24

Svojevrsne reprize prethodne utakmice bile su na programu i u Bostonu i u Houstonu, samo što su i Bucksi i Rocketsi ovaj put bili još uvjerljiviji u pobjedama.

Idemo od Zapada gdje je ipak puno više drame. Houston je dobio još bolju partiju od Hardena koji ove večeri nije samo parirao Durantu već ga je i nadigrao – prvi put u seriji death lineup nije imao odgovor na njegove trice i ulaze te su Rocketsi do sada najbolju petorku u cijeloj seriji dobili +11 u 22 minute (relativno mali broj minuta obzirom na dosadašnje rotiranje uzrokovan je s nešto manje minuta Klayu zbog penala i nešto manje minuta Iggyu jer je Looney na momente igrao bolju obranu, a i u napadu je bio manja rupa). A razlog leži u najslabijoj defanzivnoj partiji death lineupa do sada u seriji. Najvećim dijelom jer Iggy i Klay nisu radili pritisak na Hardenu kao do sada, a bez njih dvoje na elitnoj razini braniti se protiv ovakvih Rocketsa nije lako.

Kerr je srezao klupu na tri imena kako bi izbjegao probleme iz prošle utakmice i u tih par šihti Warriorsi su nekako preživjeli iako i dalje nije jasno kakvu rotaciju koristiti (prvo je imao Duranta i Klaya na parketu s tri rezerve, kasnije Iggya, Stepha i Klaya uz dvije i očito da se radi o čistoj improvizaciji). Uglavnom, tih nekoliko minuta ionako više nisu ključni problem, sada je onaj puno veći kako opet staviti Hardena pod kontrolu. Iggyeva loša partija završila je njegovim hvatanjem za koljeno i ako će se i on pridružiti već načetima Curryu i Thompsonu, iscijediti dovoljno obrane na perimetru bit će još teže.

Houston je pak pokazao za što je sposoban kada se razigra. Harden je secirao obranu cijelu večer i posebice je imao dva briljantna perioda, sredinom druge i sredinom treće, kada je spojivši niz trica stvorio zalihu koja će itekako dobro doći u završnici utakmice. Ostali su više nego solidno spremali trice (7 ostali starteri, 4 klupa), Capela i posebice Tucker opet su radili razliku u napadačkom skoku i to je bilo više nego dovoljno za zabiti potrebnu kvotu. A kako se ove večeri nisu mogli osloniti na obranu, Warriorsi su pokušali napadom. Nije išlo.

Durant je očekivano povukao kada se stizao minus, ali nije mogao sam. Curryeve trice stigle su prekasno (inače je dobro ušao u utakmicu, čak zabio i nekoliko ulaza, da bi poslije uglavnom nestao), Klay je još jednu lošu večer okrunio s jednim ubačajem u drugom poluvremenu (0 u zadnjih 12 minuta) i praktički je jedino Green letio uokolo pružiti kakvu-takvu podršku Durantu. Obzirom da je imao taj nezahvalni posao u obrani dodatno potenciran manjkom raspoloženih suigrača, pravo je čudo kako je uopće stizao sve obaviti. I da, izostao je i onaj dosadašnji učinak Iguodale prema naprijed – niti je radio pritisak na Hardena ulazima, niti je bio u stanju zabiti otvoreni šut (imao je jedan od najgorih otvorenih airballova u povijesti playoffa).

Dakle, ostajemo pri istome. Da bi opet vratili kontrolu nad serijom Durant treba više podrške naprijed i uz to moraju nekako opet podići razinu igre u obrani. Sve to sa 6 igrača. Nije nemoguće, ali će biti jebeno teško. Rocketsi doduše isto moraju ići do krajnjih granica, ali ako ništa drugo njihova vanjska trojka djeluje kao da je u puno boljem fizičkom stanju. Posebice Harden koji iz utakmice u utakmicu raste dok ovi koji ga čuvaju padaju sve niže. Uz to imaju i nešto više impulsa na klupi. Svakako će ključno biti da opet dobiju ovakve partije od Capele i Tuckera jer oni su svojom energijom itekako pomogli ovaj preokret. Ako Capela opet nestane u Oaklandu (što je uvijek moguće), odnosno ako Tucker ne uspije još nekoliko puta parirati Greenu borbenošću, Warriorsi bi mogli doći do ključne prednosti.

I dok ova klasična playoff bitka doslovno ovisi o tome tko će zadnji ostati na nogama, na Istoku imamo manjak krvnih zrnaca. Celticsi su opet uspjeli izgledati smisleno samo u uvodu, ali čim su krenule izmjene izgubili su ritam i više ga nisu pronašli. Razlika u odnosu na prošlu utakmicu u kojoj su obje momčadi ubacile hrpu trica bila je u manjku pogodaka s perimetra s obje strane, a sve ostalo je bilo manje-više isto. Irving opet nije nalazio načina biti dovoljno efikasan na preuzimanjima, Horford je zadržan pod kontrolom i bez njihove 2 na 2 igre napad Bostona na postavljene obrane nema rješenja. Opet su doduše uspjeli parirati Bucksima jurišima u sredinu i poenima s linije slobodnih, međutim to nije bilo dovoljno. Da ovaj napad izvuče glavu iz dupeta Irving treba igrati na all-NBA razini ili se barem mora poklopiti da oni ubace sve svoje otvorene trice, a da Bucksi istovremeno većinu svojih promaše.

Samo i tada imaju problem jer Bucksi su našli rješenje za njihovu obranu. Za razliku od Bostona, njihov napad ide puno prirodnije i sa slobodnijim Giannisom, koji kroz pick igru ipak dolazi do zraka i prije svega povoljnijih matchupova, puno lakše kombiniraju poene u sredini s tricama. A Giannis se potpuno oslobodio te je do kraja utakmice gazio i preko Horforda 1 na 1 bez ikakvih problema. Doduše, tu su Celticsi već odustali od utakmice što nas dovodi do nekoliko bitnih momenata.

Onaj prvi koji treba istaknuti je opet taj period krajem treće kada na pogon Georgea Hilla rezerve Bucksa još jednom rade prednost. Klupa Bostona je službeno mrtva i ovo što Hayward i Rozier izvode je kriminalno, a nije pomogao ni Smart. On je kao trebao donijeti nešto energije u ovu na trenutke momčad bez karaktera, međutim samo je istaknuo titulu za najvećeg zidara večeri. Kao da mu je namjera bila sabotirati i ono malo nade koja je ostala.

Uglavnom, Hill i društvo (koje je između ostalog uključivalo i jebenog Sterlinga Browna uz Connaughtona, Ilyasovu i Lopeza) rade razliku na semaforu, ali i u glavama igrača Bostona koji se od ovoga šoka više nije oporavio. I opet dok su na drugoj strani, pazi sad ovo, Irving, Hayward i Horford. Dakle, tri najveće zvijezde momčadi, umjesto da ubiju u ovim minutama bez Giannisa i uopće se narugaju Budu što uopće ima obraza poslati ovakvu trash petorku na njih, skinu gaće i puste da ih se naguzi. Gledaš i ne vjeruješ.

Poslije povratka nije bilo jer nitko nije ni pokušao pružiti otpor što je u playoffu, a pogotovo protiv ovakve momčadi koja se ponosi energijom kojom pristupa poslu, neshvatljivo. Giannis se poigravao kroz sredinu sa 17 poena u zadnjoj četvrtini, a pridružili su mu se i suigrači. Dosta je bilo da požele krenuti u reket Bostona i čekalo bi ih polaganje. 11-12 na obruču ima u četvrtoj Milwaukee što je dokaz ne toga da su bolja košarkaška momčad, to ionako više nije sporno, već da ovaj Boston ipak nije u stanju pomesti svoje probleme pod tepih kada je najvažnije. Tu više nije važna taktika (sada nema smisla pričati o tome da bi Boston mogao odustati od preuzimanja na pickovima s Giannisom u pokušaju oživljavanja obrane), a ni izvedba – ako vam se u doigravanju ne da igrati jedan za drugoga, onda je nešto gadno pošlo ukrivo. Iskreno sam mislio da će biti jači od toga i da će poginuti muški, a umjesto toga imamo dokaz da neki kemijski eksperimenti umjesto eksplozije mogu izazvati tek malo dima. Šaptom Boston pade.

12 thoughts on “24

  1. Nema nebitnijeg igraca u kosarci od volume scorer playa bez fizikalija

  2. Toliko o tome playoff intenzitetu kojim nas je Irving maltretirao tijekom regularne sezone. Jedina stvar koju je on pokazao u playoffu je ta da on nikako, ali nikako ne može biti prva opcija u ekipi koja misli biti nekakav contender. Lik, vrhunski si talent, ali nisi za voditi ekipu. Čim to prihvati bit će i njemu lakše ili neka ide u NY. Tamo vole jesti svakakva sranja.

    I zašto toliko ignoriraju Haywarda u napadu? Smart dođe nakon ozljede i na poluvremenu uzme 5 šuteva za 8 minuta, a Hayward za 15 minuta uzme 4. Pa čak i ako je šuterski neraspoložen zašto ne daju Haywardu bar loptu u ruke da proba zavrtiti nešto što liči na suvislu akciju, a ne da gledamo ciglarenje.

    Toliko sam razočaran ovom sezonom da jednostavno ne mogu ne željeti da Ainge napravi jednu lijepu čistku. Ciao Kyrie, tko te jebe, daj mi Kembu. Nije ništa značajnije bolji od njega, a barem ne priča sranja. A i nakon Hornetsa njemu će Boston doći kao sedmo nebo.

  3. Zašto spominješ Haywarda kad se čovjek nije ni pojavio u ovoj seriji?

  4. Ne mogu se oteti dojmu da ovakav Boston koji je kompletan sa relativno zdravim Irvingom i Haywardom, sezonu zrelijim Tatumom i Brownom te hrpom iskusnih igrača od Horforda pa nadalje nije uspio napraviti nikakav značajniji iskorak ove sezone. Čak su mi bili puno ratoborniji prošle sezone kada ih je bio gušt gledati. Bucksi definitivno jesu odlična ekipa, ali ako doma ne možeš poginut za pobjedu i nastojat iz prve utakmice vući zaključke, onda je već pitanje promjena i vjerodostojnosti ove “jezgre”.

  5. Marcus Glupi, na playu ne treba bolji igrac od Beverleya. Ako se ides pojacati, ciljas Davisa. Ti mali combo strijelci su najbolji s klupe. Osim Curryja koji je najbolji suter svih vremena, nitko tog profila nije osvojio naslov kao prva napadacka opcija sto se ja sjecam.

  6. Daleko od toga da je Bostonu samo hemija u ekipi problem. Oni jednostavno ne mogu doci do obruca i to je fascinatnno. Ok, Greak Freak gospodari reketom, ali jedan Irving , koji navodno spada u jednog od najboljih finisera na reketu ima po jedan dva ulaza na mecu. Hayward od povrede i ne pomislja na ulaz otici, Tatum i Brown su “poznati” kao veliki slash kickeri, a Horford ne pogadja dovoljno trojki, pa da mu se otvori napadanje reketa iz finte suta.

  7. @ lasta – sve se na kraju svede na to da si u biti Lou Williams, zvao se Kyrie ili kako već. može se do naslova, ali je prokleto teško složit konkurentan roster, a u današnje doba i gotovo nemoguće osim ako si game changer kao Steph. Isiah je to uspio, al imao je iza sebe Bad Boyse, možemo možda navuć i Chaunceya koji je isto iza sebe imao zid i nekoliko iznadprosječnih suigrača koji su mogli zabit više tako da nije baš ispunjavao tu titulu prve opcije iako se znalo kod koga je lopta kad se lomi tekma. Kyrie nije taj, eventualno je Paul mogao biti, Lillard možda, ali oko njih bi stvarno trebali biti all-NBA i all-D kandidati

    @ david – ima Boston probleme, naravno. svi imaju probleme u igri, koncepciji, rosteru, talentu, ali nitko se ne preda u četvrtoj utakmici playoffa pred svojom publikom. ovim što je Boston izveo doslovno se posrao na playoff dok ostali ginu uokolo. to je ono najžalosnije. a da se nije moglo malo razdrmat stvari taktički, moglo je (drugačije postave, više zone manje switcha, Irvinga koristit off the ball). možda ništa ne bi pomoglo, vjerojatno ne bi jer su Bucksi jednostavno bolji, al kako možeš dozvolit šetnju po reketu u utakmicama za koje navodno živiš??? ne možeš driblingom doć do obruča, jebiga, sakat si, ali svatko može faulirat i trčat u obrani. to je onaj higijenski minimum kojega moraš ispoštovat kao košarkaš

  8. @ Gee prosvijetli me molim te, sto je to curry osvojio kao prva opcija, ako mislis na prvi prsten kada su se 4 all star igraca plus mvp finalne serije namjerili na LBJ adelavedovu mozgova shumperta i rjs onda se eto ne slazemo….

    Za boston je problem ispao visak talenta tj manjak minuta.

  9. Ja bi čak više od Kyriea istaknija razočaranje Stevensom. Jednostavno ne mogu virovati da je čovik sa ovom ekipom tako nemoćan. Pričamo o treneru sa najdebljim playbookom u NBA-u. Nakon ove sezone, ostaju mnogi upitnici iznad coach Brada.

  10. @Markan

    Markane, nemoj reći da Steph nije bija prva violina u 1. sezoni. Ja ne znan koju se ti ligu gleda onda…

  11. @Powe

    Kako će ti playbook pomoći ako konstantno igraš na 100 poena, a protivnik ti ubacuje 110? I ovako čovek cedi suvu drenovinu iz objektivno slabije ekipe u oba smera

  12. @powe
    Pa bio je prva violina u kontekstu gore nabrojanih, kao sto je npr. Thomas bio u bostona. Ali nije on primarni razlog osvajanja prstenova..

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *