25

Sinoć su izgleda preminule još dvije playoff serije druge runde.

Ništa od očekivanog nastavka dramatičnog playoffa, Raptorsi i Nuggetsi riješili su utakmice do poluvremena i pokazali da u ovom trenutku imaju puno više opcija. Sixersi su doduše u puno gorem stanju od Blazersa jer oni izgleda na svog najboljeg čovjeka ne mogu računati dvije utakmice za redom, a bez njega su u startu u minusu. Upravo je Embiid sinoć bio najveći problem Sixersa jer je uz već standardno mučenje u napadu ovaj put izostao i njegov učinak u obrani. Bez njega u sredini, Sixersi jednostavno nisu mogli braniti dovoljno, a još im se zalomilo da su se Raptorsi raspucali i pogodili suludi broj trica za tip dvoboja u kojem ciljaš igrati na oko 100-tinjak poena na 100 posjeda.

Embiid je na trenutke bio toliko izvan utakmice da su Sixersi praktički igrali s dva Simmonsa, a igrati s dva Simmonsa nije lako. Obrana Raptorsa bila je sjajna, to nije sporno, međutim dobar dio zasluga pripada ikakvom manjku inspiracije kod franšiznog dvojca gostiju. Embiid i Simmons imali su zajedno 13 izgubljenih, od kojih su neke doslovno jedan drugome izbijali iz ruku, pa ako je ikome trebao dokaz da graditi budućnost na obojici nema smisla, e pa samo u ovoj utakmici ima materijala da može montirati dokumentarac. Početkom druge Sixersi su jednostavno stali zabijati – nova rotacija Raptorsa s Ibakom i Gasolom pod košem zatvorila je reket, ali nije da su Raptorsi bili neranjivi s Lowryem i VanVleetom u vanjskoj liniji. Međutim, u 6 uvodnih minuta druge Sixersi su ubacili samo 6 poena, pokazujući jednaki manjak ideja i s Embiidom i s Monroeom na centru.

U tom periodu Toronto odlazi na +12 i onda kreće potpuna dominacija. Leonard nije dobro ušao u utakmicu, općenito je za svoje standarde odigrao bezveznu partiju, tako da su Raptorsi u uvodu izgledali dosta kilavo. Dok nisu pronašli rješenje u tricama. Kada je i VanVleet ubacio jednu, bilo je jasno da će ovo biti posebna večer, a to su kasnije potvrdili Green i Gasol koji su spremili svaku povratnu koju su dobili. Uz to je i Lowry opet bio agresivan s loptom, a o Siakamu da ne govorimo – nakon što je prethodnu utakmicu izgledao kao mrtav čovjek, ovdje je opet nemilosrdno napadao sredinu (plus je i on zabio par trica).

Pokušavali su opet Sixersi s Embiidom na Siakamu izbaciti Raptorse iz ritma, ali pored ovoliko raspoloženih šutera nije išlo. Ironija večeri je tako da su Raptorsi odigrali daleko najbolju napadačku partiju serije s ispodprosječnim izdanjem Leonarda, što je na kraju krajeva i simbolično za cijelu ovu njihovu sezonu. Što će biti ako im se ikada zalomi da Kawhi radi ono za što je sposoban dok ostali istovremeno ubacuju ono što mogu?

Bez ideja u napadu i nesposobni odigrati obranu Sixersi su se brzo predali. Do poluvremena je već +21, a pokušaj smanjivanja minusa početkom treće vrlo brzo uništava Green s novih par trica. Zadnjih 18 minuta utakmice tako su čisti trash time. Dakle, što pametnoga reći o šansama Sixersa? Nema te taktike kojom možeš nadoknaditi ovakve loše izvedbe udarnih igrača. U večeri u kojoj je čak i Redick podbacio, očito je bilo da Sixersi nisu prijetnja bez Embiida u vrhunskoj formi, a taj film izgleda nećemo gledati ni ove godine (tko zna što će ga boliti u idućoj utakmici, možda dobije ebolu).

Dati se u ruke Butleru i Harrisu nije rješenje jer Jimmy, iako može bljesnuti i dobiti završnicu, nije igrač koji će raditi razliku tijekom 43 minute prije, dok je Harris totalno pogubljen u ovom tipu košarke. Čovjek definitivno nije toliko dobra opcija da nosi napad, a istovremeno nema vještine da se pronađe u nekoj manjoj ulozi kako bi pomogao povezati redove. A uz to je i totalno izvan ritma, promašuje čiste situacije i nije u stanju zabiti ni protiv drugih postava gdje dobije poneku priliku napasti driblingom. Znam da nije lako u ovakvim uvjetima odjednom bljesnuti, ali, od njega se traži instant produkcija poena i ako to nije u stanju odraditi, onda je beskoristan.

Bude li Embiid spreman za sljedeću barem odraditi posao u obrani te ako zadrže Raptorse malo iznad 100 poena na 100 posjeda, Sixersi imaju šansu vratiti se još jednom u Toronto. Ali, da će ponoviti istu formulu 2 puta za redom, to možemo zaboraviti. Vrijeme je početi razmišljati o Bucksima protiv Raptorsa.

Na drugoj obali Blazersi iz utakmice u utakmicu izgledaju sve tanje i sinoć je Denver totalno razotkrio njihov očiti manjak korisnih tijela. Kanter i Harkless još jednom su odigrali debelo ispod potrebne razine, dok na drugoj strani Nuggetsi iz utakmice u utakmicu bruse formu. Millsap je postao toliki problem protiv Aminua da je Stotts u očaju pokušao braniti ga s Kanterom, što je ovaj iskoristio da ga izvuče van, zabija otvorene skok-šutove ili ga jednostavno pretrči. Ovo je samo olakšalo život Jokiću u sredini koji je tako još lakše dolazio do skokova u napadu i laganih poena u post-upu. Doduše, nije da je protiv Kantera imao išta više problema, što je vjerojatno i bio razlog zašto se Stotts odlučio za ovakvo samoubojstvo.

A da može čovjek izvesti više od jednog samoubojstva pokazala je i odluka trenera Blazersa da preuzimaju na pick & rollu. Ideja je u teoriji ok s ovim rasporedom zaduženja – maknuti Kantera iz tih situacija i onda preuzimati Murraya s Aminuom te ostaviti Harklessa na Jokiću. Samo što Denver nije momčad koja ima jednu akciju. Ekspresno su počeli igrati 1-4 pick & roll, a dogovor Blazersa prije utakmice je očito bio tako kilav da je i Kanter počeo preuzimati što tek nije imalo nikakvog smisla.

Uz izgubljenu bitku na visokim pozicijama Blazersi gube i onu na vanjskim jer Murray je opet odradio posao. Upravo je njegova sjajna epizoda krajem druge četvrtine odvela utakmicu do 20 poena razlike i ranog završetka (iskreno, nakon što sam odgledao treću četvrtinu u Torontu, na ovu mi nije padalo na pamet gubiti vrijeme tako da sam vjerojatno zakinut za niz revolucionarnih Stottsovih ideja).

Stotts je već ovdje pokušao oživiti napad igranjem s tri beka, uopće nije slao Harklessa na parket tijekom druge, pa je Murray protrčavao pored Hooda kako je htio. Tri sjajna ulaza, trica i onda povratna Millsapu za još jednu tricu – sekvenca nakon koje je svima bila jasno da Blazersi ovdje nemaju što tražiti. A bitno je istaknuti da Murray igra sa sve više samopouzdanja (i sa sve više slobode dok Blazersi usred serije traže nove načine branjenja pick & rolla) dok na drugoj strani bekovi Blazersa itekako moraju raditi u smjenama za poene protiv Harrisa i Craiga. I onda još kao apsolutni bonus – Barton je opet donio šutersku iskru s klupe te je još jednom dobrom partijom upravo smijenio Hooda s pozicije najboljeg šestog igrača u seriji.

Najgore od svega, Blazersi su se mučili držati priključak iako su konačno dobili sjajno prvo poluvrijeme od Lillarda. Usprkos možda njegovih najboljih 20 minuta u seriji, ni trenutka nisu bili ravnopravni jer su baš svi uokolo zakazali. Čak i inače pouzdani McCollum. Ostaje nada da će u idućoj dobiti pravog Lillarda i produktivne partije od barem ovih 6 igrača na koje su se do sada mogli osloniti kako bi se vratili na sedmu u Denver. Samo, više od toga realno u ovakvom kontekstu ne mogu očekivati jer protivnik se razigrao i ima čak nekoliko defanzivnih matchupova koje može iskoristiti, dok ove zakrpe kojima su Blazersi pokušali sakriti rupe počinju puštati na sve strane. Imaju kapetane koji mogu izvesti čudo i nekako ih dovesti do sigurne luke, ali obično i najbolji kapetani potonu s brodom u slučajevima ovakvih oštećenja.

5 thoughts on “25

  1. Gee, ako me sjećanje dobro služi, u jednom podcastu si rekao da Kawhi možda nikad neće imati onaj prvi korak što me malo uplašilo jer se nakon tolkih muka vratio nazad . S obzirom na viđeno, dojma sam kao da je još eksplozivniji i gladniji (uzevši u obzir ovogodišnje playoff izdanje) nakon nesreće protiv Warriorsa. Ako ga ugrabe Clippersi uz još jednu rasnu drugu opciju na rosteru, imamo li možda novu ekipu koja će barem tri godine biti legitimni kandidat za prsten?
    I još jedna stvar, je li Embiid jebeno precjenjen franšizni igrač i kakva je njegova budućnost ako već drugi playoff zaredom izgleda kao izraubani veteran?

  2. @ sudoper – koja ozljeda 🙂 tip je samo nastavio gdje je stao kada ga je Zaza skršio. top 3 igrač, default MVP kandidat i jedna od rijetkih pravih čistokrvnih franšiza u ligi. on u Clippersima s ovim trenutnim rosterom su kandidati za naslov, a s još jednim pojačanjem prvi favorit.
    Embiid je to što je, za mene i nije franšizni igrač u onom idealnom smislu, ali u nekom realnom ga takvim moramo smatrati. idealan bi bio kada ne bi otvarao nikakve rupe koje treba krpati (poput Leonarda ili Duranta), a on ih ipak otvara nekoliko, s tim da je ta oko kondicije krucijalna. o ozljedama koje se lijepe za centre da ne pričamo. obzirom na sve viđeno do sada, što nije logičniji zaključak da će za tri godine završiti kao Oden nego kao Olajuwon?

  3. Šta misliš šta Malone trenutno misli o Jokiću, da li ga je prihvatio kao glavnog igrača ili i dalje mrzi to što mu se ovaj nametnuo, uprkos samom Maloneu? Ono izrabljivanje 65 minuta neko veče, pa i ovo večeras, djeluje mi kao da želi da ga toliko urniše da ovaj krene da se raspada pa da ispadne da je bio u pravu. Kao da ga navlači i gura u kiks.
    I da li je moguće da je Plumlee onoliko neupotrebljiv?

  4. Nex prijatelju mislim da si malo previše game of thronesa gleda u zadnje vrime

  5. @nex
    naravno da ne
    lik je jednostavno toliki ziheraš da bi ga držao i na +40

    @gee spot
    čemu tolika uzdržanost prema jokiću u poslednje vreme?
    bukvalno nosi ekipu
    u svim segmentima, po svim statistikama, prvi igrač ekipe
    ujedno prvi skakač, drugi asistent i 7mi strelac doigravanja
    uz janisa, kawhia, duranta i hardena kandidat za mvp doigravanja (kad bi postojalo tako nešto)
    ako se nešto drastično ne promeni u formi igrača, jedan od njih će biti mvp finala

    biće zanimljivo videti da li su ga izabrali (kad će to uopšte objaviti?) u neki od timova lige
    najbolji je visoki u ligi, ali verujem da ce embid i davis (iako je imao užasnu sezonu) dobiti prednost, pošto denever i sam jokić nisu toliko atraktivni medijima

    meni je ovo što on radi potpuno nestvarno
    on je bio prilično isceđen još u regularnom delu, u doigravanju igra svako drugo veče 40+ minuta, stil igre je takav da maltene svaki napad ide preko nejga, u odbrani je na takvoj poziciji da se ne može sakriti i pored svega toga on igra najbolju košarku (dosadašnje) karijere, a ekipa pobeđuje

    igrač za kog do 17te godine niko nije znao da postoji, u nba otišao kao 41 pik, da presedi sezonu, dve na klupi i vrati se u evropu
    do pre godinu dana se smatralo da nema telo da igra nba, da mu kondicija neće dozvoliti da igra iole ozbiljnije minute na visokom nivou, a on evo vodeći po minutama u doigravanju, pre neko veče ušao u istoriju sa onih 65 minuta

    nestvarno

    izvinjavam se na dugačkom komentaru, ali kad nećete vi, morao sam ja podsetiti o kakvom “čudovištu” se radi

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *