali kako ako mora biti i na Lopezu koji je ubojit s perimetra. Jedva čekamo nastavak ovih dvoboja da vidimo može li Simmons bolje čuvati Giannisa i može li Embiid nekako protiv sistema. Sixersi će svakako ubuduće biti u boljem kontekstu s dubljom rotacijom, odmornijim igračima (bila je ovo druga večer back-to-backa i to se itekako vidjelo na Embiidu) i raspoloženijim šuterima, bit će opasniji, ali ova dva detalja odlučivat će svaki idući susret.

Wolvesima su pak dozvolili 16 poena u prvoj četvrtini, a do poluvremena su već bili na +25. Klupa, na kojoj se ukazao i Maker, odlična, starteri standardno dominantni. Jasno, svojom kurcoboljom itekako su im pomogli Wolvesi koji su podvili rep čim su upali u prvi ozbiljniji minus.

Zidari s Floride nisu mogli razbiti njihovu zonu, tako da je Bucksima preostalo samo odraditi posao protiv Magica. Starteri su to i napravili, a klupa opet izuzetna nabrijana. Već standardni su Ilyasova i DiVicenzo, a koliko je Milwaukee trenutno na razini govori i da su startali bez Giannisa u trećoj (potencijalni potres mozga) i da su usprkos njegovih 19 minuta sve imali pod kontrolom praktički od druge četvrtine.

Nažalost, dvoboj s Raptorsima prošao je bez najboljih igrača tako da je presudila energija domaćina. Giannisa nije bilo zbog potresa mozga, a kako Leonard ne igra back-to-back utakmice, u Torontu su odlučili da će ga radije čuvati za domaći sudar sa Sixersima sutradan. Ako ništa drugo, pokazalo se da dubina Toronta neće biti presudna jer bez Leonarda i VanVleeta, pa i Anunobya, definitivno nisu izgledali kao momčad koja može držati ubitačniji ritam tijekom 48 minuta. Ilyasova sjajan u startnoj roli, Bucksi s više opcija koje mogu nositi teret stvaranja šansi, a čak i po broju aktivnih tijela su nadmašili goste jer se ukazao i Connaughton.

3. RAPTORS

(3-1, tri rutinske pobjede doma, poraz u kvazi-derbiju od Bucksa u gostima)

Trebalo im je uvodnih 6 minuta da pokažu Wolvesima gdje im je mjesto. Leonard je izdominirao Butlera, a širina i nesebičnost u napadu te energija u obrani nešto je o čemu Wolvesi mogu samo sanjati.

Jednakom lakoćom odigrali su i protiv Dallasa. Krenuli su furiozno, malo popustili jer im je nedostajalo troje igrača s klupe (VanVleet, Wright i Anunoby) tako da je teže bilo održati visoki nivo svih 48, međutim nije bilo problema kad bi na parketu bili udarnici.

Nažalost, opisani splet okolnosti ostavio nas je bez potencijalnog klasika u Milwaukeeu, a dosta uvjerljivi poraz stavlja dodatnu težinu na Leonarda jer očito je da će on morati igrati na MVP razini ako misle isplivati na Istoku.

A nešto slično je prezentirao protiv Sixersa. Lakoćom je dolazio do sredine protiv Simmonsa, istovremeno igrajući puno lakšu rolu u obrani na istom igraču. Taj mismatch Sixersi nisu mogli nikako maskirati.

4. CELTICS

(3-0, izvukli se protiv Thundera, odradili dupli posao protiv Pistonsa)

Napad im je i dalje šlampav tako da trenutno definitivno nisu u istoj klasi s ove tri momčadi, ali nema ih razloga gurati niže.

Protiv Thundera su nastavili s građevinskim radovima - nisu ubacili tricu do poluvremena i mogu biti presretni što je minus bio samo 16. U nastavku su konačno počeli ubacivati trice, OKC je istovremeno počeo s lošom selekcijom šuta i samo tako su došli u egal. Nisu igrali sjajno u završnici, ali uz asistenciju Westbrooka koji je pokazao da je totalno van forme došli su do pobjede jer su bili manje loši.

Manje loši su bili i u završnici uzvrata Pistonsima. Iako su kontrolirali utakmicu nisu je bili u stanju zaključiti jer nisu mogli zabiti ni otvoreni skok-šut, što je dovelo do nepotrebne panike i igranja na silu dok su istovremeno Pistonsima počele upadati trice sa svih strana.

Uz treću četvrtinu protiv Thundera tako je najbolje što su odigrali prva utakmica s Pistonsima. Tu su konačno upadale trice, pogotovo Brownu, a klupa je bila fantastična i bez Baynesa (koji je itekako nedostajao protiv Oklahome, srećom po njih već u uzvratu protiv Detroita bio je opet u akciji). Pistonsi su praktički pukli već kod prvih rotacija, do pola druge četvrtine bilo je gotovo.

5. JAZZ

(3-0, rutinske pobjede protiv načetih Rocketsa i Pelicansa, očekivano bez puno drame protiv Mavsa)

Oslabljeni Rocketsi i konačno dočekana eksplozija Mitchella bili su više nego dovoljni za laganu pobjedu u kojoj su zadržali Houston na 28% za tricu i 89 poena. Rutinski su odigrali i protiv Pelicansa bez Davisa. Bez njega u reketu mogli su šetati kroz sredinu, a kada im ne bi upalilo doći do obruča, jednostavno su nalazili otvorenog čovjeka u korneru. Uz to odlični i u tranziciji - Rubio je ovdje bio glavni, tako da im bekovska linija izgleda dolazi k sebi.

Protiv Dallasa su se morali naraditi čak i više nego u dvije prethodne utakmice. Crowder je startao zbog Favorsovih problema s koljenom i to je dobra vijest jer su tako izbjegli eventualne probleme koje bi Favors imao ili s Barnesom ili Dončićem, ovisno o tome koga bi morao čuvati u onih nekoliko šihti.

Inače, ovaj igrokaz s Favorsom stvarno postaje naporan - protiv Pelicansa je ustupio mjesto Crowderu već nakon 3 minute, a onih 5 minuta koliko standardno dobije na startu prve i treće s Gobertom su manje-više jedine zajedničke šihte jer u ostalima igra isključivo back-up centra. U prosjeku tako igraju tek oko 9 minuta po utakmici, a obzirom da su tijekom tih 9 minuta na net učinku -15, mogu i bez njih. Snyder, faca si i svakako znaš što radiš, ali stvarno više nema potrebe pretvarati se da ovakva konstanta znači išta više od toga da si jebeno tvrdoglav.

Istaknimo kako je s manje minuta za Favorsa priliku bljesnuti dobio Niang koji se izgleda izborio za rolu back-up četvorke u odsustvu Sefoloshe.

6. NUGGETS

(2-1, zrelost dokazana protiv Kingsa i Pelicansa, ne i Lakersa)

Nisu se previše zezali s Kingsima, odradili su posao, a obzirom na formu dotičnih ispada kako to i nije bila mala stvar. Protiv Pelicansa bez Davisa doveli su se u probleme u samoj završnici kada su ovim počele upadati trice, imali su dovoljno, ali se pokazalo još jednom da im je napad daleko od razine koja se očekivala.

Protiv Lakersa su tako imali ogromnih problema zabiti dovoljno trica iako to nije jedini razlog za poraz - bili su u utakmici do same završnice kada su pali u zamku ganjanja mismatcha umjesto da igraju košarku. Doduše, da je itko osim Jokića bio u stanju nešto pogoditi, onda bi možda i pokušali zavrtiti loptu - ovako su forsirali igru kroz sredinu i tu Lakersi lako dolazili do prilika u tranziciji. A koliko je smallball bio problem govori i to da je Malone opet vadio Jokića s parketa u obrambenim sekvencama jer ga nije imao gdje sakriti.

Uglavnom, dok obrana i dalje igra solidno, postavlja se pitanje kada će se upaliti napad. Ozljeda Bartona je problem, kao i forma Murraya, ali to će se s vremenom popraviti. Ono što će ostati problem do daljnjega je Millsap kojega obrane sve više i više ignoriraju na perimetru. S dodatnim šuterom u vidu Lylesa ili Hernangomeza lakše bi se disalo, ovako Denver jednostavno nema raspored koji bi omogućio protok lopte. Millsap svakako ne bi ostao neiskorišten jer bi vjerojatno odlično odradio posao back-up centra. Gdje bi Plumlee? Koga briga.

Poanta je da Denverova startna postava trenutno zabija 101 poen na 100 posjeda što je ogroman problem, a u clutchu su na 93 poena na 100 posjeda. Usprkos tome, do sada su Murray, Harris i Jokić odigrali tek 5 minuta s Lylesom ili Hernangomezom. 5 jebenih minuta. Naravno, druga postava s pet rezervi u kojoj je najbolji kreator Monte Morris zabija 81 poen na 100 posjeda. Pa ako već Malone ne želi podijeliti minute startne postave da razbije ovu grozotu (iako su borbeni, to je neosporno), zar ne bi bilo zgorega da s Millsapom dobije solidnog šestog igrača kroz kojega ćeš moći zavrtiti napad? Manje dramatičan razvoj događaja svakako bi bio bolje podijeliti minute jezgri ili napraviti barem ovo što radi Snyder s Favorsom.

Dobar dio problema riješit će povratak Bartona jer je očito da nemaju opciju za popuniti bok, ali dio problema će ih svakako pratiti dok ne optimiziraju rotaciju.

7. PELICANS

(2-2, s Davisom na parketu odradili posao protiv Clippersa i Netsa, bez Davisa nisu bili dovoljno dobri protiv Jazza i Nuggetsa)

Clippersi i Netsi su bili davež, ali kad su konačno spojili nekoliko skok-šutova s Davisovih nekoliko sjajnih reakcija u sredini napravili su razliku i riješili obje utakmice. Clipperse već u trećoj četvrtini, Netse u završnici.

Koliko god pričamo o napadu, ono što je ovdje bilo bitno uočiti je koliko je Davisova igra u obrani bitna. Čovjek je izrastao u defanzivnog monstruma i trenutno nema konkurenciju u lovu na titulu najboljeg defanzivca - nitko istovremeno ne može ovako dobro igrati na perimetru i zatvarati sredinu.

Bez njega protiv Jazza i Nuggetsa (a tu nije bilo ni Paytona) nije bilo prilike vidjeti međusobne dvoboje momčadi koje se bore za prednost domaćeg parketa u prvoj rundi doigravanja. Zato je bilo prilike vidjeti da obrana bez njega ne funkcionira, što potvrđuju i brojke - s Davisom na parketu učinak je 103 poena na 100 posjeda (to bi bila top 5 obrana u ligi), a bez njega primaju 117 poena na 100 posjeda (to bi bila predzadnja obrana lige).

8. BLAZERS

(3-1, rutinski protiv Orlanda i kilavih Rocketsa, iznenađujuće lagana pobjeda protiv Pacersa, a onda i poraz od Heata, ali ne bez borbe)

Rano je, ali mogu reći da sam potpuno fulao predviđajući kraj Blazersima. Daleko od toga da smatram kako će sigurno u doigravanje, ali dobar dio nevjerice polagane u njih bazirao sam na tankoj rotaciji. Kad tamo, ispada da je Zach Collins sposoban odraditi posao, kao i da je Seth Curry, iako sporiji nego ikad, još uvijek u stanju zabiti tricu i održati napad živim. Čak i Leonard i Swanigan koriste svaku priliku da pomognu.

I da, Stauskasove povremene šuterske epizoda bonus su koji ovu klupu možda čini i boljom od lanjske. Kvragu, Collins i Stauskas redovno igraju minute u clutchu i donose osvježenje, posebice Collins koji svojim šuterskim kvalitetama drži protivnike na petama. I Nurkića u prikladnoj roli situacijskog centra.

Tako da su Blazersi tu negdje, s Lakersima i Spursima, ništa lošiji. Dapače, imaju i nešto defanzivne kvalitete jer znaju kako igrati zonu. Prema naprijed tendencija da što više otvaraju Lillarda u spot-upu i koriste ga kao beka-šutera učinila je njihov napad manje predvidljivim. Umjesto beskrajnog niza pick & roll akcije, ova demokratičnija i manje predvidljiva igra itekako drži protivničke obrane napetima.

Collins i otvaranje bekova u spot-upu bili su tako previše i za Orlando i Indianu koji za razliku od Miamia nisu uspjeli zasuti zoni sklonu obranu Portlanda s previše trica. A i tu su Blazersi imali šansu zahvaljujući klupi na kojoj je Stotts pronašao dovoljno raspoloženih opcija da ih vrate u utakmicu.

Pobjeda protiv Rocketsa valjda je u ovom trenutku razumljiva sama po sebi. Ako je jedan Jake Lyman danas korisniji momčadi od Carmela, što dalje treba dodati. Rocketsi su imali nekoliko dana odmora da se pripreme, Blazersi su doletjeli na drugoj večeri back-to-backa i opet nije bilo nikakvih dvojbi tko je bolji.

9. PACERS

(2-1, odlična pobjeda protiv Spursa i zicer protiv Cavsa, nemoćni protiv Blazersa)

Nakon Milwaukeea i Minnesote u gostima, gdje se porazi donekle mogu razumjeti, pali su bez ispaljenog metka i protiv Blazersa i to doma. Sve ove utakmice imale su slične poveznice. Kada Oladipo ne briljira šuterski, nemaju previše drugih opcija koje mogu ponijeti teret. I kada klupa ne napravi razliku, starterima je puno teže igrati.

Recimo, razlog zašto su lakoćom sredili Spurse bilo je upravo to što je klupa napravila prednost u obje šihte. Bilo da ostave Oladipa s četiri rezerve ili pak Younga, obje postave uništavaju protivnike. Imaju tu rotaciju od 9 ljudi koje se drže s razlogom - čak i u Clevelandu gdje je nedostajao Evans nije McMillan htio riskirati te je igrao s osmoricom.

Zato je dodatno iznenađenje njihov nastup protiv Blazersa gdje ih je upravo pregazila klupa protivnika. Istina, Blazersi trenutno izvlače čak i više od svojih rezervnih postava tako da nemoć u ovom periodu sama po sebi i nije toliko iznenađenje koliko je problem što Pacersi nemaju drugih rješenja ako standardni plan ne funkcionira.

10. SIXERS

(2-3, nezgodan raspored donio im je poraze od Bucksa i Raptorsa, protiv Pistonsa su zaigrali bez Simmonsa, ali su barem dobili ono što su morali protiv Hornetsa i Hawksa)

Težak period dodatno je potencirao izostanak Simmonsa protiv Pistonsa gdje su izgubili utakmicu usprkos novim sjajnim izdanjima Redicka i Embiida. Opet, imali su šanse usprkos eksploziji Griffina tako da definitivno nisu za baciti iako su daleko od optimalnog stanja.

Na drugoj večeri back-to-backa protiv Bucksa nisu mogli previše očekivati. Simmons se vratio u akciju, ali Redick i Embiid nisu mogli opet ponoviti sjajne partije, a i već smo komentirali koliko su Bucksi nezgodan protivnik.  Lopez se pokazao itekako važnim jer osim širine u napadu donosi i taj ključni moment u obrani gdje nije potrebno udvajati Embiida, što znači da ostaje manje prostora za otvorene šutere.

Zanemarimo li ovu pizdariju da je Redick igrač s klupe, što nije, Milwaukee je čak dobio više energetski od svojih sporednih opcija, a uz to je i Giannis nadigrao Simmonsa. I jedno i drugo je trenutno problem. Dobro, Simmons ima puno manje manevarskog prostora za ulaziti u sredinu, to stoji, međutim nije rang Giannisa što se tiče učinka. Možda baca preciznije pasove i vidi stvari koje Giannis ne vidi, ali Giannis juriša na obruč, bolje finišira u reketu i igra obranu kao da ne postoji sutra. Simmons je ove sezone u obrani uglavnom skretničar.

Uglavnom, kako Giannisa jedan čovjek ne može zaustaviti, svaka pomoć Sixersa bila je uredno kažnjena povratnom prema perimetru na kojem je uvijek netko bio otvoren. Ako ne nakon prvog, onda drugog ili trećeg pasa. I to je ono što Bucksi imaju, taj raspored u napadu, što Sixersi s ovom momčadi ne mogu imati nikako. A pogotovo kada Šarić i Covington i ono što bi trebali zabiti promašuju. To je još jedan detalj koji im ne ide u prilog - to je što su ova dvojica šuterska katastrofa.

Doduše, Covington pokazuje neke znakove napretka. Protiv Hornetsa je nešto i zabio, a još važniji posao odradio je u obrani na Walkeru. Embiid i Redick opet su bili na razini kada je najpotrebnije protiv žilavog protivnika.

Obrana je bila ključna i protiv Hawksa. Sredili su ih tek u nastavku kada su odustali od preuzimanja i stavili Covingtona na Younga.  Naravno, u trećoj čevrtini nije odmoglo ni što je Redick bio na parketu umjesto Fultza pa je obrani Atlante puno teže bilo gomilati tijela u reketu.

11. SPURS

(2-1, na vlastitom parketu protiv Pacersa nisu mogli pratiti rotaciju sposobnu igrati 48 minuta dobre košarke, ali su zato iskoristili probleme u obrani Lakersa i Dallasa)

Nakon što su im Pacersi pokazali koliko su u stvari loši, Pop je odustao od Poeltla i gurnuo Bertansa u startnu postavu. Konačno. Pri tome je izvadio Gaya i vratio ga u rolu šestog čovjeka kako bi u Cunninghamu imao nešto nalik defanzivcu. Nepotrebno.

Na kraju možda ovi potezi i nisu bili toliko važni koliko činjenica da Lakersi nisu imali rješenja u obrani za ništa što bi Spursi pokušali. Lakersima ovdje smallball nije prošao jer za razliku od Denvera ovi Spursi rutinski napadaju mismatch kroz post-up ne samo zbog Aldridgea, nego i zbog Gaya. Kada su Lakersi vratili centra kako bi dobili nešto mase u reket, otvorilo je to više prostora za pick & roll s DeRozanom u glavnom roli.

Nešto teže su se izvukli protiv Dallasa gdje se Gay vratio u startnu postavu, a Bertans na dno klupe. Opet je ključna bila rutina u završnicama, s tim da se postavlja pitanje do kada mogu pobjeđivati u ovim 50-50 utakmicama bez obrane na koju se mogu osloniti.

12. THUNDER

(2-1, predali utakmicu Bostonu u završnici, okusili što je to pobjeda zahvaljujući Sunsima, a onda razmontirali Clipperse)

Držali su Boston ispod 20 poena prve dvije četvrtine, ne i u nastavku. Tu su počeli s ciglama, a sve su sami prokockali u završnici kada je Russ zaigrao 1 na 5 i nizao promašene skok-šutove, izgubljene lopte i katastrofalne reakcije u obrani. Ostaje im samo nadati da će ovo njegovo hvatanje forme trajati što kraće jer bi rupa u koju se ukopavaju mogla postati poprilična.

Inače, tu je Donovan instalirao Granta u startnu postavu umjesto Pattersona ne bi li dobio barem nešto energije u obranu kada već Patterson ne pomaže previše u napadu.

Srećom po njih, na rasporedu im se našao Phoenix, tako da su imali prilike upisati i prvu pobjedu. Noel je startao umjesto načetog Adamsa, a najvažnije da je Russ konačno odigrao učinkovitu partiju protiv momčadi koja ne igra obranu. Naravno da su u pitanju Sunsi, ali energija koju su pokazali je za pohvalu, a opet se istaknuo Noel koji je potvrdio da je njegovo dovođenje bio dobar potez. Problem? Čak i ovdje su imali problema s tricama, a i rupa na dvojci i dalje je ogromna iako je ovo utakmica u kojoj je čak i Ferguson mogao ostati na parketu bez da upadnu u minus.

I onda konačno eksplozija protiv Clippersa. Russ i George zabili su svoje kvote, obrana s Adamsom odlična, a upalo je i nešto trica sa strane. Nisu izazivač, to nikako, ali jasna je ovo poruka da imaju namjeru završiti u doigravanju.

13. CLIPPERS

(2-1, nisu dorasli Pelicansima, izgleda ni Thunderu, ali su dovoljno solidni za iskoristiti probleme Rocketsa i Wizardsa)

Kad su Pelicansi složili dobar period košarke u oba smjera, za njih više tu nije bilo mjesta. Rutinski su zato sredili oslabljene Rocketse. Energija i dubina bili su dovoljni protiv momčadi bez ijedne funkcionalne defanzivne postave.

Isto se može reći i za utakmicu s Wizardsima. Načeti protivnik nije imao šanse čim se na parketu našao Harris s rezervama, a onda je stvar definitivno prelomila činjenica da Clippersi imaju 12 NBA igrača nasuprot protivnika koji je ovdje nastupio sa jedva 7. Od kojih pola nije bilo spremno igrati.

Protiv Thundera su se držali do trenutka kada je Oklahoma uz žestoku obranu konačno počela nešto i zabijati - ostavili su Clipperse na 10 poena u trećoj četvrtini, ubacili 39 i pokazali kome je gdje mjesto.

14. HORNETS

(2-2, nepotrebno su podijelili seriju s Bullsima, a onda izgubili još jednu završnicu od playoff momčadi, da bi onda opet sredili Heat)

Imaju previše oscilacija, posebice u obrani, tako da će im se povremeno zalomiti porazi kao ovaj od Bullsa. Tu su imali problema odvojiti se cijelu večer, ovaj put nisu dobili ništa od klupe, a onda su izgubili još jednu gustu završnicu u kojoj je obrana s Williamsom kao centrom ostavljala previše prostora LaVineu za ulaze.

U uzvratu doma odradili su posao, puno bolji Kemba i više energije bili su dovoljni. Međutim, ako misle u doigravanje morat će dobiti i poneku utakmicu kao što je bila ova protiv Sixersa gdje su ispustili još jednu gustu završnicu. Svakako je dobro da su u utakmicama protiv takvih momčadi kao što su Bucksi i Sixersi ostali u igri, međutim u clutchu jednostavno nemaju dodatnu opciju.

Smallball nije prolazio protiv Embiida - MKG nije centar, ali Embiid ga je svejedno mogao ignorirati na perimetru i držati reket pod kontrolom dok je Covington tjerao Walkera s trice. Šah-mat u dva poteza za koji su dijelom sami krivi.

Opet živa klupa bila je presudna protiv umornog Heata.

15. HEAT

(2-2, kvalitetne pobjede protiv Knicksa i Blazersa, pali kao još jedna žrtva kompetentnih Kingsa, a zatim doživjeli i novi poraz od Hornetsa na drugoj večeri back-to-backa)

Spo je konačno u četvrtoj utakmici odustao od Jonesa, dao je šansu Olynyku kao starteru i napad je odjednom bljesnuo. Doduše, nije Olynyk još pronašao ruku, ali raširio je reket i pri tome odigrao solidnu obranu čime si je kupio dodatne minute na parketu. Dovoljno da Miami početkom treće napravi prednost i riješi utakmicu - niz dobrih reakcija u obrani popraćen je hrpom trica iz tranzicije i Knicksi su u nekoliko minuta apsolvirani. Dragić rastrčan, Richardson i McGruder aktivni u oba smjera, Hassan razigran i koristan.

Da imaju problema igrati konstantno solidno pokazala je i utakmica s Blazersima. U prvom dijelu klupa s Wadeom i povratnikom Winslowom odlična, ne i u drugom, tako da su na kraju morali spašavati Dragić uz asistenciju Richardsona i McGrudera. Naravno, opet treba istaknuti Olynyka bez kojega vjerojatno ne bi dobili ovu završnicu.

I dok su u ove dvije utakmice imali dovoljno dobrih perioda da odrade posao, protiv Kingsa nisu. Ekspresno su upali u rupu iz koje se nije moglo izvući bez raspoloženih igrača. Prepustili su se napucavanju i zaboravili na obranu podsjetivši sami sebe da nemaju roster sposoban za igrati na poen više.

16. PISTONS

(2-2, provukli se protiv Sixersa, sredili Cavse bez Lovea, a onda protiv Bostona pokazali od kakvog su materijala)

Nevjerojatno da netko nakon 50 Blakeovih poena, koji nisu bili dovoljni za osigurati mirnu završnicu protiv Sixersa bez Simmonsa, može vjerovati kako su Pistonsi išta više od prosječne momčadi. Iskoristili su prilike koje im je donio lagani raspored, ništa više. Trenutna rotacija funkcionira samo zato što je Ish Smith ubacio dovoljno trica te se nametnuo kao koristan partner Jacksonu u vanjskoj liniji. Što kada njegovi postotci padnu?

17. LAKERS

(2-2, zahvaljujući Sunsima zabilježili prvu pobjedu, a onda iznenadili i Denver, samo da bi opet izgubili od Spursa, ovaj put uvjerljivo, a onda i da bi izgledali totalno bezidejno protiv Wolvesa)

Stigli su Sunsi u goste i to se nije moglo propustiti, prilika za prvu pobjedu je iskorištena. Također, Hart je ušao u startnu umjesto KCP-a, a smetlar s Gonzage prezimena Williams nametnuo se kao back-up centar. Više nego dovoljno pozitivnih pomaka u jednoj utakmici.

Protiv Denvera su okrenuli matchup u svoju korist na račun nečega što im do sada nije funkcioniralo - smallballa. Ni jedna momčad nije bila dovoljno šuterski dobra da se ozbiljnije odvoji, ali u završnici su Lakersi zaigrali smallball s LeBronom na centru i razbili Denver. Jokić ovaj put nije bio na razini, forsirali su ga kroz sredinu i tako ispali iz ritma, uz to nudeći Lakersima loptu na pladnju. Isplatila se agresivna obrana dvojca Ball-Hart, a u napadu su s ovakvom širinom jednostavno zatrpali protivnika. Treba svakako istaknuti Stephensonovu rolu LeBrona kada nije bilo LeBrona na parketu, to je itekako olakšalo život, a na kraju je bio koristan i kao peti čovjek.

Protiv Spursa ovaj put nisu imali previše izgleda u završnici. Povratak Ronda uzdrmao je rotaciju. Ball je opet startao, ali Walton je pokušavao igrati s Rondom i Ballom istovremeno što je bio problem, posebice na kraju utakmice. Ball i Hart su donijeli nešto energije u obrani na loptu, ali ovaj put ne i previše prema naprijed. Lance se opet potvrdio kao šesti čovjek, držao je priključak bez LeBrona na parketu i to je za sada dio identiteta Lakersa. I to konkretniji dio njihova identiteta. Koliko je to dobro, procijenite sami.

Povratak Ingrama dodatno je uzdrmao situaciju - sada je Hart opet preselio na klupu kako bi Kuzma ostao starter. KCP izvan rotacije, a Lance pored Ronda nije došao do zraka. Uglavnom, ovdje se ni nakon sedam utakmica izgleda ne zna ništa. Bit će ovdje još dosta posla dok skuže koje postave i kada koristiti. Ako ništa drugo, Ball i Hart trebali bi ostati bekovski par jer su idealni uz LeBrona kao 3&D opcije koje znaju napasti driblingom iz spot-upa.

18. WOLVES

(1-2, gaženja od Raptorsa i Bucksa, izvukli pobjedu protiv Lakersa)

Igrali su bez Wigginsa, istina, međutim protiv Raptorsa nisu mogli biti konkurentni jer se radi o protivniku koji je na jednoj drugoj razini. Isto kao što je i Leonard na jednoj drugoj razini od Butlera.

A isto se može reći i za Buckse. Protiv njih su se predali već nakon prve četvrtine. Thibs nije pomogao situaciji poslavši kompletnu rezervnu petorku u akciju u poprilično dugoj šihti - tu su Bucksi napravili prvu veću razliku, a poslije se više nitko nije trudio stići. Towns bez bljeska kakvoga ima tu i tamo, Butler bez volje išta pokušati.

I taman što ih pomisliš otpisati i okarakterizirati kao lutrijsku momčad, protiv Lakersa izvuku dovoljno da pokažu kako će ostati u ovom naguravanju za osmo mjesto do kraja. Odnosno, barem dok ne trejdaju Jimmya. U sudaru dviju momčadi koje trenutno nemaju identitet, Wolvesi su u Townsu i Butleru imali više talenta sposobnog stvoriti nešto iz ničega za razliku od Lakersa gdje je LeBron bio usamljeniji od Toma Hanksa. Jebote, on je barem imao Wilsona, a tko je trenutno LeBronov Wilson? Lance ili JaVale?

19. KINGS

(2-1, loša partija protiv Denvera, a onda bljesak protiv Memphisa, iskorištena prilika protiv Washingtona te novi bljesak protiv Miamia i Magica)

Nakon što su relativno brzo ispustili utakmicu protiv Denvera igrajući najgoru košarku do sada, činilo se kao da će Kingsi ipak ostati Kingsi. A onda su razbili Memphis, a zatim i Miami na sličan način - u trećoj četvrtini su počeli trčati i pogađati šutove dižući napad na jednu razinu koju protivnik više nije mogao pratiti. Kako se ovo kvragu događa?

Pa, za početak prihvatimo stvarnost u kojoj Kingsi imaju solidnu NBA petorku. Točnije, četvorku, jer petorku će imati kada se u akciju vrati Bogdanović (do tada Joerger eksperimentira s Shumpertom, Ferrellom, Jacksonom, a po najnovijem i Troyem Williamsom). Dodatak Bjelice koji je izuzetno koristan kao stretch četvorka, ali i čovjek sposoban održati napad živim pravovremenim pasom, itekako je bitan, kao i sposobnost Cauley-Steina da trči i skače. Oni su idealna nadogradnja na napad kojega predvode dva kompetentna beka.

Nije stvar samo u tome da Hield povremeno zabija teške šutove ili da je Fox opasan kad se otvori prilika u tranziciji, stvar je u tome da Hield i Fox sami kreiraju sebi kontekst, što je razina više od toga da si tek oportunist.

Ne kažem da su Kingsi momčad koja ima sjajnu budućnost, ali da su već sada bolji od jednog Memphisa, to bi mogli prihvatiti kao činjenicu. Ili da imaju dovoljno za srediti jedan očajan Washington (iako su tu izgledali dosta klimavo i zamalo su izgubili utakmicu u kojoj protivnik 43 minute gotovo da i nije pokušavao nešto braniti). Pa i bljesnuti na gostovanju u Miamiu protiv solidne momčadi. Ili rutinski u završnici imati dovoljno protiv jednog Magica gdje su opet Hield i Fox bili najbolji kada je bilo najpotrebnije.

Stvar je u tome da im ova četvorka daje identitet. U obrani nemaju previše toga za ponuditi, tako da se radi isključivo o identitetu u napadu, ali i to je bolje nego ništa. Trči se svakom prilikom, a ako ne prođe tranzicija, Hield može pronaći dobar šut otvarajući se iz bloka (to mu je najveća kvaliteta, tu je već sada elita), a ako nema drugog rješenja, onda i iz driblinga. Ako i promaše, WCS ide na napadački skok. Tu pomaže i Bagley koji se nametnuo kao najbolja opcija s klupe - momak je definitivno izabran previsoko, ali je barem fajter i izgleda da može ubaciti i tricu iz kornera već sada.

Dakle, sve ovo je već standard koji možete gledati iz večeri u večeri i to nije mala stvar. Koliko će trajati ovaj niz rezultatskog uspjeha ne znamo, ali imati iznadprosječan bekovski tandem nije najgore što se može dogoditi jednoj franšizi. Uostalom, baš utakmica protiv Wizardsa bila je zanimljiva na simboličnoj razini jer upravo su Wall i Beal neka vizija onoga u što bi se mogli razviti Fox i Hield. Imati light verziju dvojca koji je imao uspjeha u doigravanju svakako je nešto, pogotovo ako su očekivanja bila onako niska kao u njihovom slučaju.

20. GRIZZLIES

(2-1, razbijeni od Kingsa, sreću poput mnogih tražili protiv Sunsa, a naletjeli i na leš Wizardsa)

Činilo se da imaju utakmicu protiv Kingsa pod kontrolom, međutim čim su počeli zabijati tranzicijom i ulazima u sredinu, Memphis se raspao. Tada se otvorio i perimetar i Gasol i društvo više pojma nisu imali kako to pratiti. Conley je jedini nešto pokušao u završnici, međutim sam nije mogao ništa. Zaključak - otužna momčad kojoj je istekao rok trajanja, koja ne uživa igrati zajedno i kojoj treba što prije neka svježa vizija jer gledati Gasola kako se prenemaže na parketu stvarno nema smisla.

Na trenutak su ovo maskirali jer protiv Sunsa više nije bio problem zabiti poen više. Gasol na perimetru bio je prevelik zalogaj za Aytona i ovu očajnu obranu čiji reket je bio toliko otvoren da su i bekovi Memphisa koji se ne prezivaju Conley mogli u sredinu kako su htjeli.

Iskoristili su i probleme Washingtona tako da ih barem može radovati kako trenutno u ligi ima puno manje funkcionalnih rostera od njihovog.

21. ROCKETS

(0-3, protiv Jazza, Clippersa i Blazersa nisu izgledali dobro, dapače izgledali su kao Wizardsi sa Zapada)

Bez Paula i Ennisa nisu imali previše izgleda protiv Jazza, pogotovo ne s Carter-Williamsom kao starterom. Ni Melo kao starter u drugom poluvremenu nije pomogao, dapače baš u tom periodu Jazz je napravio razliku jer se Mitchell pored Hardena i Mela mogao sjuriti u sredinu kad god je htio. Kad su ostali korak iza da mu zatvore ulaz, Mitchell ih je zasuo i tricama tako da drame nije bilo.

A da im stvari trenutno ne idu po planu potvrdila je i ozljeda Hardena. Bez njega i Ennisa nisu mogli pratiti Clipperse niti poluvrijeme. Sad mi je već malo žao Mela protiv kojega su zeleno svjetlo za 1 na 1 akciju imali čak i Beverley i Harrell. Nemaju Rocketsi jednostavno fajtera na rosteru i nemaju čovjeka koji bi mogao zaustaviti Harrisa na perimetru. Ili barem Gallinaria 1 na 1.

Uglavnom, počelo se pričati kako se vraćaju zonskim shemama svjesni da preuzimanje nema smisla s ovim novim rosterom. Nije da će im to previše pomoći s takvim majstorima rotiranja i pomaganja kakvi su Harden, Gordon i Anthony, ali barem bi trebali imati više tijela u reketu. To je bila teorija, a u praksi su protiv Portlanda zaigrali kao i svaki put do sada. Lijena preuzimanja koja su Blazersi kažnjavali kako su htjeli.

Sad je pitanje s njima i ovom momčadi iza njih u ovom pregledu koliko je problem trenutni kontekst, a koliko je disfunkcija postala sastavni dio njihova identiteta.

22. WIZARDS

(0-4, pregaženi od Warriorsa, bez ideje kako protiv Kingsa i Grizzliesa, bez da su se uopće pojavili protiv Clippersa)

Raspored je naglasio probleme, to svakako, ali nije isključeno da Wizardsi mogu još niže od ovoga. Da ih je vrijeme pregazilo to je odavno jasno, ali isto tako je očito kako imaju talenta i kako bi mogli u borbu za doigravanje pored Pistonsa, Hornetsa ili Heata. Kada igraju košarku. A to trenutno ne rade.

Dobro, protiv Warriorsa nisu ni pokušali, to se može donekle razumjeti (iako bi realno svakome trebalo biti u interesu dati sve od sebe u Oaklandu jer ipak si dio povijesti), kad bi to rezultiralo energičnim nastupom protiv Kingsa. Kad tamo ni traga voljnom momentu.

Najgore od svega, bez obzira na kilavi nastup imali su rezultat pod kontrolom veći dio večeri, samo da bi ih Kingsi iznenadili učinkovitom šuterskom serijom nakon koje više nije bilo povratka. Pokušaji Beala i Walla da se na silu vrate u utakmicu bili su tragikomični - pokušati dobiti silovanjem u napadu nakon što cijelu večer nisi pokazao trunku lucidnosti pristup je koji ne prolazi protiv ove verzije Kingsa koja ima i nešto talenta i srca.

Uz raspored problem su i centarske minute, što je protiv Clippersa bilo dodatno potencirano Morrisovom gripom. Naravno da je dubina protivnika bila previše - odvajanje je počelo već s prvim rotacijama.

Protiv Memphisa su barem izdržali do poluvremena. Međutim, problem centra i izostanak Morrisa, kao i Wallov pristup igri, jednostavno su previše. Sve što ostaje je nadati se da će povratkom na Istok popraviti score. Dojam neće više nikada, jer čak i kada uhvate formu i kompletiraju rotaciju i dalje će igrati bezveznu košarku s rosterom koji jedva da ima dovoljno talenta za 48 minuta.

23. MAVS

(0-4, loša partija protiv Hawksa i nešto bolja izdanja protiv Raptorsa, Jazza i Spursa)

Šteta za poraz od Atlante jer to je bila utakmica koju su obzirom na raspored trebali dobiti. Valjda su prelagano ušli u utakmicu jer kasnije kada su Hawksi zaigrali obranu i podigli nivo, jednostavno nisu imali odgovor. Problem je bio manjak Smitha u završnici - zaigrao je Carlisle čak s Bareom u pokušaju da dobije utakmice, pričalo se kasnije o problemima s gležnjem, ali je činjenica da Smith nije igrao dobro.

Dobio je Smith poštedu protiv Raptorsa gdje Dallas ionako nije imao šanse protiv all-round energije protivnika, a onda je protiv Jazza i Spursa istrčao drugi čovjek. Očito je stigao razmisliti jer je bio agresivniji, ali i puno precizniji - kada ubacuje skok-šut i lakoćom ulazi u sredinu onda je Dallas druga momčad.

Doduše, protiv Jazza nisu imali rješenja u završnici, posebice zbog svoje obrane koju su Rubio i Gobert secirali bazičnim pick & rollom, a i protiv Spursa su poklekli jer defanzivno opet nisu bili u stanju uštopati protivnika u ključnim trenucima (a i radilo se o trećoj utakmici u četiri dana na nezgodnom gostovanju tako da je čudo da su uopće imali šanse).

Ali, pozitivnih stvari ima dosta. Uz Smitha spremnog prihvatiti izazov lidera ove momčadi (ili barem jednog od lidera uz Dončića koji nema nikakvih problema s tim da ne gleda potrebe Matthewsa i ostalih veterana), treba istaknuti i povratak Barnesa. Iako će mu trebati još dosta vremena da uhvati formu, obrane ga ne mogu tek tako ignorirati kao Finney-Smitha što je automatski ostavilo nešto više prostora Dončiću i Smithu. Protiv Jazza su na startu izgledali klimavo, ali već u sljedećoj šihti, a posebice protiv Spursa, ostavili su bolji dojam kao petorka.

S Barnesom u rotaciji bit će lakše složiti i nešto bolje defanzivne postave, a ne bi bilo loše malo se poigrati i s klupom jer korištenje pet rezervnih igrača do sada nije donijelo previše dobroga. Barnes je tako dobio šihtu s rezervama gdje je imao prilike igrati kao prva opcija. A i čemu koristiti Brunsona kada Dončić može u nekim postavama igrati playa kao što je igrao u završnici protiv Raptorsa?

Povratak Harrisa i Dirka svakako će pomoći, ali bolja podjela minuta može biti od koristi već sada.

24. NETS

(1-3, razbili Cavse, pružili otpor Pelicansima i Warriorsima, a onda pali bez ispaljenog metka protiv Knicksa)

Protiv Cavsa im je bio dovoljan jedan smisleni period košarke - solidna obrana uz ubačene otvorene šutove i eto puta do lagane pobjede protiv momčadi koja je u stanju na jednu večer svakoga učiniti doktorom košarke. Russell i LeVert su držali loptu živom, Dudley i Harris zabili sve što je trebalo, a Allen pouzdan i u čuvanju obruča, ali i bacanju povratnih. Ono, da igraju barem 60 utakmica u sezoni protiv Cavsa bili bi šampionski materijal.

Šalu na stranu, odigrali su vrlo dobro i protiv Pelicansa. Russell, kad već ne može kreirati, barem je popravio šut - Pelicansima je zabio 6 od 9, a trenutno je u sezoni na 48% za tricu. Dakle, ako si već ne može stvoriti prostor driblingom, možda će to moći šutom iz vana - ako moraš izaći na njega jer je odjednom vrhunski šuter, to će ostaviti prostora i za ulaze. Jasno, ovo ne znači da će D'Angelo postati all-star playmaker, ali bi mogao biti solidan drugi bek sposoban raditi nered u spot-upu.

Nije ovo bilo dovoljno za talentiranije i iskusnije protivnike, međutim pokazali su da ta šuterska širina može biti problem. Uz to dobili su nazad Hollis-Jeffersona i Napiera tako da sada već imaju nešto nalik na klupu i dok god igraju s pravim pristupom bit će problem mnogima.

Ne i Warriorsima, tu nisu imali previše izgleda. Prema kraju su iskoristili manjak koncentracije protivnika i došli u egal, međutim Warriorsi su opet imali rješenje. Ako ništa drugo, Russell je konačno našao i nekoga koga može pretrčati - Currya je rutinski ostavljao u prašini tijekom clutch perioda, što dovoljno govori o angažmanu Warriorsa.

Knicksi su pak bili spremili nešto drugačiji plan, borbeniji, a na to Netsi nisu imali odgovor jer su očito sve spucali u pokušajima borbe s Pelicansima i Warriorsima.

25. KNICKS

(1-2, uvjerljivi porazi od Heata i Warriorsa, pobjeda nad umornim Netsima)

Nisu mogli pratiti Heat kada su ovim počele upadati trice jer Miami je momčad protiv koje njihova borbenost nije ništa posebno obzirom da i Heat pokušava igrati agresivnu obranu. Tako da je ovdje presudila razlika u talentu što Fiz nije prihvatio bez drame pa je u svom stilu već za Warriorse izmiksao rotaciju.

Startao je s Dotsonom, Vonlehom i Mitchellom umjesto Burkea, Thomasa i Kantera kako bi poslao poruku veteranima da će nagrađivati isključivo šljakere. Štogod. Dobio je ovako nešto visine u obrani, a kako Ntilikina, koji je tako dobio puno više prilike igrati s loptom, ne može redovno kreirati iz driblinga, u napadu je lopta je tako uglavnom išla kroz Vonleha koji se solidno snašao u ulozi glavnog operativca. Možete pročitati ovu rečenicu koliko god puta hoćete, nije tipfeler.

Naravno, protiv Warriorsa sve skupa je bilo uzalud, ali protiv Netsa ova radnička petorka energijom je bila previše za protivnika kojem je ovo bila druga večer back-to-backa i treća utakmica u četiri dana. Knicksi su pak imali tri dana odmora.

26. MAGIC

(0-3, kriminalna defanzivna partija protiv Blazersa, kriminalna napadačka protiv Bucksa, a onda su im i Kingsi pokazali da imaju više smisla)

Za momčad koja želi graditi identitet na obrani, utakmica protiv Blazersa bila je baš pljuska. Koliko god imali dužinu na krilima, dužinu s kojom su radili probleme Bostonu, protiv momčadi koja ima bekove sposobne potezati iz driblinga nisu imali nikakvog rješenja. Uz to što su ostavljali Lillarda cijelu večer otvorenim, dodatni mismatch bio je Collins kao centar sposoban zabiti otvorenu tricu. Ova kombinacija 2 na 2 ih je uništila, iako je šteta već bila napravljena svaki put kad bi se Lillard i McCollum otvarali iz bloka.

Protiv Bucksa su izgledali još depresivnije. Jer dok u obrani barem mogu braniti ponekog swingmana, u napadu ponekad izgleda da nisu u stanju ubaciti ništa. Nakon utakmice protiv Hornetsa bio je ovo već drugi put u 7 utakmica da su šutirali ispod 40% iz igre i ispod 24% s trice. Jednostavno, kad počnu gađati obruč, rade to bolje od ikoga u ligi i bit će ovakvih večeri u kojima jednostavno neće ni ući u utakmicu čisto zato jer nemaju ni skok-šut ni ljude sposobne dovoljno često ući u sredinu i barem iznuditi poneku slobodno.

Protiv Kingsa pak postalo je bolno jasno koliko Magic nema nikakve ideje što zaigrati u napadu i koliko je ući u sezonu s ovakvom vanjskom linijom bilo ravno samoubojstvu.

27. BULLS

(2-2, provukli se protiv Hornetsa koji im u uzvratu nisu pružili takvo zadovoljstvo, nadigrali Atlantu, a onda ih je Klay upisao u povijest)

LaVineova herojstva su se isplatila u ovom periodu, a  i pokazali su nešto energije u obrani i obrise smislenog napada s Arcidiaconom kao partnerom LaVineu. To bi bio neki pozitivan osvrt na protekli tjedan u kojem su ih ozljede dodatno oslabile (Markkanenu i Valentineu tako su se pridružili Dunn i Portis tako da sada praktički imaju više G-liga nego NBA igrača u rotaciji).

Ključno je da iz utakmice u utakmicu vidimo određeni napredak u njihovoj igri što ako ništa drugo znači da momčad diše zajedno i da trener ima kontrolu nad svlačionicoma. LaVine je nosio napad ulazima i skok-šutom od starta sezone, a onda je protiv Hornetsa pokazao i zavidnu razinu energije u obrani na lopti dok je protiv Hawksa sjajno razigravao iz slash & kicka.

Osim njegovih individualnih poteza treba istaknuti kretanje lopte protiv Hawksa. Ok, Atlanta stvarno zna izgledati katastrofalno u obrani, ali neosporno je Arcidiacono kvalitetnom partijom donio Bullsima potreban impuls. Momak može zabiti i dodati, trudi se gnjaviti na lopti, tako da su on i LaVine iskontrolirali završnicu kao rutineri. Ako može McConnell igrati solidne minute čak i u doigravanju, ne vidim razloga da tako nešto ne ostvari i Arcidiacono. Tako da su možda Bullsi pronašli nekoga vrijednog minuta. Čak je i Parker bljesnuo kao strijelac s klupe i ovdje se stvari ipak pomiču s mjesta.

28. SUNS

(0-3, pregaženi redom od Lakersa, Memphisa i Thundera igrajući uglavnom bez Bookera)

Izuzmemo li bljesak protiv Mavsa, gdje im je itekako pomogla očajna obrana protivnika, ovi Sunsi sve više nalikuju na one stare. Iako vrte drugačiji napad i imaju povremene momente lucidnosti, ono što je u ovom tjednu postalo očito je da ova momčad još nema karakter.

Čim su dobili prvi udarac, bacili su ručnik i tako u sva tri sudara. Protiv Lakersa su još imali i Bookera, nije pomoglo, a protiv Memphisa i Oklahome doslovno su poklekli s prvim rotacijama i prvom ozbiljnijom serijom protivnika.

Nemaju klupu ni dovoljno kvalitetnih startera, to je problem, ali isto tako je žalosno da sva ova hrpa veterana nije u stanju podići energetski nivo i razinu profesionalizma. Jebiga, na ovom Zapadu gdje su i Lakersi i Thunder očajnički trebali pobjedu ovako skrpana momčad bez najboljeg igrača u punom pogonu nema šanse jer svi oni čim vide Phoenix na rasporedu ne vide priliku za odmor (što bi inače dalo ovako mladoj momčadi šansu) već priliku da konačno poprave jebeni score.

Memphis, koji je toliko klimav da je pitanje dana kada će se i sam raspasti, razmišlja na sličan način jer valjda i oni u planovima imaju doigravanje (barem dok ne nalete na zid), međutim ono što je u ovoj utakmici bilo simptomatično način je na koji je Gasol razbio Aytona izvlačenjem na perimetar. Tu se vidjelo koliko, čak i usprkos solidnom lateralnom kretanju, Ayton na otvorenom prostoru pojma nema što treba raditi.

I sad ide ono najgore - preuzimanje i izlazak na loptu bolji su aspekti Aytonove obrane od čuvanja obruča. U utakmici protiv Thundera jedan Noel, koji ni približno nema raspon jednog Gasola te praktički mora biti brži i jači da bi ostvario ikakvu prednost, doslovno ga je napastovao samim time što je bio energičniji igrač. Aytonov nedostatak eksplozivnosti u kontaktu je neviđen za čovjeka koji je očito atletičan.

Sad, možda je razlog za to što se već u drugoj šihti nije u stanju odlijepiti od poda loša priprema ovog ljeta i nerazvijena svijest o tome koliko je teško igrati na NBA razini (pogotovo kada si razvikani prvi pick kojega će svi poželjeti poniziti), a možda Ayton jednostavno nema u sebi vatre. Tu sve one usporedbe s Embiidom padaju u vodu jer Embiid bi radije opet riskirao zdravlje nego dopustio da mu se šeta kroz reket tko god poželi.

4 blokade i 11 skokova u napadu u 6 utakmica jednostavno su premalo za centra u današnjoj NBA, posebice za nekoga izabranog prvim pickom tko bi trebao biti fizički dominantan od starta. A dok Ayton nabija brojke u smeće-vremenu, a upravo to su dvije trećine utakmice Sunsa, govoriti o nekoj budućoj promjeni paradigme s njim kao dominantom opcijom u postu nema smisla.

Ayton ima svojih upitnika, samo što su oni trenutno vjerojatno manji problem. Nedostatak kreatora u odsustvu Bookera je onaj najveći jer gledati Crawforda i Canaana u pokušajima stvaranja viška besmisleno je. Okobo je dobio priliku u zadnjoj utakmici, pokazao barem da ima puls, iako se i on razigrao tek u revijalnom dijelu utakmice. Uostalom, da je kvalitet koji može promijeniti trenutno stanje valjda ne bi Kokoškov instalirao mrtvog Canaana u startnu postavu.

Gledati Jacksona na dvojci u ovom periodu bez Bookera posebna je vrsta pokore. Ajde, na njegov šut odnosno nedostatak istoga smo navikli, ali ono što brine je manjak energije i samopouzdanja s loptom u rukama i na lopti u obrani. To je izgleda nešto što je zajedničko cijeloj rotaciji jer čak i Bridges, koji je pucao od energije u NCAA, ovdje djeluje mlitavo. Da im ne stavljaju previše broma u hranu?

Veterani su ovakvo stanje uma trebali promijeniti. Umjesto toga, Ariza broji dolare, Chandler to radi odavno, a Andersona ne treba komentirati. Ok, u teoriji je jasno zašto starta, ali nejasno je zašto ga Kokoškov i dalje trpi ovako napadački beskorisnog jer to je čovjek manje u obrani na krucijalnoj poziciji i od njega započinje dobar dio problema Sunsa jer ostatak rostera nije takav da bi ga mogli tek tako sakriti.

29. CAVS

(1-3, protiv Netsa se predali čim su ovi ubacili nekoliko skok-šutova, protiv Pistonsa igrali bez Lovea i pali bez ispaljenog metka, protiv Pacersa malo osvježena rotacija spriječila totalni potop, samo da bi nakon promjene trenera konačno pokazali puls, doduše protiv Atlante)

Nova tri poraza, a još više činjenica da su dvije trećine vremena izgledali sramotno, doveli su do svježe Gilbertove impulzivne reakcije i otkaza treneru. Pitanje je ovdje što je Gilbert uopće očekivao od sezone, ali u jednu ruku ga možemo i razumjeti jer zasigurno mu nitko nije najavio momčad koja neće odrađivati ni onaj minimum posla u obrani i koja će pri tome u napadu djelovati totalno nekompetentno.

Doduše, ovo potonje se moglo očekivati obzirom na vanjsku liniju, međutim nekakva šablona igranja kroz visoki post i Kevina Lovea trebala je biti kičma. Toga nije bilo, a ni Love očito nije bio spreman zbog već kroničnih ozljeda, tako da se odmah realizirao onaj najgori scenarij.

Što dalje? Pa, očito da neće u borbu za doigravanje jer Love nije ušao u sezonu kao Blake Griffin, što je neki minimum koji im je trebao da bi bili konkurentni. Povratak Nancea i više Nwabe u rotaciji donijet će im nešto potrebne energije (kao što je bilo vidljivo protiv Pacersa) da se totalno ne sramote, ali jasno da s Osmanom i Sextonom neće dobiti previše završnica.

Atlantu su zgazili, što ne znači ništa, ali je barem korak naprijed obzirom da ih je prošli tjedan i ta Atlanta natamburala. Tako da je promjena trenera barem razdrmala svlačionicu pa da vidimo može li se posložiti neka nova hijerarhija i koliko će trajati ova borbenost. Možda opet do prvog upadanja u minus?

Uz razvoj ovo nešto mladih koje imaju fokus bi trebao biti na zamjeni veterana za resurse. Korver je bljesnuo protiv Pistonsa čisto da pokaže kako je živ i skrene pažnju na sebe, a tako nešto im treba s vremena na vrijeme kako bi ga mogli nekome uvaliti za mladog igrača zakopanog na dnu klupe ili barem pick druge runde.

30. HAWKS

(1-3, nakon solidne pobjede protiv Mavsa otužno su izgledali protiv Sixersa, a pogotovo protiv Bullsa i Cavsa)

Nisu sjajno krenuli ni protiv Dallasa, dapače izgledalo je kao da će ih protivnik razbiti bez većih problema dok stvari u svoje ruke nije preuzela veteranska ekipa. S Bazemoreom kao playmakerom i povratnikom Dedmonom pod košem, uz pomoć Bembrya kao stopera na boku, preokrenuli su ritam utakmice iz revijalne u natjecateljsku.

E, sad, uz dužno poštavanje Bazemoreu koji je na jednu večer izgledao kao Westbrook (koji igra obranu), ta pobjeda baš i nema težinu jer to nije identitet koji Atlanta želi razviti i na kojem želi ili može graditi budućnost. Young se pridodao u završnici i pripomogao, ali napadačka izvedba protiv Cavsa još uvijek ostaje najbolje što su pokazali do sada kao kolektiv.

Uglavnom, povratak Dedmona i iskorak Bembrya barem im daju nešto nalik rotaciji i kad se vrati Collins imat će sasvim dovoljno da se nastave boriti s Cavsima za titulu najgore momčadi Istoka.

Možda i Bullsima, iako je u međusobnom susretu Chicago lakoćom uzeo utakmicu. Ovdje Bazemore nije glumio šerifa, prilika da se dokažu čekala je Princea i Younga. Ništa od toga, oba su podbacila, a još gore nego u napadu izgledali su na drugoj strani parketa gdje su ih Bullsi secirali dodatnim pasom.

It'a all part of the process.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (33) Trackbacks (0)
  1. Gee, sto kazes na komentare mnogih fanova da je NBA liga nikada losija, mislim na kvalitetu? Te kritika da je igranje obrane proslo svrseno vrijeme.

  2. Emiid brani Giannisa s razmakon i riskira sut, a Simmons brani Lopeza na perimetru.

  3. Prvo zapazanje ove kratke crtice su super stvar, barem meni uvek i pogodis poentu a i i lepse se isprati kad se tako kratko stavi pun pogodak! Dalje oko onog dela defanzivnog rejtinga o kom si pricao kod Pelicansa sta mislis da li ce usled ovakve ofanzivne ekplozije pasti defanzivni rejtinzi? Uzorak je dosta mali ali deluje kao da ce dobre ekipe samo popraviti napad dok ce im odbrana ostati tu negde dok ce losijim ekipama pasti?

  4. @ tmac – kako kad neke ekipe igraju odličnu obranu bez obzira na napadačku evoluciju? problem je što ima dosta ekipa u rebuildingu i dosta loših ekipa koje su pred raspadom ili nemaju dobre rostere. praktički, na istom smo problemu kao i svih ovih godina, a to je da nema dovoljno igrača za 30 franšiza. a NBA je nikad bolja jer ovaj vrh je sjajan, promjene koje su donijeli Warriorsi su fenomenalne (osim kada se ide u ekstreme tipa Rocketsi), eto da imamo još 4-5 solidnih ekipa u sredini bila bi to liga ko uvijek. doduše, nije isključeno da netko ispliva, evo Kingsi s Bogdanovićem i još jednim dobrim potpisom možda su i playoff kandidat. Možda Butler donese Miamiu kvalitetu više itd itd. uostalom, kome ne valja, nek ne gleda. i kakvi su to fanovi koji samo grintaju i ništa im ne valja.

    @ bobulo – to je minimum kojeg treba pokušat, čudi me da nisu nešto slično izveli već u ovoj utakmici. onda opet, staviš Middletona u pick & roll s Giannisom, tu Embiid mora izać visoko, a onda otvaraš prostor u pozadini i kreiraš potencijalni mismatch Giannisu u postu. ima i tu mogućnosti za prilagodbu ako će Simmons početi igrati bolju obranu, ali Bucksi su zajebani

    @ denmla – tko hoće igrati obranu može, a dokaz je Boston. samo moraš imat fantastičan roster 🙂 past će ukupno učinak jer ima masu loših ekipa koje se i ne trude igrati obranu ili jednodimenzionalnih rostera koji je ne mogu igrati, a neke će još s vremenom odustati. tako da su ovi dobri malo napumpani, ali to ne znači da nisu odlični. jebiga, u kontekstu gdje je sve teže imati nepokretne igrače na parketu, pa i centre, tako koncipirani rosteri jednostavno nemaju šanse.

  5. Definitivno su Bucksi hodajuci missmatch, ali nesto moraju pokusat. Ma kako god okrenes, Phili svejedno fali korisnih tijela u rotaciji i tesko ce to ikakve prilagodbe maskirat. Mislis li da je izvediv (idejno, ne financijski) trade Butler za Sarica i Fultza?
    Kad se samo sitin uvoda u sezonu di su nas svi napali jer smo Buckse vidili visoko. A mozda su cak i bolji nego san ocekiva. Mada nisan ljubitelj ove kise trica u petoj sekundi napada.

  6. Vrhunski tekst kao i inace..pohvale sto si napisao i tko je s kime igrao u tjednu 🙂

  7. Ono sto mi se trenutno ne svida je ogromna disproporcija izmedu sviranih prekrsaja. Smanjili su se kriteriji za prekrsaj na perimetru, a povecali unutar reketa. Ekipe koje najvise napadaju reket imaju najmanje slobodnih sto nema nimalo smisla. Shvacam da je ovo sad suterska liga, ali s ovakvim kriterijem prakticki se nikome drugome ni ne daje sansa

  8. Sunsi su sebi potpisali kapitulaciju kada su odabrali Aytona pre Luke, i to je to. Umesto idealnog partnera svom glavnom igracu oni uzimaju coveka koji ce za nekoliko godina biti vrlo zamenjiv, centara takvog tipa ima koliko hoces, a u pravom sistemu, jasno se vidi da nema neke razlike u ucinku jednog talentom limitiranog Capele i jednog Embiida.
    Uz Luku i Bookera na beku, i Bridgesa i Jacksona (mozda bi bio bolji kad bi se skoncentrisao samo na 3&D rolu a ne na pimplanje lopte nosom) na boku, na centru bi im bio dovoljan neko poput Noela, koji je bio dostupan i brate da lete po terenu, a ne smaranje sa Aytonom na 5 i izvesnim Francuzem na 1.
    BTW, Magic i Pelinka su apsolutni carevi, u prelaznom roku u kojem rezervnih centara ima toliko da jedan Bebe Nogueira zavrsi u Spaniji, oni ne dovedu nikog sem coveka sa koledža. Cak bi im i taj cupavi Brazilac doneo 20 kvalitetnih minuta iza Javalea debila po veceri.

  9. Da li je bolja mvp verzija Russa ili mvp verzija Derricka Rosea ? Ko je korisniji i manje bezsmisleniji za svoju ekipu ?

  10. Komentar na partije Foxa ? Meni na oko izgleda da bas i nije toliko dobar koliko statistika kaze .
    Koliko od ove tri ekipe (Oklahoma,Houston,Lakersi) smatras da nece u PO uci ?

  11. Sve ok, ali mislin, rugate se s Kingsima u podcastima, a sad kazes da bi cak mogli i do playoffa uz jedno pojacanje. Onda ipak nisu tolika katastrofa. Malo realnosti isto fali, zar ne? Kakv PO pobogu, sitimo se samo Orlandovog starta lani pa onda di su zavrsili vec do Bozica. Dakle Kingsi su losi, samo malo sacekajmo sve ce doci na svoje, ka sto uvik i bude.

  12. Ruganje je smisao gledanja kosarke

  13. “uostalom, kome ne valja, nek ne gleda. i kakvi su to fanovi koji samo grintaju i ništa im ne valja.”

    Ne radi se o tome da neko ne gleda, ako ne valja.
    Stvar je u tome da je NBA stvorila sistem koji odgovara suterskim ekipama, koji je ucinio kosarku negledljivom, odbrane su nestale, samim tim nove generacije igraca se uce da ne igraju odbranu. Svi rade na napadu, ali napadu gde nema odbrana.

    Jedno je biti zvezda u ligi gde igraju snaznu odbranu nad tobom, gde svaki poen moras da iskreiras uz protivnickog igraca koji ti dise za ledjima, u odnosu na ovo danas, gde svaki malo bolji suter ima 30p svako drugo vece.

    DeRozan protiv Doncica pre par dana. Na jednoj strani DeRozan ubacuje sam kao duh, na drugoj strani Doncic. I ko vise postigne. Pitanje je da li i jedan od njih moze preci 10p pod jakom odbranom.
    Gledao sam skoro neke utakmice od pre desetak godina, stisli L.Jamesa na loptu, covek se muci preneti loptu preko pola. Gura protivnickog igraca rukom, ramenom, umesto faula u napadu sudije sviraju faul nad Jamesom.
    Danas, posle samo 10god imamo igrace “izdresirane” da kada superstarovi vode loptu ih ne diraju, jer je to automatski faul. U takvom ambijentu, pod takvim pravilima svaki malo bolji igrac moze biti zvezda.
    Time se postavlja pitanje, koliko danas zaista ima istinskih superstarova u ligi, tj. vanserijskih igraca, koliko je liga zaista kvalitetna?
    Kako je moguce uporedjivati igrace iz 80-90ih sa modernim dobom, kada se u modernom dobu igra samo na jednoj strani terena?
    Prakticno je nemoguce.

    Ne znamo koliko bi dobar bio James, Harden kada bi neko igrao nad njima pravu odbranu. Nemojmo se zavaravati budzenom statistikom, R.Westbrook ni u snu ne moze prici Ajzeji Thomasu, Harden Jordanu, ili James Birdu.
    Nisu oni vanzemaljci, samo su bili kompletniji i mentalno jaci kosarkasi.

  14. Kingsima se uvijek treba rugati. Možda nakon 2-3 godine smislene košarke da se iskupe za sve ove godine pa da im se smilujemo…

  15. Pozdravljam promjene u pravilima.run&gun zanimljiviji od pozicijskog basketa.Zanimljivo je i koliko je liga time išla na ruku nekim ekipama(Sac,NOR,DEN..)) odnosno koliko nije drugima(Uth,Was,BOS..)) te kako neke ekipe kojima je taj stil tribo odgovarati(OKC,PHI,LAL) nikako da se okoriste time.

    Smišno je da i u Europi svi već sad pokušavaju više trčat.Kvragu i Zabok i Cedevita igrali rub&gun)))E sad pitanje:
    Gee!!Dugoročno gledano,na period od par godina,što je liga s tim dobila?Svi stariji ljudi kažu da je to negledljivo;mlađi fanovi su oduševljeni.A mladi će prije igrati 2k nego pogledat tekmu.
    Neznam onda kome je liga tim išla na ruku?Osim možda kladionicama.

  16. Od svih narativa koji nam se nude na početku NBA sezone jedan baš strši kao govno u punču — Sacramento Kingsi su dobri. Mislim, stvarno dobri. Funkcionalno dobri, zabavno dobri, košarkaško dobri.

    What a time to be alive!

    Uvod u tekst mladog gospodina Lazarusica.
    Komesario, drzi svoje pse na uzici. Mislim, narativ, govno u puncu, ovo je cijela stranica iz tvoje bilježnice jebote 🙂

  17. @ david – meni je Rose osobno draži, čisto jer je mrvicu bolji šuter i ima puno raznovrsniju igru na ulazu, od toga da bolje vidi parket, do pivota, a o floaterima i kutovima pod kojima je mogao pogađati od table da ne govorim. i čini mi se da je bio korisniji, iako je to teško reći jer su bila druga vremena i imao je suigrače i trenera koji su mu itekako čuvali leđa

    @ brazzeri – meni izgleda super, što je dobrim dijelom vezano uz to da zabija skok-šut. to će vjerojatno s vremenom pasti, ali i bez toga može biti kvalitetan play jer brzina s loptom, finiširanje na ulazu i povratne neće nestati

    @ powe – pojma nemam o kakvom playoffu pričaš. a u podcastu mislim da sam bio skroz fer prema njima. ljudi igraju solidno, trude se i to treba pozdraviti. a Fox i Hield su odlični. evo, nagledao sam se Kingsa i ne mogu se nadivit koliko je Hield solidan postao. nebitno da li u Sacramentu ili negdje drugdje, ali čovjek će igrat još 10 odličnih godina i to kvalitetnu košarku. to mi je uvijek drago kad se dogodi, pogotovo jer je pravi šuter kojem ne treba lopta da radi kaos

    a ući će najvjerojatnije sve 3

    @ glory – najbolje su mi te fame kako je nekad bilo bolje, ko da svog starog slušam. gle, prije nekoliko godina fora je bila imat auto-atlase ili uređaj za navigaciju koji su morao skupo platit, danas imaš google maps besplatno. stvari se mijenjaju ali princip ostaje isti – bez obrane nema naslova i to je ostalo. i imaš 4-5 izazivača (na stranu što su Warriorsi klasu iznad igrom slučaja), ostali su nebitni. i tako je uvijek bilo. pusti DeRozana koji je strijelac u nebitnoj ekipi kakvih je uvijek bilo i Dončića koji je klinac stigao s ekskurzije na kojoj je imao ključ od hotelske kuhinje. regularna sezona je zabava, fast food.

    a ta fama o obrani mi je najveći vrh. nije onda obrana bila bolja, već se igrala prokleto spora košarka na mali broj poena. Bad Boysi u najboljim danima nisu bili ništa bolji od lanjskih najboljih obrana u ligi. dapače, Bad Boysi na današnje napade bi primali 130 poena, što bi Mahorn i Laimbeer trčali zatvarat šutere? s druge strane, obrana koju igra Boston je tri puta veće čudo, samo da malo staneš i gledaš.

    košarka je drugačija to se slažem i hvala bogu na tome. radije gledam tranziciju u pick & roll nego šetnju i post-up za post-upom.

    superstarova ima kao i uvijek, šačica, jedan Durant i Leonard dominirali bi u svakoj eri.
    moguće je uspoređivati, svak to radi. evo, Thomas je precijenjen, nitko normalan Hardena i ne uspoređuje s Jordanom tako da ne kužim što te to muči. a James je drugačiji tip igrača od Birda, ali teško da je inferiorniji.

    @ dady – stariji, a tu ubrajam i sebe, nek crknu, a fanovi nek troše lovu i zabavljaju se i uživaju u životu pa makar bili na tekmi i buljili u mobitel (realno, sport puno bolje izgleda na ekranu nego uživo, uživo skužiš koliko su ti tipovi preplaćeni jer rade jedan relativno banalan posao). išli su na ruku valjda prosječnim gledateljima, tako bi svi trebali ako misle imat normalan biznis. osim nogometa. on može godinama stajat na mjestu i bit negledljiv i ljudi će iz nekog razloga i dalje trošit hrpu love na njega.

  18. i u proslom tekstu si spominjao tu sacicu superstarova, istinskih fransiznih igraca. ko po tebi tu spada, verujem james, durant, curry, leonard, davis, da li tu povlacis crtu? janis, harden?

  19. @Lasta – jebemti! A mislio sam da nitko ne čita moje tekstove.
    Šta ću ja, da imamo još na Balkanu autora koji pišu ko Gee kopirao bi njih, ovako sam limitiran na jednog.

  20. Hvala na odgovoru iden sad crknut))uzet ću pivu u fotelju i nazdraviti svim košarkašima starijima od 31 jer i oni će crknut i to do Božića od ovolikog trčanja..jebate našem Šariću je i ovo prije bilo prebrzo..

  21. @ Dady – Šariću je i Tomo Vinković u reduciranom hodu prebrz

  22. Zar još uvijek ima ljudi koji misle da je Bird bolji od Jamesa?

  23. Moj zarko, ako ti embiid ne spada u sacicu superstarova ostavi se gledanja kosarke

  24. koliki je utjecaj Nursea na igre Toronta?? mislim jasno da im dodatak top 3 igraca lige kao sto je Leonard dize plafon, ali koliko tu ima zasluge i njegova trenerski rukopis?

  25. od kad je ovo pisano, utah se ne moze sastati, nikad gori portland ce opet u po i to sa cudo pozicije izgleda

  26. Bucksi su strasni, Toronto odlican, boston se trazi, philla katastrofa, od procesa se vratili na p, saric jos u vodicama na plazi, simmons napredak -1 a fultz cim prije ode u kinu tim bolje za njega

  27. Ne trebaju ti ispadi lazne skromnosti, naravno da citamo tvoje tekstove, Toni. Ili da te zovemo Abrams? Ili mozda Lowe? Falk ipak? Who you want to be?

  28. Sve pohvale Toniju, od početka sezone štanca impresivan broj kvalitetnih tekstova. Naravno da su narativi poznati svakom makar i površnom pratiocu NBA lige i da se provlače na svim većim sportskim portalima. Sama produktivnost zaslužuje respekt, od početka sezone je izbacio više tekstova nego kompletna redakcija RealGMa, a sami tekstovi kvalitetom ne zaostaju za primjerice Ringerom i većinom ESPNovih kolumnista.

  29. @MarcZbo Mislim da Embiidu nije tu mesto, madju najboljima od najboljih, istinskim fransizama. Embiid mi je u sledecoj grupici od 10-15 igraca, zajedno sa Kajrijem, Dejmom, Batlerom, Westbrookom, Griffinom…Za Janisa i Hardena nisam siguran da li su prvi ili drugi esalon.
    No nije ni bitno mnogo sta ja mislim, zanima me sta Gee misli

  30. Postoji li kakva opcija tradea u kojem bi u philli zavrsili hill i love a put clevelanda isli primjerice fultz saric i neki pickovi ili sta vec treba ne bi li se postigla mogucnost tradea

  31. @ Zarko – ako gledamo regularnu sezonu ubrojio bi tu i Hardena bez obzira što je minus u obrani jer je čudo u napadu, Giannisa bez obzira na manjak šuta također. osobno bih tu stavio i Jokića, možda i Russa u top izdanju. Embiid, ako održi ovaj nivo igre iz prvih 11 utakmica svakako je onda tu negdje. ali, ako gledamo s kim možeš osvojiti naslov, tu su samo Durant, Kawhi, Davis, LeBron (iako je pitanje koliko još dugo) kao kompletni igrači (opet, pitanje je koliko je LeBron kompletan obzirom na to da više ne može igrati u oba smjera) i Steph kao najbolji šuter svih vremena i klasa za sebe jer je valjda jedini igrač koji ne mora raditi razliku u oba smjera da može dominirati utakmicom. Giannis je na dobrom putu, a pridružit će se još netko. možda i Embiid.

    @ bigfan – ogroman. pa ne zaboravi da je lani Toronto promijenio stil igre čim je Nurse dobio veće odgovornosti u dizajnu napada. ove godine pak konačno može diktirati i rotaciju kako bi maksimalno te ideje sproveo u djelo.

    @ dametime – može se izvest svašta, ali pitanje je zašto bi to Sixersi radili? Hill je over the hill i u ovom trenutku je pametnije zadržat Fultza, a Love je ionako vjerojatno potrošen sa svim ovim ozljedama. plus iako bi bio plus u odnosu na Šarića, ne bi bio toliko bolji da opravda toliko veći ugovor. a defanzivno je i gori igrač i teško da bi se uklopio u sistem Sixersa

  32. Sta rece odbrana Bostona cudo?
    Bas treba cudo da ti sirovi Jamal Murray ubaci 50p.
    Uostalom, kako sa tromim i trapavim Baynesom i Horfordom mozes imati dobru odbranu?
    Prvi je drvo ispod kosa, a drugi se boji lopte kada se odbije od obruca.

  33. @ glory – to samo znači da bi Pistonsima iz tvoje zrele dobi zabio 80. a ovaj dalji komentar je samo potvrda da uz to što si mator si i poprilično glup


Leave a comment

Trackbacks are disabled.