ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

5Dec/188

WEEK 7 POWER RANKINGS

S više od četvrtine sezone u retrovizoru današnji rankingsi više se baziraju na dugoročnim projekcijama nego na rezultatima zadnjih tjedan-dva. Pitanje trenutka je pak koliko je Istok stvarno loš jer, osim prve četiri ekipe, bi li itko mogao preživjeti pakao na Zapadu?

STILL THE CHAMP

1. WARRIORS

(1-2, porazi od Raptorsa i Pistonsa, pobjeda nad Hawksima)

Kako su Bucksi i Raptorsi počeli padati u formi, nema više potrebe nagrađivati njihov dobar ulazak u sezonu prvim mjestima. Warriorsi su i dalje bez Greena i pristup im je upitan od utakmice do utakmice, ali su i pokazali dovoljno da potvrde kako su i dalje prvi izazivači. Izgubili su u Torontu, istina, međutim bio je to jedan od onih dobrih poraza. Loše su ušli u utakmicu, a onda su našli način kako igrati u oba smjera, pogodili rotaciju i držali priključak uz šansu za pobjedu. Durant je bio briljantan (51 poen, ali i izuzetan all-round doprinos, između ostalog i u čuvanju Leonarda najveći dio večeri), Klay solidan, a Jerebko ključan jer je osim kao dodatna šuterska opcija omogućio da napad nekako diše i dok je Durant bio na klupi agresivnim napadanjem sredine nakon picka (pokazavši tako da će biti spreman biti prevaga kada to najmanje očekujete u jednoj od utakmica doigravanja). Dakle, ne treba neka velika mašta za vizualizirati kako će jednoga dana, kada umjesto Cooka i Iggay u startnoj postavi budu Curry i Draymond, čak i Raptorsi sa svim ovim atletama imati ogroman problem držati priključak s Warriorsima.

Još bolja vijest je povratak Stepha nazad u akciju. Protiv Pistonsa ih je malo izbacio iz ritma u napadu, međutim već protiv Hawksa bili su blizu svoje razine.

FOUR HORSEMEN OF EASTAPOCALYPSE

2. RAPTORS

(2-1, dobili Warriorse i Cavse, ispustili završnicu protiv Nuggetsa)

Dobili su pola Warriorsa u produžetku igrajući valjda na najvišem mogućem nivou (izuzev Lowrya koje je uletio u krizu). Mogu li, pod uvjetom da Lowry bude pravi u eventualnom Finalu (što je popriličan uvjet), biti još bolji jer očito će morati? Pa, prvo što Nurse mora je pronaći barem dva čovjeka koji s loptom mogu napasti obranu, a da se jedan od njih ne preziva Leonard. Kretanje lopte im je sjajno (uvijek su idealno raspoređeni na parketu i uvijek taj dodatni pas stiže na vrijeme do otvorene trice u korneru) i imaju gomilu šutera, međutim Lowry i VanVleet kao da su zaboravili finiširati na obruču i zabiti iz driblinga.

Drugo, izgleda da će morati zaboraviti na Valanciunasa kao člana rotacije jer njega Warriorsi mogu eksploatirati defanzivno kako požele (radili su to čak i bez Duranta na parketu). Siakam i Ibaka su sjajni finišeri - stvarno ne znam da li je ikada postojao čovjek koji trči brže kontre od Siakama (možda Flash da se počne baviti košarkom) - ali tko dribla ako Leonarda udvoje? Lowryev ulazak u sezonu je bio van pameti, isto tako je van pameti ovakav pad, dakle on bi se trebao pronaći negdje u sredini ove dvije krajnosti. VanVleet? Može li momčad s njim u tako bitnoj roli biti izazivač?

I tu ne mislim samo na njega kao kreatora koji trenutno više šteti nego koristi, već i njega kao problem u obrani. Postave s njim i Lowryem mogu proći u regularnoj sezoni, ali u doigravanju, a pogotovo u eventualnom Finalu protiv Warriorsa, nemaju šanse. Nurse ih koristiti zajedno u određenim šihtama dok odmara Leonarda kako bi im otvorio prostor u igri bez lopte u čemu su oba solidni, ali protiv Warriorsa će možda morati više jahati Wrighta. Ni to mi se, uz dužno poštovanje, ne čini kao rješenje.

Uglavnom, pobjedu su upisali, a onda su odmarali Lowrya i sredili Cavse. Kako nije bila u pitanju back-to-back utakmica očito je taj problem s leđima koji se spominje popriličan, što objašnjava Lowryev pad forme. Koji je potvrđen i njegovim novim mizernim nastupom protiv Denvera. Vukao ih je ovdje Leonard skoro do pobjede iako je i sam igrao vjerojatno najslabiju partiju ovog tjedna (energetski gledano), a pobjedu bi i upisali samo da je postojao netko tko može zabiti par napada za redom osim njega. Ili da imaju centra koji može parirati Jokiću u obrani (opet se tako dogodilo da ih protivnička produkcija s petice vuče prema dolje veći dio utakmice).

3. BUCKS

(1-1, odradili posao protiv Bullsa, ne i protiv Knicksa)

Nisu izgledali uvjerljivo u oba susreta, s tim da su protiv Bullsa zabili dovoljno da se provuku. Ne i protiv Knicksa gdje je Budenholzerova rotacija itekako pomogla domaćinima. Imali su utakmicu pod kontrolom do završnice u kojoj trener Bucksa ne samo da nije koristio Lopeza, već je na klupu zakopao i Middletona. Možda je na ovaj način htio poslati poruku veteranima da neće tolerirati loš pristup u obrani, a možda je samo htio na parketu igrače koji su mu se činili korisnijima u momentu jer Middleton je u zadnje vrijeme stvarno pao s formom. Što god bilo, bez Lopezova raspona za tricu i Middletonove sposobnosti kreiranja šuta 1 na 1 njihov napad se pretvorio u mučenje u kojem je Giannisov manjak igre izvan reketa bio itekako vidljiv i problematičan. Dobro, to što su Knicksi istovremeno zabijali sulude šutove za neku je drugu priču, u 9 od 10 utakmica čak bi i loši Bucksi bili dovoljni, ali to i nije poanta. Poanta je da ova momčad zna izgledati itekako ranjivo ako nije u idealnoj formi. I koliko god Giannis bio MVP kandidat, taj njegov nedostatak šuta otvara previše mogućnosti obranama da ga brane, što će biti itekako moguće iskoristiti u doigravanju.

4. CELTICS

(2-0, konačno probuđeni napad sredio Cavse i Wolvese)

Zadnja dva tjedna imaju top 3 napad u ligi tako da možemo ustvrditi kako je najgore prošlo. Hayward u roli s klupe igra puno bolje, a protiv Wolvesa je bio na parketu i u završnici umjesto Morrisa. Uglavnom, u dogledno vrijeme nije teško zamisliti ga nazad kao startera, međutim oko Brownova povratka jednom kada bude spreman bi trebalo ozbiljno promisliti. Smart je šuter manjka, ali je ujedno i čovjek koji ne davi napad uzimanjem loših šutova. U ove tri utakmice kao starter potegao je 6 lopti u prosjeku po susretu, dok ih je Brown uzimao 11. Istovremeno Smart u ovoj roli ima 5 asista po utakmici, dok je Brown imao jedan. Stvar je jednostavna - Smart je pobjednik koji zna da stajanjem u strani u napadu momčad čini boljom (a istovremeno je dovoljno dobar da može pomoći Irvingu i Tatumu igrati više bez lopte i servirati im lakše situacije), dok je Brown mladi igrač koji misli da je rođeni hakler i da treba pucati svaki put kada mu lopta završi u rukama. To je moglo proći lani u playoffu kada Celticsi nisu imali bolje opcije, ali danas je takav pristup problem i Brown će ga morati mijenjati. Ili tražiti sredinu u kojoj će možda moći postati nešto više od 3&D igrača zadatka.

5. SIXERS

(3-0, razbili Knickse i Wizardse, sredili i Grizlije)

Nakon mučenja u prvim utakmicama s Butlerom konačno su potvrdili potencijali dobivši Knickse i Wizardse s ukupno 51 poen razlike. E tako se nabija koš-razlika. Odradili su posao i protiv Memphisa (Embiid je vratio Gasolu za prethodni poraz) potvrdivši da imaju dovoljno opcija. Muscala solidan umjesto Chandlera koji je opet načet, ali ono što je bitnije je način na koji su Simmons i Embiid hranili Butlera i Redicka i tako kažnjavali standardnu agresivnost Grizlija na lopti.

WILD WILD WEST

6. CLIPPERS

(3-1, odradili posao protiv Sunsa, zatim i protiv Kingsa, konačno izgubili jednu završnicu od Dallasa, samo da bi već protiv Pelicansa uzeli utakmicu u novoj drami)

Lakoća kojom su odradili posao protiv Sunsa i Kingsa ono je što sugerira da su playoff momčad jer ovakve utakmice moraš dobivati ako misliš među 8. A bio je ovo gadan tjedan jer su imali dva back-to-backa zakazana. I oba puta su dobili. I dok se protiv Kingsa to moglo očekivati jer su u očitom padu i teško mogu držati priključak na ovakvom Zapadu, dobiti Pelicanse u njihovoj dvorani nije lako. Bez obzira što su Pelicansi isto igrali drugu večer back-to-backa i što su opet imali niz problema s ljudstvom, od izostanka Mirotića do Randleovih problema s penalima, utakmicu treba igrati 48 minuta. A imali su šansu upisati i 4-0 jer su igrali protiv Mavsa bez Dončića, ali su ovaj put zakazali u clutchu.

Uglavnom, nisu druga najbolja momčad na Zapadu, to sigurno. Kad-tad će se im okrenuti sreća i umjesto da koriste probleme drugih imat će svoje (udarna rotacija im je na raspolaganju cijelu sezonu, a znamo da će Gallo u jednom trenutku ispasti iz nje, što će biti problem jer upravo preko njega kreiraju najveći broj mismatcheva), ali da imaju za ući među 8 dok god ne ulete u katastrofičnu seriju ozljeda, imaju. Realno, u vakumu su bolja košarkaška družina od Spursa, a možda i Lakersa i Blazersa. A to dodatno komplicira rasplet u ovoj ludoj konferenciji.

7. NUGGETS

(2-0, ne pretjerano uvjerljive pobjede protiv Blazersa i Raptorsa, ali uz solidnu igru)

Ukupno 4 poena plusa u dvije večeri, ali u te dvije večeri su u obje utakmice veći dio od 48 minuta bili ti koji diktiraju tempo. Smanjili su agresivnost u obrani i nakon što su bili kriminalni sada su opet solidni na toj strani parketa. Umjesto udvajanja radije preuzimaju, umjesto izvlačenja Jokića iz reketa radije ga drže parkiranog pod košem. Naravno, u oba susreta prednost koju su imali počela se topiti kada bi protivnik našao načina zabiti im koristeći taj prostor na poludistanci (Blazersi su to radili toliko uspješno da je Malone opet nepotrebno vraćao Plumleea na parket u završnici što stvarno iritira), ali nešto moraš dati, a ovo je svakako bolje rješenje nego držati reket širom otvorenim kao što su radili čak i u onom periodu na početku sezone kada su imali uspješnu obranu na račun presinga.

Ono najvažnije je da uz obranu imaju i dovoljno rješenja u napadu. A za oboje je itekako bitna duboka rotacija - nakon ovoliko utakmica više nema sumnje da Nuggetsi imaju sjajnu klupu. Hernangomez je odlično zakrpao problem startnog krila jer osim šuterski pomaže i fizikalijama tako da je idealan 3&D igrač. Također, Morrisova solidna igra je ogroman plus jer im daje mogućnost igranja s pick & roll playmakerom kakav im nedostaje na rosteru. Tako u određenim matchupovima kao protiv Blazersa gdje im nije nužno potrebna Hernangomezova veličina na poziciji mogu staviti Harrisa na tri, Murraya na dva i dati Morrisu i Jokiću da ih razigravaju. Ta postava nije ništa gore od one koja je trebala dobiti najviše minuta s Bartonom, dapače, a to je ogroman plus.

I onda se još dogodi da Harris ne može igrati kao protiv Toronta, a da Beasley mrtvo-hladno uzme te minute i odradi solidnu 3&D rolu. Ovdje je i Jokić nakon dugo vremena odradio briljantnu napadačku partiju koristeći probleme Toronta na centarskim pozicijama, međutim ključno je to da od njega ne moraju nužno svaku večer dobiti MVP partiju. Dok imaju ovoliko solidnih igrača i dvije petorke sposobne napraviti razliku, povremene eksplozije udarnih opcija su dobrodošao bonus. Ono ključno je ne padati u rupe tijekom 43 minute kako bi u onih zadnjih 5 uspio lakše zabiti više nego što primiš.

8. THUNDER

(3-0, odradili posao protiv Cavsa i Hawksa na visokoj razini, a onda lakoćom dobili i Pistonse)

Dave obranom, što je očekivano, ali i dobrim dijelom vezano uz činjenicu da su do sada imali najlakši raspored na Zapadu. Igrali u čak 7 od 22 utakmice protiv ovih momčadi koje imaju manje od 9 pobjeda trenutno plus još 6 protiv Kingsa, Wizardsa, Mavsa i Hornetsa. A možemo u ovu kaljužu slobodno dodati i Pistonse. Tako da bi više od dobre koš-razlike i učinkovite obrane mogao brinuti ispodprosječan napadački učinak čak i na ovakvom rasporedu. Opet, za playoff se ne trebaju brinuti jer su sa Schroederom izgleda dobili ono što su tražili, a to je da mogu preživjeti i bez Westbrooka na parketu.

9. ROCKETS

(2-2, poraz od Mavsa bez Paula, a onda lagano kompletiranje rotacije uz gaženje Spursa i Bullsa, samo da bi opet kiksali protiv aktivnih Wolvesa)

Izgledali su dobro protiv Dallasa do prve zamjene - čim su razdvojili startnu petorku raspala im se obrana. A izlaskom Hardena iz igre raspao se i napad tako da je očito kako ova jednadžba D'Antonia po kojoj će sve biti u rukama dvojice playmakera ne funkcionira ako je jedan izvan akcije. Uglavnom, imaju nevjerojatnih 1-7 u utakmicama u kojima nisu imali na raspolaganju oba udarna beka i iako je logično očekivati da će imati problema u takvom kontekstu, opet je teško bilo zamisliti da će izgledati ovako očajno. Mislim, i Paul i Harden su u karijeri igrali dovoljno utakmica u kojima su bili jedine rasne opcije i prolazili su solidno, što je i obilježje all-star klase i franšiznog talenta. Okružiš ga s hrpom prosječnih i možeš dobiti više od 50% utakmica.

Rocketsi to očito ne mogu, a tu dolazimo do nedostatka dubine, odnosno manjka treće opcije. I dok smo Arizin odlazak već odavno opjevali, on nije najveći problem. Gordonov efektivni šut od 46% nije dovoljan za preživjeti periode bez Hardena ili Paula, to je ključan detalj, a očito nije idealna druga opcija ni s jednim od njih u akciji. Pogotovo u sezoni u kojoj Paul nikako ne uspijeva uhvatiti ritam zbog stalnih problema s ozljedicama. Problem je i što nemaju opcije na visokim pozicijama jer lani su barem mogli na parket poslati Nenea ili Andersona kada bi Capela sjeo na klupu.

Opet, čak i kada sve ovo uzmemo u obzir, ostaje onaj ključni detalj, a taj je da su Rocketsi čak i kada su kompletni i s najboljom postavom - u minusu. Njihova startna petorka nije toliko dobra da napravi razliku i ono gdje rade iskorak su rezervne postave. Jer, ako imaš takvog kreatora na parketu protiv drugih postava, a Rocketsima je ideal imati ga 48 minuta, okruženog finišerom na petici i trojicom šutera od kojih dvojica mogu igrati obranu, to je sjajno. Kada bi još mogli nekako funkcionirati i kada su Paul i Harden zajedno, možda bi opet bili druga momčad konferencije.

Samo, svi ovi problemi koje smo naveli izuzev centarske dubine vezani su za napad. Kako to objašnjava obranu Rocketsa? Pa, u ovoj istoj utakmici s Mavsima moglo se vidjeti kako su već tijekom prve četvrtine odustali od aktivnog branjenja te su samo stajali uokolo. Preuzimanje ima smisla ako agresivno ideš na loptu, međutim Rocketsi ostaju previše u zoni, previše su pasivni, tako da protivnici i dalje dobivaju sve one lake šutove kojih ne bi trebalo biti jer je netko uvijek na lopti. Problem je isključivo u pristupu jer kada se nekoga pretrči 1 na 1, što je relativno lako napraviti protiv ovakve vanjske linije, pomoć ne postoji. Ne samo pomoć pomagaču, već ona osnovna bazična rotacija koju bi netko trebao odraditi da malo zgusne sredinu.

Zašto je tomu tako? Možda je stvar u voljnom momentu koji će se popraviti kako sezona bude odmicala. Možda je stvar u tome da D'Antoni ne vodi računa o ovom dijelu parketa pa igrači znaju da se mogu izvući izbjegavanjem odgovorne igre. Možda je stvar u tome što Tucker i Capela ne žele protratiti energiju ispravljajući propuste Hardena i Paula. A možda je stvar u tome što D'Antoni, da bi nekako izvukao učinkovit napad, cijedi previše minuta iz igrača kao što su Capela i Tucker te ovi jednostavno ne mogu igrati obranu na visokoj razini.

Capela igra 7 minuta više nego lani u prosjeku, Tucker 8. To je popriličan skok koji povlači i veću odgovornost, a da nitko ne pita te igrače mogu li oni igrati istim intenzitetom usprkos tom povećanju minutaže od preko 30%. Što nas opet dovodi do dubine. Mislim, kada ti šesti igrač preko noći postane izvjesni House koji je do jučer bio na ulici, što dalje treba reći. D'Antoni bi ubio za Harrisa, kamoli Bareu, tako da je pitanje kako mu Morey nije tako nešto mogao pronaći jer nije da se radi o tipu igrača kakvih nema uokolo.

Uglavnom, s Paulom nazad u akciji dobili su Spurse i Bullse, vratio se i Nene pa su stvari na tren izgledale solidno, a onda su nadigrani od Minnesote. Covington je uštopao Paula tako da opet nisu mogli zabiti dovoljno, a braniti je uvijek izazov s ovakvim rosterom i ovakvim pristupom. Mislim, ako su Wolvesi koji se grčevito bore za osmo mjesto u stanju te dobiti, o kakvom tu plafonu pričamo? Što ako su Rocketsi opet samo momčad za 45 pobjeda kakvi su bili prije lanjske eksplozije?

10. LAKERS

(3-0, upisali pobjede nad Pacersima, Mavsima i Sunsima)

Score zvuči odlično, iskoristili su povoljan raspored, međutim dojam je i dalje loš, pogotovo u napadu. Ako ništa drugo, mogli su se osloniti na obranu, a povratak Harta u formu opet im je donio nešto dodatne energije koja im je bila itekako potrebna obzirom da su protiv Mavsa i Sunsa odmah na startu upali u minus. Postava u kojoj je James s rezervama (Hart, Chandler, KCP) radila je razliku u svim ovim utakmicama, a Kuzma je bio posebice agresivan u nastojanjima da se nametne kao druga opcija. Uglavnom, James je opet morao raditi prekovremeno da osigura pobjedu protiv Pacersa koji su igrali bez Oladipa. Protiv Dallasa na drugoj večeri back-to-backa nisu mogli računati na previše minuta za LeBrona, ali  njegova efikasna partija, klupa i dobra obrana te najgora partija Dončića ove sezone bili su previše za Mavse.

11. JAZZ

(3-1, pobjede nad Netsima, Hornetsima i Spursima, poraz od Heata)

Da im je upao poneki skok-šut u završnici protiv Miamia imali bi 4-0 i potvrdu da je najgore iza njih. Međutim, nije ni ovo loše, nešto povoljniji raspored je iskorišten za popraviti score, ali i dojam. Iako Snyder tvrdoglavo ostaje vjeran igri s dva visoka, sve više minuta dobivaju smallball postave te je kombinacija s Inglesom na četiri i O'Nealeom umjesto Crowdera razbila Netse. Dovođenjem Korvera pak već su protiv Hornetsa imali dodatnu šutersku opciju i to se odmah vidjelo. Iako odlazak Burkea znači da imaju još manje playmakera te sad moraju računati i na Netoa, ideja je očito što više okružiti Rubia ili Mitchella (koji je praktički back-up play dok Rubio odmara) sa što više meta kojima mogu baciti povratnu. Crowder i Korver su tako već u prvom susretu zajedno profitirali od dodatnog prostora te su ubaciti Hornetsima 10 trica.

Tako uspješni nisu bili protiv Heata, međutim nisu bili ni očajni kakvi su znali biti i na trećem gostovanju za redom imali su šansu dobiti utakmicu samo da je Mitchell bio nešto efikasniji. Sve promašaje su pak naplatili povratkom doma gdje su natamburali jadne Spurse najboljom šuterskom partijom sezone.

12. PELICANS

(2-2, uvjerljive pobjede protiv Wizardsa i Hornetsa, nespretni porazi od Heata i Clippersa)

Momčad koju je uz Houston najteže pročitati. Koliko su ovi porazi stvar neke ozbiljnije problematike od toga da nemaju sreće s ozljedama, rasporedom i prije svega dubinom? Gentry je na startu tjedna odustao od Johnsona kao startera i vratio se igri s dva beka, dodavši u petorku Fraziera na playa kako bi malo olakšao život Holidayu. Upalilo je to protiv Wizardsa, ali već protiv Heata nije. Upali su u rupu čim su počeli rotirati jer na klupi, kako trenutno stvari stoje, doslovno imaju jednog NBA igrača, a naknadno se nije bilo lako izvući. Doduše, zamalo im je to pošlo za rukom, ali kada izgubiš s 5 razlike utakmicu u kojoj si u onih 7 minuta u kojima je Davis odmarao ostvario -14, očekivati pobjedu nije realno.

Ajde, barem se Davis vratio u formu šuterski pa protiv Hornetsa nisu imali problema usprkos ozljedi Moorea, a onda je uslijedio novi kiks protiv Clippersa. Od kojih nije sramota izgubiti, ali kada si domaćin protiv direktnog konkurenta i taj je konkurent na drugoj večeri back-to-backa, tu jednostavno moraš upisati W. Kad ono, opet slična priča. Prije utakmice ostali su bez Mirotića što je dodatno smanjilo broj korisnih tijela, a Moore, iako nazad u akciji, očito nije bio spreman igrati. Čim su krenule rotacije, počeli su zaostajati, samo da bi opet u završnici imali šansu. Koju nisu uspjeli iskoristiti jer su usput ostali bez Randlea koji se u utakmici života nakrcao penalima. Imaš tako s jedne strane Clipperse koji imaju više konkretnih postava koje mogu poslati na parket u clutchu, a s druge imaš Holidaya i Davisa okružene Dariusom Millerom, Solomonom Hillom i Wesleyom Johnsonom. I onda reci da Stern nije bio u pravu kada je nazvao Dempsa nesposobnim.

13. BLAZERS

(1-3, očiti pad forme potvrdili porazi od Denvera, Spursa i Mavsa, pa čak i pobjeda protiv Orlanda)

Da bi se provukli protiv upornog Magica trebala im je sjajna partija Lillarda (10 trica), međutim ništa slično nije im moglo pomoći protiv Denvera, Spursa i Dallasa. Protiv ovih prvih su se još nekako i vratili u utakmicu i dali si šansu u završnici gdje je McCollum promašio zicer za pobjedu nakon što je prije toga zabio hrpu težih šutova. Međutim, da su i pobijedili to ne bi promijenilo činjenicu kako sve teže mogu izgurati 48 minuta s ovakvim rosterom. Klupa im je sada odjednom katastrofalna i ne pomaže još ni ostavljanje Lillarda i McColluma na parketu.

Ostati u utakmici je problem, posebice naglašen kada ne mogu računati ni na Nurkića kao što je bio slučaj protiv Spursa koji su sa smallballom limitirali njegov učinak, ali i boravak na parketu. Sve veći teret je tako na dvojici bekova koje dodatno opterećenje u napadu čini još većim problemom u obrani, obrani koja je u zadnja dva tjedna jedna od dvije najgore u ligi. Koja je gora? Ona Spursa, a upravo poraz od San Antonia, koji najveći dio vremena ne izgleda kao playoff kandidat, opasno narušava kandidaturu Portlanda za plasmanom među 8.

Zadnja potvrda da su na putu prema dolje stigla je protiv Dallasa gdje su rezerve upale u -19 rupu (u 4 minute tijekom kojih na parketu nije bilo ni jednog od dva startna beka, Mavsi su napravili +8).

14. GRIZZLIES

(1-2, pobjeda protiv Netsa nakon dva produžetka, porazi od Raptorsa i Sixersa)

Raptorse nisu mogli braniti, protiv Sixersa nisu mogli zabiti, tu je sve jasno. Ono što nije dobro je da im je protiv Netsa trebala utakmica života Jacksona i utakmica sezone Conleya da prežive. To nije receptura za ostati među 8, pogotovo obzirom na sve ove momčadi koje im pušu za vratom.

15. WOLVES

(2-1, razmontirali Spurse, nadigrali Rocketse i uvjerljivo izgubili od Bostona)

Da su iznad Spursa to više nije tajna, beskrvna igra u obrani San Antonia nije dovoljna za momčad koja ima opcija i pod košem i na perimetru. Ono što ih trenutno razlikuje u pokušaju držanja priključka u lovu na doigravanje je obrana koju od dolaska Covingtona igraju u Minnesoti. I koja je svoju kulminaciju doživjela načinom na koji je Covington isključio Paula iz utakmice i na pick & rollu i u spot-upu. Za ostalo se pobrinuo Towns i - Thibs. Čovjek praktički koristi tri postave, ali s 9 ljudi i teško je reći da ikoga pretjerano gazi. Osim Covingtona, novog ljubimca, koji je praktički jedini starter koji ostaje s rezervama u trećoj postavi (drugu koja ima A i B verziju čine Towns i Wiggins s tri rezerve, odnosno Towns, Wiggins i Teague s dvije).

Boston je možda previše čak i za ovakve Wolvese, ali pravo je pitanje postoji li trenutno razlika između Wolvesa i ovih momčadi iznad. Jedno je gotovo sigurno - ovakva Minnesota bi bila playoff momčad na Istoku.

16. MAVS

(2-1, razbili Rocketse, bez Dončića nadigrali Clipperse u clutchu, jedini poraz protiv Lakersa)

Bez problema su nakrcali Rocketse - ni starteri nisu imali težak posao trpati protiv obrane koja se ne trudi, a kad su se na parketu našli Barea i Harris protiv postava bez Hardena, bolje da ne pričamo što se događalo. S ovoliko raspoloženih igrača sposobnih šutirati praktički su odradili posao protiv momčadi koja iznova i iznova prolazi kroz fazu traženja smisla postojanja.

Protiv Lakersa pak nisu bili ni približno ovako razigrani, dobrim dijelom zbog loše partije Dončića koji je zbog problema s kukom propustio utakmicu s Clippersima. Koju su pak Mavsi izvukli na račun obrane u završnici. Klupa, koja se protiv Lakersa nije iskazala, ovdje je opet bila na razini predvođena sjajnim Bareom koji je i u završnici mijenjao Dončića kao primarni kreator. Pokazali su tu dovoljno veteranske kvalitete i stvarno nema razloga da ne budu momčad slična Clippersima obzirom na količinu solidnih veterana koju imaju.

Uostalom, da velike razlike između druge i četrnaeste momčadi na Zapadu trenutno nema potvrdili su i protiv Blazersa koje su rutinski savladali. S Dončićem nazad u rotaciji napad je štimao bez problema, a dubina rotacije bila je previše za protivnika koji trenutno ne izgleda kao momčad već više poligon za napucavanje dva beka.

17. KINGS

(2-1, dobili Pacerse bez Oladipa i Sunse bez Bookera, zatrpani od strane Clippersa)

Iako trenutno imaju deveti score na Zapadu, razina igre u zadnje vrijeme im je značajno opala. Problem je što ne mogu ništa braniti tako da protiv Clippersa nisu ni bili u utakmici. Mogu zabiti i igraju svoju igru, međutim kako Fox pada s postotcima, tako im ni tranzicija više nije onako ubojita, odnosno nije dovoljno ubojita. Protiv Pacersa su igrali smallball s četiri beka u završnici ne bi li nekako izmislili dovoljno poena, samo teško je da rješenje za obrambene probleme kada posložiš na bokove Hielda, Bogdanovića i Shumperta. Obrana im nije valjala, napad sve teže drži korak s konkurencijom, a tu su i uvijek zanimljive tenzije u upravi tako da je izgleda priča o Kingsima kao playoff momčadi došla kraju. Konkurencija je previše brutalna, ali jedna stvar ih može tješiti - napravili su iskorak na parketu i ovakvi kakvi jesu vjerojatno bi bili među 8 na Istoku i u travnju.

18. SPURS

(1-3, zgaženi od Wolvesa, Rocketsa i Jazza, dobili Blazerse)

Način na koji su izgubili od tri direktna konkurenta jasno sugerira da ovaj roster nema velikih izgleda dočekati kraj regularnog dijela kao top 8 momčad. Obrana je daleko najgora u ligi, a napad nije ni približno efikasan koliko bi trebao biti da ih drži na razini potrebnoj za skupiti dovoljan broj pobjeda. Sezona je još duga i možda ovo mogu okrenuti, međutim Pop do sada nije pokazao previše lucidnosti u podjeli minuta, a i ovaj roster jednostavno nije dobar. Uglavnom, nakon što su izgubili s 39 razlike od Minnesote, odnosno s 31 od Houstona, iznenadili su Portland koji trenutno ne igra puno bolje i koji je defanzivno jednako kriminalan. Tu se vidjelo da imaju dobar napad (iako i dalje pucaju premalo trica ovdje su ih zabili 11 od 15) i da očito mogu igra aktivnije barem u svojoj dvorani. Pop je konačno opet dao šansu Bertansu kao starteru odustavši od Cunninghama (ovaj ni približno ne može pomoći obrani koliko Bertans može pomoći napadu), a LMA i DeRozan su opet imali puls protiv šuplje obrane. Međutim, da laganog rješenja nema potvrdila je već utakmica protiv Jazza gdje su opet izgubili suludom razlikom od 34 poena. Da se ovo događa nekom drugom treneru, već bi se šuškalo o otkazu, a mi možemo barem pričati o tome kako je Pop nažalost zakasnio s odlaskom u mirovinu. Da ga je liga koju je pomogao stvoriti ovakvu kakva je već ostavila u prašini moglo se zaključiti po tome kako se odnosio prema Leonardu, a danas je to načinom kako igraju Spursi već poprilično očito.

MIDDLING EAST

19. PACERS

(1-2, dobili Bullse, izgubili od Lakersa i Kingsa)

Životarenje bez Oladipa se nastavlja. Zabiti je ogroman problem, posebice u završnicama, što je i razlog zašto su upisali poraze od Lakersa i Kingsa u utakmicama u kojima su ostali u igri zahvaljujući obrani. Problem closera na jednu večer riješio je Collison protiv Bullsa, a kako Oladipo još nije blizu povratku dobro će im doći mekši tjedan koji slijedi (igraju doma s Kingsima i Wizardsima, gostuju u Orlandu). Opet, bez Dipa ni u jednoj od ovih utakmica nisu favoriti i to jasno govori da su ipak bliži ovoj donjoj skupini na Istoku nego momčadima u top 4.

20. PISTONS

(2-1, pobjede protiv Bullsa i Warriorsa, poraz od Thundera)

Razmontirali su Bullse i dobili Warriorse borbenim izdanjima protiv protivnika koji nisu imali volje rudariti u reketu i parirati energijom. A onda su protiv Thundera, naletjevši na momčad voljnu uzvratiti silom, pokazali ono drugo lice. Lice momčadi koja ne može ubaciti skok-šut i koja nije u stanju zavrtiti poštenu akciju po nekoliko posjeda zaredom.

21. HORNETS

(1-2, pobjeda protiv Hawsa, porazi od Pelicansa i Jazza)

Nisu dozvolili novo iznenađenje od Hawksa, međutim način na koji su ih Pelicansi i Jazz sredili na njihovom parketu jasno poručuje da nisu u formi. Poharale su ih ozljede te su ostali bez Zellera protiv Jazza, onda i Williamsa protiv Pelicansa, a i Kembu je usporio gležanj.

22. MAGIC

(2-1, pobjede protiv Heata i Sunsa, poraz od Blazersa)

Da li je ovo momčad jednako dobra kao Hornetsi i Pistonsi? Ili ako hoćete jednako loša? Jer, na stranu problemi s bekovima, ako Fournier ili Ross tu i tamo nešto zabiju iz vana kao podrška Vučeviću, onda očito mogu skupiti dovoljno pobjeda. Toga je svjestan i Clifford koji je potpuno u stranu gurnuo razvoj mladih tako da je Simmons izgleda definitivno postao standard na boku uz Fourniera. Upravo je dobra igra potonjeg uz standardno sjajan učinak Vučevića zamalo bila dovoljna protiv Blazersa (možda bi i dobili da su imali Gordona na raspolaganju). Kompletni su pak bez problema sredili Sunse (koji su doduše igrali bez Bookera i Warrena) te Heat. Istina, Miami bez Dragića nije neko mjerilo, ali lakoća kojom su Vučević i Gordon napravili razliku čim im se priključio Ross je impozantna.

23. HEAT

(2-1, provukli su se protiv Pelicansa i Jazza, ne i protiv Orlanda)

Iskoristili su umor gostiju i iščupali dvije guste završnice igrajući čvrstu obranu tijekom 48 minuta. Ta gomila tijela možda nije previše talentirana, ali su barem aktivni. Međutim, to već protiv Orlanda nije bilo dovoljno jer s ovakvim napadom bez kreacije i bez šuta nema te obrane koja vas može izvući. Jedina nada za Heat tako je čekati i nadati se da će se možda raspasti netko od terceta Detroit-Charlotte-Orlando. Što je itekako realna nada. Stoga, Riley može još malo pričekati prije nego uzme Popa pod ruku pa pravac balote i bevanda.

24. WIZARDS

(2-2, porazi od Pelicansa i Sixersa, pobjede protiv Netsa i Knicksa)

Nažalost, još uvijek se drže u igri za doigravanje na račun povremene pobjede i loše konferencije. Netsi na drugoj večeri back-to-backa nisu mogli pratiti Walla, Beala i Morrisa koji sada već po defaultu većinu minuta igra kao stretch petica. Odustali su od Mahinmia, Howarda neće biti neko vrijeme, tako da se krpaju s od Lakersa odbačenim Bryantom i Kieffom. U ovoj utakmici nije bilo ni Greena, stoga je Brooks iznenadio ubacivanjem Satoranskog u startnu petorku umjesto očekivanog Oubrea. Dobili su tako nešto lepršavosti u napadu i sa startnom postavom koja je do sada bila popriličan problem, dok s klupe imaju dovoljno opcija. Barem za dobiti ovakve protivnike. Uglavnom, teško je reći koliko ovi novi iskoraci znače pozitivnoga u široj slici obzirom da su protiv Knicksa u pitanje doveli dobivenu utakmicu iz istog onog razloga zbog kojega i jesu u ovakvim govnima - umjesto da igraju košarku Wall se igrao šerifa.

GONE BABY GONE

25. KNICKS

(1-2, razbili ih Sixersi, iznenadili Buckse, ali ne i Wizardse)

Protiv Milwaukeea su bili na putu ka porazu, a onda je krenuo Mudiay show. Čovjek koji do jučer nije mogao zabiti skok-šut s poludistace zabijao je trice iz svlačionice, ali ključno je što su on i Vonleh vukli momčad energijom i u obrani, ne samo poenima, čime su dodatno zasjenili Buckse. Još važnije - Knox je igrao bitne minute nakon dugo vremena. Uglavnom, Knicksi su zanimljiva priča s ovim rosterom, dobar primjer re-drafta s Vonlehom (9. pick), Mudiayom (7. pick) i Hezom (5. pick), donekle i Burkeom (9. pick) koji je ipak 3 godine stariji, kao i dobar primjer kako pronaći vrijednost u igračima poput Dotsona i Triera, pa i Robinsona s kojim se malo tko htio kockati. Da u ovoj ergeli prosječnosti izvuku par članova buduće rotacije, sezona će biti uspjeh. Fiz tako, svim rošadama usprkos, radi posao za koji je doveden, razvija igrače.

26. NETS

(0-4, porazi od Jazza, Memphisa, Wizardsa i Cavsa)

Sedam poraza u nizu definitivno su za njih zaključili ovu sezonu. Nemaju prvu opciju i raspadaju se u clutchu, što je problem obzirom da su 7 od zadnjih 8 utakmica igrali u takvim uvjetima. Međutim, manjak talenta tu postaje očit i bez LeVerta ga nije moguće maskirati. Tako su ih u završnici razbili Jazzeri, dok su protiv Cavsa stigli minus samo da bi ostali kratki. Izdržali su 58 minuta protiv Memphisa, ali nisu znali uzeti utakmicu, samo da bi bili potpuno prazni sutradan protiv Wizardsa.

27. SUNS

(0-3, porazi od Clippersa, Magica i Lakersa)

Em igraju u paklenoj konferenciji, em nemaju sreće. Clippersima nisu dorasli, ali Orlando i Kingse doma bi možda i dobili da su igrali s Warrenom i Bookerom. Booker je bio u akciji već protiv Lakersa, samo da bi obnovio ozljedu zadnje lože zbog koje ga neće biti barem idući tjedan, a vjerojatno i duže.

28. HAWKS

(0-3, porazi od Hornetsa, Thundera i Warriorsa)

Načeti Lin i Len koštali su ih boljeg otpora protiv Hornetsa, a na cca mjesec dana su ostali i bez Princea tako da se barem ne moraju bojati da će neplanirano dobiti poneku utakmicu.

29. CAVS

(1-3, porazi od Thundera, Celticsa i Raptorsa, pobjeda nad Netsima)

Nisu baš imali sreće s rasporedom, ali su se barem provukli protiv Netsa. Napravili su razliku koja će se kasnije pokazati ključnom upravo s Burksom na parketu tako da sada imaju još jednog combo beka koji može bljesnuti jednom u dva tjedna.

30. BULLS

(0-4, porazi od Bucksa, Pistonsa, Rocketsa i Pacersa)

Nakon desetog poraza u 11 utakmica Hoiberg dobio otkaz. Potpuno nebitna informacija jer tip je ionako bio tu dok ne pronađu NBA trenera. Bitna informacija je da su konačno dobili Markkanena nazad.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (8) Trackbacks (0)
  1. Kako ti se cini ovo šetanje chris paula u napadu rocketsa, zadnje utakmice bar po meni neprepoznatljiv, lik bježi od lopte.
    Misliš da je možda neka povreda ili nešto drugo ili kakav je tvoj dojam o njemu, gdje je onaj stari Paul

  2. @ dragi – izuzev ove zadnje utakmice gdje ga je Covington odsjekao, nisam primjetio ništa što bi odskakalo od standarda, potrošnja mu je otprilika ista kao i lani. problem je efikasnost, što se opet može vezat uz ozljede jer nije pošteno stigao uhvatit ritam. a ne treba zaboravit da čovjek ima 34 godina i preko 35 000 odigranih minuta u NBA karijeri i da možda više nikad neće moć finiširat u sredini osim u tranziciji ili zabijat 4 trice preko ruke po utakmici

  3. Ovim tempom i povremenim ozljedama davisa, mogućnost da pelicansi ne uhvate play off je sve veća,a i ako uhvate play off,u najboljem slučaju su 6,i tu je velika mogućnost za izlijetanje u prvoj rundi., I onda se postavlja pitanje je li vrijeme za graditi ispočetka. Ja mislim dok god su i rubna PO ekipa da davisa neće trejdati,jer NBA je prije svega biznis i dok god borba za PO puni dvoranu i Davis prodaje dresove gazda neće dozvoliti da se ova jezgra raspane.
    I tu leži problem kod nekih franšiza,dok se računi pune, ambicije padaju,a kako NBA postiže sve veću zaradu u budućnosti će se to Još više osjetiti

  4. Da li Dallas ima najbolju klupu?
    Da li ce Jaren Jackson Junior u roku od godinu dana postati bolji od Townsa?
    Da li bi Malik Beasley mogao biti minimum dobar kao Harris napadacki i cak bolji defanzivno, kad bi delili minute lapo lapo?

  5. @ House – isto tako je moguće da Pelicansi završe kao sedmi i onda skinu drugog nositelja ako im se poklopi da jezgra bude zdrava, pa onda prođu i u Finale.

    @ komšija – oni i Denver su na vrhu po svim pokazateljima. možda, pogotovo ako Towns ne pokaže defanzivnu konstantu. ne, Harris ima tu sposobnost kreiranja s loptom i za sebe i druge koja ga diže razinu iznad, Beasley se pak treba potvrdit prvo kao dual threat da bi mogli uopće razmišljat može li biti triple

  6. Gee mislis li da bi Beal dovoljno podigao plafon Celticsima (trejdaju Browna koji im možda i neće toliko značiti u široj slici jer imaju Smarta i Tatuma + Rozier koji nije u bajnoj formi i praktički je višak, a uz to mogu ponudit pickove) i isplati li im se dovoditi njega kao drugu opciju ili bi bolje bilo te resurse utrošiti na Davisa?
    I još jedna stvar koliko je ekipama na zapadu pametno boriti se za playoff umjesto tankirati i ubrati talent na draftu?

  7. Juancho je “eye test” otkrovenje sezone, mehanika izbačaja je kao iz udžbenika, a i kretanje je odlično za bijelog euro mekušca od 206cm…

    Ja sam mislio da može zaraditi dolare u NBA samo kao streč 4, neka upgrade verzija Jerebka, ali za sada pokazuje da stvarno ima noge da trči i za nižim igračima, i da može dovoljno minuta trošiti i kao klasičan wing.

  8. @ debeli – s Bealom u nekoj mjeri opet imaš isti problem kao i s Brownom, previše finese, premalo šljakera. tako da bi Davis i dalje trebao ostat prva opcija. a što se Zapada tiče, obzirom na ovih nekoliko užasnih stvar ne bi bilo lako tankirati ako si iole solidan, tako da im je ove godine teško zamjerit. pogotovo jer i nova pravila lutrije im daju duplo više izgleda da se s npr. 10 mjesta dočepaju top 3 picka

    @ depozito – ista stvar, vidio sam ga isključivo kao potencijalno odličnu stretch četvorku ala Mirotić koji igra bolju obranu, ali čovjek je dovoljno dobar atleta da može branit i perimetar


Leave a comment

Trackbacks are disabled.