ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

14Nov/1815

WEEK 4 POWER RANKINGS

Nakon što su svoje žute minute imali Thunder, Pelicansi i Jazzeri, a i ona Rocketsa izgleda da prolazi, sada je došao red na Nuggetse i ispada kako su za sada među pratnjom Warriorsa na šokove imuni jedino Blazersi (imate tekst o njima na Telesportu). Na Istoku Sixersi pokušavaju sebi povećati plafon napuštajući organski uzgoj u korist konvencionalnog, cilj kojega je maksimalno profitirati u što kraćem roku.

1. BUCKS

(2-2, porazi od Blazersa i Clippersa, pobjede nad Warriorsima i Nuggetsima)

Sjajno su odradili izuzetno naporan komad rasporeda s četiri gadna gostovanja u 6 dana. Usprkos 2 poraza ostali su momčad s najboljim net učinkom u ligi i jedina top 3 družina u oba smjera. A porazi definitivno nisu bili problematični. Izgubiti od Portlanda, jedine momčad koja je uz njih top 5 u napadu i obrani, nije sramota, a i protiv Clippersa su igrali protiv kvalitetne momčadi koja je te večeri jednostavno bila napadački preciznija u jednoj sjajnoj utakmici. U kojoj je domaćinu svejedno trebao produžetak da dobije s jednim posjedom. Blazersi su pak bili nešto nezgodniji protivnik kojem se ove večeri taktika isplatila - u svom stilu Blazersi su odlučili oduzeti poene u sredini i usporiti Giannisa, radije riskirajući da ih ostatak Bucksa natrpa s perimetra. Što se i dogodilo, ali nije bilo presudno jer su i sami trenutno u transu te su jednostavno utrpali više, prvenstveno zahvaljujući fenomenalnoj utakmici McColluma. Koliko god Lopez radio probleme Nurkiću ili Middleton njihovom manjku dužine na perimetru, još više je problematično bilo branjenje pick igre Bucksa s centrom u zoni - upravo McCollum je šutirao 10-12 s poludistance, uglavnom koristeći taj prostor koji mu je obrana ostavljala.

Puno manje inspirirani su bili Warriorsi koji bez Greena i s načetim Curryem nisu pružili otpor gladnijoj i boljom momčadi te večeri. Aktivna obrana i udvajanja svaki put kada bi netko od Warriorsa ušao u sredinu doveli su do gomile laganih poena u tranziciji, a uz to su domaćina natjerali na gomilu loših šutova. S druge strane pak iskoristili su manjak borbenosti da konstantno dolaze do obruča. Uglavnom, ovakva razlika u pristupu bila je očita od početka, a kasnije je dodatno naglašena Curryevim izlaskom s parketa zbog ozljede. Kada su još počeli ubacivati i poneku tricu, pretvorilo se ovo u gaženje.

Jednako efikasni bili su i protiv Nuggetsa. U Denveru su cijelu večer ubacivali kako god su htjeli i to usprkos drugoj večeri back-to-backa u dvorani gdje je u takvom kontekstu teško doći od pobjede. Izdržali su i u završnici dokazavši još jednom da im je napad strašan - u ove 4 utakmice njihov slash & kick napad u prosjeku je imao 30 asista, a osim u utakmici protiv Warriorsa gdje su zabili samo 9 trica, u ostalima su ubacili 16 ili više. Denveru je očekivano najviše trica ubacio Lopez koji je tako maksimalno koristio situacije kada bi ga Jokić čuvao u spot-upu. Najvažnije, sve ove utakmice su bile užitak za gledanje i ujedno potvrda kako su čvrsto prihvatili ovaj novi identitet.

2. WARRIORS

(2-2, porazi od Bucksa i Clippersa, pobjede nad Netsima i Hawksima)

Nisu bili na razini protiv Bucksa, što zbog ozljeda Greena i Currya, što zbog činjenice da su nakon šetnje po groblju Istoka konačno naišli na momčad spremnu nadigravati se i igrati agresivno u oba smjera. Onog trenutka kada je Steph napustio parket šanse za povratkom u igru su znatno pale, s tim da treba reći da su ih Bucksi već imali na konopcima sjajnom završnicom druge četvrtine u kojoj Warriorsi ni u jednom pravcu nisu nalazili načina odigrati kako treba. Doduše, Curry je usporio već tijekom tog perioda (čini mi se da je tu već istegnuo prepone) i automatski su Bucksi krenuli zidati prednost. Detalj koji svakako treba istaknuti je obrana Currya koja, čak i ako ovaj period opravdamo ozljedom, tijekom sezone nije ni blizu MVP razine. Sjetimo se samo kako je razigrao Russella koji je valjda po prvi put u NBA karijeri naišao na čovjeka kojega može redovno pretrčati. E, pa sada je odigrao kriminalno i protiv Bledsoea, kao i protiv DiVincenza koji ga je bez respekta napadao svaki put kada bi ostali 1 na 1.

Uglavnom, bez Stepha i Draymonda problema protiv Netsa i Hawksa nije bilo. I dok su Hawksi jednostavno limitirani, protiv Netsa je pomoglo što su protivnici brzo odustali od borbe i odlučili sačuvati načetog LaVerta za sljedeću utakmicu. Također, u ovim zicer utakmicama u kojima je Draymond odmarao (što zbog ozljede, što zbog suspenzije koju je zaslužio zbog nepotrebnog ispada prema Durantu) startao je Jerebko, a i Cook je nešto zabio s loptom u rukama, tako da su imali dovoljno opcija u napadu. Međutim, već protiv Clippersa izostanak Stepha se itekako osjetio. Bez obzira što je Draymond bio nazad u pogonu (a pokazat će se naknadno čak i previše) i što je obrana bila puno, puno bolja nego protiv Bucksa, imali su ogromnih problema kreirati solidne prilike svaki put kada bi Durant sjeo na klupu. U završnici su u svom stilu - energijom u obrani i tranzicijom - stigli u egal, međutim Durantovi penali ostavili su ih bez rješenja u produžetku taman što su poveli prvi put u utakmici.

3. RAPTORS

(2-1, odradili posao protiv Kingsa i Knicksa, Pelicansi ih uhvatili na spavanju)

Kompletni su, nisu imali problema u prve dvije utakmice doma, a već prvi pogled na box-score fascinira. Tako su protiv Knicksa opet imali 7 ljudi preko 10 poena, uz fascinantne brojke - Siakam 23 poena sa 7 jebenih potrošenih lopti, Jonas 19 poena s 8. Samo obruč, obruč, obruč. Slično kao i Warriorsi uskoro su ih podsjetili da život nije uvijek tako lagan - protiv Pelicansa nisu bili spremni za razinu igre protivnika ni u jednom smjeru. Dvojac Ibaka-Siakam nije imao nikakve šanse protiv Davisa i Randlea, igrali su stoga netipično oprezno u obrani s puno zone, što su pak iskoristili Holiday i Moore da ih izrešetaju. Lakoća kojom su Pelicansi kontrolirali utakmicu definitivno je pljuska.

4. BLAZERS

(3-0, doma isprašili Buckse, Clipperse i Celticse)

Nisu imali težak raspored kao Milwaukee, ali imponira razina igre kojom su došli do pobjeda protiv 3 kvalitetna protivnika. Prvo su Bucksima očitali lekciju jednostavnim planom igre - u obrani su po običaju branili reket, a u napadu su prvenstveno pokušavali koristiti prostor nakon pick & rolla s centrom. Nekad bi uzeli tricu, češće dugu dvicu, ali poanta je da su Lillard i McCollum bili dovoljno učinkoviti u tome i da obrana Bucksa nikako nije stigla napraviti razliku. Kad se Lopez maknuo s parketa i kada su Bucksi zaigrali s više preuzimanja i pomaganja, jednostavno bi se vratili pokretnom napadu s Lillardom i McCollumom bez lopte. Potonji je pak odigrao stvarno sjajnu utakmicu - ne samo da je zabio sve što je opalio, već je svaki put kada su ga udvojili tražio otvorenog čovjeka, što inače nije njegova jača strana.

I dok su sudar s Bucksima od početka do kraja kontrolirali pogađanjem skok-šutova, protiv Clippersa su uglavnom igrali na mišiće. Kvaliteta startera i energična klupa dovoljni da se Clipperse sredi bez problema. Standardno kvalitetno su igrali i protiv Bostona kojem ni odlična obrana nije pomogla protiv trenutno stvarno vruće šuterske momčadi koja je zabijala svaki put kada joj je trebao poen.

5. CELTICS

(1-2, pali u Salt Lake Cityu i Portlandu, preživjeli Phoenix)

Da ne igraju dobro potvrdili su i u Phoenixu gdje su izbjegli novi kiks Irvingovim majstorijama u zadnjoj četvrtini. Inače, u 43 minute protiv Sunsa zabili su pišljiva 82 poena, a onda u preostalih 5 regularnog dijela i 5 produžetka 34. Očito da mogu otići na jednu razinu više, pitanje je zašto to nisu u stanju veći dio vremena. Protiv Jazza su opet loše ušli u utakmicu, a ovaj put konačnog povratka nije bilo jer su odmarali Irvinga na drugoj večeri back-to-backa. Pokušali su kombinacijom čiste 2-3 zone i Rozierovih trica, ali nije bilo dovoljno. Ajde, ovakav poraz obično bi se pripisao rasporedu, ali onda bi se prava momčad vratila u sljedećoj utakmici. Ništa od toga. Imali su nezgodan raspored, to je neosporno, međutim poraz od Blazersa pokazao je da će nešto morati mijenjati da malo ubrzaju proces pronalaženja igre u napadu. Evo, taman što je Irving uhvatio šuterski ritam, Brown je postao majstor zidar. Njegove minute su ogroman problem i momčad je trenutno definitivno bolja bez njega na parketu. Šutira ispod 40% iz igre i ispod 30% za tricu, a uporno se pokušava nametnuti kao treća opcija nakon Irvinga i Tatuma.

Praktički, bolje bi im bilo da igraju sa Smartom jer iako bi šuterski ostali jednako loši barem bi u postavi imali čovjeka koji je voljan dodati i igra puno agresivniju obranu. Kako je Hayward i dalje u fazi traženja sebe, sve skupa ovo sakriti tijekom 48 minuta stvarno nije lako. Uz to Portland im je nezgodan matchup i tu iznenađuje Stevensovo odbijanje da se prilagodi jer ranije je to radio bez problema te bi u ovakvoj utakmici startao s Baynesom protiv Nurkića koji ih je uništio pod košem i tako više nego anuluirao sve probleme koje mu je napravio Horford izvlačenjem na perimetar. Čak i ovako bezidejni imali su šansu kada je Tatum povukao, ali osim tih individualnih bljeskova kao momčad do sada su pokazali vrlo malo prema naprijed.

6. JAZZ

(3-0, s Mitchellom na raspolaganju puno radno vrijeme odradili posao protiv Mavsa, Bostona i Memphisa)

Da s jedne strane nemaju previše razloga za brigu kazuje podatak kako njihova najbolja petorka s Crowderom na četiri ostvaruje fantastičnih +17.3 poena na 100 posjeda što je najbolji učinak među svim startnim petorkama u ligi. Čekaj, ovo nije njihova startna petorka? Ah, da, pa Snyder i dalje dvije šihte baca na Favorsa. Eto, samo da ovo poprave i da je Mitchell bio zdrav, vjerojatno bi izbjegli sve one poraze prošli tjedan. Ovako samo povećavaju ovisnost o Mitchellovim ulazima koji često moraju ići kroz zid umjesto da Goberta okruže 48 minuta sa šuterima. Mislim, koliko ovo može biti komplicirano? Imaš jednog od najboljih screenera u ligi okruženog s podnošljivim šuterom (Crowder je trenutno na 33% što mu je i prosjek karijere) i tri igrača koji mogu zavrtiti pick & roll u Inglesu, Rubiu i Mitchellu. A ako Rubio baš nije u stanju pogoditi bazen te večeri, što je čest slučaj, staviš jednostavno u igru Burksa koji, ovo nije slučajno, uz Goberta ima najviši napadački rejting u momčadi.

Najluđe od svega, napad se kotrlja bez većih problema kada su na okupu. Problem je obrana koja kao i lani ima ogromnih problema čim Gobert sjedne na klupu. Sve ovo je bilo vidljivo i tijekom tjedna u kojem su popravili score. Kompletni, s puno više Crowdera nego Favorsa, s Mitchellom kao protutežom Rubiu i s Burksom kao iskrom s klupe bez problema su sredili Dallas, a onda i Boston (bez Irvinga na drugoj večeri back-to-backa). Tako da je najveći uspjeh u tjednu vraćanje duga Memphisu za nedavni poraz. U old-school bitci čvrstih obrana i sporih napada odradili su posao usprkos očajnoj šuterskoj večeri bekovskog para.

7. NUGGETS

(0-4, pljuske od Memphisa, Brooklyna, Milwaukeea i Rocketsa, čisto da se malo spuste, pardon tresnu, na zemlju)

Naravno da su nakon one epske pobjede nad Bostonom izgubili protiv Memphisa u totalno drugom tipu utakmice te da su nakon najbolje napadačke partije sezone odmah odigrali najgoru. Manjak ideja kako napasti mismatch i kazniti gomilanje obrane Memphisa u sredini dodatno su bili naglašeni Jokićevim problemima s penalima (u 25 minuta šutnuo je jednom prema košu i promašio), a Memphis je itekako iskoristio činjenicu da Craiga i Millsapa možeš braniti zonom. Poraz od Netsa pak naglasio je koliko imaju problema u obrani jer 48 minuta nisu imali rješenja za pick & roll kojega Netsi vrte 9 od 10 napada. Ovi su ih prvi dio utakmice uništavali sekundarnim akcijama LaVerta nakon što bi izvukli Jokića iz sredine u prvom pick & rollu s Russellom. U nastavku je Malone ostavio Jokića u zoni i tu opet nije bilo nikakvog efekta jer em je sada i Russell dolazio u sredinu, em je LaVert i dalje radio što je htio jer Jokić nije bio u stanju zaštiti obruč. U biti, taj presing na loptu koji forsiraju ima itekako smisla jer njime sakrivaju njegovu najslabiju stranu, a to nije lateralno kretanje, jer tu je loš, ali takvi su mnogi centri, već to da kao petica nije u stanju pošteno čuvati obruč. S druge strane, ne bi ni ostali u ovoj utakmici da nije bilo Jokićevih poena.

Uglavnom, nešto je trebalo promijeniti i tu je Malone konačno povukao dobar potez zamijenivši beskorisnog Craigga s Hernangomezom za utakmicu s Bucksima. Čak je razdvojio Millsapa i Jokića te ostavio Plumleea na klupi kako bi zaigrao s Lylesom uz Jokera te Millsapom kao smallball peticom i Nuggetsi su barem zabijali kao ludi. Naravno, Malone ne bi bio Malone da nije zaigrao na kartu obrane u nastavku, vratio Plumleea koji je to nagradio tako što je u zadnjoj akciji odigrao gori obrambeni posjed od Jokića cijelu večer što stvarno nije lako izvesti. Uz to drugu utakmicu za redom nastavila se topiti fama o njihovoj obrani jer Bucksi su mogli do poena kad god su htjeli. I to usprkos tome što su igrali drugu večer back-to-backa na opće priznato najtežem gostovanju u ligi. Lopez je očekivano bio ogroman problem u spot-upu za Jokića, tako da je nakon ove zadnje dvije utakmice očito kako je njihov obrambeni napredak dobrim dijelom tek rezultat malog uzorka. S ovakvim rosterom, a posebice ovakvim centrom, nikada neće pobjeđivati obranom, tako da jednostavno moraju prestati brinuti i zavoliti bombu. Moraju prihvatiti da su napadačka momčad i maksimizirati igru na toj strani parketa i tu dolazimo do onog opjevanog problema s trenerom koji jednostavno nije pravi izbor za ovaj roster.

Sve rečeno je bilo očito i protiv Rocketsa. Ovdje su pokušali preuzimanjem, što su Harden i Paul solidno kažnjavali. Jedini igrač sposoban nešto napraviti u sredini sa strane pomoći je Millsap, a njega su sami izbacili iz igre stavljajući ga na Capelu - ovako bi ostao na beku, daleko od obruča i daleko od prilike da zasmeta. Ideja je bila maknuti Jokića iz pick & rolla, što nije imalo nikakvog smisla jer Jokić ni teoretski ne može na vrijeme stići nazad u reket ako mora čuvati šutera u korneru. U situacijama kada bi Rocketsi pak uspjeli Jokića uvaliti u pick & roll, Denver nije preuzimao već su ostali vjerni udvajanju, što je naravno Houston uredno kažnjavao zicerima na obruču. Uglavnom, Denver ne može igrati ozbiljnu obranu protiv ozbiljnih protivnika, to je bolno jasno, bez obzira što brojke govorile (a njih mogu frizirati protiv slabije konkurencije gdje znoj možda i radi razliku - ovdje gdje je presudan talent, očito je da ga nemaju). I tu nije problem samo Jokić jer nisu ništa bolji ni s Plumleem, ovo je jednostavno takav roster. I, već sam sebi dosadan s ovim, to je i najtužnije. Gledaš ih kako se raspadaju frustrirani što iz večeri u večer ne mogu ništa obraniti umjesto da se fokusiraju na dio parketa gdje mogu puno bolje i gdje su trenutno, što zbog nervoze, što zbog lošeg sustava, jedva gledljivi. Što te ne ubije, ojača te - to je jedina utjeha koja im ostaje iz ovog tjedna.

8. PELICANS

(3-0, Bullsi i Sunsi dobro su došli da poprave score, a onda su još razbili Raptorse)

Lakši raspored dobro je došao da se stabiliziraju i da Davis pronađe šut (iako je nakon odlične predstave protiv Bullsa već protiv Sunsa opet šutirao ispod 40%). A onda su na gostovanju u Torontu još jednom pokazali kakav potencijal imaju kada stvari štimaju. Ovdje nisu bile idealne jer su igrali i bez Paytona i bez Mirotića i svejedno su pomeli domaćina. Čak i bez dva startera izgurali su 48 minuta visokog ritma protiv duplo dubljeg rostera. Cijelu večer su imali rješenje u napadu čemu je svakako pomogla večer života Moorea koji nije mogao promašiti što god da je bacio put obruča, ali prije svega treba istaknuti Davisa i Holidaya koji su u stanju biti dominantni u oba smjera. Takvu all-round prvu i drugu opciju ima malo tko u ligi.

9. SIXERS

(3-1, u kontekstu tradea do sada viđeno nije ni bitno, pa tako ni kvalitetna pobjeda nad Pacersima, prolazak pored upornih Hornetsa, lakoća kojom su sredili Miami i poraz od Memphisa)

Za očajnu partiju protiv Netsa s kojom su zaključili prošli tjedan iskupili su se najboljim izdanjem sezone protiv Indiane. Ovdje su konačno dobili trice od sporednih opcija, a obrana im je razbila neinspirirani i jednodimenzionalni napad Pacersa. Da su na ovu partiju nadogradili bolje izdanje protiv Hornetsa, tko zna bi li došlo do tradea za Butlera. Naprotiv, ovdje se vidio dobar dio problema koji je obilježio sezonu. Iako je Šarić opet solidno šutirao, nije bio u stanju odraditi posao treće opcije te je opet bacao lopte uokolo bez rezona. Covington je opet više štetio nego koristio u sporednoj roli. Klupa mizerna, a onda još i sami sebi stvore problem svaku utakmicu forsiranjem Fultza prvo poluvrijeme. Tanašnost rostera dodatno je dolazila do izražaja protiv momčadi koja voli igrati smallball i kojoj Brown sa 6 funkcionalnih igrača veći dio večeri nije uspijevao parirati. Stvar je već po običaju spašavao Embiid, što na silu jurišima u sredinu, što ludim šutovima, međutim problemi u napadu tako se nisu mogli sakriti.

I onda se dogodio trade koji definitivno u sebi ima tragove panike, međutim koji je isto tako i priznanje da su neke stvari jednostavno zajebali. Sada treba vidjeti kako uklopiti Butlera, notornog potrošača, uz takvu crnu rupu kakva je Embiid i čovjeka koji nema vrijednost bez lopte u rukama poput Simmonsa. Koji jednostavno više od pola utakmice nema prostora okružen ovakvim suigračima. Tu Butlerov dolazak možda i ne pomogne, tako da je pitanje koliko je plafon Sixersa veći. Imaju treću opciju i izgledat će bolje u završnicama, ali mogu li ikako maksimizirati talent?

Naznake pomaka nabolje mogle su se vidjeti protiv Heata gdje su usprkos promjenama u hodu zabijali bez problema. Inače, poraz od Memphisa došao je odmah nakon drame s Hornetsima tako da očekivano nisu imali dovoljno u tanku za pratiti Conleya iako su se dobro držali veći dio večeri igrajući sa Shametom kao starterom 42 minute. Protiv Miamia pak u rotaciju su se vratili Chandler i Muscala, tako da je bilo puno lakše posložiti rotaciju. Redick i Chandler su startali dok čekaju Butlera, a Muscala i Korkmaz su toliko solidno igrali s klupe da su obojica dobila dobar dio minuta u završnici umjesto Chandlera i Fultza. Iako tek treba složiti rotaciju s Jimmyem, primjetimo da je Redick ostao sa Simmonsom, dok je Embiid svoju šihtu s rezervama odrađivao s Fultzom. Ubuduće vjerojatno s Butlerom, što ima smisla jer, iako Embiid i Redick imaju strašnu 2 na 2 igru, okružiti Simmonsa sa što više šutera je ključno da njegove šihte funkcioniraju i da ga maksimalno razigraš. Igrao je ovdje Brown s Muscalom na centru uz Chandlera jedan period dok je Joel bio na klupi što je bitno jer Johnson time praktički ispada iz rotacije, što onda potencijalne Simmonsove šihte čini dodatno opasnima - ako će igrati s dva šutera na visokim pozicijama te Redickom, sasvim je svejedno da li je peti čovjek Shamet ili Korkmaz.

Ovdje je ključno maknuti Fultza iz startne role i Simmonsove blizine jer više stvarno nema smisla spašavati njegovu karijeru na štetu rezultata. Kvragu, da su samo igrali s Redickom sve šihte koje su trebali i da su dali Fultzove minute McConnellu, pa možda se trade nikada ne bi ni dogodio.

10. THUNDER

(3-1, odlična učinak bez Westbrooka - sredili Sunse i Cleveland, iznenadili Rocketse, taman da poraz od Dallasa ostane nebitan)

Westbrookov gležanj je u gadnom stanju, ali i bez njega momčad je prenijela dobar ritam iz prošloga u ovaj tjedan. Imali su idealan raspored te su razbili Cavse i Sunse, istina, međutim imponira energija pokazana protiv Rocketsa. Na drugoj večeri back-to-backa protiv momčadi kojoj trebaju pobjede da izađe iz krize jednostavno su izgledali kao svježija i gladnija družina. Agresivnom obranom i aktivnim napadom toliko su izbezumili kilavim rotacijama i beskrajnom pimplanju sklone Rocketse da se ovi nisu mogli sastati s nekoliko dobrih posjeda za redom cijelu večer.

Slično herojstvo nisu uspjeli izvesti u Dallasu jer je protivnik bio previše dobar šuterski da bi imali šansu sa svojim kilavim napadom, ali u ovakvom kontekstu taj poraz je nebitan. Pronašli su kakvu-takvu kemiju u napadu, a u obrani grizu kako se očekivalo i vrati li se Russ uskoro u akciju i formu, loš ulazak u sezonu bit će samo tako zaboravljen.

11. CLIPPERS

(2-1, bilo da se radilo o porazu u Portlandu ili pobjedama protiv Bucksa i Warriorsa, kod njih je upornost uvijek na prvom mjestu)

Protiv Blazersa su izgledali kao limitirana momčad, iako su pokušavali svašta, pa i igrati postavama s Gallinariem na centru. Naravno, to je dodatno oslabilo obranu koja ionako u zadnje vrijeme, uz ozljede Mbah A Moutea i Bradleya, muku muči s centrima. Marjanović je koristan u napadu u određenim matchupovima, međutim defanzivno je veća rupa od Gortata, tako da se Rivers nakon ove utakmice opet odlučio vratiti Poljaka u startnu postavu.

Protiv Bucksa su nešto i obranili, s tim da je ipak ključan bio napad. Harris standardno dobar, Harrell opet suludo efikasan u finišima na obruču i napadačkom skoku, a ovdje je pomoglo i više minuta za rookiea. SGA je u svakom pogledu plus u odnosu na Bradleya, što je dokazao i kao starter u ovih nekoliko susreta (radi se samo o četiri utakmice, ali s rookiem umjesto Bradleya, bez obzira tko igra na centru, startna postava Clippersa zabija 9 poena na 100 posjeda više), dok su ona konačna prevaga bili konačno razbuđeni Beverley i Williams. Beverley je ubacio 5 trica nakon što je u prethodnih 10 utakmica ukupno prikupio 11 ubačaja s perimetra, dok je Williams, iako i dalje brutalno neučinkovit, odradio posao u roli closera.

Sličnu stvar je ponovio i protiv Warriorsa i to je jedan plus u odnosu na ono što su Clippersi pokazivali u ranijim tjednima. Harris je do jučer bio jedina opasnost s loptom u rukama i to se relativno lako dalo braniti, međutim sada kada je i Williams konačno nešto pružio, dobili su jednu dodatnu opciju. Uostalom, ako imaš dva takva strijelca sposobna napraviti pritisak na obranu u završnici, otvorit će se i više prostora za Gallinaria i rookiea, a i njih oboje su sposobni i šutnuti, ali i staviti loptu na parket i slomiti obranu. Jasno, ne bude li Williams u stanju zabiti više od trećine šutova što mu je trenutni ritam, možda neće ni biti previše prilika za igrati se heroja u završnici.

12. ROCKETS

(2-2, pobjede nad Pacersima i Nuggetsima su bile uvjerljive, dok su ispodprosječne partije odigrali protiv Thundera i Spursa - kada ćemo saznati kakvi su standardno?)

Nakon 3 pobjede u nizu prošlog tjedna činilo se da je ono najgore iza njih, a onda su u Oklahomi opet totalno zakazali. Paul izgleda kao i Davis ima probleme s rukom što donekle opravdava slabije postotke šuta. Samo, teško je opravdati neaktivnu obranu i predvidljivi napad. Ovdje ih je uništio Adams nakon preuzimanja noseći sve u sredini kao da je Shaq, dok je obrana agresivnim udvajanjem potpuno izbacila iz ritma Hardena i Paula koji su imali 10 asista naspram 11 ubačaja iz igre. Plan je bio očit, pustiti ostalima otvorene šutove i zatvoriti dva glavna kreatora, a ti ostali nisu bili na razini. Nedostajao je Gordon tako da je višak bezuspješno pokušavao iskoristiti Carmelo. Najgorom utakmicom sezone u posjetu bivšem klubu potvrdio se kao jedna od najvećih petih kolona u ligi.

Povratkom Gordona u sljedećoj utakmici eksperiment s Melom stavljen je neko vrijeme na čekanje, ali ni to nije pomoglo protiv Spursa. Nije ovdje bilo agresivne obrane koja te tjera na greške, Harden i Paul jednostavno su odigrali očajno napadački protiv relativno povoljnog matchupa. Gađati kao momčad 22% za tricu protiv "obrane" kao što je ova Spursa stvarno je katastrofalan učinak.

I onda, konačno, utakmica poput lanjske. Povratkom doma nakon naporne turneje, usprkos pričama o tome kako će Melo dobiti nogu već nakon desetak utakmica, izvukli su od nekuda klasičnu partiju. Razbili su Pacerse playoff rotacijom (Gordon i Clark igrali preko 30 minuta s klupe), ubacili 20 trica i dobili klasične utakmice od Hardena i Paula. E, sad, ako će pobjeđivati samo kada nabiju minutažu udarnicima (Tucker je igrao 40 minuta, Harden 38) i zabiju ovoliko trica, onda to nije dobro jer ovo nije dugoročno održiva strategija. Trebaju moći doći do pobjede i prosječnom partijom, a za to će im izgleda trebati i poneko pojačanje. Jedan podatak - trenutno u ligi samo 12 igrača igra 36 ili više minuta u prosjeku, od čega su trojica Rakete. Harden, Tucker i Paul igraju upravo 36 minuta u prosjeku i pitanje je koliko to mogu izdržati. Pogotovo nema smisla ovoliko jahati Paula koji ima 34 godine, dokazano je sve skloniji ozljedama i trenutno ima te spomenute probleme s laktom.

Nego, da promijenimo temu, idemo prikazati što znači 20 trica. To je 60 poena iz 20 posjeda u utakmici na 100 posjeda (bilo je malo sporije, ali sam zaokružio radi lakše matematike jer ionako nije presudno za poantu). To znači da, kad bi u ostalih 80 posjeda izvukli poen u prosjeku, što je debelo ispodprosječan učinak u NBA, zabili bi 140. Dodajmo da su za 20 trica trebali 47 pokušaja - čak i tada je ovo suludo dobra efikasnost. 60 poena na 47 posjeda je 1.27 što je fenomenalan učinak. I dalje im ne treba više od 1 poen na preostalih 53 posjeda. I tako nekako je i bilo. Dobili su utakmicu sa 115 poena, a 60+53 = 113. Dakle, nije pitanje zašto pucaju toliko trica, već zašto ih ne pucaju još više jer to nije samo jedini način na koji David može iznenaditi Golijata, već najbolja zaštitna mreža koja postoji. Iako je totalno nesigurna, ljulja se i može vas iznevjeriti svaki tren, ujedno je to i taktika koja će vas najčešće ostaviti u utakmici ili vratiti u egal kada ništa drugo ne funkcionira.

Što se utakmice u Denveru tiče, tu smo gledali sličan scenarij. Kratka rotacija u kojoj Gordon praktički igra sve šihte umjesto Hardena i Paula, plus poneku uz njih, a Clark i Hartenstein su zaduženi za energiju. Prvi održava razinu Tuckera i Ennisa na krilima (može uskočiti i kao back-up centar ili igrati uz Tuckera kao smallball peticu) dok Hartenstein ima zadatak raditi što i svaki centar u napadu Rocketsa, postaviti blok i rolati se. I iako su ovdje opet dosta cijedili udarne opcije, ključno je da nikakvih problema secirati Denver nije bilo.

13. PACERS

(1-2, provukli su se protiv slabašnog Heata, ali za Sixerse i Rocketse nisu imali odgovora)

Pad forme itekako se osjetio u ovom tjednu. Protiv Sixersa nisu imali ideje kako zabiti, nije uopće bilo prilike za Oladipa da ih izvlači jer je razlika u izvedbi između dviju momčadi bila takva da ih jedan čovjek nije mogao spasiti. Srećom, protiv Heata su naišli na protivnika po mjeri pa su se izvukli u završnici solidnom obranom (koju, ruku na srce, nije teško igrati protiv trenutne navale Miamia) i prije svega napadom. Turner je konačno naišao na matchup koji mu odgovara te je, osim što je imao prostora šutirati protiv Whitesidea, solidno čuvao i vlastiti reket, a ključni poticaj dao je smallball s Bogdanovićem na četiri i Josephom kao dodatnim bekom umjesto Younga.

Međutim, protiv Rocketsa nisu pokazali ništa. Evans je totalno izvan forme, tako da je klupa mrtva, a ovdje je bila još slabija jer je ovo bila situacija u kojoj Sabonis većinu utakmice maskirak Turnerovu mlitavost. McMillanov odgovor na probleme je tipično lišen inspiracije - jahati udarnu petorku i dodatno opteretiti Oladipa.

14. HORNETS

(2-2, da su playoff momčad na Istoku potvrdili pobjedama nad Hawksima i Pistonsima, a da nisu puno više od toga porazima od Sixersa i Cavsa)

Protiv Hawksa su utakmicu prelomili tek s Monkom uz Walkera - ovaj dvojac odlično je funkcionirao veći dio večeri i ostaje nada da ćemo kombinaciju njih dvojice u ovolikoj količini gledati i u nekom ozbiljnijem susretu. Borrego daje više šanse i Monku i Bridgesu, ali isto tako je još uvijek sklon sjesti ih na klupu nakon prve loše šihte, tako da u njihovoj rotaciji još dosta stvari nije jasno. A nigdje to nije bilo izraženije nego protiv Sixersa gdje je Borrego zakopao veterane na klupu u pokušajima da dobije utakmicu s Kembom okruženim Bridgesom, Monkom i Baconom. Ova ultra mlada smallball postava vratila se iz ogromne rupe, dovela do neizvjesne završnice, gdje su Hornetsi po običaju ostali kratki.

Utakmicu tjedna su ipak igrali protiv Pistonsa. Potvrdili su tko je bolja momčad i stekli malu prednost u borbi za osmo mjesto. Dobra šihta startera početkom treće bila je dovoljna za pobjedu jer Pistonsi nemaju roster koji može lakoćom stizati minus. Uz to imaju i bolju klupu, a koliko je Detroit ovdje loše stajao najbolje opisuje to što je Marvin Williams potpuno razbio Blakea u oba smjera - em ga je čuvao 1 na 1 bez većih problema, em ga je rastezao u obrani šutom s perimetra.

I taman što su potvrdili playoff kvalitetu, dođe utakmica protiv Cavsa gdje su izgledali kao bezidejna lutrijska momčad. Ni trenutka nisu bili u utakmici u kojoj ih je domaćin razbio i energijom i egzekucijom.

15. SPURS

(1-2, najbolja loša momčad lige dobila je Rocketse doma, ali i u gostima uredno izgubila od takvih momčadi kao što su Miami i Sacramento)

U Miamiu ni dobra tricaška večer sporednih opcija nije mogla maskirati manjak obrane, ideja i slabašnu igru nositelja. Doduše, povratkom Whitea dobili su nešto obrane na perimetar što se osjetilo protiv Rocketsa gdje je čovjek solidno držao Hardena. Iako za pobjedu više zasluga pripada očajnom izdanju gostiju nego nekoj njihovoj specijalnoj partiji. Iako, kada imaju dovoljno šuta na parketu izgledaju skroz zabavno. Zabili su sve što su trebali i imali utakmicu pod kontrolom od početka do kraja, a koliko se igraju s napadačkim postavama potvrđuje i postava s DeRozanom na četiri dok su tri beka bila White, Forbes i Mills. Suludo, ali Houston nije mogao zabiti ni protiv ove kombinacije.

E, zato su mogli zabiti Kingsi. I to kada god im je trebalo. Defanziva tako ostaje problem kojega ne mogu riješiti, pogotovo ako misle imati dovoljno potentne postave na parketu u završnicama.

16. LAKERS

(3-0, lagan raspored koji im je servirao Wolvese, Kingse i Hawkse iskorišten za popraviti score, ali dojam je i dalje daleko od pozitivnog)

Tjedan je obilježen dramom u završnicama i Chandlerovim učinkom. Čovjek ipak nije za mirovinu, izvukao je od nekuda nekoliko sjajnih šihti koje su bile itekako ključne. Već protiv Wolvesa pomogao je skokom u napadu, prolivši više znoja u ovom nastupu nego sve skupa u prethodne tri sezone u Phoenixu (praktički, tamo se čuvao u idealnim uvjetima, kao u nekakvoj krio komori, samo da bi sada pomogao LeBronu - NBA je zakon). Mučenje protiv Wolvesa pak nije bilo ništa naspram onoga što su sebi priuštili protiv Atlante. Ajde, druga večer back-to-backa, nakon što su dan prije naprašili umorne Kingse dobrom igrom u oba smjera potrošivši stvarno dosta energije, nije lagana, pogotovo LeBronu, ali dobar dio problema kreirali su sami sebi. Uz manjak ideja u napadu koji olako uspori i postane taoc LeBronova driblanja, opet smo gledali i njegove promašaje s linije slobodnih te se postavlja pitanje zašto čovjeka jednostavno ne odmaraju u ovakvim situacijama. Također, zašto i dalje uporno startaju s Ingramom i Kuzmom umjesto da imaju dodatnog beka u postavi? Ajde, ovdje barem nije bilo Ronda u završnici, ali priliku nije dobio ni Ball već je jedini bek bio Hart. Spasio je tako Chandler još impozantnijom partijom nego protiv Wolvesa jer ovdje je ne samo kupio skokove u napadu i tako ih održavao na aparatima, već je imao i cijeli niz krucijalnih reakcija u obrani. Ovako ekspresni povrat ulaganja davno nismo vidjeli.

17. KINGS

(2-2, solidne pobjede protiv Wolvesa i Spursa, očekivani poraz od Raptorsa te donekle iznenađujuće gaženje od strane Lakersa)

U rotaciju se vratio Bogdanović i to je najveći dobitak ovog tjedna. Solidno su se držali protiv Raptorsa, ali nisu zabili dovoljno trica da završnicu učine neizvjesnom, dok su protiv Lakersa na drugoj večeri back-to-backa bili totalno ispuhani. Fox nije mogao upaliti motore, a bez toga nema ni njihove igre. U pobjedama su pak nastavili igrati na solidnoj razini. Wolvese nije bio problem apsolvirati - s jedne strane Bjelica je povukao željan pokazati bivšem klubu za što je sposoban, a s druge Fox i Hield rutinerski su dolazili do poena dok je na drugoj strani Butler sabotirao vlastitu momčad. Treba izdvojiti i nekoliko odličnih defanzivnih reakcija Koufosa na Townsu koje ukazuju na to da Kingsi i na tom dijelu parketa pokazuju popriličnu borbenost u zadnje vrijeme. To je još jedan detalj koji ih izdiže iznad momčadi kao što su Mavsi i Wolvesi koje imaju talenta, ali ne i kemiju.

Uglavnom, sposobnost da tu pozitivnu energiju konačno pretoče i na drugu stranu parketa bila je vidljiva i protiv Spursa. Ovdje se Joerger odlučio za dvije petorke sada kada ima Bogdanovića kao dodatnog kreatora tako da igraju na visokoj razini 48 minuta. Bogdanović može nositi teret kreacije u drugoj postavi tako da se može istrpiti dublja klupa dok god su spremni igrati obranu. Ako će ovo funkcionirati to je velika stvar jer u tom slučaju puno je lakše zadovoljiti sve potrošače, a i ne moraš previše igrati s Bogdanovićem uz Foxa i Hielda, što defanzivno može biti problem protiv najboljih petorki protivnika. Joerger je čak i u završnici izbjegavao previše ih držati na parketu zajedno radi balansa pa je Bogdanović dobio prednost pred Hieldom.

Tu treba paziti da ne dođe do narušavanja postignute kemije. Bogdanović ima bolji skok-šut od Foxa i bolji dribling od Hielda tako da je vjerojatno najspremniji igrati rolu closera u završnici. S druge strane, šteta bi bilo izgubiti Hieldove vještine u takvim trenutcima te će Joerger ubuduće ipak morati žrtvovati nešto obrane da dobije najbolje moguće izdanje u napadu. Ponekad treneri stvarno pretjeruju s mudrovanjem.

18. GRIZZLIES

(2-1, upornost i doza sreće dovoljni za obraniti domaći parket protiv Denvera i Sixersa, dok se manjak talenta u napadu itekako osjetio u posjetu Jazzerima)

Odličnom obranom s preuzimanjem i pravovremenim rotacijama izbacili su napad Denvera iz takta, što ih je držalo u igri do završnice gdje su se opet provukli. U napadu je bio dovoljan Gasol koji je nakon Aytona i Goberta nadigrao i Jokića. A onda je skinuo i skalp Embiidu. I koliko god Gasol igrao solidno, nije sporno kako imaju sreće s rasporedom. Protiv Sixersa su tako dobili u produžetku na račun Conleya i Gasola, ali i činjenice da su gosti igrali drugu večer back-to-backa nakon tradea za Butlera, dakle bez dvije petine startne petorke.

Protiv Jazza su konačno poklekli. Iako su i ovdje usporili utakmicu i pretvorili je u bitku pod obručima, u završnici im je jednostavno nedostajao netko osim Conleya i Gasola tko može donijeti iskru u napadu. Par puta u prethodnim tjednima je iskočio Mack, jednom Temple, ali najčešće nemaju nikoga i pitanje je kako će reagirati sada kada raspored postaje nešto teži.

19. HEAT

(1-3, sredili su Spurse u nizu utakmica doma, ali i samo njih - nakon toga su zaredali porazima od Pacersa, Wizardsa i Sixersa)

Bez Dragića i Wadea u postavi morali su nešto smisliti, a to je bilo gurnuti Ellingtona u startnu rolu i jahati ga u napadu koliko je to moguće. Odmah su razbili goste njegovim otvaranjem iz blokova, a Whiteside u zoni na Aldridgeu i McGruder za vratom DeRozanu pobrinuli su se za ostalo. I dok su protiv Spursa izgledali stvarno dobro čak i ovako sakati, ostatak tjedna bili su jednostavno loši. Nisu imali odgovora na smallball Pacersa, s tim da je puno veći problem bio previše Winslowa u napadu u završnici. Čak ni povratak Dragića u rotaciju nije pomogao da se to maskira te su izgubili čak i od Wizardsa. Dragić nije u formi, to je svakako problem, međutim puno veći problem je to što uporno pokušavaju od Winslowa, Richardsona i McGrudera stvoriti kreatore u napadu što još i može proći kada su okruženi šuterima, ali ne i kada su zajedno na parketu. Jednako bezidejno izgledali su i protiv Sixersa, a podatak da su ova trojica zajedno u akciji u zadnje tri utakmice ostvarila -25 na 100 posjeda sve govori. Spo je dao malo više šanse Johnsonu i Olynyku kako se tjedan kotrljao, reže minute Winslowu iz utakmice u utakmicu, međutim njihovi limiti su očiti. Najgore od svega je što znamo da će Wade jednom kada se vrati u akciju opet biti ključan u završnicama i to ne zato što je ego manijak, već zato što im stvarno jebeno treba.

20. NETS

(2-2, rast nastavljen pobjedama nad Sunsima i Nuggetsima, da bi onda protiv Warriorsa i posebice Wolvesa doživjeli vjerojatni kraj nada za ovu sezonu)

Ozljeda stopala LaVerta zaustavila ih je taman kada su počeli igrati sve bolje i bolje (barem u napadu). Iako su dobre vijesti da LaVert izgleda neće morati na operaciju te da će rehabilitacija biti znatno kraća nego u Haywardovom slučaju, ostati bez najboljeg igrača do iza all-star pauze (ako uopće bude potrebe požurivati ga) Netse vjerojatno košta snova o borbi za playoff. Šteta jer na momente su stvarno znali zaigrati dobru košarku. Riješili su tako Sunse rutinerski, a onda protiv Denvera pokazali koliko dobar posao radi Atkinson. LaVert je cijelu večer secirao obranu Denvera, Allen se sjajno otvarao nakon picka, ali i cutovima po osnovnoj liniji, a i Russell je imao prostora ne samo za šutirati već i doći u reket. Egzekucija u pick igri bezgrešna - ako ne bi došli do poena na obruču ili slobodnih, netko bi se uvijek našao otvoren na trici. Koliko god Denver bio loš u obrani, treba to sve odigrati na ovako visokoj razini pa sve da je u pitanju i trening, tako da su očito bili dobro uigrana momčad. Razigrani i energični još su povratkom Carrolla dobili dodatno tijelo u rotaciju.

I onda sranje. Već protiv Warriorsa izvukli su LaVerta iz igre zbog problema s koljenom, brzo su odustali od borbe, da bi protiv Wolvesa doživjeli spomenuti šok. Šteta, stvarno šteta.

21. PISTONS

(2-1, odradili posao protiv Magica i Hawksa, ali i izgubili bitku za osmu poziciju na Istoku od Hornetsa)

Oradili su posao protiv Magica i Hawksa, s tim da je u obje utakmice posebno dobro izgledala klupa. Uz to se Bullock konačno našao sa šutom, Robinson se solidno snašao u 3&D roli i očito su promjene rotacije malo popravile krvnu sliku. E, pa nisu baš. U utakmici istine protiv Hornetsa izgledali su kao i obično - loše. Griffinova kriminalna partija zasjenila je manjak opcija u oba smjera. S razlogom jer bez njega stvarno tek nemaju ništa.

22. MAVS

(3-1, povoljan raspored pomogao da konačno konkretiziraju talent, sredili su Wizardse, Thunder i Bullse, dok na gostovanju kod Jazza nisu izgledali dobro)

I dalje ne igraju sjajno, ali su barem popravili score. Rešetali su Wizardse, pa su upali u crnu rupu, samo da bi se izvadili u završnici protiv momčadi koja nije imala previše volje igrati. Protiv Jazzera su puno slabije parirali nego u prethodnom susretu, međutim odradili su posao u sljedeće dvije utakmice. Doma su skinuli Thunder koji na gostovanju nije mogao manjak opcija u napadu sakriti energijom - kada su Mavsi krenuli s tricama, stvar je bila gotova. Pomogao je i povratak Harrisa u rotaciju, ne toliko zašto što je Harris prevaga, već zato što sada više ne moraju trpiti Brunsona. Isti recept presudio je i protiv Bullsa - dublja rotacija i puno više šuterskih opcija.

23. WOLVES

(1-2, porazi od Lakersa i Kingsa požurili su upravu da napravi nešto s Butlerom, a nova stara era je igrom slučaja započela pobjedom nad Netsima)

Nakon što su izgubili završnice od Lakersa i Kingsa na račun toga što je Butler igrao kao anti-Butler, dakle od čovjeka koji je do jučer u ovim periodima čupao pobjede postao je čovjek koji lošim potezima sabotira vlastitu momčad, konačno su odlučili pustiti ga i okrenuti novu-staru stranicu. U obje utakmice valjda ne bi ni dogurali do šanse da nije bilo Roseova bombardiranja i povremenih Townsovih bljeskova. Stvarno se momak na momente trudio, samo da bi na kraju gledao veterane kako bez ikakvog rezona ispaljuju projektile i prodaju utakmice.

Ništa, sada ih čeka pronaći novi identitet i tu bi Townsova agresivnost trebala biti temelj, jasno ako je uspije razvući na više od par šihti i posebice ako je uspije prenijeti u zadnju četvrtinu i clutch situacije. Protiv Netsa, koji su odigrali revijalno nakon što su ostali bez LaVerta, bilo je očito da će već povratak Teaguea popraviti neke stvari, međutim, ne nametne li se Towns, vrlo lako bi Rose mogao biti novi Butler u završnicama što nikako nije dobro. Ostaje vidjeti kako su zamislili koristiti Šarića i Covingtona, međutim teško da će njih dvojica značajnije popraviti učinak u defanzivi, a bez iskoraka na tom dijelu parketa snovi o doigravanju ostat će samo snovi.

24. WIZARDS

(2-2, nekako su skrpali dvije pobjede protiv Magica i Heata, dovoljno da ožive nade u doigravanje koje su nakon poraza od Mavsa i Magica bile na nuli)

Katastrofalno su igrali na gostovanjima u Dallasu i Orlandu, upadali su u rupe svaki put kada bi krenule rotacije, da bi se nekako vraćali u igru smallballom koji je u Orlandu zamalo preokrenuo utakmicu. Loša kemija i istovremeno tanak roster nikada nisu dobra kombinacija, međutim da se stvari ipak pomiču na bolje potvrdile su sljedeće dvije utakmice. Brooks je ostavio na parketu Howarda protiv Whitesidea, ali je maknuo iz akcije Portera i Morrisa te dao šansu Greenu i Riversu koji su pomogli srediti kilavi Heat.

A onda je protiv Orlanda opet jahao smallball, s tim da su ovdje izbjegli sabotirati sami sebe u završnici. Porter je totalno gurnut u drugi plan i očito će dobar dio krivnje za loš ulazak u sezonu svaliti na njega. Green je praktički treći čovjek uz Walla i Beala tako da je Morris ovdje do minuta došao kao petica dok je Howard grijao klupu, a umjesto Portera mogu uskočiti i Rivers i Oubre. Nije ovo toliko loša rotacija da se ne bi moglo dogurati do osmog mjesta ako to žele. Jedino je pitanje što s Porterom? Bi li ga Netsi, koji su zaslužni za ugovor koji ima, bili spremni uzeti da nekako ublaže gubitak LaVerta? Sve što trebaju, uz odricanje od dijela budućeg capa, je poslati u suprotnom pravcu ugovore Carrolla i Farieda jer Wizardsima dodatan talent ne treba dok je sve što moraju napraviti preskočiti Detroit ili Miami.

25. MAGIC

(2-2, izgubili od Pistonsa i zamalo dva puta od Wizardsa s kojima su podijelili plijen, iskoristili probleme Knicksa)

Izgledali su podnošljivo do završnice protiv Detroita kada je očit bio manjak čovjeka sposobnog doći od A do B driblingom. Pistonsi su jednostavno manje loši, a i Wizardsi su manje loši, iako ih to nije spriječilo da izgube u Orlandu. Knicksi na drugoj večeri back-to-backa su pukli odmah na startu - Orlando je i bez Gordona već na startu uništio protivnika koji je večer prije zgažen u Torontu, samo da bi niti 24 sata kasnije odigrali kao hrpa amatera.

26. BULLS

(1-2, izvukli se protiv Cavsa, ne i protiv Mavsa, dok u New Orleansu nisu imali izgleda)

LaVine je odigrao dvije loše završnice, pada u formi, što se osjetilo protiv Dallasa, a zamalo i protiv Cavsa. Nažalost, morat će pričekati još neko vrijeme dok mu se netko pridruži jer Parker iz utakmicu u utakmicu potvrđuje da on nije taj.

27. KNICKS

(1-2, dobili Atlantu, ne i Raptorse, dok ih je Orlando osramotio)

S Hardawayom nazad u akciji i Vonlehom na parketu uzeli su utakmicu Hawksima koji nisu ubacili dovoljno trica da bi zaprijetili. I to je bio vrhunac njihovog tjedna obilježenog gaženjem u Torontu i šamaranjem od strane Orlanda. Druga večer back-to-backa nije isprika jer, bez obzira na manjak energije i koncentracije, to da cijelu večer nitko ne može zabiti šut, nitko ne može kreirati ili napasti driblingom Orlando koji samo sjedi u zoni i uzima poklonjene lopte, prvenstveno je dokaz koliko su netalentirana skupina.

28. SUNS

(0-4, protiv Bostona su izgledali pristojno, dok su protiv Netsa, Pelicansa i Thundera pokazali da disfunkcionalnost u ovoj franšizi seže duboko)

Šaltanje Andersona i Warrena u startnoj postavi nastavilo se i protiv Netsa koji su jedva dočekali poklon u vidu najsporije četvorke lige pored kipa zvanog Ayton. S Warrenom nazad u postavi puno bolje su igrali protiv Bostona i šteta je što su prokockali utakmicu u završnici. Booker i Warren su ih nosili cijelu večer i s tim mogu biti zadovoljni, ali ne mogu pronaći pet ljudi s pulsom istovremeno da se postave na glavu. Amaterski pristup opet su pokazali i protiv Pelicansa i Thundera, dvije momčadi koje za razliku od Bostona mogu zabiti dovoljno da se ne dovode u situaciju da im Booker ukrade utakmicu.

29. HAWKS

(0-5, loše partije protiv Hornetsa, Knicksa i Pistonsa, nešto bolje protiv Lakersa i Warriorsa)

Young se nije proslavio u ovom periodu, odigrao je tek dobru partiju protiv Lakersa u utakmici u kojoj su bili najbliži pobjedi. U ostalima je teško nešto napraviti kada nemaš ništa ni u jednom smjeru. Prince barem opet pokazuje znakove života, zabio je svoju kvotu zadnje dvije utakmice, pa ako se poklopi da i Young nešto ubaci onda možda i mogu izdržati do kraja. Ono što njihovog trenera najviše živcira su česti propusti u obrani za koje jednostavno nema laganih rješenja u ovom trenutku u kojem je ionako važnije dati šansu Spellmanu nego jahati Dedmona.

30. CAVS

(1-2, nisu ostavili dojam kako znaju što rade ni protiv Bullsa ni Oklahome bez Westbrooka, ali su zato šokirali Hornetse)

Napravili su to prvenstveno očajnim novim dresovima koji su posveta zločinima '90-ih. Valjda su kombinacijom narančaste totalno izbacili iz ritma Hornetse koji su odmah na startu pukli protiv čvrste obrane i serije trica kojom su ih dočekali. Ubacivali su Cavsi sa svih strana, nabili ekspresno prednost i držali je bez probleme do kraja. Jedan potez Drewa ovdje je definitivno pomogao, a to je igranje dobar dio večeri s Nwabom na četiri. Igranje s Nanceom i Thompsonom kao startnim parom visokih popriličan je problem ovom prilikom maskiran Nanceovim šutom i kilavim pristupom protivnika, što je bilo itekako vidljivo u utakmicama protiv Bullsa i Thundera. Nwaba donosi više opcija i u napadu i u obrani tako da bi ovo trebao postati standard barem do povratka Lovea i Osmana. Ovim je najviše izgubio Žižić koji je solidno igrao kao back-up centar, međutim kako je borbenost najveća kvaliteta i Nanceu, nema smisla gurati ga veći dio večeri na četvorku. Drew zaslužuje dodatne zasluge za ovu promjenu jer je Nwabu gurnuo na četiri u situaciji kada nije mogao računati na Korvera (problemi sa stopalom koji bi možda mogli trajati sve dok mu traže novi klub) - umjesto da svom najborbenijem swingmanu jednostavno da Korverove minute, radije se odlučio za smallball s više Smitha na tri.

Inače, Drew je u ovom periodu dao gomilu minuta Sextonu (Hill je sredio rame i neće ga biti neko vrijeme), ali da se nije odrekao veterana pokazuje povjerenje koje pokazuje Smithu i Thompsonu. S tim da su u clutchu glavni kreatori i dalje Hood i Clarkson, što nikako nije dobro i što je pokazala i utakmica s Bullsima gdje nisu imali rješenja. Međutim, nakon očajnog ulaska u sezonu barem pokazuju znakove profesionalizma. Hawksi, Knicksi, Magic i Bullsi - najebali ste. Možda.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (15) Trackbacks (0)
  1. Pojavila se prica za Fultza da je prosle godine posle Summer League povredio nerv posle pada na motociklu. Ne zna se zasto, ali su tu vest tada svi zataskali. Prica se da je problem sa nervom takav da je izgubio osecaj u sutu i zbog toga je morao menjati mehaniku … @Gee kako vidis razvoj njegove karijere u buducnosti pored ovoliko kritika ? Sjajan je dribler sa loptom u rukama i stvarno dobar atleta … ima li sansi da vrati šut ?

  2. Gdje su zaostali Beal i Wall u odnosu na bekovski tandem iz Portlanda ?
    Ako uzmemo u obzir da je Beal uvjek bio talentovaniji igrac od McColluma,da su defanzivno mnogo kvalitetniji po defaultu Wall i Beal i da su sami po sebi i svojim vjestinama mnogo komplementarniji kako je moguce da ovako smecarski izgledaju na parketu naspram pogotovo pomenutog dvojca ???

  3. @ Nik – nemam pojma što je razlog, znamo samo da momak trenutno igra jako lošu košarku i da je jednostavno u lošoj situaciji. što će biti s njim pitanje je za vidovitog Milana, a za ligu bi svakako bilo najbolje da ga Sixersi spakiraju negdje gdje će moći driblati do mile volje, tipa u Orlando za Gordona.

    http://www.espn.com/nba/tradeMachine?tradeId=y7z8pr33

    pa da vidimo tko će im onda zabit poen s Buterlom, Gordonom i Embiidom. a ako šuterski nikako ne bude išlo ni ove ni iduće godine, dat novi ugovor Simmonsu pa ga trejdat za šutera franšizi kojoj treba prva opcija i u kojoj Ben može nabijat brojke koliko hoće

    @ oprax – neozbiljni su i trener im je idiot

  4. Falk na sajtu je odlucio u statsima maknuti zadnje minute, mozda bi trebalo isto napraviti s nekim momcadima, recimo Sunsi…

    Dobar dojam na utakmici Raptors-Pelici ostavio je Diallo…, ultra pokretan momak, redovno prvi u kontri i kontinuirani sljaker, sad da mu je dodat koji nba basket element bilo bi milina. Detalj s te utakmice, Gentry je ocito riskirao na Ibaki i Siakamu da zatvori vanjske igrace i kornere, pa su ostavljali dosta prostora na wing tricama i ulazima za tu dvojicu..
    Pelici su dobili trejd sa 76ersima oko Holideja, Demps vizionar…

    U Bostonu je Smart popizdio, rekao je da se vise tuku na treningu nego na utakmicama…Hayward je izjavio da nema problema ako ce morati ulaziti s klupe…

    Koliko bi Denver bio bolji da bar znaju balansirati postave. Primjer, Juancho ostaje starter, prva zamjena im bude Barton za Millsapa, nakon toga ide Morris za Murraya, itd… Dobio bi u jednom trenutku prvu petorku koja bi isla na Jokic-Barton-Harris pogon, a drugu bi vodili Murray-Millsap-Lyles ostale minute popune Beasley, Juancho, Craig i Morris… Drvo iz uzgoja Plumerle ostavis za specijalne zadatke i prigode…

    Fun fact; ove sezone su samo Raptorsi-Bucksi-Celticsi moncad di kompletna rotacija sutira trice, doslovno svi igraci prangijaju

  5. Celticsi su jebeno negledljivi. Nadam se da je ovo neki genijalni zločinački plan Brada Stevensa- idemo par mjeseci trenirati mid-range za playoff.

    Pacersi su razočaranje.

    Ingram je za kurac.

    Šarić ide nazad za Tursku iza rookie ugovora ako ne nauči braniti obruč.
    Hezonja ide u Zabok, jebo ga taj dodatni dribling dok stoji otvoren u spot-upu. Više ni prangijat ne zna kako bog zapovijeda.

    Pitanje godine je ima li Kawhi i dalje onu brzinu više viđenu zadnji put u G1 s Warriorsima.

    Eto, nek sam to izbacio iz sebe

  6. Komesario, hejter si Gasola

  7. Da je Melo ulagao u svoje telo kao LeBron, verovatno bi ga cekala duza karijera nego Jamesa , a mozda i korisnija u poznim godinama. Medjutim sada se mnogi “strucnjaci” utrkuju da ga sto kvalitetnije popljuvaju na ovaj ili onaj nacin. Houston ga je iskoristio kao ispusni ventil za svo sranje od kosarke koje su timski igrali od pocetka sezone,a sada se provlaci kroz medije prica i kako je njegov ulazak u kucu slavnih upitan. A kada se zastave spuste i realno svedu racuni u glavi neki bi se trebali zapitati po cemu su na all time listi ispred Mela- Pierce,Iverson,T-Mac ? Sportski pozdrav.

  8. Da Shaq igra u ovo vrijeme,bi li bio onako dominantan?
    Vjerojatno bi bio igrač od 20ak poena,ali bi li bio top 5 centar svih vremena?

  9. @bot123 – Kratko i jasno. Po svemu.

  10. @ lasta – šokiran sam koliko solidno igra oslobođen Fizovih okova

    @ bot123 – Melo u HOF nije upitan (ako uopće gubiš vrijeme na nekoga tko to priča, onda imaš višak vremena), isto tako nije upitno da je beskoristan u ovoj fazi karijere. nema to veze s ulaganjem u tijelo, već jednostavno nije taj tip košarkaša. Iverson je prošao isto, a isto će proći svaki 1 na 5 strijelac kojem je volumen ispred efikasnosti. btw sviđa mi se ova teorija da su ga iskoristili kao žrtveno janje, možda je upravo to Morey i imao na umu kad ga je potpisao. genijalno 🙂

    @ blik – stvarno? pored svega što se događa u ligi, od suludo zabavnih narativa do predivne igre, ti se zamaraš ovakvim stvarima?

  11. @Blik pa bio bi još dominantniji… tko bi ga čuvao? Ekipe su maknule sve teške petice koje su ga mogle usporiti ili mu zasmetati, zamisli što bi radio ekipi poput Jokića, Greena, Ibake, Greek Freeka, Aldrige… to je sve ekipa koja igra 5-icu u današnjoj košarci… to bi bilo super zanimljivo 🙂

  12. Duplirali bi ga, u obrani ukljucivali u svaki pick n roll, s loptom i bez lopte i kombinirano s 100 posjeda na utakmici, nakon 20 minuta bi mu davali umjetno disanje na klupi. Eto kako bi izgledao u danasnjoj ligi.

  13. @gee
    A sta znaci beskoristan u ovoj fazi karijere ? Da je na svakom preuzmanju missmatch u odbrani, da u napadu uzma teske ,ali zato najmanje vredne suteve ?
    Pa on takve stvari radi kroz skoro celu karijeru, samo sto je pre bio malo atleticniji,pa su nedostaci bili manje bitni. Ako je jedan Kevin Love mogao biti defanzivno solidan protiv Stepha i druzine , ne vidim zasto ne bi mogao da opstane Melo na parketu protiv Greena ,Thompsona,Igoudale i Livingstouna i ostalih drugih postava ove lige. I nije on najveci problem, nego nedostatak vizije strucnog staba vecine liga, vise se bave time dal ce Melo narusiti neku hemiju,traziti vecu rolu, itd, umesto da ga stave u neki inteligentniji kontekst , sa smislenijim idejama kako napadackim tako i defanzivnim.

  14. @Gee- Je li ti izgleda kao da je LeBron ušao u sezonu kao 2014/15, fizički ispod 100%. Naravno nije tako loše kao tad, ali vidjelo se do sad da mu je prvi korak malo sporiji i da su mu noge teške, tek protiv Portlanda je sad izgledao eksplozivno i skočno što bi moglo znaciti da cemo od sad ponovo gledati MVP LeBrona u akciji?

  15. @Zoom čovječe pa ne pričamo o Shaq-u iz Phenixa ili onom iz Bostona gledaj njegov prime time a to je Orlando i LA, i ako bi na njegovoj obrani temeljio svoj napad nisi baš gledao puno Shaq-a iz tih dana…


Leave a comment

Trackbacks are disabled.