ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

12Dec/1827

WEEK 8 POWER RANKINGS

Hrpa sjajnih utakmica, hrpa loših utakmica i hrpa svega i svačega u šetnji po prošlotjednim događanjima u ligi. Imamo opet Warriorse u najboljem izdanju, imamo i dalje kaos na Zapadu (iako neki koji su razočarali hvataju konce, a neki koji su bili dobre priče lagano gube tlo pod nogama, samo da bi ih zamijenile nove dobre priče), a imamo i Istok, štogod to značilo.

THE CHAMP

1. WARRIORS

(3-0, potvrda klase protiv Cavsa, Bucksa i Wolvesa)

Da su razbili Cavse u zadnjoj četvrtini nije vijest, ali senzacionalan je način kako su nadigrali Buckse, koji su stvarno kvalitetna košarkaška družina, bez Draymonda i s Durantom koji uopće nije stigao uhvatiti ritam u napadu. Sve priče o tome kako su Warriorsi silovatelji i najgore što se dogodilo ligi padaju u vodu dok gledate način kako se kreću i postavljaju u obrani, odnosno kako se kreću i kruže loptom u napadu. Košarka u najboljem izdanju. Graciozno kao balet, čvrsto kao hrvanje.

Protiv Wolvesa su se konačno kompletirali, Draymond se vratio nazad u akciju i sada možemo u miru razmišljati o tome kako će se stvari posložiti od 2 do 8. Jer 1 je samo jedan.

THE CONTENDERS

2. BUCKS

(3-1, dobili Pistonse, Raptorse i Cavse, izgubili od Warriorsa)

Nakon što su razbili Pistonse bez Middletona koji je dobio dan slobodno da malo razmisli o svojoj obrani čekao ih je okršaj s Warriorsima koji su ih nadigrali u oba smjera od prve do zadnje minute. Umjesto očekivane drame gledali smo utakmicu u kojoj Bucksi ni u jednom trenutku nisu bili u stanju uhvatiti ritam. Warriorsi su igrali obranu kako samo oni znaju, istovremeno ubitačno preciznim preuzimanjima usporivši ulaze da bi ih onda potpuno zaustavili agresivnim udvajanjem u sredini (a i gomilanjem više tijela protiv Giannisa) od kuda su brzim rotacijama branili eventualne rupe na perimetru. Bez dovoljno povratnih i uopće bez dovoljno otvorenih šutova Milwaukee je odigrao najgoru napadačku partiju sezone protiv obrane kojoj je nedostajao MVP u liku Draymonda Greena. S druge strane, Warriorsi su od Duranta dobili mizeran učinak u napadu (3-14 šut) i to ih svejedno nije smetalo da rutinski zabijaju koristeći prostor koji im je na strani bez lopte ostavljao zonski pristup Bucksa. Fenomenalnim kretanjem lopte Warriorsi su konstantno tražili i nalazili otvorenog čovjeka pokazujući da im ne trebaju Stephove i Durantove svemirske partije (barem ne dok ostatak momčadi može pogoditi 14 od 31 ispaljene trice).

Ovakav poraz ih nije bacio u depresiju, dapače, kontrirali su mu vlastitim doktorskim radom protiv Raptorsa o kojem možete čitati malo niže. Nakon toga je još ostalo odraditi posao protiv Cavsa i usput odmoriti Giannisa. Inače, s Cavsima su odradili trade kojim su oslobodili prostora za iduće ljeto koji će im dobro doći u situaciji kada će morati platiti Middletona, Lopeza i Bledsoea ili im barem pokušati dovesti zamjene. Usput su dobili i Hilla koji, ako bi se pokazao spremnim trčati, možda i može pomoći kao opcija s klupe i osigurač za slučaj da se nešto dogodi Brogdonu.

3. RAPTORS

(2-2, nakon još jedne rutinske pobjede protiv Sixersa porazi od Netsa i Bucksa, a onda i odrađivanje posla protiv Clippersa bez Kawhia)

Dva malo duža osvrta na utakmice sa Sixersima i Bucksima.

vs Sixers

Jimmy Butler je trebao napraviti razliku u odnosu na prethodni dvoboj između Raptora i Sixersa. Nije. Raptorsi su ga čuvali uglavnom s Leonardom i Siakamom tijekom utakmice, držeći se standardne taktike preuzimanja. Kada bi Kawhi na startu napada preuzeo Butlera, događalo se uglavnom ono što se inače događa kada Leonard čuva nekoga - igrač bi se povukao u korner kako bi ostatak momčadi mogao igrati 4 na 4. Uglavnom, Butler je u ovom periodu, a Leonard ga je čuvao trećinu posjeda, ubacio samo 8 poena. Usporedbe radi, protiv Siakama se okušao u sličnom broju posjeda kao i protiv Kawhia s učinkom od 18 poena, a ostalih 12 zabio je u raznim mismatchevima.

Poanta je da napad Sixersa ni s njim nije nalazio načina zabiti dovoljno. A jasno je i da u slučaju potrebe Leonard može jednostavno zaustaviti Butlera čiji poeni ionako nisu bili bitni obzirom koliko loše su odigrala preostala dva člana "velike trojke". O Simmonsu ne treba trošiti riječi - iako je ovdje za razliku od prethodne utakmice imao nešto lakši posao jer nije na sebi stalno imao Leonarda, njegovi pokušaji napadanja nisu bili ništa suvisliji. Raptorsi su ga bez obzira na čuvara ionako branili debelo u zoni, što su i Siakam i Leonard koristili da siju teror uokolo i pomažu u sredini.

Naravno, ovakva postavka igre otežala je život Embiidu koji tako nije mogao doći do previše prostora ni protiv Ibake, a kamoli tenka poput Valanciunasa. Ista stvar se događala i u onim rezervnim postavama kada bi McConnell mijenjao Simmonsa - back-up play Sixersa imao je isti tretman i mogao je lunjati po perimetru koliko ga volja dok su Raptorsi gomilali tijela u sredini. Jedina Brownova ideja kako zaobići ovaj problem bila je izvući Embiida u spot-up rolu što nema nikakvog smisla jer žrtvuješ najboljeg igrača da bi nešto dobio od slabijih opcija. A to je i sam Embiid jasno kazao poslije utakmice. Međutim, s ovakvim rosterom jednostavnih rješenja nema.

vs Bucks

Između dva derbija morali su skoknuti do Brooklyna gdje su na vidjelo izašli neki problemi koji su u zadnje vrijeme dosta očiti i koje Sixersi nisu uspjeli iskoristiti. Na stranu loš ulazak u utakmicu i još jedna kilava šuterska večer, najveći problem koji bode u oči bio je manjak playmakerskih opcija. Kawhi je vukao i zamalo izvukao, a da je dobio bilo kakvu pomoć od Lowrya ili VanVleeta rutinski bi ovo odradili. Uglavnom, ono što su iskoristili Netsi na još uvjerljiviji način izveli su i Bucksi.

U predivnoj utakmici koja je idealna najava doigravanja - nadam se da ćemo gledati baš ove dvije momčadi ili u polufinalu ili finalu Istoka - Bucksi su maksimalno koristili manjak ozbiljnih opcija na rosteru Toronta. Iako su Raptorsi imali šansu dobiti utakmicu, u takvoj su se situaciji našli isključivo zahvaljujući Leonardovoj odličnoj igri. Kawhi je zadnjih par tjedana opasno došao blizu onoga što je igrao s Spursima, a znamo što je to - igrač sposoban imati 50-40-90 postotke (a možda i otići debelo iznad tih granica, 55-45-90 za njega nije nedostižno) uz 5+ asista na manje od 3 izgubljene i uz sve to igrati fenomenalnu obranu s više od 3 blokadene (2 ukradene + 1 blokada). E, pa u ovoj utakmici nije bio ni blizu toga, a svejedno je na momente dominirao (Raptorsi su s njim na parketu imali +10).

Problem je bio zabiti kada njega nema u igri - u 11 minuta koliko je sjedio na klupi Toronto je završio s -15. A dva su problema već očita - nema kreatora i Valanciunas je ogroman problem defanzivno kojega ne možeš sakriti ni protiv B postava. Najgore od svega je što su ove večeri konačno dobili dobru partiju od VanVleeta koju je doduše anulirao još jednom bezopasni Lowry koji je u samo takvoj šuterskoj rupi.

Uglavnom, ne samo da im nedostaje treća opcija, već je i druga upitna, a Valanciunas kao ključni čovjek s klupe im ne može ostati na parketu protiv ovih boljih momčadi. To nisu dobre vijesti za doigravanje u kojem će možda morati preskočiti i Buckse i Boston. Te probleme ni Leonardova genijalnost ne može sama od sebe prebrisati čak i ako postane uber-Kawhi.

Treba spomenuti i kako su ih Bucksi taktički nadmudrili i kako su uvijek imali korak prednosti. Ne samo u završnici kada je Bud sjajnom ATO akcijom razbio presing, već kroz cijelu večer. Bucksi su imali zamisao koju u zadnje vrijeme ima veći dio lige, a to je pustiti Ibaku i Siakama otvorene na perimetru pa oduzeti zicere u sredini i nepotrebne penale gomilanjem tijela. I iako su dva visoka Toronta zabila 6 od 15 trica što je odličan postotak, tih 18 poena iz 15 posjeda nisu bili dovoljno da nadoknade ono što su izgubili u ritmu. Nije bilo tranzicije, nije bilo dovoljno slash & kicka, nije bilo realizacije na obruču. A ako ovi sekundarni igrači nemaju otvoren put kroz sredinu, napad Raptorsa postaje još ovisniji o Leonardu.

Jasno, ovo je bila ogromna kocka Bucksa koja se vrlo lako mogla obiti o glavu, ali se isplatila taman toliko da mogu na parketu držati Lopeza koji je tricama njihov napad držao podmazanim. Raptorsi pak nisu imali ovakvu obrambenu diverziju. Pokušali su na trenutak sa zonom što protiv ovoliko nesebičnih šutera ne ide, a njihovo standardno preuzimanje otvaralo je dovoljno prilike za mismatch koji je pak najčešće rezultirao pomaganjem i otvorenim šutom za nekoga na perimetru.

I još je bitno napomenuti da su Bucksi imali više postava - razliku su radili s Giannisom i Brogdonom okruženim rezervama, a ni postava s Bledsoem, Middletonom i Lopezom nije ostala dužna. I onda u završnici još osim što imaš boljeg VanVleeta i Ibaku u Brogdonu i Lopezu (zabili sve što je trebalo), možeš se osloniti na Middletona i Bledsoea kao drugu i treću opciju koji mogu nešto kreirati za sebe i druge što ovakav Lowry trenutno ne može, a Siakam nije takav igrač. Možda je Nurse trebao držati njega u završnici umjesto Greena, ali to nije važno - već sama činjenica da mora ubaciti VanVleeta unutra i izvući jednog startera da dobije tu treću opciju koja je neophodna protiv ozbiljne obrane sve govori.

4. CELTICS

(3-0, upisali rutinske pobjede protiv Knicksa, Bullsa i Pelicansa)

Svi problemi su zaboravljeni, trenutno su najvruća momčad lige spremna preskočiti i Buckse i Raptorse i nametnuti se kao prvi izazivač Warriorsima. Uz to, imali su prilike gledati i Davisa koji je nastupio usprkos ozljedi samo kako bi se predstavio pred publikom koja ga čeka već godinama.

THE QUASI CONTENDER

5. SIXERS

(2-1, dva puta dobili Pistonse, poraz od Raptorsa)

Do sada nisu dobili ni jednu utakmicu protiv ovih top 4 momčadi. Ako ništa drugo, od Toronta su izgubili samo 11 razlike što je napredak obzirom na poraze u ranije 3 utakmice kada su izgubili s 18, 15 i 17. Dakle, dovođenje Butlera nije bilo uzalud, eto skoro šest poena su srezali u odnosu na elitu. Novost je i raspodjela lopti - ovdje je Butler forsirao i s 27 pokušaja nadmašio Embiida i Simmonsa koji su uzeli 23 šuta ukupno. S tim da je nešto ostalo i po starome - Simmons je istaknuo all-star kandidaturu (za G-liga okupljanje) još jednom partijom za pamćenje sa 6 pokušaja šuta i 7 izgubljenih.

Nakon nove pljuske odlučili su malo odmoriti Embiida koji je kao uzrok lošijih igara od dolaska Butlera ipak istaknuo drugačiju rolu, ne toliko umor, iako je neosporno kondicija i dalje njegov veliki problem. Usporedimo samo njegov učinak tijekom utakmice - u prvoj četvrtini je sa skoro 8 poena i šutom debelo iznad 50% daleko najučinkovitiji. U četvrtoj pak šutira s 43% što je za takvog centra smiješno (dobro, problem su i te trice koje mora uzimati iz spot-upa, ali svatko tko gleda utakmice vrlo dobro zna da Embiid ima problema i finiširati preko prosječnog centra u ovoj fazi utakmice). Gledajući poluvremena stvari ovako stoje - u prvome ima 15 poena, 51% šuta, 39% za tricu, 7 skokova u 17 minuta. A onda 11 poena, 41% iz igre, 22% za tricu, 6 skokova u također 17 minuta. Slučajno?

Uglavnom, bez njega protiv Pistonsa nisu izgledali sjajno, ali su opet zapeli u završnici i dobili utakmicu. Butler je vukao s novom suludom potrošnjom od 27 lopti, Simmons je bio puno bolji u nebitnoj utakmici, u završnici je bitne lopte stavio i Redick, a postava s njima trojicom, Muscalom i Chandlerom napravila je +16 u utakmici u kojoj su igrali zajedno samo tu zadnju šihtu od 8 minuta kada je Brown konačno izveo iz igre Johnsona. Nevjerojatno da ova postava nije programirana prije utakmice za odraditi barem 2 šihte, ako ne i četiri u ovakvom kontekstu.

S Embiidom nazad u pogonu i Griffinom na odmoru nisu imali nikakav problem još jednom dobiti Pistonse nakon odmora od skoro 4 dana i tako ovosezonsku seriju zaključiti s 3-1.

WILD WEST PART ONE

6. THUNDER

(2-1, pobjede protiv Netsa i Jazza, poraz od Bullsa)

Nisu se baš proslavili na turneji po Istoku - trebala im je partija sezone Georgea da se provuku protiv Netsa u utakmici u kojoj nisu mogli ništa braniti, dok nešto slično nisu uspjeli izvesti protiv Bullsa. Em George nije bio šuterski raspoložen, em su im Bullsi zabili sve što su htjeli u završnici. Klupa je problem koji posebice dolazi do izražaja na gostovanjima i kojega dodatno naglašava Donovanova sklonost igranju s 5 rezervi, a ovom prilikom i Russ je bio u onom raspoloženju kada je skloniji dati loptu protivniku nego svojim suigračima.

Povratak doma pak donio im je frustirani Jazz koji na drugoj večeri back-to-backa nije imao rješenja za njihovu energiju te su opet odigrali odlično u obrani, a i zabili su dovoljno. A obično zabiju dovoljno čim George odradi učinkovitu partiju. Kada George šutira preko 45% iz igre imaju 8-1, a kada gađa ispod 40% imaju 7-5.  Dakle, kada je na razini potencijalno su druga najbolja momčad na Zapadu, a kada nije jedna su od mnogih. Ono što je fascinantno je da čovjek njegovih sposobnosti zabijanja i šuterskih kvaliteta ove sezone ima gotovo pola utakmica sa šutom ispod 40%. Usporedbe radi, Zach LaVine, koji je u neusporedivo težem kontekstu i koji uzima puno lošije šutove, ima ih samo 9. Zaključak izvucite sami. Jer, koliko god Donovan nema sistem koji je u stanju izvući maksimum od igrača u napadu, toliko je i jasno da George ipak nije vrijedan svih tih dolara koje su mu iskrcali pod noge. All-star je klasa i all-round igrač kakvih nema previše, međutim, ako se ne možeš osloniti na njega svaku večer, definitivno nije druga opcija s kojom možeš napraviti značajan rezultat.

7. DENVER

(2-2, pobjede nad Orlandom i Memphisom, porazi od Hornetsa i Hawksa)

Tjedan su obilježile ozljede koje su otvorile nove prilike da testiraju dubinu. Bez Harrisa su krenuli već protiv Orlanda i iako je Malone umjesto s Beasleyem koji se nametnuo kao odlična zamjena startao s Craigom uspjeli su nekako izdržati sjajnu šutersku večer domaćina i kroz produžetak se provući do pobjede. Nešto slično pak im nije pošlo za rukom u sljedeća dva susreta. Na gostovanju kod Hornetsa nitko nije bio raspoložen, a domaćinu koji se i sam kompletirao nakon vala ozljeda pomogao je i gubitak Millsapa koji je u zadnje vrijeme bio možda i najkonstantniji igrač Denvera u napadu uz Jokića, a defanzivno možda i najvažniji starter. U Atlantu su tako sletjeli bez njega i Harrisa, a onda su usput ostali i bez Murraya, tako da nisu imali dovoljno ni za parirati Hawksima.

Protiv Memphisa je barem nastupio Murray i to je uz odličnog Jokića bilo dovoljno. Malone je odustao od Lylesa koji je dobio priliku startati protiv Atlante (blago rečeno, nije se nametnuo) te se vratio Jokić-Plumlee kombinaciji koja eto barem protiv momčadi kao što je Memphis nije ugušila napad. S više korisnih tijela, a čak i s rotacijom koja je od 10 ljudi spala na 8 imaju više od Memphisa, dokotrljali su se do pobjede.

EAST INTERLUDE PART ONE

8. PACERS

(3-0, sredili Orlando, Kingse na drugoj večeri back-to-backa i Wizardse)

S ove svježe tri pobjede score bez Oladipa im je 7-4. Raspored im se definitivno poklopio (4 utakmice protiv momčadi s dna, plus su doma dobili Jazz i Kingse na drugoj večeri back-to-backa), međutim poanta regularne sezone i je u tome da odrađuješ posao. A oni to mogu s ovako solidno posloženim rosterom čija dubina se iskazala protiv Magica gdje im je nedostajao i Sabonis. U njegovu rolu uskočio je već pomalo zaboravljeni O'Quinn i odradio posao, a Oladipov učinak nadoknadili su Bogdanović i Joseph.

Energija u obrani ipak je temelj, a nju uz popriličan broj tijela donose trenutno Young i Turner koji igraju najbolju košarku ove sezone. Protiv Kingsa se vratio i Sabonis, tako da su jednostavno imali previše i za umorne goste, a onda i za Wizardse koji ni bez Walla nisu bili u stanju pružiti otpor.

WILD WEST PART TWO

9. PELICANS

(2-2, pobjede protiv Dallasa i Pistonsa, porazi od Memphisa i Bostona)

Ajde da se i njima malo poklopilo, razbili su Dallas koji je bio na drugoj večeri back-to-backa. Uz dobru prilagodbu - gurnuli su Moorea na klupu kako bi dobili nešto u drugoj postavi, mada je pitanje kako će preživjeti te startne minute s Hillom i Frazierom te Randleom dok nema Mirotića.

Nešto slično nije upalilo protiv Memphisa gdje su prosuli još jednu završnicu. Ovaj put na račun obrane koja je bila ogroman problem cijelu večer, posebice u situacijama kada bi Randle ostao u sredini dok se Davis izvlačio na Gasola. Inače Randle ili kupi penale ili promatra, nema kvalitetu na toj strani parketa, a sve dobro što je napravio prema naprijed ovdje je anulirao dozvolivši Greenu da zabije hrpu laganih poena na obruču.

Nova ozljeda Davisa protiv Pistonsa limitirala ga je na samo 25 minuta tijekom kojih uglavnom nije bio od velike koristi. Svejedno su bez problema dobili bezvezne Pistonse za koje su bili dovoljni povratnik Mirotić i Jrue u elitnom izdanju. Mirotić je pak obnovio ozljedu protiv Bostona tako da su opet ostali tanki jer je i Moore ranije dobio dan odmora. Doduše, očekivalo se i da bi načeti Davis mogao pauzirati na drugoj večeri back-to-backa, ali nije propustio priliku pokazati u Gardenu dio svojih kvaliteta.

10. LAKERS

(3-1, dobili Spurse, Memphis i Miami, izgubili u uzvratu u San Antoniu)

Izuzmemo li utakmicu protiv Memphisa gdje su iskorstili i lošu formu i umor Grizlija na drugoj večeri back-to-backa (ona njihova sjajna druga postava ovdje je odradila posao čak i bez Harta koji se prebacio među startere zbog izostanka Ingrama te su imali puno više opcija iako su i sami igrali drugu večer back-to-backa), preostale dvije pobjede rezultat su već standardnog LeBronovog ubacivanja u višu brzinu u završnici. Kada sam prije nekoliko tjedana pisao o njihovim problemima isticao sam upravo LeBronov manjak učinkovitosti u clutchu kao nešto što ih koči i zbog čega su loše krenuli u sezonu. U međuvremenu je James odradio prave pripreme kroz prvih nekoliko tjedana regularne sezone i nakon što su otvorili s 2-5 u clutchu, ostvarili su 8-2 i imaju jedan od najboljih učinaka u ligi u gustim završnicama. LeBron je pak daleko na vrhu među igračima s +22.5 učinkom uz 36% potrošnje i 50% asistiranih ubačaja. Prosjek poena na 100 posjeda učinkom kakvim ima u clutchu bi mu bio 51. Ono, to su brojke bolje od onog lanjskog svemirskog učinka u Clevelandu kada je imao istu taktiku - čuvati energiju tijekom 43 minute, igrati taman koliko treba za ostati u egalu, a onda riješiti stvar.

Uz LeBrona u LeTerminator izdanju i tu odličnu i energičnu klupu, treba istaknuti Kuzmu koji sve bolji koristi priliku da se nametne kao druga opcija. Opet, da su daleko od toga da ih smatramo ozbiljnim izazivačem podsjetila nas je utakmica protiv Spursa gdje su potpuno zakazali. Doduše, radilo se o brain fartu Waltona koji ih je ostavio bez prilike da dobiju utakmicu u završnici odlukom da igra bez centra. Gurnuo je tako LeBrona na peticu kako bi izazvao Spurse, a u biti je samo od LeBrona dobio tko zna koju po redu potvrdu da on nema namjeru odrađivati ovako nešto.

11. CLIPPERS

(1-3, porazi od Memphisa, Miamia i Toronta, pobjeda nad Sunsima)

Stvarnost je i njima pomalo pokucala na vrata te su značajno počeli padati u formi. Protivnici sada već dobro znaju da je ključno ne dozvoliti Harrisu i Gallinariu da koriste mismatcheve 1 na 1, kao i da Harrella treba držati što dalje od prilike za napadački skok. Usporite ove opcije, ugušili ste njihov napad, a kako im obrana jednostavno nije na takvoj razini da može ponijeti teret, napravili ste posao. Kao Memphis koji je to izveo zahvaljujući velikim i pokretnim krilima te s Gasolom parkiranim pod košem u večeri u kojoj je Doc vjerojatno trebao završnicu igrati s Gallinariem na petici da dobije iskru u napadu (iako je upitno i kako bi tada zabijali otvorene šutove obzirom da je Gallo ovaj tjedna bio ispod 40% iz igre, a Harris ispod 30% s trice).

Heat je pak potpuno razotkrio njihov manjak kreacije 2-3 zonom koju Clippersi nisu mogli razbiti 12 minuta zadnje četvrtine. Koliko god i Gallo i Harris dobri bili licem košu u mismatch situaciji, nisu igrači koji imaju previše rješenja kada ih se udvoji na ulazu ili koji mogu konstantno napadati i kreirati kroz post-up situacije. Oni su skok-šuteri koji trenutno ne mogu zabiti skok-šut, što nije dobra kombinacija. Sad ću opet srat u svom stilu (dosadan sam i sam sebi, ali ne mogu si pomoći), iako mi nije namjera umanjiti sve što je Rivers napravio ove sezone. Čovjek je motivirao hrpu osrednjih igrača na maksimalni angažman, dobro im podijelio minute i stavio ih u najbolje moguće situacije da individualno daju maksimum. Samo, jebi ga, ne možeš ne imati spremno par akcija za napasti 2-3 zonu kao što to ima svaka druga momčad kako bi kontrirali protivniku kad tu i tamo posegne za ovakvom taktikom kako bi te izbacili iz ritma. Ako ne reagiraš, onda ne samo da ispadneš iz ritma, nego i iz utakmice. Ako ja iz fotelje vidim da trebaš nešto mijenjati, što njih deset u odijelima tamo sjedi, gleda i ne poduzima ništa?

Lošu formu su potvrdile i sljedeće utakmice. Jedva su dobili Sunse bez Bookera u produžetku, a onda na drugoj večeri back-to-backa protiv Raptorsa bez Leonarda nisu izdržali ni čevrtinu. Dodatni problem je i zadnja loža Lou Williamsa koja će ih izgleda na neko vrijeme ostaviti bez ključnog beka (načeo ju je protiv Sunsa te protiv Toronta nije ni nastupio). Doduše, kako je Williams odigrao veći dio ove sezone njegov gubitak i ne bi trebao biti takav problem, ali, u situaciji kada traže nova rješenja njegov eventualni iskorak mogao je pomoći prebroditi krizu. Na kraju krajeva, čovjek može ubaciti težak šut u zadnjim sekundama napada u gustim završnicama i kada je u najgoroj formi, što ponekad može maskirati sve loše poteze u onim minutama prije.

12. JAZZ

(1-2, pobjeda nad Rocketsima, porazi od Spursa i Thundera)

Protiv Rocketsa su nastavili niz dobrih igara upisavši pobjedu čak i bez Goberta koji je odmah na startu isključen zbog nepotrebno dramatičnog protesta koji mu zasigurno neće pomoći kod sudaca. A nije pomogao ni momčadi jer ostatak tjedna prošao je u sjeni njegovih penala koji su Jazzere opet izbacili iz tračnica. Protiv Spursa su odigrali očajnu partiju prije svega defanzivno, a upravo je ovdje Gobertova pasivnost u sredini odredila tijek utakmice. Istina da su Spursi zabili hrpu šutova, posebice s poludistance koju Jazzeri svojim zonskim branjenjem picka redovito ostavljaju otvorenom, kao i da je ovo bila jedna od onih večeri u kojima Mitchell neučinkovitom potrošnjom torpedira vlastitu momčad, ali u oči je najviše upadala pasivnost centara. Gobert, da li zbog straha od penala ili zbog protesta, nije ni pokušavao zatvarati obruč (u 34 minute bez osobne). Što je popriličan problem kada ti je druga opcija Favors koji to ne može ni kada želi.

Na drugoj večeri back-to-backa sletjeli su u Oklahomu i krenuli puno žešće protiv Thundera, što je rezultiralo novom problemima s penalima. Izašao je Gobert tako iz utakmice prije Favorsa s kojim na centru Jazzeri jednostavno ne mogu ostati u utakmici i ovdje OKC radi prvu prednost. Stvar je definitivno pukla početkom treće kada Snyder opet ekspresno izvlači Goberta iz akcije, ovaj put ne zbog penala, već zbog pasivne obrane. Jazz s Favorsom sada upada u rupu od 22 poena i stvar je gotova. Da bi komedija bila potpuna, Gobert u 3 minute koliko je dobio na kraju četvrtine zarađuje nova 3 faula.

E, sad, nije sramota izgubiti ni od Spursa, a pogotovo ne od Thundera na drugoj večeri back-to-backa. Ali, način na koji Jazzeri ponekad sami sebi pucaju u nogu igrom u napadu gdje pokušavaju na silu umjesto da igraju košarku, pa onda Snyderove rotacije koje otežavaju život bekovima, a na kraju i ovi povremeni problemi s obranom, stvar čine puno gorom nego što jest. Gobert će se pribrati i obrana će ostati solidna, međutim svakako bi im život olakšalo da konačno zaigraju 48 minuta s dodatnim šuterom. Korver je riješio dio problema, ali i dalje im napad često stane ako na parketu nisu istovremeno Rubio, Mitchell i Ingles, ponajviše iz razloga što je Exum ogroman minus u napadu, a Neto u obrani. Jebote, što ako je Snyder dobar razvojni trener, a jednostavno loš taktičar? Mogu li ga poslati u Bullse u zamjenu za pick i pokušati s nekim drugim asistentom Spursa?

13. BLAZERS

(2-1, odradili posao protiv Sunsa i dobili Wolvese, probleme s rotacijom potvrdili u Houstonu)

Dobra stvar na ovako gustom Zapadu je što će svaka utakmica između ovih protivnika naguranih u sredinu, a to je njih 13 ako ne računamo Warriorse i Sunse, biti prava mala drama blizu playoff razine ako već ne igre, a onda barem intenziteta. Zato će ključno biti pobjeđivati u svojoj dvorani, što su Blazersi zamalo propustili napraviti ovom prilikom. I to protiv Wolvesa koji su igrali bez Covingtona, samim time i bez gomile opcija koje su ih zadnjih par tjedana učinile playoff kandidatom. Najviše se to osjetilo defanzivno jer bez Covingtona nisu imali nikoga tko bi ozbiljnije uštopao Lillarda i McColluma. Zato je za Blazerse i zabrinjavajuće što su usprkos dobroj večeri obojice imali ogromnih problema odvojiti se i što su se morali izvlačiti u samoj završnici. Naravno, za to je najveća krivnja na sporednim postavama koje su ovdje dobile previše minuta s Turnerom kao jedinim kreatorom. Startna postava pak imala je sjajnih +22 u 21 minutu što sve govori koliko su u onih preostalih 27 imali problema.

Problemi s klupom boli su u oči i u Houstonu gdje ih je momčad poznata po tome da nema dubinu razbila svojom G-liga ergelom. To valjda sve govori trenutno o tome koliko su beskorisni Turner, Curry, Leonard, Collins i Stauskas i koliko je onaj uvod u sezonu baziran na njihovom učinku bio slučajan.

14. GRIZZLIES

(2-2, pobjede protiv Clippersa i Pelicansa, porazi od Lakersa i Nuggetsa)

Gasolov pad forme potvrđen je ovaj tjedan, ali usprkos njegovim očajnim igrama uspjeli su ubilježiti dvije pobjede. Odlična obrana i sličan pad forme udarnih opcija Clippersa koji cijelu večer nisu bili u stanju zabiti ni otvoreni šut, a kamoli preko Andersona i Jacksona, omogućili su im da se prošetaju do pobjede usprkos Gasolovih 1-13 iz igre. Protiv Pelicansa su igrali još gore (Gasol i Conley zajedno 7-24 iz igre), ali obrana i gomila zicera ostavljenih Andersonu i Greenu donijeli su im utakmicu.

Sutradan na drugoj večeri back-to-backa protiv Lakersa nisu imali ništa u tanku, a nisu imali dovoljno ni za B verziju Nuggetsa. Iako su i ovdje uspjeli kontrolirati ritam i uspavati protivnika, što je nešto s čime se Pelicansi nisu uspjeli nositi, pokazalo se da Denver čak i poprilično načet ima više opcija na rosteru. S tim da je glavna razlika bila u Jokiću koji je za razliku od prethodnog međusobnog susreta, gdje je dodirnuo dno, ovdje dominirao.

Najgore od svega je što se osim na Gasolu teret ovakvog načina igranja počinje osjećati i na Conleyu koji uz problem s prstom izgleda ima i načetu zadnju ložu što se osjetilo već protiv Nuggetsa. Prijeti mu i pauza, a definitivno ga možemo očekivati u nižoj brzini. Gasolove loše partije još su nekako i mogli sakriti, ali bez Mikea će teško.

EAST INTERLUDE PART TWO

15. HORNETS

(2-1, nakon poraza u Minnesoti vratili se doma te dobili Denver i Knickse)

Nakon dva poraza doma iz prošlog tjedna skoknuli su do Minnesote po još jedan. Načeti Kemba, povratnik Zeller i odsutni Marvin bili su prevelika prepreka za izdržati 48 minuta protiv Wolvesa. Ono što im je splet oklonosti oduzeo, vratio im je serviranjem dva zicera doma - kompletni uz odličnu partiju klupe nadigrali su Denver koji je igrao bez Harrisa te usput ostao bez Millsapa. Kada dobiju dobre partije od Parkera, Monka i Bridgesa istovremeno puno su opasnija momčad, a u zadnje vrijeme se i Kaminsky nametnuo kao dodatni izvor poena tako da nisu imali problema zabiti protiv momčadi koja je ostala bez dva najbolja defanzivca.

REST OF THE WEST

16. WOLVES

(1-2, bez problema dobili načete Hornetse, a onda pružili solidne partije i u porazima protiv Blazersa i Warriorsa)

Protiv Blazersa odlično su se držali bez Covingtona koji je dobio poštedu zbog koljena. U završnici su ipak presudili detalji, od toga da bez Covingtona u postavi nisu mogli usporiti barem jednog beka Blazersa, do toga da im ključne akcije u clutchu završavaju s Gibsonovim šutom iz kornera jer je to ono što im protivnik ostavlja. Ne kažem da bi Šarić ovo zabio, ali ako protivnik već nema matchup zbog kojega ti je Gibson potreban u obrani, zašto ne držati na parketu nekoga tko je bolji šuter?

17. MAVS

(2-1, pobjede protiv Rocketsa i Magica, poraz od Pelicansa)

Izlet u New Orleans na drugoj večeri back-to-backa nije prošao najbolje, ali zato su već protiv Rocketsa opet bili na razini. Doduše, nisu ovdje razbili Houston kao u prethodnoj utakmici, ali su ih šokirali na ništa manje dramatičan način. Umjesto da ih razbiju u startu, ovdje su čekali do clutcha. Dončić, koji je u prethodnih 44 minute utakmice jedva došao do 10 poena, u zadnje četiri pokazuje svoju veteransku hladnokrvnost i donosi pobjedu. Shvatio je Luka poantu i ugledao se na LeBrona, čuva energiju za akcije koje će završiti u sažetcima. Šalu na stranu, lakoća kojom je zabijao te trice preko ruke stvarno podsjeća na Hardena koji je ovdje samo gledao kako ga nadigrava netko tko je ovoga ljeta i manje trenirao i manje pazio na prehranu čak i od njega. Dončić manija tako je na vrhuncu iako je malo nedostajalo da se počne gasiti obzirom da je Luka u zadnjih par tjedana na 35% šuta iz igre.

18. KINGS

(2-1, dobili Cavse i Bullse, izgubili od Indiane)

Turneju po Istoku su odradili na razini, dokazavši da uz identitet imaju i karakter - dolaze do pobjeda tamo gdje moraju što je odlika solidne momčadi. Fox je nakon pada forme opet odigrao niz dobrih utakmica, Hield je odradio svoje, a i ostali su dobro izgledali u ovom niz lakših utakmica. Doduše, već su i Pacersi bez Oladipa bili previsoka prepreka, ali dok su imali dovoljno šuterskih opcija na parketu i dok je Fox držao tempo bili su konkurentni. Iz nekog razloga Joerger im je otežao život postavom s Cauley-Steinom i Koufosom zajedno, a onda su u konačnu rupu upali u šihti s Bagleyom i WCS-om. S tim da se ova potonja kombinacija može istrpiti u par šihti (a i mora jer nije da imaju previše opcija osim smallballa s dodatnim bekom - kombinacije Bagleya s Bjelicom ili Gilesom cure na sve strane u obrani bez da donose potreban povrat naprijed), ali baš zato je ključno da se ostale minute na visokim pozicijama rasporede kako treba. Dva drvena centra s ovakvim playom poput Foxa kojem treba prostor da funkcionira nemaju nikakvog smisla.

19. ZEPPELINS

(1-2, nakon još jedne očajne partija protiv Jazza pokazali su znakove života protiv Dallasa, samo da bi ih Dončić bacio na koljena, srećom Portland nije imao tako raspoloženog beka)

Protiv Jazza smo opet gledali isti film - izdržali su u egalu do izlaska Hardena s parketa, a onda kreće ponor. Imali su -37 u jednom trenutku te je bolje ne komentirati manjak energije koji pokazuju defanzivno.

Protiv Mavsa su se ipak pribrali. Igrali su koliko-toliko angažirano cijelu večer, a pomoglo što je i Paul zabio nešto pa se moglo izgurati 48 minuta prema naprijed. Čak su dohvatili +8 na četiri minute do kraja i izgledali kao da imaju sve pod kontrolom da bi ih onda razbio Dončić (11-4 Luke protiv Houstona u toj završnici u kojoj ne znaš da li je Rocketsima bila gora obrana ili napad).

Do sada smo svi već shvatili da im treba kvalitetna partija Paula da bi uopće izgurali u napadu, međutim pitanje je mogu li odigrati išta nalik prosječnoj obrani jer ovako jednodimenzionalni teško da imaju garantirano mjesto u doigravanju. Evo, sve i da uspiju napad držati na ovoj visokoj razini kao u ovoj utakmici protiv Dallasa, s ovakvom obranom teško da bi imali net učinak veći od +2 poena na 100 posjeda, što je ekvivalent 45-37 scoreu. A to nije obilježje ozbiljne momčadi, odnosno barem ne onakve momčadi kakvom žele da ih se smatra.

Protiv Blazersa su upisali pobjedu radeći razliku u periodima u kojima obično padaju u rupe, što valjda govori sve što treba znati o klupi Blazersa. Serijom 16-5 početkom četvrte napravili su prednost koju su održali do kraja.

20. SPURS

(2-1, vratili su se doma i malo pribrali pobjedama protiv Lakersa i Jazza iako su tjedan otvorili porazom u Los Angelesu protiv LeBrona i društva)

Dobra vijest je da barem nisu bili pregaženi, odnosno bili su u utakmici do zadnje četvrtine kada je u brzinu više ubacio LeBron. U uzvratu u San Antoniu nisu izgledali sjajno, čekalo se samo da LeBron još jednom odradi posao, a onda je umjesto toga krenula njihova rapsodija.

Walton je zaigrao smallball, krenuo je Bertans s tricama, a Poeltl s napadanjem obruča. Zabili su Lakersima 44 poena u zadnjoj četvrtini, a poanta je posebice bila u tome da s Millsom, Bertansom i Bellineliem ostaje dovoljno prostora za DeRozanove napade 1 na 1. I zbog ovoga je itekako bitno bilo razdvajati LMA-a i DeRozana tijekom sezone. Da, njihova 2 na 2 igra funkcionira, ali još potentniji mogu biti razdvojeni i nema nikakvog smisla s ovakvim rosterom ne imati jednog od njih na parketu tijekom 48 minuta. A ne imati igrača poput Bertansa u prosjeku 24 minute na parketu je u današnjoj NBA suludo, pogotovo ako dio tih minuta trošiš na nekoga poput Cunninghama.

Bez Bertansa (dobio par utakmica slobodno) su igrali protiv Jazza, međutim doma su posebno raspoloženi - odigrali su nešto obrane, zabili s poludistance sve što su im Jazzeri ostavili i još hrpu laganih poena u sredini protiv mlakih centara koji nisu branili obruč zbog straha od penala. Dobru šutersku formu potvrdili i protiv Sunsa, tako da su popravili score. Međutim, obrana je i dalje ogroman uteg, a pitanje podjele minute i efikasnosti u napadu ostaje otvoreno dok ne vidimo nešto nalik konstantni u rotaciji.

CRAPPING FOR THAT 7 AND 8 SPOT

21. HEAT

(2-1, pobjede protiv Sunsa i Clippersa, poraz od Lakersa)

Vratio se Dragić za trening protiv Sunsa, vratila se nada kako će njegovim povratkom u rotaciju započeti i buđenje njihova napada. Doduše, protiv Clippersa su ga ostavili izvan pogona zbog druge večeri back-to-backa, međutim svejedno su šokirali dobivši utakmicu obranom u zadnjoj četvrtini. 2-3 zona s Adebayom pod košem potpuno je izbezumila napad domaćina koji je ubacio mizernih 8 poena u zadnjoj četvrtini dok je Miami stavio 30.

Dragić je trebao nositi napad protiv Lakersa, ali je odigrao samo 18 minuta tako da su opet jahali Wadea. Standardnom borbenošću držali su se do završnice, ali LeBron je ipak bio prevelika prepreka. Sve utakmice odigrali su bez Whitesidea koji nije krenuo na turneju po Zapadu da se malo ohladi u krugu obitelji, što je i dodatni razlog zašto djeluju smislenije. Adebayo će odraditi sličan posao u skoku i branjenju reketa, a da pri tome neće trošiti posjede na nesuvisle pokušaje s poludistance.

22. PISTONS

(0-4, porazi od Bucksa, Pelicansa i Sixersa x2)

Roster im je stanjen zbog ozljeda Johnsona i Bullocka, svejedno, opet se pokazalo kako ne mogu pružiti otpor poštenoj ekipi. Od ovih 13 pobjeda samo su 3 ostvarene protiv momčadi koje imaju score iznad 50%, pa ako je to neki indikator za ubuduće ne piše im se dobro. Naime, do sada su imali jedan od lakših rasporeda u ligi s čak 10 utakmica protiv momčadi iz ove grupe koja se i u ovim rankginsima nalazi iza. Ok, bolji su od njih, to nije sporno što dokazuje i 9-1 score u tim utakmicama, ali što kada u nastavku sezone počnu igrati sve više utakmica protiv kvalitetnih momčadi s pozitivnom koš razlikom?

Uglavnom, protiv Bucksa i Pelicansa nisu imali šanse, pa možemo istaknuti tek utakmice protiv Sixersa s kojima su do sada odigrali već četiri puta. Ovu zadnju u kojoj su odmarali Griffina možemo zanemariti jer bez njega su klasična lutrijska ekipa. Ona prije pak pokazala je na jedan još bolniji način koliko su limitirani. Držali su se u egalu dok Sixersi bez Embiida (dobio dan odmora) nisu krenuli po pobjedu u završnici u kojoj je Detroit zabio 11 poena u zadnjih 9 minuta utakmice (5-20, 0-5 za tricu) prezentiravši još jednu svoju već patentiranu partiju koja izaziva jače bolove čeonog režnja.

23. ORLANDO

(0-3, porazi od Denvera, Pacersa i Mavsa)

Izgubili su od boljih, istina, ali osim protiv Denvera nisu pokazali previše. Nuggetse su zamalo dobili provjerenim receptom - uz Vučevića i Gordona odlični su šuterski bili Ross i Fournier. Bila je to jedna od njihovih najboljih predstava ove sezone i svejedno nisu imali dovoljno. U preostale dvije utakmice pak nisu bili ni blizu ovoj razini - protiv Indiane nisu mogli zabiti tricu, a protiv Dallasa je Vučević odigrao najgoru partiju sezone (nije bilo Fourniera, startao je Isaac, tako da je bilo puno lakše gomilati tijela u sredini).

24. WASHINGTON

(1-2, dobili Atlantu, poraženi od Cavsa i Pacersa)

Bez Walla su dobili Atlantu, ali ne i Pacerse. Između ove dvije utakmice aktivirali su ga za susret s Cavsima gdje nije trebao nastupiti jer je narušio ionako problematičnu defanzivnu energiju - uz to što je uništio sve nade da igraju obranu šetnjom koju su problemi s petom dodatno naglasili, uspio je zabiti 1 poen za 26 minuta. LVP! LVP! LVP!

25. NETS

(2-1, nakon novog dramatičnog poraza od Thundera konačno dobili završnicu protiv Raptorsa, a onda i nadigrali Knickse)

Nakon još jednog poraza u clutchu od Oklahome (nitko ove sezone nije igrao više gustih završnica od njihovih 17 i nitko nije izgubio više od njihovih 12 utakmica u kojima su do zadnjih 5 minuta bili u egalu) konačno im se poklopilo nekoga skinuti (i to baš Toronto). Ili ako hoćete konačno su dobili partiju od Russella koja im je dala šansu.  Dan kasnije Russell nije ponovio nešto slično, ali su pokazali da imaju dubinu te da su košarkaški za klasu ispred Knicksa.

HUGE PILE OF CRAP

26. KNICKS

(0-3, upisali uvjerljive poraze od Celticsa, Netsa i Hornetsa)

Nakon što su i zadnji Fizdaleovi pokušaji drmanja brzo završili u kanti za smeće, barem su odlučili dati što više minuta Knoxu i vratiti Ntilikinu u rotaciju. Fiz je uporan, ali da je imao sreće poznavati djeda poput moga, odavno bi naučio da govno u šaci jednako smrdi njušio ga ti s gornje ili donje strane.

27. HAWKS

(1-1, nakon poraza od Wizardsa dobili Nuggetse)

Neočekivana pobjeda koju mogu zahvaliti ozljedama Denvera koji je ovdje igrao bez Harrisa i Millsapa, a onda još (zamalo) ostao i bez Murraya tijekom utakmice.

28. CAVS

(1-3, pobjeda nad Wizardsima, porazi od Warriorsa, Kingsa i Bucksa)

Uz pobjedu protiv nepostojeće obrane Washingtona do koje su došli pogonjeni Sextonom i Burksom treba spomenuti tek trade koji su odradili s Bucksima. Poslali su Hilla u playoff momčad i zauzvrat uzeli ugovore Hensona i Dellya te dobili pick prve runde. Kojega će vjerojatno moći unovčiti tek 2022. i koji je tada top 10 zaštićen. Ajde, neka dobiju 20 i neki pick te godine i tako dovrše posao. To bi značilo da su takav "luksuz" platili skoro 20 milja što je definitivno previše za takav resurs. S druge strane, nije da imaju previše opcija sa salary capom iduće ljeto ili da je itko nudio više za Hilla. Rebuilding stvarno zna biti depresivan.

29. BULLS

(1-2, pobjeda protiv Thundera, epsko gaženje od Bullsa i poraz od Kingsa)

Pobjeda nad Oklahomom bila je svjetla točka sezone jer se pokazalo da povratkom Markkanena imaju još jednog čovjeka koji može zabiti kada se lomi utakmica i tako olakšati život LaVineu. Na trenutak su stvari izgledale kao da se pomiču s mrtve točke i da će skorim kompletiranjem rotacije te instalacijom novog trenera sklonog defanzivi možda početi i graditi nešto konkretno. A onda je nakon vrhunca već iduće večeri uslijedilo dno - poraz od 56 poena protiv Bostona. Nakon kojega smo saznali da igrači baš ne vole novog šefa jer ih, zamislite, tjera da treniraju i odnosi se prema njima kao da su derišta.

Protiv Kingsa su pokazali nešto više angažmana, ali i potvrdili da im opasno manjka talenta usprkos povratku Dunna i Portisa. Markkanen hvata formu i obrambeno je drveniji nego inače. Arcidiacono je fajter, ali ujedno i Kirk Hinrich za ljude koji imaju kredit u švicarcima. LaVine i Parker su alergični na obranu (stvarno, u ligi imaš 5 ovakvih ekstrema, a ti oko dvojice pokušavaš graditi jezgru i to s ovakvim "ne trpim ljenčine" trenerom poput Boylena). I sad ti ovo uklopi u smislenu cjelinu ovako u hodu.

30. SUNS

(0-4, porazi od Blazersa, Heata, Clippersa i Spursa)

Gazili su ih svi osim Clippersa protiv kojih su dovoljno iskoristili probleme s formom protivnika da ostanu u utakmici. Protiv Blazersa su pak dotaknuli novo dno s 9 poena u prvoj četvrtini. Igrati bez Bookera, Warrena i poštenog playa nije lako, pokazalo se to i protiv Heata. Dobra vijest je da se Warren polako vraća u akciju te je, nakon epizodice protiv Clippersa, već  protiv Spursa odigrao ozbiljne minute, a i Melton izgleda kao puno bolja opcija na playu od Okoboa.

 

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (27) Trackbacks (0)
  1. Daj GEE zovi Franceskog u podcast da ne mora gostovati kod onog lika sa tribine sto je poslednji put pogledo NBA ’98 godine!!!

  2. @ skakač_C4 – ima otvoren poziv, ali nikako da pristane na uvjete. a taj lik s tribine je pun love i može si ga priuštit. inače, taj gospodin imao bi još više love da otvori račun na koji bi mu uplaćivali da prestane komentirat NFL (ja sam mjesečno spreman do 20 kuna plaćat za taj luksuz). a zamisli da je gostovao kod Radičevića koji nije pogledo NBA od 1995. (a da apsurd bude veći komentira utakmice i dan danas)

  3. tolko o warrorsima da trebaju biti broj 1, oducavanje od basketa u punom smislu od Toronta bez Leonarda, dzabe 4 all star, ceka se peti da se sve do kraja podivlja u svlacionici, green nezna di goni u obrani

  4. Gee sta cemo sa warriorsima, pomeli parket skupa sa njima Raptorsi bez Leonarda

  5. hahah vrh komentar. Kako nisam u domovini nemam pojma o kome je rijec 🙂 i ja bih podrzao sa 20 EUR ako je vec tako kriticno stanje.

    inace odlicne analize i tekstovi a i komentari. samo tako dalje. Dogadja se cesto da procitam komentare prije teksta

  6. imam zadovoljstvo da najavim da će mi ortak iz kraja za godinu ili dvije igrati u NBA.

    đi, čekiraj našeg Dirka sa Palilule 🙂 odjebao je i Partizan i Zvezdu i Megu, pa i NCAA, i otišao je direktno u NBDL gdje su ga uzeli Santa Cruz Warriorsi.

    2000 godište, 206 visina, odlične fizikalije

    https://www.youtube.com/watch?v=z7JLyLGIblc

    A čini mi se da već sadd ima bolje noge od Jerebka 😉

  7. Gee franceskog zovi kad budeš htio komentirati draft 2019,
    A šta ćemo sa foxom i njegovih 40 % za 3? Nije više uvodni bljesak,sa potencijalnim šutem za koju godinu je all star kalibar,.Čim su prilagodili igru njemu Kingsi su prestali bit sprdnja,a imaju šansu ostati u borbi za play off do all stara

  8. Misliš li da bi ovi rookie Williams iz Celticsa trebao dobiti više minuta,gledao sam ga sinoć i čini mi se da bi mogao izrasti u modernog centra tipa capela,barem da dobije 7/8 min po večeri da zakuca,alley pop,lupi bananu,znam da je theis mnogo zahvalan igrač,ali taj njegov učinak ako ne bi bio jednak,nebi ni neka razlika bila,a u budućnosti u najgorem slučaju dobiješ back up centra

  9. Zovi avdica u podcast da cujemo koliko xanaxa guta dok gleda rubia i favorsa, samo nemoj da smara s maloneom chokerom 🙂

  10. sta se desi sa dream teamom, oducise ih od basketa druzina iz Kanade bez Leonarda

  11. Opet ce Spursi tesko izostati iz playoff slike,jednostavno igraju bolje u odnosu na Jazz i Pelicanse. A dva stara lisca i dalje dokazuju da su najbolji u ligi. Naravno mislim na Pop-a i Carlisle-a .Mogla bi jednog dana ozbiljna polemika da se povede o tome kako jedan covek drzi 20 godina korak sa vremenom. Kosarka je vrlo dinamican i nepredvidljiv sport. Trendovi se menjaju iz godine u godinu, dolaze igraci sa potpuno novim vestinama,pravila se prilagodjavaju navijacima,a kosarka superstarovima. Ne znam da li je Popovic toliko jak psiholog ili rodjeni defanzivni strateg spreman uciti od napadaci orjentisanih magova, ali cemo ga ispratiti verovatno kao najveceg ikada.

  12. @ tebra – u G ligu s njima

    @ oubre – top 10 play u ligi, imaš na čemu gradit ekipu za provest 5-6 sezona u doigravanju. tome služi draft. nisam siguran da će gađat 40%, al da gađa i 35% s ovakvom slash & kick igrom i rješenjima na ulazima to je i dalje all-star razina

    @ kokos – a di ćeš mu ih nać u ovom kontekstu? ja bi recimo Theisu tražio 15 minuta po utakmici prije nego njemu jer čovjek je samo takav fajter

    @ lasta – a ne pitaš koliko bi ja xanaxa trebo popit da preživim taj razgovor

    @ lull – isti odgovor ko tebri gore na početku

  13. Woj- lakersi navodno spremaju assete kako bi pokusali dograbiti Davisa. E sad, kako Pelicansi definitivno zele cuti i ponudu Kelta, a ne mogu je dobiti prije ljeta 2019 (jer Irving ima rose pravilo u ugovoru kao i Davis) definitivno dotad nece biti trejdan. Sto mislis ko moze sastavit bolju ponudu?
    Teoretski Lakersi bi morali dati 2 ili cak 3 igraca ove mlade jezgre i 2 buduca izbora prve runde i jos nekog rotacijskog igraca. Ainge je sigurno racunao na ogromnu vrijednost ovog picka Kingsa, ali kako stvari stoje on sigurno nece biti top 5 vec vise od 10-14, od Clippersa nece ni dobiti ako ne udu u doigravanje, a od Memphisa dobijaju samo ako je van top 8, iduce godine top 6 ili za 2 godine nezasticen (taj bi mogao biti vrijedan).

  14. Gee!Nemoj zvati u podcast ni avdića ni frančeskog!
    Zovi mene)))
    I neznam što svi imate protiv V.Radičevića)) virujen da je čovik dobar novinar jer je intervjuira neke od najvećih košarkaša ikad.pa i najvećeg..ali kad ga čujem di prenosi tekmu palac gore..biži na tipku Mute)))

  15. @Gee zima je pred nama, idealno za procitati neku interesantnu knjigu ( o kosarci, NBA, autobiografska od trenera, igraca … )
    Secam se kad si je spominjao ( mozda cak i tvoja omiljena : ) – Bill Bradley “Life on the Run” . Koju jos vredi procitati osim nje , sta preporucujes ?

  16. Gee virujem da si gleda, utakmica orlando-utah u subotu, jel to najgora utakmica sta si gleda zadnjih 5 sezona, pogotovo prvo poluvrime, i samo jedan dokaz zasto utah nece u po, u odnosu na proslu sezonu Gobert je defanzivno losiji 25-30%, jel se slazes?

  17. Gee, sta mislis kojem bi sistemu najbolje odgovarao Wall? Negdje gdje bi mu pasao nacin igre i gdje bi brojkama mogao opravdati bar 80% ugovora.

  18. Pošto se čista srijeda bliži. Imam jedno pitanje za tebe Gee i ostale, tko god da bude u gostima. Koji je bolji nadimak za Roberta Williamsa – Time Lord ili Lob Williams?

  19. @ zoom – mogu složit dobar paket i jedni i drugi, a na kraju bi mogao odlučit pritisak agenta, tipa ako Davis bude želio u Lakerse, možda mu Pelicansi budu spremni udovoljit ako im se obećaju neke buduće usluge. naravno, vrijedi i obrnuto, dakle tu bi preference igrača mogle odlučivat ako ponude budu tu negdje

    @ nik – evo ovako napamet, a da su za zimu: “Breaks of the game”, “Franchise” (ne ona o LeBronu nego ona o Bad Boysima), “Short Season” i može “Second Wind” i “When The Garden Was Eden”

    @ dembele – bacio sam pogled na zadnju četvrtinu tako da ne mogu donit takav sud. al takvih utakmica ove sezone ima masa, nisu me impresionirali 🙂
    Gobert nije ni sjena lanjskog, izgleda da su mu se sudci ove godine uvukli u glavu i vodi neke svoje ratove, ali i dalje mislim da Jazz ima realne izglede ući među 8 samo da počnu zabijat redovito. na Zapadu je takvih kilavih ekipa masa, ali svima treba jedan klik da se zarolaju

    @ Larry – okružen s četiri šutera u momčadi na nekom bezveznom tržištu koja bi bila presretna da se bori za osmo mjesto. gle, pa to već ima u Washingtonu. nema tog mjesta na kugli zemaljskoj gdje može opravdat onu grozotu od ugovora

    @ marcus – to veličanstveno pitanje o apsolutno nebitnom igraču ostavljamo za podcast (valjda će se netko sjetiti odgovorit).

  20. e pa to. pravo podcast pitanje… čak se i Ainge uključio u raspravu. onda znaš do gdje je došlo. Ameri su čudo 🙂

  21. Komentar na razmjenu? Ariza će trenutačno pomoći,a oubre koji je još uvijek projekt,pored warena i Jacksona oce li imati priliku nadograditi igru,stvarno njegova defanzivna igra je impresivna,a u napadu samo da nađe šutersku konstantu,jedan na jedan bez problema probija svaku četvorku,a i na trici je koristan

  22. Ako Sacramento bude u playoff prici do kraja januara, da li je Hield all star? Ciji plafon je veci murray/harris ili fox/hield ?

  23. Gee – jesi čuo išta o knjizi “Basketball: A Love Story” od Jackie MacMullan? Nedavno je izašla, a jedino što mogu pronaći je o popratnom dokumentarcu koji je ESPN radio.

  24. @ blik – meni je najviše žao što Ariza nije završio u nekoj ozbiljnoj momčadi na Zapadu

    @ bodiroga – Hield nije, ali Fox bi svakako trebao bit u konkurenciji. ovih potonjih čisto zato što Fox ima top 15 potencijal kakvog Murray nema

    @ jma – knjiga je što bi rekli Ameri “oral history”, dakle hrpa citata. zna to bit dobro kao u slučaju “Tall Tales”, a zna bit i dosadno. još nisam naručio, tako da ne znam jel uspjelo

  25. Da li postoji besmislenija postava od ove rezervne all bench petorke Blazersa? Nema te prednosti koju Čuri, Stauskas, Evan, Collins frizurica, i Meyers frizurica ne mogu da spickaju. Zašto koristiti 10 igrača u rotaciji ako ukupno imaš 7 nba igrača na rosteru, pitajte gosn Stotsa

  26. @Gee Koji je trenutno najbolji Švabo u Dalasu? DPOY- Kawhi ili Davis? Da li si gledao Hjuston- Juta i da li su sudije ( znam da ne voliš da to komentarišeš, ali moram) poklonile pobedu Hjustonu?

  27. @ komšija – druga postava Blazersa najbolji je dokaz koliko su mali uzorci nebitni jer su upravo na račun njihove energije na početku sezone dolazili do pobjeda. he, zašto, zato što sezona traje 82 utakmice i to sa 7 igrača ne možeš izgurat. tri-četiri serije u playoffu s po 2 dana odmora između možeš, ali regularnu nikako. liga je toliko solidna da si jednostavno ne možeš dopustit praviše odmora tijekom utakmice jer ćeš izgubit, dakle moraš igrat većinu vremena na visokoj razini ili skoro punom snagom, a to ne možeš ako ćeš svaku večer igrat 40 minuta. zato ekipa sa solidnim klupama koje uz to igraju energičnu obranu izgledaju bolje nego jesu i zato u playoffu kad ostanu bez te prednosti uglavnom nemaju rješenja

    @ kemba – Dirk nije. Davis. Jesam, sudije su užas ne samo na toj utakmici. ne znam koji im je kurac ove godine ali totalno su pogubljeni. s tim da ne mislim da su poklonili pobjedu Houstonu, Jazz je imao šansu, ali Mitchell nije Harden, to mi je nekako bilo važnije za ishod. međutim da je suđenje preloše – je, izgleda da ovaj tempo promjena uništava i sudce. ono što me najviše smeta – ovo s koracima postaje suludo. ajde, jedno je kad ne sviraš nekom na kontri ili čistom ulazu, to je u NBA nekako uvijek bilo razumljivo da ne mora baš trenutak prekida driblinga i prvog koraka biti doslovan radi showa. ali da netko leđima u pivot situaciji radi prednost koracima ili 1 na 1 driblingom nakon izolacije to nema smisla. nek jednostavno stave pravilo da su tri koraka dozvoljena i to je to ako je već poanta zabaviti a ne igrati po pravilima


Leave a comment

Trackbacks are disabled.