19

Blazersi su usprkos najgoroj večeri Lillarda u ovogodišnjem doigravanju nekako stigli do 1-1.

Ideja Portlanda u početku je bila pojačati obranu, što su pokušali na dva načina. Prvo stavljanjem Harklessa na Murraya kako bi otežali Nuggetsima funkcioniranje pick & rolla koji ih je koštao prošle utakmice, a onda i slanjem pomoći čim bi Jokić dobio loptu u sredini kako ih opet ne bi zatrpao poenima. I jedno i drugo funkcioniralo je odlično – Harkless je maestralno ušao u utakmicu i ekspresnom bananom na Murrayu poslao mu je sličnu poruku kao i Bledsoe večer ranije Irvingu. Poruku da ovo neće biti piknik kao u prethodnoj utakmici. Nažalost po Blazerse, sredinom druge četvrtine izvrnuo je zglob i više se nije vraćao na parket. Murray, koji je do tada imao jedan ubačaj i to tricu iz spot-upa (kroz pick & roll je nestao), ekspresno je zabio i svoj prvi ulaz čim se Harkless uputio u svlačionicu, međutim ovo nije bila njegova večer (nije mogao zabiti ni protiv Laymana ili Hooda što sve govori). Što zbog Harklessa u prvom poluvremenu, što zbog ozljede noge koju vuče još od serija sa Spursima, a što jednostavno zbog činjenice da je to što je, toplo-hladno šuter koji će imati ovakve večeri, do kraja je promašivao na sve strane i tako ostavio napad Denvera bez itekako bitnog izvora poena.

A uz to što su riješili pick & roll Nuggetsa, Blazersi su imali i uspjeha s taktikom na Jokiću. Jokić nije tip igrača koji će igrati na silu i svaki put kada bi se netko spustio udvojiti ga uredno je slao povratne slobodnim igračima, samo ove večeri očito nitko od Nuggetsa nije mogao ništa zabiti. Millsap je doduše zabio prvu tricu kada ga je Aminu ostavio na perimetru da pomogne Kanteru kao podsjetnik da bi ovo mogla biti riskantna taktika, ali poslije toga uslijedila je suša. Najgori je bio Harris koji je često imao najbolje prilike – kako je stajao u korneru, McCollum je često bio taj čovjek najdublje u zoni koji je odlazio pomagati u sredinu. Umjesto da to koristi, Harris je večer završio s 0-5 za tricu iz uglavnom potpuno otvorenih situacija.

Obzirom da je Kanter opet bio više nego uspješan protiv Jokića na drugoj strani (zabio 15 naspram Jokićevih 16) ispada kako su Blazersi, doduše uz dosta sreće, dobrim dijelom riješili problem efikasnosti Denvera iz prve utakmice. Uz sve spomenuto još je i Craig zaradio udarac u nos zbog kojega je propustio nekoliko šihti te je u tim momentima Malone morao prebaciti Harrisa na Lillarda, što je pak ostavilo puno više prostora McCollumu da se razigra. Plus za Denver je bio što su opet maksimalno otežali život Lillardu kojem se Harris pokazao još veći problem od Craigga i koji je bio totalno izvan ritma. Najgore od svega, Nuggetsi zbog Kanterove sposobnosti trpanja uopće ne izlaze toliko visoko s Jokićem kako bi željeli, igraju praktički zonski, međutim Lillard ove večeri nije bio u stanju ni pretrčati Jokića kad bi izašao iz sredine ni zabiti skok-šut preko njega. Poznavajući ga, očekujem da u idućoj zabije barem 30 iz ovih situacija.

A više će zabiti i Denver koji se katastrofalnim napadačkim učinkom u prvom poluvremenu ukopao u rupu u kojoj je stajao do kraja. Blazersi su tako kontrolirali utakmicu od početka do kraja obranom i činjenicom da su ipak lakše zabijali. A uz McColluma i Kantera treba istaknuti i klupu koja je i drugu utakmicu za redom bez problema parirala donedavno ključnom oružju Nuggetsa. Ni ovom prilikom rezerve domaćina nisu napravile razliku te su Blazersi i bez Lillarda bez problema održavali tih desetak do petnaestek poena prednosti do kojih su došli na startu (Hood se opet poigravao s obranom Denvera). Stotts se toliko okuražio da je čak par kratkih šihti istovremeno na klupu posjeo oba startna beka pokušavajući igrati kroz jebenog Turnera.

Denver je tek u završnici pokazao znakove života. Teško je reći da li su se Blazersi umorili ili uspavali ili su pak Nuggetsi nametnuli svoju volju, ali odjednom gosti više nisu mogli uhvatiti skok u obrani. Kanter se nije bio u stanju odlijepiti od parketa, a Aminu, koji je do tada odradio puno bolji posao na Millsapu nego u prvoj utakmici, više nije bio u stanju hrvati se u sredini i domaćini su uhvatili suludih 14 skokova u napadu u četvrtoj. Prevedeno, potegnuli su skoro dvostruko više lopti od Blazersa u zadnjih 12 minuta, na kraju sve uzalud jer nisu bili u stanju ubaciti skok-šut.

Što promijeniti za sljedeću utakmicu? Pa, ako Harkless ne bude spreman, to bi im trebalo pomoći da ožive Murraya, a uz to bi i Harris, Millsap te Craig ili Beasley trebali puno bolje spremati Jokićeve povratne. Igrali su doduše i ovu završnicu s Beasleyem umjesto Craigga kako bi dobili nešto šuterske širine, nije prošlo, s tim da Beasley istovremeno predstavlja problem u obrani u kombinaciji s Murrayom što isto treba uzeti u obzir. Kako god, šuterski ovako nešto ne mogu ponoviti. Problem je samo što i Blazersi, a pogotovo Lillard, imaju gomilu prostora za igrati još bolju košarku u napadu jer su ovdje praktički dominirali 36 od 48 minuta (prvih 6 i zadnjih 6 Denver je imao nešto nalik pulsu) usprkos ispodprosječnom ofenzivnom izdanju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *