ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

13May/197

29

Tresla se brda, rodilo se... dvije momčadi koje mogu biti sretne ako dobiju jednu utakmicu u sljedećoj rundi? Na stranu umjetnički dojam, drame noćas nije nedostajalo.

U večeri u kojoj je MVP bio Stisnuti Sfiknter, najveći car bio je CJ McCollum, pa je red da krenemo od Zapada gdje su Blazersi ipak nekako prošli do finala konferencije usprkos tome što je Damian Lillard jednu skromnu seriju okrunio jednom groznom utakmicom, valjda najgorom koju je odigrao u playoffu. Nuggetsima je manjak iskustva ipak stigao na naplatu u najgorem mogućem trenutku - nisu mogli pogoditi skok-šut cijelu večer, a kad je stao Jokić nigdje nikoga od vanjskih igrača da ponese dio tereta.

2-19 za tricu su katastrofa sami po sebi, samo što domaćini nisu bili u stanju zabiti ni s poludistance. S druge strane Blazersi pogonjeni McCollumom dobar dio svog napada bazirali su na pogađanju šutova za dva poena u području između reketa i perimetra znajući da tu uvijek mogu do solidne prilike. I zahvaljujući preciznosti svog beka tu su zabijali dovoljno da iskontroliraju rezultat. S tim da stvari na startu uopće nisu izgledale dobro.

Opet su Blazersi pregaženi sa startnom postavom i opet su do zraka došli tek ulaskom Hooda i Collinsa. Doduše, ne odmah obzirom da se ovaj put na utakmica pojavila i klupa Nuggetsa (skoro sam zaboravio kako Monte Morris izgleda). Dok su Blazersi tražili raspoloženu postavu, Denver je tako prvo na silu, a onda i na energiju, izgradio +17. Kako Stotts više nije imao namjeru vraćati startna krila u igru, Collins se malo po malo krcao penalima pa je posegnuo čak i za Leonardom, uz novi pokušaj smallballa s Turnerom na četiri, ali značajnijeg pomaka nije bilo. Collins je definitivno učvrstio reket i ovaj put, međutim osim McColluma koji je izluđivao Harrisa, u napadu nigdje iskre.

Stotts se nema namjeru još jednom kockati i na startu treće na parketu mu je najbolja postava, bez Aminua i Harklessa. I opet Collins, usprkos tri penala, radi ogroman posao u sredini obrane, oduzima tako Denveru onaj jedini segment igre u kojem su nekako mogli do poena. U zadnje dvije utakmice s Collinsom na parketu obrana Blazersa primala je 102 poena na 100 posjeda, a bez njega 116 poena na 100 posjeda. Da ih je klinac spasio, malo je reći.

S čvrstinom u obrani Blazersi smanjuju prednost, ali taman što je napad počeo pokazivati znakove života polomio im se Hood (koljeno, nije izgledalo dobro, stvarno šteta za čovjeka kojemu su ozljede stopala potpuno zaustavile razvoj i koji je nakon dugo vremena taman počeo pokazivati nešto od onih vještina iz mladih dana). Razloga za paniku nema - em su Nuggetsi totalno izvan ritma, em Harkless donosi infuziju energije. McCollum i dalje trpa, a i Kanter sve bolje prati Jokića poen za poen i eto konačno i egala.

Zadnja četvrtina je tako na nož, a tu se opet bolje snalaze Blazersi. U pokušaju da nekako razigra Lillarda, Stotts ovdje daju loptu Turneru koji ima zadatak tražiti svoje bekove na istrčavanjima i to se pokazuje dovoljnim da napad Blazersa donese do pobjede. Turnerova dva pasa rezultiraju s dvije Lillardove trice, a sam Turner koristi dribling da izvuče penale u sredini te izbaci Millsapa iz utakmice uz to što je zabio 6 od 7 slobodnih. Collins kao zid u obrani i Turner kao primarni kreator temelji su tako Blazersa u G7 na gostujećem terenu (e da ću ovu rečenicu ikada napisati, to nisam mogao ni sanjati). One ključne šutove ipak sprema McCollum. Iako su Nuggetsi u očaju stavili Craiga na njega nakon što je Harris pregažen, nadajući se da će mu Craigova dužina koja je tako dobro usporila Lillarda smetati, rješenja za maestralnu partiju beka Blazersa nije bilo (59% iz igre u ovakvoj utakmici uz 8-11 s poludistance i to uglavnom u direktnim 1 na 1 dvobojima s iznadprosječnim defanzivcima).

Možda su mogli nešto napraviti da su bili u stanju zabiti skok-šut - nemaš se čemu nadati ako u zadnjoj četvrtini imaš 29% šuta iz igre, 0 trica na kontu i ako ti je jedina akcija bacanje vrućeg krumpira umornom Jokiću da igra 1 na 1 jer nitko drugi ne želi preuzeti odgovornost. Dobra škola za Denver koji je očito momčad koju ćemo godinama gledati u svibnju, a Blazersima svaka čast što su izveli ovo što jesu - s ovakvim rosterom dogurati do finala Zapada je otprilike kao da pobijediš u trci formule 1 s Wartburgom. Naravno, pomaže što nema previše bolida na stazi, ali, svejedno, dođi ti do cilja dok ti iz kruga u krug otpadaju dijelovi.

Manje blesavo bilo je u Torontu gdje su se obje momčadi ukopale u rovove. Minimalnim rotiranjem i maksimalnim gomilanjem tijela u reketu pokušali su i jedni i drugi što manje stvari prepustiti slučaju tako da smo uglavnom gledali klasičnu playoff bitku (u prvoj četvrtini negledljivu, s nekoliko zanimljivih razvoja situacije u sredini i onda zabavnu u završnici, posebno za fanove Toronta). U kojoj su Raptorsi jednostavno imali nešto više resursa. Presudili su tako detalji, poput činjenice da Sixersi nisu mogli maknuti Embiida s parketa. Igrao je Joel tako 45 jebenih minuta i naravno da čovjek koji ni kada je zdrav ne može izgurati cijelu utakmicu u zadnjoj četvrtini nije mogao stajati na nogama. Odlično je ušao u susret, nije se naigrao prema naprijed pored Gasola, ali je defanzivno bio monstrum (opet Raptorsi nisu znali kako iskoristiti sav prostor koji je ostavljao Siakamu, ovdje dobrim dijelom jer je Siakam podlegao momentu i nije bio ni sjena onog energičnog napadača s loptom kakav zna biti).

Koliko su bez njega opet smiješno izgledali u obrani najbolje govori sljedeći podatak - Embiid je utakmicu završio s +10. Dakle, u one tri minute dok su centra glumili Monroe i Scott, Toronto je napravio +12. Bez zajebancije, kad bi nekim čudom osvojili naslov, Raptorsi bi trebali jedan prsten poslati Monroeu. Mislim, u ove dvije minute koliko je proveo na parketu napravio je više za njih nego što će dobiti od polovine rostera kojega su skrpali nakon tradea za Gasola.

S tim da na kraju ni Joel nije bio toliko bitan - Raptorsi su konačno shvatili što raditi sa Siakamom i vrtili su 3-4 pick & roll s namjerom da Leonarda ostave 1 na 1 protiv Embiida. Kako je njegova energija u obrani nestajala, Kawhi je počeo pogađati skok-šutove, Ibaka hvatati skokove u napadu i tako su se Raptorsi uopće našli u šansi dobiti utakmicu.

Uz Embiidovu putanju forme koja je tijekom utakmice išla prema dolje, sljedeći presudan detalj je bila klupa, točnije Ibaka (doduše, treba spomenuti da je VanVleet energetski bio na razini u minutama koje je dobio, a dobio ih je dosta, što zbog Lowryevih penala na startu prve, što zbog Lowryeve ozljede prsta početkom druge). Sixersi svog šestog čovjeka nisu imali, a Ibaka ne samo da je omogućio predah Gasolu, Leonardu i Siakamu, a u završnici i Greenu obzirom da se Nurse odlučio za što više centimetara u obrani, već je uz spomenuti učinak u napadačkom skoku zabio i tri trice koje su u ovakvom tipu utakmice bile od neprocijenjive važnosti.

I onda onaj ništa manje bitan detalj - Raptorsi su imali boljeg closera. Iako je Butler opet odigrao odličnu utakmicu, na kraju je ipak još jednom ustuknuo pred Leonardom. U dvoboju koji je prema kraju postajao sve direktniji jer je i Butler sve više čuvao Leonarda 1 na 1, Kawhieva obrana na njemu veći dio utakmice i onda ta sjajan zadnja četvrtina bile su previše za čovjeka koji ipak ne bi trebao biti prva opcija. Na stranu Leonardov krumpir sa sirenom koji valjda i dok ovo čitate još uvijek skakuće po obruču, tih 15 poena u završnici uz 6-9 šut su nešto što ne može svatko. Dok su svi uokolo padali s nogu, Leonard je konačno došao do zraka i odradio posao. A itekako se mučio do tada, s još jednom za njegove standarde neučinkovitom šuterskom partijom.

Međutim, šutio je i radio, kao i uvijek. Ovdje ima takvu rolu, volume scorera, odradio je i to potegavši suludih 39 lopti. Dobrom obranom i ovim što je napravio u završnici iskupio se za sve. Ali, ne bi mogao biti junak da s jedne strane nije dobio dovoljno od suigrača i da se istovremeno problemi Sixersa opet nisu ukazali u najgorem mogućem trenutku. Što se ostalih Raptorsa tiče, uz spomenuti ključni učinak Ibake svakako treba istaknuti Gasolov znoj u obrani (Nurse ga je ovdje vezao uz Embiida, što je trebao napraviti još od prve utakmice, te je i on odigrao 45 minuta) i Lowryevu energiju. Dok je Leonard tražio šut, a Siakam hrabrost, Lowry je bio taj koji je vukao tranziciju i pokušavao nešto kroz sredinu, uz to igrajući sjajnu obranu - koga god bi dobio na preuzimanju, nije odstupao ni milimetra - i skupljajući skokove usprkos tome što je sa svih strana bio okružen divovima.

Sixersi pak nisu imali nikoga tko bi maskirao problematičnu formu Embiida u završnici i nezgodan matchup s kojim se nosio Butler. Redick je odradio svoje, Harris je bio netipično precizan na trenutke, čak je i Simmons energetski bio na razini dostojnoj ovakve utakmice. Međutim, nisu bili u stanju izaći iz role i ponijeti teret glavnog glumca. Od Redicka to nema smisla ni tražiti, on je to što je i kao takav je svoje napravio, međutim Harris je u zadnjoj četvrtini imao više penala od poena. Nije dobivao loptu u spot-upu, a ni 1 na 1, pa su Sixersi tako nekoga tko može kreirati sebi šut sveli na ispušni ventil u situaciji kada ni Butler ni Embiid nisu imali povoljan matchup. Uz to je defanzivno imao ogromnih problema i s Gasolom, ali i s preuzimanjem na pick igri. Ostaje tako otvoreno pitanje - ili nije dorastao momentu ili ga nisu znali iskoristiti.

Što se Simmonsa tiče, koliko god se trudio u obrani i solidno odradio posao u sredini, tih 13 poena su jednostavno premalo. Nije bio dobar u tranziciji za razliku od prošle utakmice, a i na postavljene obrane nailazio je na zid jer su ga Raptorsi branili puno dublje u zoni. Uostalom, mogućnost da Ibaku parkiraju u sredinu kao drugog centra u završnici umjesto da imaju nekoga na Simmonsu itekako je bitan razlog zašto su u zadnjoj četvrtini Raptorsi konačno uspjeli parirati startnoj postavi Sixersa (praktički cijelu zadnju su igrali bez Greena). Startna postava Toronta imala je -14 u svojih 16 minuta uglavnom odigranih protiv startne postave Sixersa, a s Ibakom umjesto Gasola, Greena ili Siakama bili su u egalu.

Usprkos svemu, tako malo im je nedostajalo (hej, treba li nekome Aron Baynes?). Plakao je Embiid s razlogom, a sada ostaje vidjeti mogu li se Raptorsi razigrati protiv ipak manje fizički dominantnih Bucksa ili će sljedeće suze biti njihove.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (7) Trackbacks (0)
  1. Čim je Kawhijeva realizacija pala, od one u kojoj je ubacio 21, kao da se pojavila nekakva sumnja ili je to samo toliki standard očekivanja od njega da sve ispod 30 poena nije Kawhi.
    U game 7 potegnut 39 lopti, rješit tekmu u 4Q i igrat brutalnu obranu kroz cijelu seriju je jednostavno ono što takav igrač mora.
    Gee, koliko otežanje Bucskima može biti saznanje da prvi put u seriji nemaju najboljeg igrača na parketu i je li ovo maksimum Denvera sa Maloneom?

  2. Kreho, jel ovo dovoljno za podizanje dresa najboljeg 2. pika u istoriji na plafon studija?

  3. Bez obzira na povremene epizode neefikasnosti, ovome playoffu ne fali uzbudenja, dobrih narativa i gustih zavrsnica.
    Ne znan jesan li ikad gleda Lillarda ovako van ritma, a McColluma ovoliko u ritmu. Kad skuzis da Turner, Harkless i Leonard zderu 40 milijuna capa, onda je ovo postignuce jos lude. Ostvarili su svoje, sad ce posluzit ka topovsko meso Ratnicima.

    Leonard je dokaza da moze bit sve. I primarni defender, i volume scorer i elitni closer. I to sve istovremeno. Strasan impact. A jos veci impact ima Embiid i prava je steta da nikad nije u top stanju, a mozda nikad nece ni bit. I jedne i druge ceka lito puno upitnika.

    Nego, sta se tice ovoga sad. U ovoj seriji je Gasol bi neophodan da bi cuva Embiida. Pitanje glasi, kakva je njegova uloga u srazu s Bucksima? Prije 3-4 godine bi moga cuvat Giannisa skoro ka sta je moga Horford, ali danas? Nema sanse. Krenu li Bucksi bez Lopeza, sta bi se lako moglo dogodit, di ga sakrit? Mislin da ce prvu startat s njin, izgubit i skuzit da nemaju di. Sta znaci da ce tribat igrat s nizin postavama, mozda cak povremeno i Siakama gurnut na 5. Ko onda upada na krilo? Powell? Ovde ce tek falit Anunoby. Sjajnome Leonardu usprkos, ne vidin kako ovo Toronto moze dobit. Jedino ako odvucu utakmicu u totalno blato i teski halfcourt, pa ni tad.

  4. Imaju li Nuggetsi brain trust koji bi kapitalizirao potencijal ove jezgre?

  5. Moze li Siakam probati da cuva Gianisa?

  6. Gee sad kad imamo puni jedan dan odmora od utakmica, zanima me sto mislis o John Beileinu i koliko se uklapa u Cavse. Ima li tu koristi, i njemu i njima (osim para ofc)?

  7. @ muchacho – obzirom na njegove pozne godine, očito ga dovode isključivo kao učitelja mladima i okreću se potpunom rebuildingu s nadom da će Beilein postavit temelje ozbiljne jezgre s profesionalnim navikama koja neće bit sklona sama sebe upucat u nogu. tu nikakvog drugog smisla ne vidim jer čovjek njegovih godina neće se prilagođavat potrebama NBA zvijezdicama i mijenjat pristup igri. znajući kako je koristio Morrisa i Burkea, možemo očekivati potpunu predaju kontrole napada u ruke Sextonu u pokušaju da se od njega napravi dominantna jedinica. igrat će sporo kako ne bi gubili lopte i kako bi kontrolirali tranzicijsku obranu u stilu svih old school trenera što će ih defanzivno zasigurno podići u odnosu na lani, ali ne znam koliko za mladu ekipu može bit dobro igrat isključivo na postavljene obrane. tako da očekujem katastrofalan napad iako ovisno o draftu i tržnici možda budu okupe dovoljno visokih šutera i sekundarnih kreatora da malo rašire obrane i olakšaju si izgradnju nekakvog slash & kick sistema


Leave a comment

Trackbacks are disabled.