ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

6Nov/1815

WEEK 3 POWER RANKINGS

Ova skupina momčadi od 8 do 23 je trenutno valjda veći kaos od produkcije Walking Deada i Ureda Predsjednice zajedno.

1. WARRIORS

(3-0, odradili posao protiv Pelicansa, Wolvesa i Grizlija)

Iako se u utakmici protiv New Orelansa u akciju konačno vratio Davis, nisu imali nikakvih problema zabiti. Taj mismatch koji imaju na vanjskim pozicijama gdje protivnik nema visoko krilo koje može barem smetati Durantu dodatno je naglašen neigranjem Paytona - startati s Frazierom protiv Currya jednostavno ne može proći kao matchup. Holiday se tako uzalud troši na Durantu, a, ruku na srce, sličnu prednost ima i Klay protiv Moorea. U prvoj četvrtini tako su lakoćom probijali obranu gostiju ulazima u sredinu, da bi u trećoj riješili utakmicu dalekometnom paljbom sa Stephom u glavnoj roli.

Treća četvrtina je bila ključna i protiv Grizzliesa, trice i tranzicija bili su dovoljni za u čast otići na +19. Minnesotu su pak riješili tek u četvrtoj, a spomenimo kako je u oba ova susreta bitne minute kao dio postava koje su radile razliku igrao McKinnie. Obzirom da je Iggy u škrinji do playoffa, njegov 3&D doprinos itekako dobro dođe. Jedan je od najaktivnijih defanzivaca, dovoljno snažan i dug da se uklopi u sistem i brani više pozicija na parketu, a ono što ga trenutno diže iznad statusa grijača klupe je 12-20 učinak za tri poena. Treba ga vidjeti na težem rasporedu jer očito nije atleta koji može čuvati prve opcije na lopti kao što to radi Iggy, a i pitanje je koliko dugo može ovako šutirati obzirom da mu je do sada u karijeri to bio najveći upitnik (na koledžu je praktički igrao centra), ali u ovom trenutku samo je pomogao da jedna dominantna momčad bude još dominantnija.

2 . RAPTORS

(2-0, bez Leonarda pregazili i Lakerse i Jazzere)

Dok se Kawhi odmarao zbog čuvanja stopala, Lowry i društvo pobrinuli su se za dvije stvarno posebne pobjede. Ajde, protiv Lakersa im je pomoglo što su ovi bili iscijeđeni od borbe za goli život večer ranije pa nisu ni pružili otpor, ali lakoća kojom su sredili Jazz na vlastitoj drugoj večeri back-to-backa imponira.

Istina, igrali su Jazzeri bez Mitchella, međutim problem nije bio toliko napad koliko nemoć u branjenju protivnika. Lowry je zabio 17 poena iz 9 šutova, a Ibaka je usprkos problemima s penalima stavio jednako toliko iz 8 pokušaja. Bez promašaja. 5 igrača je zabilo iznad 15 poena, nitko više od 17 i bilo je očito da, koliko god Jazzeri teoretski pokušavaju igrati na tranziciju i tricu, toliko nemaju idealan roster. Ili barem ne roster na razini Raptorsa.

3. BUCKS

(1-1, prvi poraz sezone protiv Celticsa, nastavak šetnje protiv Kingsa)

Boston im je nezgodan matchup kao što je opisano u komentaru Celticsa. Treba gledati u budućnost, a nju smo dijelom vidjeli u završnici utakmice kada su Bucksi stizali rezultat. Lopez ne može biti na parketu protiv Horforda, stoga tu na scenu stupa Ilyasova. U napadu manje-više stvari ostaju iste, ali defanzivno Bucksi postaju puno pokretljiviji i to je u ovom periodu bila razlika. Nisu preuzimali, ostali su u formaciji uz još veći rizik jer su zaigrali na udvajanja, samo što su sada imali dovoljno brzine da stignu zatvoriti. Uglavnom, još jedan matchup na Istoku koji će biti gušt pratiti.

4. CELTICS

(1-2, odlična pobjeda protiv Bucksa, a onda i 2 poraza protiv solidnih momčadi)

Težak tjedan u kojem su pokazali da trenutno imaju i nove Buckse pod kontrolom. Dva su detalja u kojima Boston trenutno ima prednost i gdje će Milwaukee trebati itekakve prilagodbe da ih sustigne. Defanzivno preuzimanjem i činjenicom da imaju gomilu snažnih i pokretnih košarkaša Celticsi itekako izbacuju napad Milwaukee iz ritma jer ne ostavljaju perimetar otvorenim obzirom da nema ispadanja na picku dok je mismatch s kojim Giannis ostane minimalno štetan (spomenimo i kako se izostanak Browna minimalno osjetio jer je Stevens jednostavno u petorku instalirao Ojeleya koji je vjerojatno i bolji stoper na Giannisu). Doduše, i dalje je mismatch, međutim žrtvuješ nešto poena u sredini i oduzmeš trojke - to je dobra matematika.

U napadu pak Horfordov boravak na perimetru tijekom cijele utakmice ogroman je problem za Lopeza. Čak i ovdje Celticsi imaju povoljan matchup - sklonost stajanju u zoni koja dovodi do neizbježnog rotiranja otvara više prostora jednom od strijelaca Bostona, kao i više otvorenih šutova za tricu nakon povratne.

Nakon najbolje napadačke partije sezone u Indiani je napad Bostona opet izgledao statično, s previše dugih dvica i premalo pokušaja na obruču (samo 6 poena iz slobodnih bacanja). Irving i Tatum i dalje se olako odlučuju za alibi šutove i dok jedan od njih dvoje ne napravi iskorak i počne vući, napad će štekati. S jedne strane stvarno si lakoćom kreiraju prilike kada ostanu 1 na 1, ali obojica trenutno gađaju ispod 40% s poludistance čime torpediraju učinak.  Usprkos svemu, imali su prilike čak i uzeti utakmicu, ali su propustili prilike - Irving se zaigrao junaka, ovaj put ga je nadigrao Oladipo.

A isto mu se dogodilo i protiv Denvera gdje ga je u završnici potpuno zasjenio Murray. Opet je Boston izgledao solidno u oba smjera veći dio utakmice, međutim kada je Murray otišao na razinu više ovaj trenutni napad Bostona to više nije mogao pratiti.

5. NUGGETS

(4-0, sredili Bullse i Cavse u gostima, a onda doma u zadnjim četvrtinama nadigrali i Jazz i Boston)

Prvo loša vijest, a ta je da Denver šuterskim učinkom i dalje spada u donju trećinu lige. Imali su tako problema odvojiti se čak i protiv borbenih Bullsa gdje je Malone u svojoj mudrosti jednog od boljih igrača s klupe ove sezone izostavio iz rotacije (govorimo o Hernangomezu). Ideja je bila ostaviti Murraya i Harrisa s rezervama kako bi predvodili drugu petorku. Rezanje rotacije na 9 ljudi tako se pokazalo kontraproduktivnim.

Doduše, nisu se ni starteri iskazali u završnici koju su dobili isključivo na račun borbenosti. Bullsi su čak vrtili i suvislije akcije, Nuggetsi su isključivo jahali Jokića, a u natjecanju tko će imati manje pogrešaka na kraju su isplivali ipak iskusniji Nuggetsi s nekoliko sjajnih Jokićevih i Millsapovih poteza. Ali, način kako su igrali zadnjih 10 minuta utakmice samo je potvrda onima koji vjeruju da Mike Malone nije trener s kojim možeš ciljati na velike stvari.

Puno lakše su igrali protiv Cavsa, ovaj put s Hernangomezom koji je ubacio 5 od 10 njihovih trica. I bio na parketu umjesto Craigga kada su se počeli odvajati krajem druge četvrtine.

Juancho umjesto Craigga bio je itekako bitan i protiv Bostona, iako je tu glavnu rolu odigrao Murray. Bio ga je užitak gledati kako trpa na sve moguće načine i uništava jednu od najboljih obrana lige bilo 1 na 1 bilo iz spot-upa.

U ovoj utakmici, kao i onoj prethodnoj protiv Jazza, itekako je bila bitna razina energije. Denver je tako iskoristio prednost domaćeg parketa intenzitetom u obrani gdje su bili u stanju igrati presing veći dio utakmice koristeći rotaciju od 10 ljudi. U svakom slučaju njihovi starteri imali su više energije u završnici od onih Jazza i Celticsa. S tim da im je pomogla i činjenica da je Jazz finiš utakmice igrao bez Mitchella koji je gadno iskrenuo gležanj (i vratio se u akciju, ali više nije mogao uhvatiti ritam), kao i da je Murray izgledao kao Irving u najboljim danima.

Malo taktike, malo sreće i puno znoja i eto Denvera na vrhu. S tim da treba istaknuti kako je očito da jahanje klupe nije toliko dobra taktika u gostima (sigurno neće biti od koristi u doigravanju) i da je ključan povratak Bartona kako bi dobili tog dodatnog kreatora u napadu. Također, ne bi bilo zgorega da Malone konačno prihvati činjenicu kako je Hernangomez itekako bitan u oba smjera. Njegov učinak uz sve boljeg Murraya je i glavni razlog zašto su malo po malo Nuggetsi opet u top 10 prema naprijed.

To se i očekivalo, ali što je s tom obranom koja je i dalje top 3? Dojam je da će protivnici prije nego kasnije razbiti ovu koncepciju s visokim izlaskom na picku i rotacijama na perimetar. Kao što smo istaknuli, dobar dio defanzivnog učinka bazira se na energiji klupe, ali i starteri imaju fine brojke. Uglavnom, poanta je da udvajanjem picka tjeraju protivnika da promijeni stranu. E, sad, kako većina ekipa napada Nuggetse 1-5 pickom u namjeri da iskoristi Jokića u prostoru, ovakvim pristupom Denver praktički s dva najslabija defanzivca tjera protivnika da zaigra sa slabije strane gdje u Harrisu i Millsapu imaju dva puno aktivnija braniča.

Ovakva taktika često dovodi do rupa u sredini gdje Nuggetsi primaju dosta poena, međutim tjeranjem primarnog playa da se riješi lopte i zatvaranjem perimetra, barem drže tricu pod kontrolom. Dapače, Denver dopušta najmanje pokušaja za tricu u ligi, što je ogroman plus kojemu ni česti ziceri u sredini ne mogu naštetiti. Prva prilagodba koju bi protivnici trebali napraviti tako bi bila zaigrati 1-4 ili 1-2 pick & roll kako bi iz zonske obrane izvukli Millsapa ili Harrisa, a stavili Jokića ili Murraya u situaciju da moraju biti aktivniji u pozadini. Još idealnije bi bilo napasti 2-4 pick & rollom. Tada bi tjerao i Jokića i Murraya da brane na strani bez lopte i po potrebi se brzo rotiraju, što bi otvorilo i više prostora na perimetru ili bi barem pomoglo kreirati mismatch kojega onda možeš iskoristiti 1 na 1.

6. BLAZERS

(2-1, sredili Pelicanse i Wolvese, izgubili od Lakersa)

Trebali su imati jedan od najtežih rasporeda na početku sezone, međutim dosta im se stvari poklopilo. Pelicansi na drugoj večeri back-to-backa bez Davisa i Paytona te Wolvesi bez Teaguea, Butlera i Rosea ispali su tako puno lakši susreti, a jedina teža utakmica bilo je novo gostovanje Lakersa. Tu ih je po prvi put ove sezone potpuno izdala klupa koji su Lakersi razbili. Igrati s Leonardom i Swaniganom ovaj put nije upalilo jer su defanzivno bili previše ranjivi za smallaball Lakersa, a ni u napadu nisu mogli ništa ubaciti, posebice Collins. Svejedno, pogonjeni Lillardom vratili su se u utakmicu i zamalo stigli minus tako da nekih većih razloga za brigu još uvijek nema. Usprkos jednoj lošoj večeri njihova klupa još uvijek je top 5 po produkciji.

7. PACERS

(3-1, dobili Knickse i Bullse, zatim i Boston, pali protiv Rocketsa)

Imali su problema u svim utakmicama zabiti dovoljno, klupa igra sve slabije, tako da ih je po običaju vukao Oladipo. Protiv Knicksa je pomogao Sabonis koji već standardno dobiva prednost u završnicama ispred Turnera, a o ostatku pratnje sve govori podatak da su završnicu radije igrali s Josephom kako bi imali nekoga sposobnog odigrati kakvu-takvu obranu na Hardawayu nego s Collisonom (nije ni sjena lanjskoga) ili Evansom (previše je debeo da bi igrao obranu). Protiv LaVinea nije pomogao ni Joseph, tu je opet spašavao Oladipo, a slična stvar ponovila se i protiv Celticsa. Doduše, pobjeda protiv takvog protivnika svakako zvuči bolje bez obzira na koji način bila ostvarena. Protiv Rocketsa pak usprkos novim Oladipovim herojstvima se nisu provukli, od kada je stala klupa ne mogu se odvojiti od nikoga, a pitanje je dokle će moći jahati Josepha i Sabonisa kao ključne ljude u clutchu.

8. JAZZ

(0-4, porazi od Wolvesa, Grizlija, Nuggetsa i Raptorsa)

Brutalan tjedan za Jazz obilježile su ozljede gležnja Mitchella i problemi s identitetom. Obrana nikako da se posloži, protiv Wolvesa i Raptorsa odigrali su kriminalno, a glavni razlozi su previše izgubljenih lopti zbog kojih primaju previše poena iz tranzicije i potpuna nesposobnost čuvanja reketa čim se s parketa makne Gobert. Bez Mitchella u napadu nema dovoljno rješenja, Rubio previše dribla, a kako baš nije u sjajnoj formi (čak i za svoje standarde igra očajno) vuče napad na dno. I onda još imaju taj problem Favorsa koji ne samo da je smetnja u napadu kao četvorka, već nije u stanju ni igrati obranu kao back-up petica. Najbolje se to vidjelo u utakmici s Raptorsima gdje je djelovao toliko sporo da je pored njega i Greg Monroe izgledao kao atleta.

Uglavnom, protiv Wolvesa je Mitchell propustio završnicu i tu nije bilo pomoći, pogotovo jer nema ni Burksa tako da je pored ovakvog Rubia prelako bilo uštopati Inglesa. Još je Rose odigrao utakmicu života te je pravo čudo da su uopće bili u prilici dobiti utakmicu. Ajde, ekstremne okolnosti, događa se, upišeš poraz i ideš dalje. Doma čekaš Memphis i što se dogodi? Budeš totalno nadigran od lutrijskog rostera. Rubio kao prva opcija katastrofalan, napad negledljiv, a čak je i Gobert imao problema s Gasolom na perimetru u obrani. Tu već shvaćaš koliko je ovo limitirana momčad.

Očekivati nešto od njih na drugoj večeri back-to-backa u Denveru u ovakvom stanju tako nije realno, iako je barem dobra vijest bila da se Mitchell vratio nazad u akciju. Samo da bi iskrenuo isti gležanj, opet propustio pomoći u završnici i onda još otpao za sljedeću utakmicu. U kojoj ih je Toronto jednostavno otpuhao. Povratak Burksa donio je barem nešto iskre u napad, međutim Raptorsima je previše jednostavno bilo složiti obranu za ovaj susret - Siakam na Inglesu, igraš zonu na Rubiu, Gobertu i Favorsu, a Toronto je čak ignorirao i O'Nealea na perimetru.

9. PELICANS

(0-4, porazi od Warriorsa, Blazersa, Spursa i Thundera)

Momčad koja je u još većim problemima od Jazza je New Orleans. Najveći dio poraza možemo pripisati izostancima Davisa (protiv Blazersa na drugoj večeri back-to-backa nisu igrali ni on ni Payton) i teškom rasporedu (na stranu Warriorsi, kao da stalno igraju protiv playoff momčadi), međutim u zadnje dvije utakmice u kojima je Davis i zaigrao izgledali su totalno nemoćno. Protiv Spursa i Thundera praktički nisu bili u utakmici, a dva su razloga. Prvi je što bez Davisa na parketu njihova obrana izgleda kriminalno. Drugi je što i s Davisom na parketu njihov napad izgleda još gore - od kada su krenuli problemi s laktom u četiri utakmice u kojima je nastupio (tri je propustio, ali kao da je i svih 7) Davis ni jednom nije šutirao preko 40% iz igre. Uz to uzima previše šutova iz vana jer očito nema povjerenja u dribling. Mislim, kada je najveći taktički doseg vratiti Holidaya na playa i startati s Johnsonom umjesto Fraziera, jasno je o čemu ovdje govorimo.

10. THUNDER

(3-0, pobjeda protiv Hornetsa za povratak dobre atmosfere, onda i odrađivanje posla protiv Wizardsa i Pelicansa)

Nezgodno gostovanje u North Carolini završilo je uspjehom iako je izgledalo da im prijeti još jedna katastrofa. A onda se dogodio preokret koji im je uštrcao dozu energije i vratio ih na pravi put. Zaigrali su smallball, okružili Adamsa s četiri beka i upalili motore. S Abrinesom umjesto Granta i Georgeom kao četvorkom, uz Schroedera umjesto Fergusona, pregazili su Hornetse. Otvorila se sredina za Westbrooka, Schroeder i Abrines su ubacivali iz spot-upa i to je bilo dovoljno za povratak u utakmicu s -19. Uz to, treba notirati kako je obrana funkcionirala jer su Abrinesa jednostavno mogli sakriti na Kidd-Gilchrista dobar dio vremena, dok su na Kembi preuzimali i uvijek imali to tijelo viška u reketu da mu maksimalno otežaju. Isti detalji presudili su i u završnici.

Slični podvizi nisu bili potrebni u sljedeće dvije utakmice. Iskoristili su rasulo Wizardsa i prošetali do pobjede, a oportunistički su se ponijeli i prema Pelicansima - usprkos lošoj šuterskoj partiji koja je opet ukazala na njihove glavne probleme u napadu, zabili su više nego dovoljno. Jebiga, Pelicansi bi trenutno ubili da imaju Abrinesa, Pattersona i Schroedera na klupi.

11. SPURS

(2-1, pobjede protiv Sunsa i Pelicansa, a onda neočekivani poraz od Magica)

Protiv Sunsa i Pelicansa su odradili posao, izgledali su kao momčad u ritmu za razliku od oba protivnika. A onda su podbacili protiv Magica u drugoj večeri back-to-backa. Manjak energije se nije toliko osjetio u obrani jer nju ionako ne igraju, već prije svega u napadu gdje su imali gomilu nepotrebno izgubljenih lopti i gdje Aldridge i DeRozan nisu mogli nositi kompletan teret - itekako se osjetio manjak Gaya. Uz to Pop je u nastavku nezadovoljan učinkom u reketu umjesto s Bertansom startao s Poeltlom, što su u Orlandu jedva dočekali kako bi zatvorili reket i dolazili do još više lakih poena u tranziciji. Najgore od svega, Spursi ovim nisu ništa dobili u obrani jer i dalje nitko nije mogao izaći na Gordona.

12. ROCKETS

(3-0, popravljaju score, stradali su Netsi, Bullsi i Pacersi)

Dobro dođe izlet na Istok da se čovjek malo sabere. Paul je morao isporučiti vrhunsku partiju da svladaju Netse, ali odradili su to manje-više bez problema jer je povratak Ennisa stabilizirao rotaciju, a i Melo je zabio hrpu trica. Još bolje su odigrali protiv Bullsa s Hardenom nazad za komandama, a sada i dodatkom Clarka kao back-up centra i još jednog čovjeka koji igra obranu. Kompletni su tako dobili i Pacerse u svom stilu - u napadu je Harden kreirao kad god je trebalo, a u obrani su izgledali izuzetno aktivno s Ennisom, Tuckerom i Capelom zajedno na parketu. Stanje je stabilno. Do daljnjega.

13. SIXERS

(2-1, sredili Pistonse i Clipperse doma, izgubili od Netsa u gostima)

Embiid je bio sjajan u ove dvije domaće utakmice te uz standardni Redickov doprinos ništa drugo nije vrijedno spomena. U obje utakmice su imali mogućnost zgaziti protivnika, međutim kada igraš s ovako tankim kadrom kao oni, to je teško izvesti. Pa su tako pali u završnici u oba susreta.

Prvo su imali ogromnih problema braniti Harrisa i Gallinaria što je u jednu ruku apsurd obzirom da imaju Simmonsa i Covingtona koji su u teoriji dovoljno sposobni odraditi posao 1 na 1. Međutim, Harris je lakoćom probijao Šarića, dok je Gallo zabijao preko za korak sporog Covingtona i Clippersi su se vratili u utakmicu.

U drugoj utakmici u kojoj je Embiid jedva dočekao priliku zgaziti Drummonda, problem je opet bio Griffin koji je ili prebrz ili presnažan za bilo koje krilo Sixersa.

Trenutno je obrana Sixersa za 6 poena na 100 posjeda bolja kada Šarić nije na parketu, što ga čini najvećim problemom na toj strani parketa. Ništa bolje nije ni u napadu - Embiid nekako drži Sixerse iznad vode, pa tako i Šarića, ali ovaj mu definitivno ne pomaže učinkom.

Ove sezone je zabio manje trica od Klaya u jednoj utakmici - 13 u 11 utakmica i 320 minuta. Klay je usporedbe radi stavio 14 u 26 minuta. Znam da je ovo glupo uspoređivati, ali sve što Šarić treba je zabijati otvorene trice i truditi se što manje ispadati u obrani. Trenutno ovo prvo ne radi, ovo drugo jedva nekako održava na razini i to je ogroman, ogroman problem.

Što se poraza protiv Netsa tiče, on je u neku ruku bio očekivan. Druga večer back-to-backa je obično onaj moment kada Embiid nema dovoljno u tanku, a to obično znači da Sixersi nemaju rješenja. Potpuno prazni su bili u drugom poluvremenu, klupa katastrofalna, a nije pomogao ni Brown koji je pokušao kupiti poneku dodatnu minutu odmora Embiidu i Simmonsu te je slao na parket postave bez ijednog koje su pregažene. Cijele večeri su ubacili samo 4 trice, od čega ni jedna nije bila Šarićeva i Covingtonova.

14. HORNETS

(1-1, novi problemi u završnici protiv Thundera, zicer protiv Cavsa)

U utakmici s Oklahomom još jednom su ispustili popriličnu prednost, pokazavši nove slabosti. Problem njihova smallballa je što Parker i MKG nisu igrači koji dižu napadačku učinkovitost čime u startu imaš problema s glavnim razlogom zašto uopće igraš smallball. Također, u usporedbi s hodajućim mišićnim vlaknima na rosteru Thundera bilo je očito koliko su Hornetsi bolno neatletični s izraubanim veteranima poput Zellera i Williamsa. I Batum se vuče po parketu, a Kemba nije toliko moćan da nosi sve pred sobom te je isključivo ovisan o šutu i ritmu.

Praktički Lamb im je najbolji atleta, to dovoljno govori, a MKG ima rolu samo zato što može trčati i skakati. Bez obzira što su na ovakvom Istoku gotovo sigurni među 8, najbolje bi bilo što više jahati Monka i Bridgesa umjesto Parkera i Kidd-Gilchrista i tako dobiti barem tu napadačku iskru u završnicama. Jer, nije da mogu gore igrati u clutchu nego je slučaj do sada - mogli su imati barem 3 pobjede više da su se malo drugačije postavili (imaju daleko najgori učinak u clutchu u ligi ako gledamo momčadi koje su odigrale 4 ili više clutch završnice, s napadačkim učinkom od 84 poena na 100 posjeda).

15. LAKERS

(2-1, pobjede protiv Dallasa i Portlanda, poraz od Raptorsa)

Protiv Mavsa su konačno zabili dovoljno trica, samo da bi zamalo sve prosuli u clutchu. Izgledali su po tko zna koji put ove sezone bezidejno u završnici i to ne samo u obrani. Problemi u clutchu su vidljivi i u napadu gdje najviše bode u oči problematični LeBronov učinak. Gle, očekivali smo od njega da ne igra obranu, ali lani je u Clevelandu to nadoknađivao apsolutnom dominaciju na drugoj strani parketa. Do sada u dresu Lakersa tako nešto nismo gledali, dapače, jedino što vidimo su ozbiljni znakovi, pa ovaj, starosti.

Promašena slobodna u serijama, nedovoljno brzine na ulazima, statičnost u trenutcima kada ne igra s loptom. To je ono što se vidi očima, a i napredni statsi podržavaju ovakvu sliku. Usporedbe radi, LeBron je lani bio nenadmašan s +18 u clutchu na 100 posjeda, a trenutno je na +3. S tim da se ova završnica protiv Dallasa i ne računa kao clutch jer su imali dvoznamenkastu prednost 5 minuta prije kraja. Možemo proširiti uzorak na kompletnu zadnju četvrtinu. U njoj su Lakersi s -14 trenutno 27. momčad u NBA po učinku. Tu nešto smrducka, a nije stvar samo u lošoj kemiji i trenutnom manjku opcija pod košem (kojega neće zakrpati Tyson Chandler, koji se umirovio prije nekoliko sezona, samo što je eto zaboravio ligi poslati papire). Možda je netko ovoga ljeta jednostavno ostario. Ili se više posvetio biznisu nego spartanskim pripremama za još jednu sezonu.

Uglavnom, sličan film smo zamalo gledali i protiv Blazersa. Iako su dobrim dijelom kontrolirali utakmicu, pogotovo jer im je smallball funkcionirao barem u izvedbi klupe (gdje je od svih ljudi baš postava s četiri vanjska i Zubcem pod košem izneredila do sada solidnu klupu Blazersa) u zadnjoj četvrtini su opet zamalo sve prosuli. 23-13 napravili su Blazersi u clutchu, a Lakersi nisu imali rješenja ni s centrima (Zubac je brzo pokazao da je ona jedna dobra šihta bila više slučajna nego znak nade) ni bez njih. McGee je tako opet spašavao samim time što je najmanje loša opcija u sredini, a napad je opet bio bezidejan. U završnici su umjesto trke Lakersi radije birali šetati do isteka napada i čekati da LeBron nešto smisli, što trenutno nije dobar recept. Plus, Walton uporno drži Ronda na parketu kao člana udarne postave u ovim momentima, čovjek stalno nešto melje i savjetuje, a u principu je totalno beskoristan.

Nakon što su se u ove dvije utakmice provukli, protiv kvalitete Toronta na drugoj večeri back-to-backa ova družina od vješala nije imala šanse.Traži se centar, traži se kemija, traži se fontana mladosti.

16. CLIPPERS

(2-1, razmontirali Orlando, izgurali protiv Wolvesa, upornost pak nije bila dovoljna protiv Sixersa)

Nisu izgledali dobro dok pronašli formulu - s Marjanovićem su zasmetali Embiidu, Gallinari je počeo ubacivati trice u pravom trenutku, a Harris je Šarića otjerao s parketa u 1 na 1 akciji. Sve to nije bilo dovoljno da ostanu u utakmicu do kraja iako su se vratili iz poprilične rupe.

17. KINGS

(1-1, sredili Hawkse, ipak nisu dorasli Bucksima)

Potvrdili su odličnu formu protiv Atlante na standardan način - Hield i Fox izgledali su kao all-star klase, Bjelica, WCS i Bagley pouzdana podrška. Inače, bio je ovo sudar dvije najbrže momčadi u ligi, s tim da su Kingsi do sada puno bolje naplatili svoj preobražaj iz žohara u geparda.

18. HEAT

(1-1, izgubili u Atlanti, provukli se protiv Detroita)

Protiv Atlante im je napad bez Dragića izgledao kriminalno, a i obrana je uzela dan odmora. Uz to su ostali bez Whitesidea te su curili u sredini i protiv Pistonsa, ali nešto više opcija u napadu od protivnika je presudilo (Dragić nazad u akciji, Richardson opet odličan).

19. PISTONS

(0-3, porazi od Netsa i Sixersa u gostima, nisu izdržali ni doma protiv Heata)

Istina, u Brooklynu su nastupili bez Bullocka ((kao da je to važno obzirom na do sada viđeno), međutim ne znaš da li je gore to što su trebali Calderona da ostanu u utakmici ili što nitko nije pružio ruku Griffinu u završnici. Parirao je Blake koliko je mogao čak i šuterski vanjskoj liniji Netsa, valjda je još trebao sam sebi bacati povratne. Pokušao je čovjek sam samcat držati ih u igri i protiv Sixersa, ne ide, a onda je zbog 6 penala propustio završnicu s Heatom. Tu je možda i mogao dobiti utakmicu, ali malo to teže ide kada nisi na parketu. Pokušao je Drummond na silu, međutim ni solidna podrška Jacksona nije bila dovoljna. Smith se očekivano ugasio, pa nije zgorega da se Reggie upali. Ako ništa drugo Casey je barem maknuo Johnsona iz startne postave i manje-više iz ozbiljnih kombinacija (Robinson je solidno startao, barem može zabiti otvoreni šut).

20. GRIZZLIES

(1-2, pobjeda protiv Jazza, porazi od Sunsa i Warriorsa)

Shelvin Mack pojavio se u pravom trenutku da zaledi Jazzere bez Mitchella, a bio je i jedini koji je nešto odigrao protiv Sunsa gdje su totalno podbacili Conley i Gasol. Čak i u ovakvom izdanju imali su šansu uzeti utakmicu, samo što u završnici nisu mogli parirati Bookeru.

21. NETS

(2-1, pobjede protiv Pistonsa i Sixersa, poraz od Rocketsa)

Dinwiddie je povukao kada je bilo najpotrebnije protiv bivše momčadi, s njim umjesto Russella pokrenuo se napad i uzeli su utakmicu Pistonsima koji nisu mogli pratiti napad u kojem čak dva igrača mogu napasti obranu driblingom. Ako ništa drugo, dok su vanjski igrači Detroita u ovakvoj formi (a čak je realnije očekivati da će u njoj ostati nego da će se razigrati) Netsi imaju nekakve izglede završiti među 8, pogotovo ako se Wizardsi ne priberu.

Protiv Rocketsa nisu imali dovoljno, ali zato su pretrčali umorne i tanke Sixerse. Svježina i broj opcija presudni, o samoj utakmici dovoljno govori podatak da je njihovih 9 trica bilo za više nego duplo od onoga što su ubacili Sixersi (4).

22. WOLVES

(1-3, šokantna pobjeda nad Jazzom nije nadograđena, sapunica se nastavila porazima od Warriorsa, Blazersa i Clippersa)

Butler je navodno odbio igrati protiv Jazza, sada eto diktira i kada će na parket. Možda i zbog toga Wolvesi su odigrali utakmicu sezone, na što ih je vjerojatno inspirirao i Rose vlastitom utakmicom karijere. Barem jedan lijepi trenutak u ovoj kiseloj sezoni.

Konačno su imali nešto energije, zabijali su skok-šutove, a Rose je s loptom u rukama stvarno podsjetio na onoga staroga neprestanim ulazima u sredinu i promjenama pravca kojima je lomio obranu. Zaslužili su pobjedu, iako im je obrana opet bila toliko kriminalna da su zamalo ostali bez nje usprkos 50 Roseovih poena i 58% šuta iz igre na razini momčadi (to dovoljno govori i obrani Jazza ove večeri)

Protiv Warriorsa pak povratak u realnost. Butler na parketu kao da je usisao energiju ostalih, a onda opet bez njega, ali i Teaguea i Rosea nisu imali nikakve šanse u Portlandu. Nešto bolje su izgledali protiv Clippersa, skoro kompletni (samo je Teague nedostajao), međutim kada je trebalo nešto konkretno napraviti u zadnjoj četvrtini itekako se osjetilo da ova momčad nema zajedništvo - pukli bi u obrambenoj rotaciji ili odigrali krivi potez u napadu svaki put kad su imali šansu vratiti se u egal.

23. WIZARDS

(1-1, gaženje od Thundera, konačno pobjedica protiv Knicksa)

Nakon sramotne partije protiv Thundera u kojoj su usprkos povratku doma sa Zapada i povratku Howarda pod koš dozvolili gostima da im se šetaju kroz reket bez ikakvog otpora, konačno su naišli na žrtvu u vidu Knicksa koji bez Hardawaya u optimalnom izdanju nisu mogli zabiti dovoljno čak ni protiv ovakvih Wizardsa.

24. KNICKS

(1-3, uzeli utakmicu Mavsima, ne i Pacersima, Wizardsima i Bullsima)

Borbenost bi se zasigurno i više isplatila da nisu ostali bez Hardawaya tijekom utakmice s Wizardsima. Doduše, Trier je uskočio u njegove cipele i dao im šansu protiv Bullsa, međutim do njegova povratka očito će biti itekakvih problema u napadu.

Koji je čak i dobro izgledao protiv Mavsa, iako je pitanje koliko je to realno obzirom na katastrofalnu obranu Dallasa. Teško je izdvojiti neki trenutak u gomili groznih, ali recimo način na koji je Thomas, koji je zaigrao umjesto Vonleha koji se nakrcao penalima, trpao preko Barnesa bio je itekako šokantan, posebice za publiku u Dallasu.

Hardaway i Vonleh bili su ključni i protiv Indiane gdje se New Yorku šutom prvoga i all-round učinkom drugoga odlično držao u utakmici. Do završnice, gdje je manjak kreatora Fiz pokušao nadoknaditi smallballom. Ubacio je Triera umjesto jednog od centara, što se pokazalo krivim potezom jer manjak mišića u sredini lakoćom su koristili Sabonis i Young.

25. MAGIC

(2-0, iznenadili Spurse, provukli se protiv Cavsa)

Konačno su dobili nešto od vanjske linije prema naprijed (što govori dovoljno o defanzivi Spursa kada i ovakve bekove uspiju razigrati), plus je Gordon imao onu večer u kojoj ubacuje s perimetra i kada izgleda kao all-star. Solidna defanziva, dovoljno tranzcije i ova pobjeda protiv Spursa uopće nije izgledala toliko slučajna koliko kao plod nekakvog konteksta. Uz to, pomoglo je i što nije bilo Isaaca - s njim u akciji uz udarnu četvorku su u minusu, dok je postava bilo s Iwunduom ili s Rossom na boku uz U4 debelo u plusu. Očekujem od Clifforda da uskoro prilagodi rotacijom ovoj spoznaji jer njegov prioritet je ipak pobjediti u što više utakmica.

Druga večer back-to-backa protiv Cavsa pokazala se itekakvim izazovom, zamalo su opet napravili korak unazad. Pprovukli su se eto u završnici jer su Cavsi totalno nesposobni.

26. BULLS

(1-3, porazi od Denvera, Pacersa i Rocketsa, pobjeda nad Knicksima)

Nisu uspjeli iznenaditi Denver, ali raduje napredak iz utakmice u utakmicu. Obzirom da im zbog ozljeda pola minuta otpada na treću petorku još se dobro i drže. Najvažnije je da LaVine napreduje kao playmaker (defanzivno mu nema spasa usprkos trudu), da kolektivno pokazuju volju igrati obranu, a ovdje je i Carter odigrao sjajno, potpuno razbivši Plumleea kao da je on veteran. Protiv Jokića je imao teži zadatak, ali se i tu nosio solidno. Šteta što u završnici Bullsi nisu imali dovoljno koncentracije, dolazili su do solidnih prilika, ali nisu zabili. Nedostaje im iskustva, ali i mišića, tako da je zbroj svega ovoga donio poraz. Ali, pamti se solidan nastup.

Solidno su zaigrali i protiv Pacersa, tu ih je LaVine skoro dovukao do pobjede, a opet je presudilo iskustvo i ovaj put bolji closer na drugoj strani. Protiv Rocketsa nisu ostavili sličan dojam, a ni protiv Knicksa nisu bili energetski pravi iako je ovdje LaVine bio dovoljan.

27. MAVS

(0-2, porazi od Lakersa i Knicksa)

Protiv Lakersa su uglavnom izgledali loše, pogotovo u obrani, dok u završnici Barea (koji je opet dobio prednost pred Smithom jer je Carlisle pokušao dobiti utakmicu) i Dončić nisu zamalo iskoristili manjak rješenja i energije kod protivnika koji nije znao zaključiti susret.

Protiv Knicksa pak nisu odigrali ni tih nekoliko nadahnutih minuta.

28. SUNS

(1-2, porazi od Spursa i Raptorsa, pobjeda nad Memphisom)

Povratak Bookera i zamjena Andersona s Warrenom u startnoj postavi obilježili su ovaj tjedan. Protiv Spursa su nastupili bez najboljeg igrača tako da su opet brzinski ispustili utakmicu, protiv Raptorsa ni s njim nisu konkurentni, međutim protiv Memphisa se već dalo vidjeti koliko im znači. Igrali su puno energičnije u obrani, nisu se predali ni kad su pali u ozbiljan minus, a onda je u završnici Booker opet odradio posao kao rutiner. Također, primjetan je bio bolji plan igre protiv Gasola kojega je Ayton čuvao striktno na perimetru umjesto da ga čeka u zoni, a i krila su bila puno aktivnija. Uz Arizu bljesnuo je i Bridges.

29. HAWKS

(1-1, poraz od Kingsa, pobjeda protiv Heata)

Nakon mizernog izdanja protiv Kingsa čijem ubojitom napadu nisu dorasli naišli su na kilavi Miami gdje su na jednu večer imali najboljeg playmakera na parketu (Dragić izvan akcije). Young izvrstan, a i Carter je kao closer nadigrao Wadea.

30. CAVS

(0-3, porazi od Denvera, Hornetsa i Magica)

Protiv dva ozbiljna protivnika nisu imali realnih izgleda, međutim protiv Orlanda osjetila se potpuno nesposobnost kada je trebalo završiti utakmicu. Momčad praktički bez trenera, sa svlačionicom u kojoj veterani nisu baš voljni tolerirati mlade, pod hitno treba na remont. Nažalost, čeka ih još 72 utakmice.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (15) Trackbacks (0)
  1. denver je bar napravio neke prilagodbe koje eto funkcioniraju, jos kad bi ubacili malo raznovrsnosti u petorke sto bacaju na parket di bi im bio kraj… recimo za pocetak Plumerle-Milsap-Juancho-Beasley-Murray, a drugi dio Jokic-Lyles-Craig-Harris-Morris…
    boston se jos natjece tko je gazda jer imam dojam da uzimaju puno suteva pred kraj napada, ballhogaju loptu… rozier bi im mogao biti bivsi u ovoj situaciji, igra degutantno, jamalovski..
    trebali bi se malo divit Stotsu…uzeo skupinu od 3 i po kosarkasa, vratio Turnera u boston rolu, a ukazalo se malo srece da Stauskas uskrsne…
    76ersi izgledaju lose, npr.protiv magaradi iz detroita su morali spasavati zivu glavu i dobili su mec zahvaljujuci standardnim pistons bombama s trice (komicno koliko ljudi mogu promasiti otvorenih trojki)..

    pistonsi su toliko ocajni da ti muka dode gledat…curis na perimetru sa Stanleyem ali ga i dalje drzis kao startera premda te je pokopao u skoro svim sihtama…ajde to jos progutat, ali di nades Calderona u 2018 i jos vrtis akciju za njega, on i Blake kao neki side pick igraju di Joža izlazi na tricu a Blake baca povratnu, UZAS…. strasno je koliko los raspored rotacije i nepoznavanje iste te satere u utakmicama..mislim ako do sada nisi shvatio kako u Jacksonu vise nemas pleja vec beka sutera upitne obrane onda lagano otkaz jer se ispostavilo da je napadacki najproduktivnije kada su Ish-Jackson bekovski tandem…uopce ne razumim da je tesko postaviti rotaciju Ish-Gelovej-Stanley-Zaza i unutra ubacis Kenarda kada se vrati ili tih 10-15 min koliko ostane utrpas rookie igracima…totalni kaos i nepoznavanje rostera, sreca pa Blake igra kao mvp kandidat…

  2. Isprike, nisam neki znalac al volim ispratit Nba. Da li ima koja dobra duša da zna i zeli podijelit link za gledanje Nba free sa finom rezolucijom? Hvala

  3. Jedna zanimljivost- James je prosle sezone u back to back periodima na pocetku sezone odigrao 160 minuta (4 utakmice, 2xback to back u tjedan dana). Ove sezone 121 minutu.
    Mislim da se Lakersi nalaze u nekom razdoblju kao Heat i Cavsi kad je James stigao, naravno da sada nema all starova uz Jamesa, ali kad kliknu i rjese se gafova u rotaciji (startanje s Kuzmom i Rondo u finisu) bit ce zanimljiva momcad. Ovo doziranje minuta je jako ugodno vidjeti. Na kraju krajeva, ako stvarno zele ovu godinu pretvoriti u proces, onda je ovo i logican razvoj dogadaja.

  4. @marko Najjednostavnije ti je otići na subbredit nba streams naravno na redditu i tamo imaš za svaku utakmicu tog dana linkove i uvijek ti na vrhu budu odlični.

  5. @Marko mislim da velika vecina ovde gleda preko Legaue pass, dobra stvar kod njega je sto mozes da ga podelis sa par drugara i da svi koristite – samo ne mozete gledati bas u isto vreme. Takodje na reddit-u uvek imas HD streamove i to se nalazi bez problema – samo guglaj reddit hd stream

  6. Buddy ako nastavi ovim tempom može dostići nivo jednog mccolluma,a ni beal nije daleko, uzorak je mal,ali nije nedostižno,i diže li povratak Bogdanovića plafon Kingsima?

  7. Moze li giannis u budućnosti odvesti Buckse do naslova ako im je Middleton drugi najbolji igrač,uz ostale strech opcije oko njih?

  8. @ oubre – to je zanimljivo pitanje. s jedne strane Bogdan rješava taj problem drugog bočnog gdje se od večeri do večeri ne zna na koga se osloniti, s druge je pitanje kako se uklapa u već definiran napad kao dodatni potrošač i neće li tek uzeti Hieldu i Foxu dio lopti bez da značajnije doprinese učinku. obrani neće pomoći, to je očito, ali eto postoji mogućnost da je napad već doživio vrhunac i da njegovim povratkom neće profitirati. opet, ono što će s njim dobiti je zaštitna mreža – kad nekim pojedincima padne učinkovitost, on može povući i tako držati Kingse iznad vode još neko vrijeme

    @ blik – ako govorimo o budućnosti u kojoj neće biti Warriorsa i u kojoj Boston neće dovesti Davisa, možda i može. takva kombinacija baš i nema previše uporišta u povijesti, al recimo da bi Spursi iz 2014. (koje je baš Bud dobrim dijelom ustrojio) bili neka paralela. treba se poklopit da igraš savršenu timsku košarku i da oko sebe nemaš supertimova i mogli bi. samo što bi uokolo trebalo još dodati malo kvalitete, tipa moraš imati bolju treću opciju od Bledsoea i ne može ti Ilyasova bit ovoliko bitan. ili da u rotaciji imaš jednog Snella

  9. pitanje, koja je idealna franšiza za butlera i sta bi ta ista mogla ponudit minesoti

  10. nbahd.net za snimke
    live utakmice – reddit nba live streams

  11. Sta je po tebi najbolje sto mozemo ,(mi zeleni) dobiti od Gordona Haywarda u playoffu?
    Stvarno mi izgleda za jednu brzinu sporiji i to ne samo u napadu nego pogotovo u odbrani, covek je bio jedan od ozbiljnijih tela za baciti na LeBrona , Leonarda i Duranta pre povrede,a sad ocigledno to nije ni pod razno!?

  12. Nego… Zion Williamson. Sta je ono, pari ka da je neko pretjera s opcijon edit player na 2k. Citan da je jedini igrac u NBA koji je tezi od njega Bobi Marjanovic. A odraz s ton mason i meka ruka, nenormalno. Ili je next big thing ili ce mu srce otkazat kroz dvi godine

  13. Gee, Giannis uskoro puni 24 godine. Kad uspoređuješ njega i Jamesa u tim godinama, postoji li ijedan segment igre da je Giannis bolji osim kao skakač?

  14. Lakersi su zanimljiva skupina. Mogu biti bolji. Ne razumijem ovo guranje ingrama na bek, dok hart smrdi na klupi, a defanzivna rupa kuzma izigrava startera. Također ideja da se od lebrona napravi off the ball igrač, a lopta da u ruke rondu, ballu, stephensonu je tragikomična. Lebrona je samo trebalo okružiti boljim i mlađim 3-d suigračima nego u clevelandu. Prvo je greška trenera, a drugo uprave.

  15. Gasol ce za jokica uvik bit dr.primarijus samo sto je jedan okruzen suterima pa nabija asista iz urucenja na po metra dok drugi cilu karijeru sama drveca ima oko sebe pa mora izmisljat poene u limitiranoj ekipi.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.