ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

11Apr/196

FINALLY, THE PLAYOFFS

Mlakom borbom za donji dom Istoka završila je još jedna regularna sezona i sada se konačno možemo posvetiti igri i listi načetih više nego gledanju rasporeda i listi načetih. Dobro, možda ne još toliko u prvoj rundi, ali uskoro će postati zanimljivo. Valjda. Hoće li?

U svakom slučaju, prvi dojmovi o parovima prve runde koju kako stvari stoje ne treba previše analizirati. Još malo o svemu tome sutra u podcastu, a onda idemo isključivo na analize utakmica.

EAST

Pa, stvari se nisu mogle rasplesti manje zanimljivo. Ok, jasno mi je da Detroit i Orlando ne bi dobili seriju protiv Raptorsa i Sixersa, ali, sudeći po onome što smo gledali u regularnoj sezoni, možda su mogli barem malo otežati posao favoritima. Pistonsi su nekim čudom dobili sve tri guste završnice ove sezone protiv Toronta i iako tih 3-0 ne znače previše obzirom da je ukupna koš razlika +10 (i još su najveću pobjedu od 5 razlike ostvarili u produžetku), činjenica je da bi Caseyev skauting bivše franšize i kombinacija Griffina i Drummonda u sredini bili puno veći problem drugim nositeljima od mekanih Netsa koji nemaju čovjeka kojega mogu baciti na Leonarda. Ili barem pred njega.

Sixersi su pak ostvarili 2-2 s Orlandom i, iako je teško uspoređivati susrete obzirom na gomile promjena koje su Sixersi prolazili tijekom godine, neke stvari su se provlačile od utakmice do utakmice. Cliffordovo gomilanje tijela u reketu često je otežavalo igru Embiidu koji na perimetru često nema suigrače koji mogu redovito spremati povratne, a istovremeno Vučevićeva sposobnost da se izvuče licem košu sve do trice otežavala je Embiidu dominirati u obrani. Uz to, Magic je opasan kada se raspucaju dva beka istovremeno, a protiv Sixersa se to znalo dogoditi jer oni poštenog stopera na perimetru nemaju, pogotovo ne onoga koji će na vrijeme stizati zatvarati igrače u spot-up situacijama nakon otvaranja iz bloka (i ne gurajte mi pod nos Butlera, Jimmy će odraditi posao na lopti, ali trčanje kroz blokove mu uglavnom ne predstavlja zabavu).

Umjesto ovih serija tako ćemo gledati Toronto protiv Orlanda i Sixerse protiv Netsa. S tim da jedino ovaj prvi matchup ima potencijalnu draž. Iako Magic ima 2-2 i protiv Raptorsa, u dvije utakmice u kojima su istovremeno igrali Lowry i Leonard upisali su dva poraza, od kojih je ovaj nedavni indikativan. Orlando je izgledao skroz solidno prvu četvrtinu dok su momčadi igrale standardnu igru, međutim onda je Nurse malo zamiješao karte i na parketu je ostala samo jedna momčad. Prvo su Raptorsi počeli preuzimati na svakom bloku čime su ostavili šutere Magica bez prostora koji im je potreban osudivši Orlando praktički na napadanje mismatcheva od kojih je jedini donekle iskoristiv onaj kada Vučević ostane na beku. Međutim, čak i u tom slučaju krakatost Leonarda i Siakama pružala je dovoljno pomoći, a uz to Lowry je već standardno odrađivao posao libera ignoriranjem Isaaca na perimetru. Tako da je udova u sredini uvijek bilo dovoljno.

Drugi potez pak totalno je razbio Magic, a to je bila odluka o ignoriranju pick igre. Kako su Gordon i Isaac poprilično dugi i široki te su bili u stanju smetati Leonardu i Siakamu 1 na 1, Raptorsi su zaigrali s 5 vani i onda uglavnom tražili od Gasola da pronalazi suigrače koji se ubacuju iza leđa obrane ili imaju mismatch. Kako je Vučević usidren u sredini Gasol je imao vremena koliko je htio za tražiti rješenje ili pak odigrati uručivanje i čvrstim blokom nekome otvoriti prostor. Kada bi Vučević izašao prema lopti, u sredini obrane nastala bi rupa koju su Raptorsi znali koristiti cutovima ili, ako bi se netko rotirao u sredinu začepiti je, s Greenom u korneru (čovjek je napad za napadom ostajao sam samcat). Poanta je da Orlandova obrana pruža dovoljno prostora koji se može eksploatirati, a u slučaju da Isaacov potres mozga ostavi posljedice u vidu forme dotičnog, bit će još slabija nego inače.

Tu bi još posebno istaknuo kako je u zadnje vrijeme ključni pomak u igri Toronta upravo Gasol koji se sve bolje snalazi u svojoj roli playmakera s lakta kada ima loptu i stretch petice kada je nema. Doduše, uz mikroskopsku potrošnju, međutim neosporno je da radi dovoljno toga dobro obzirom da su u ovom periodu s njim na parketu ostvarivali daleko najbolji net učinak u sezoni (+24, usporedbe radi s Leonardom je +12). Možda je ta rola kreatora previše za Gasola u ovoj fazi karijere, međutim Toronto je trebao čovjeka koji može razigrati uz Lowrya i sada ga izgleda imaju. Možda im to ne diže značajnije plafon, ali svakako dobro dođe kao dodatna zaštitna mreža u slučaju da Lowry opet podbaci ili da Siakam ne bude u stanju odraditi ovoliko posla s loptom u rukama.

Što se Orlanda tiče, iako im obrana neće moći držati priljučak, napadački su trenutno u najboljoj formi u kojoj ovaj roster može biti. Vučević i Ross i dalje su standard na kojem sve počiva (nevjerojatno je kako dobro Vučević i dalje zabija iako sada svi znaju da mu ne mogu ostavljati previše prostora), a u pravom trenutku pridodao im se i Fournier tako da svaku večer imaju dovoljno u napadu. Uz to, uz Augustina i Gordona koji odrađuju svoje role (što je u slučaju Augustina ugodno iznenađenje, a u slučaju Gordona i dalje razočaranje jer je prečesto nevidljiv usprkos sve boljoj realizaciji s perimetra), itekako je pomogla i po tko zna koji put ove sezone osvježena klupa - s ceste pokupljen MCW je pokazao puls u pravom trenutku te je energija njega, Bircha i Iwundua itekako dobro došla u utakmicama protiv momčadi koje nisu imali previše volje igrati punom snagom. To protiv Raptorsa neće biti slučaj, međutim ako se poklopi da The Russian dobije podršku iz vana od oba šutera, bit će dosadni.

Iako i Netsi imaju 2-2 protiv Sixersa u sezoni, ne vidim načina na koji Brooklyn može usporiti Embiida u trenutnoj formi (muči ga koljeno navodno, ali kad bi izašao na parket uglavnom je izgledao odlično tako da za sada ne treba sumnjati da će biti udarni igrač Sixersa). Igrat će Netsi vjerojatno gomilu zone kako bi ga što češće mogli udvajati, što bi pak trebalo dodatno olakšati život Redicku, Harrisu i Butleru pod uvjetom da Brown bude vodio više računa o postavama nego o svojoj bradi. Puno Scotta i malo McConnella i trebali bi biti u redu te proći ovo bez previše drame.

Preostali parovi? Bucksi će se prošetati protiv Pistonsa koje je ozljeda Griffina zamalo koštala mjesta među 8 i koji su se tako jedva stojeći na nogama ugurali u doigravanje (bili su u jednom trenutku vrući, a sada s 3-7 u zadnjih 10 utakmica i Blakeom na jednoj nozi djeluju spremni za odstrel). U svakom slučaju dobar protivnik za zagrijavanje fantastičnom Giannisu (imam osjećaj kao da čeka playoff da dodatno zgazi svakog protivnika sada kada mu trener više neće limitirati minutažu) i društvu dok čekaju što će biti s Brogdonom i Mirotićem.

Boston i Indiana tako bi trebali biti najmanje izvjestan par, ali kako su Celticsi došli do prednosti domaćeg parketa u međusobnim dvobojima, bojim se da i tu neće biti previše neizvjesnosti. U tjedan dana dobili su Pacerse oba puta, oba puta su ostavili bolji dojam, a posebice imponira pobjeda u gostima. Prije svega jer je potvrdila nešto što bi Bostonu mogli podići plafon i u drugoj rundi protiv Bucksa. Naime, izgleda da se Hayward vratio blizu razine kakva im je potrebna. Imao sam tu sreću da sam ga gledao baš uživo protiv Heata u utakmici u kojoj je Stevens konačno osjetio da može čovjeku dati napad u ruke i ovaj mu je vratio briljantnom partijom. Gledati njega i Horforda u pick igri užitak je kakav ne treba objašnjavati pravim NBA znalcima, a ako Celticsi ovu kombinaciju budu mogli redovito imati na parketu to ih čini za klasu boljom momčadi od onoga što smo gledali veći dio sezone.

Bilo je i ranije naznaka Haywardova povratka, istina, međutim one su uglavnom bile bazirane na šuterskim iskoracima. Ovo što je pokazao protiv Heata i Pacersa bila je pak kreativna razina iz najboljih dana u Jazzu. Uglavnom, ako može ovako nešto redovito raditi i u doigravanju, onda je Boston riješio problem čovjeka koji može voditi napad kada Irvinga nema na parketu što im pomaže na više razina. Prvo, nema toliko potrebe jahati Smarta (koji ionako otpada zbog ozljede tako da će Hayward odmah dobiti dovoljno prilike dokazati se kao lider druge postave) i posebice Roziera (daleko najgori igrač Celticsa cijele sezone - što je manje lopta kod njega, to bolje za Boston) kao playmakere. Drugo, sada se čak i Kyrie može posvetiti povremenim off the ball akcijama umjesto da stalno dribla i ubija ritam momčadi. Treće, Horford je sada još opasniji jer ima partnera koji će mu uvijek dati loptu u pravo vrijeme i ne mora se toliko trošiti kao organizator već tu svoju kvalitetu može čuvati za specijalne trenutke.

Kažem, još je rano reći da je Boston sredio svoja sranja, međutim nakon prve runde puno će toga biti jasnije, a onda ćemo znati i koliko se dobro mogu suprotstaviti Bucksima. Sudeći po načinu kako je oživio Hayward, pa i na to kako je Tatum imao odličnih partija (posebice defanzivno), a onda i na to kako je Stevens posložio rotaciju maknuvši Morrisa u stranu kako bi opet otvorio prostor za Baynesa kao startera, stvari idu u pravom smjeru i sve osim potpune kontrole protiv Pacersa bit će iznenađenje.

Pacersi su već napravili posao, nadmašili su očekivanja time što su se održali iznad vode bez Oladipa i ne vidim načina kako mogu bez značajne pomoći samih Celticsa ovu seriju učiniti neizvjesnom. Sada manje-više svi znaju da je Bojan jedini čovjek sposoban redovito kažnjavati obrane i fokusirani su isključivo na njega, što ostavlja previše prostora Youngu i posebice Matthewsu da potežu loše šutove (ispravak, Matthews je valjda jedini u NBA koji ne zna da je Bogdanović prvo ime momčadi, stoga mu redovito uskraćuje priliku da nešto napravi svojom katastrofalnom selekcijom šuta). Turner i dalje iz nekog razloga ima utakmice u kojima potegne jednu do dvije trice što je van pameti obzirom da ga isključivo koristiš kao pick & pop opciju, a ni Sabonis neće biti toliko efikasan protiv rotacija koje će mu redovitije servirati startnu kvalitetu u sredini obrane.

WEST

Istok je kreda, a nešto slično nas je moglo čekati i na Zapadu da se stvari u zadnji tren nisu zakomplicirale.

Jedini matchup koji nije kompliciran je onaj između prvog i osmog. Clippersi su svoje napravili i ova fora s klupom koja dobiva utakmice više neće biti dovoljna (zanimljivo, upravo su nedavno protiv Warriorsa startali i Harrell i Williams i bili su potpuno pregaženi). Warriorsi su itekako sposobni uništiti kreatora u pick & rollu tako da možemo očekivati novi playoff podbačaj Loua Šestog, a bez obzira što će Harrell dovoljno često bježati Cousinsu i Bogutu, to neće biti ni približno dovoljno za dramu. Ako će Warriorsi biti fokusirani od početka. Jer, i dalje na momente igraju u drugoj brzini. Samo, očito imaju taj prekidač rezerviran samo za najveće jer, u situacijama kada zaigraju punom snagom, Warriorsi melju protivnike. Poslali su tako poruku protiv Oklahome i Denvera, pa i u spomenutom susretu s Clippersima, da su itekako u stanju dominirati u oba smjera kada žele, a posebice ohrabruju defanzivne partije protiv ovih takozvanih konkurenata. Možda i najvažnije - nakon dugo vremena ukazao se death star lineup u punoj snazi. U zadnjih mjesec dana proveli su 30 minuta na parketu zajedno (ne zvuči kao puno, ali to ih svejedno čini trećom najčešće korištenom postavom tijekom ovog perioda što ujedno govori i o tome koliko su miksali postave) ostvarivši fantastičnih +55 (141 poen u napadu, 86 u obrani). Game over.

Denver je usprkos pobjedi u zadnjoj utakmici završio sa Spursima pa će tako umjesto da na dubinu i energiju izmrcvare Oklahomu morati muku mučiti s trenutno možda i najbolje posloženom rotacijom u ligi. Spursi su u ovom periodu izbrusili postave te su od momčadi koju je Pop veći dio sezone konstantno pretumbovao od večeri do večeri došli do rotacije od 9 ljudi u kojoj više nema nepoznanica, što bi itekako moglo pomoći protiv Denvera koji će zasigurno koristiti svoju drugu postavu što više može. Plan Spursa je jasan - DeRozan i LMA igraju 1 na 1 kroz post-up što je moguće češće u postavljenim napadima, a onda revolveraši s klupe potežu trice svaki put kada im se lopta nađe u rukama. Daleko je ovo od savršenog plana, posebice jer Denverova obrana može izdržati dok god ih nisi u stanju uništavati pick & rollom posjed za posjedom, ali moglo bi upaliti. Posebice ako se White ili Forbes priključe DeRozanu kao strijelci nakon picka. Denverova obrana u tim situacijama ne funkcionira što god pokušali - kada drže Jokića ili Millsapa u zoni, možeš im sprašiti otvoreni skok-šut s linije slobodnih jer ti pogotovo Jokić ostavlja gomilu prostora, a ako ih gurneš na loptu, daješ zicer Aldridgeu ili Poeltlu (nada je da će Millsap koliko-toliko smetati Aldridgeu i da limitirani Poeltl neće toliko smetati Jokiću tih 20-ak minuta dok je u igri).

Sreća za Denver što Spursi na toj strani lopte nisu ništa bolji. U zadnjoj utakmici pokušavali su preuzimati što je Jokić maksimalno kažnjavao u postu (kao što bi kažnjavao i situacije kada su Spursi igrali smallball s Aldridgeom na pet, što će biti slučaj i ovdje barem pola utakmice, a možda i više), a istovremeno nemaju ništa bolja rješenja u pick igri. Istina, Spursi znaju zatvoriti obruč, međutim to protiv Denvera koji nije klasična pick & roll momčad nije ni bitno. Tu će puno važnije biti vidjeti kako misle zatvoriti prostor iza leđa obrane gdje će se ubacivati cuteri, odnosno kako misle stići pokriti šutere u spot-upu nakon slash & kicka Nuggetsa, što im nije jača strana. U biti, puno toga ovisi o tome koliko White može sam držati pod kontrolom Murraya jer ako se i on raspuca i počne zabijati trice iz driblinga ili s poludistance nakon što se otvori iz bloka dok centri Spursa kampiraju pod obručem, krvarenje bi moglo biti preveliko.

Posebice jer je druga postava Spursa kao naručena da je rezerve Denvera pregaze. Morris i Beasley u kombinaciji s Jokićem i Murrayem bit će jebeno opasni, a mogli bi nositi čak i one postave s Harrisom i Millsapom. Jednostavno, na toj klupi Spursa nema čovjeka koji može donijeti dašak energije u obranu i ako se sve svede na napucavanje, tu je Denver u prednosti. Iako me uopće ne bi iznenadilo da Spursi pronađu idealan recept u napadu i odrade dovoljno u obrani da prođu dalje, ipak ovdje moram izabrati Nuggetse iz nekoliko razloga. Prvo, imaju prednost domaćeg parketa što je i jednima i drugima izuzetno bitno. Drugo, imaju Jokića koji je napadački najveći problem u ovoj seriji i definitivno ima priliku biti presudan igrač. Treće, imaju raznovrsniju klupu. I iako se možda iskustvo Aldridgea i DeRozana pokaže značajnijim od razigranosti Jokića i Murraya, odnosno iako možda Belinelli i Gay odrade posao dok Morris i Beasley budu punili vlastite gaće, ovom prilikom tipujem na momčad koja naizgled ima više rješenja (iako neka od njih poput Harrisa i Bartona nisu pokazala ništa čime bi opravdala povjerenje tako da me uopće ne bi čudilo da Spursi ovo dobiju s 4-2 - s druge strane, ako Harris ili Barton uhvate ritam, Denver će moći trpati preko DeRozana kada poželi i eto im serija).

I u iduća dva matchupa bit će neizvjesno. Dobro, u slučaju Rocketsa bit će malo neizvjesnije nego protiv Thundera koje bi Harden i društvo pomeli poigravajući se s njihovom obranom - protiv Jazza će se ipak morati malo potruditi doći do pravih prilika za šut, međutim njihova forma ne ostavlja previše mjesta sumnji u konačni ishod. Iako i Jazz izgleda kao momčad u sjajnoj formi obzirom na 13-3 score kojim su završili sezonu, uzmimo u obzir da su od ovih 16 utakmica samo 3 igrali protiv momčadi s pozitivnim scoreom. Tako da uzeti ovaj njihov niz previše u obzir nema smisla, isto kao što nije imalo smisla smatrati da su lutrijska momčad dok se početkom sezone na brutalnom rasporedu Gobert mučio ostati na parketu, a Mitchell zabiti skok-šut. Kakav-takav ritam su pronašli, međutim i dalje je ovo momčad koja često zna upasti u problematične periode u napadu gdje na vidjelo izlazi manjak kreacije i šuterske širine. Rubio i Favors nisu pokazali ništa novoga, dakle i dalje su u stanju biti mismatch koji je moguće iskoristiti, a ako to itko može, to su Rocketsi. Ni njihov raspored nije bio naročito težak, ali imali su nekoliko sjajnih pobjeda i, najvažnije, potvrdili su defanzivni preporod. Čak i ova postava s Gordonom između Hardena i Paula brani na elitnoj razini, a nekim čudom imaju čak i dubinu, iako je to manje bitno obzirom da će D'Antoni u doigravanju ionako koristiti 7 ljudi. Sasvim dovoljno da u kontekstu Zapada prošetaju do novog obračuna s Warriorsima. Koji će eto izgleda ipak biti rundu ranije nego smo se nadali jer su porazom od Thundera i onda pobjedama Blazersa i Nuggetsa zadnjeg dana sezone završili kao četvrti.

Tako da nam ostaje sudar Blazersa i Thundera. Da su kojim slučajem završili protiv Jazza, ne bi Blazersima dao ni gram šanse obzirom da bez Nurkića nemaju opciju kojom bi napali obranu Jazza. Koji bi pak sve resurse uložio u to da natjera Lillarda da se što ranije riješi lopte i preusti suigračima kreaciju. Doduše, nešto slično će pokušati i Oklahoma koja za razliku od Jazza i ima određenu sklonost agresivnom igranju na loptu te naknadnom zatvaranju rupa u obrani koje takav pristup stvara, međutim kod Oklahome je problem što za razliku od Jazza u playoff ulaze načeti. George nije u all-NBA formi nakon ozljede ramena, a klupa im je katastrofalna, što Blazersima daje kakve-takve šanse.

Lillard igra najbolju košarku života i kad ga vidiš uživo skužiš da je u onoj klasi najvećih. Zabiti 30 njemu doslovno ne predstavlja napor, što je fascinantno obzirom da se, bez obzira na čvrstinu, ipak radi o beku koji se često mora probijati kroz cijelu frontu tijela ispred sebe. Čovjek igra u transu, uzet će ono što mu obrane ostave i to što je nosio ovu momčad u zadnjim tjednima kada su više od pola tekmi igrali praktički bez druge i treće opcije jednostavno je briljantno. Jasno, stvari neće izgledati ovako dobro u doigravanju u situaciji gdje nema Nurkića i gdje se McCollum vraća u akciju nakon ozljede koljena. Thunder će ga svakako udvajati i iako je on sposoban razbiti dobar dio tih situacija i provući se čak i do obruča, neće mu biti lako. Uostalom, Thunder može birati hoće li držati Georgea na njemu, odmah udvajati s visokim ili će kao obično koristiti Russa na lopti i onda s Georgeom i Grantom iz pozadine pokušati slati pomoć na vrijeme. Obzirom da neće morati toliko paziti na ostale, imat će dovoljno prilika za riskirati sa različitim pristupima.

A kao da problemi Nurkića i McColluma nisu dovoljni, tu je i činjenica da se rotacija Blazersa većim dijelom ohladila. Layman odjednom više ne može ubaciti tricu, Collins najčešće izgleda kao da pojma nema što bi trebalo raditi na parketu, a i Harkless opet ostavlja dojam nekoga tko je u fazi rehabilitacije. U ovim uvjetima previše ovise o tome koliko poena mogu smisliti Aminu i Hood, što nikako nije dobro. Čak se i Turner opet pojavio u rotaciji što donosi cijeli novi niz problema, bez obzira što je imao solidnih partija u nekim nedavnim utakmicama. Praktički, Curry iza perimetra je najpouzdaniji ispušni ventil kojega trenutno imaju, a to je jednostavno premalo.

Opet, kakvu god obranu odigraju i koliko god da uspore Lillarda, Thunder će ionako ovisiti o napadu. Naime, ova momčad se može sama upucati u nogu i sada, kada George nije u idealnoj formi, još su ovisniji o tome da Russ odigra šuterski učinkovito i da se Schroeder pojavi na utakmici. To nije idealan način igranja košarke, međutim Russ uglavnom igra na visokoj razini protiv Blazersa koji jednostavno nemaju igrača koji mu može stati na put (što je i glavni razlog zašto OKC uglavnom bez većih problema pobjeđuje Blazerse kroz regularnu sezonu). Znači, s jedne strane će im biti lakše igrati obranu što bi moglo spriječiti standardna curenja koja imaju kada pretjeraju s rotacijama, a s druge bi mogli zabijati malo lakše nego inače, što bi moglo anulirati problematičnu efikasnost. Zvuči kao solidna zaštitna mreža zbog čega im usprkos problemima s formom i rosterom dajem prednost u matchupu s Blazersima. Koji pak izgleda imaju samo zato što stvarno postoji mogućnost da Russ istovremeno baca cigle, George ne bude u stanju igrati punom snagom ni u jednom smjeru i onda im još klupa zabija 9 poena u prosjeku po tekmi.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (6) Trackbacks (0)
  1. Nikada mi nece biti jasno zasto je jedan od najboljih trenera u NBA ikada, dozvolio da mu dovedu DeRozana? Daleko od toga da je Derozan los igrac, ali nije igrac za San Antonio, pogotovu je los u odbrani i nestaje u velikim utakmicama, sto je neprihvatljivo za trenera koji je oduvek imao u timu mentalno jake igrace sampionskog karaktera, podjednako dobre na obe strane terena.
    Zasto ga nisu odmah dalje trejdovali ne razumem?
    Mogli su dovesti nekog mladog beka za Derozana i produbiti nikada losiju klupu.

    Nista nije vecno, pa ni San Antonio, ali neki potezi zadnjih godina su besmisleni.
    Sada eto, ode i Gasol. Covek u 38god odlazi u Milvoki na kraju sezone, u tim u kome nece igrati ni minuta, iz tima koji takodje igra playoff i gde je proveo zadnje tri godine. Gde je tu logika?
    Ne bih Denveru dao ni trunku prednosti da su neke druge okolnosti, ali da tipujem na tim koji u svojim redovima ima Derozana i Rudy Gaya kao oslonac tima uz vremesnog Aldridgea, gde se zadnjih godina desavaju cudne stvari, poput trejda najboljeg igraca, neobjasnjivog odlaska Parkera i slicno, ne mogu.

  2. Jel moze neko instat objasnjenje za novi ugovor Divcu i otpustanju Jegermaistera ?

  3. bucksi u 5, toronto u 4, philla u 5, boston u 5
    gsw u 4, spursi u 7, houston u 7, okc u 6

  4. Bucks u 4, Raptors u 5, Sixers u 6, Celtics u 5, Warriors u 5, Nuggets u 7, Thunder u 6, Rockets u 6

  5. @David Moze: Sacramento

  6. @david

    prika o kojoj franšizi pricamo, sve jasno ko dan


Leave a comment

Trackbacks are disabled.