ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

2Jan/102

POWER RANKINGS, VOL. 4

PREOSTALE LOŠE MOMČADI ISTOKA

19. MILWAUKEE

Najmanje loši od ovih devet veličanstvenih, iz dva razloga. Ili je u pitanju samo jedan, jer bez prvoga ne bi bilo ni drugoga. Prvi je naravno Brandon Jennings, a drugi pick igra njega i Boguta, koja je za većinu lige neobranjiva. Imate brzog, spretnog playa sposobnog u svakom trenu asistirati ili realizirati, te visokog, talentiranog i pametnog centra koji zna kako se igra košarka. Rekli bi, solidna osnova. I jeste.

Sad, koliko je stvarno dobar Jennings? Hype se stišao, brzo kako je i došao, i sada nešto trezveniji možemo pokušati dati odgovor. Iako moja verzija baš i neće djelovati trezveno. Jer ja mislim da je Jennings totalni zakon. Toliko dobar da bi Knicksi sada, da su bili pametni i spremni riskirati umjesto da potroše pick na beskorisnog atletu kakav je Hill, imali playa za iduće desetljeće koji bi im donio dovoljno razloga za optimizam bez obzira na LeBrona.

Najveći razlog zašto je Jennings prava stvar je pregled igre kakvoga ne možeš naučiti. S tim se rodiš. Ili ga imaš ili ga nemaš, a Jennigsov je već sada u samome vrhu. Za tako mladoga igrača, posebice bez pravog iskustva igranja organizirane košarke, njegove odluke na terenu su čudo. Naravno, ponekad bi bilo bolje da manje šutira, a više razigrava, ponekad je previše razigran i nepotrebno izgubi loptu jer je ruka još uvijek brža od glave, ali u onim trenutcima kada je lucidan, kada odigra kako treba, ostanete bez daha od lakoće kojom se igra košarke.

Što se realizacije tiče, ona trenutno pati zbog tih početničkih grešaka, ali nema sumnje da će s ovakvim šutom Jennings biti kompletan igrač. Trica i skok-šut su dobri, posebice onaj s poludistance, nakon što si driblingom napravi prostora. Međutim, glavno oružje ipak je kontrola lopte. I sad ću, uz rizik da totalno pretjeram, reći nešto ludo – načinom kako ulazi u reket, brzinom kojom mijenja smjer, lakoćom kojom vodi loptu kroz prostor gdje je obrana najgušća a da ni trenutka ne gubi kontrolu – podsjeća me na Nasha.

I to ne samo time. Evo, mali još nije vrhunski realizator u reketu, ali ponekad zna ući pod koš, odraziti se s krive noge prije vremena i onda položiti visoko od table. Mislim, takvi potezi se ne uče, to je čisti osjećaj, i to je neštu u čemu je Nash neprikosnoven.

A sada smo stigli i do drugog razloga. Jennings je Buckse od truleži pretvorio u respekta vrijednu ekipu. Doduše, ova sezona je tek prvi korak, ali barem je u pravom smjeru. I ne samo to, već je praktički spasio karijere Scotta Skilesa i Andrewa Boguta. Skilesu je ovo vjerovatno bila zadnja prilika da se dokaže kao NBA trener. Iza njega su bili rezultati, ali i reputacija teškog lika koji vrlo brzo svoj autoritet prema igračima pretvori u atmosferu nabijenu negativnim emocijama. Bucksi su jedini bili spremni dati mu novu šansu, i obzirom da je momčad bila u padu, vrlo lako se moglo dogoditi, da zajedno s njihovim padom u irelevantnost, sličnu sudbinu doživi i trener, ovaj put ni kriv ni dužan.

Međutim, Jennings je odjednom momčadi donio budućnost, Skilesov rad dolazi do izražaja, i obzirom na to koliko kvalitetnu obranu igraju Bucksi s ovakvim rosterom, teško da danas itko može poreći Skilesu da je vrhunski trener, bez obzira na sve probleme koji će prije ili kasnije izaći na vidjelo u komunikaciji s igračima.

Bogut je bio u još goroj situaciji. Iako mu talent nitko nije mogao osporiti, upitna je postala njegova glava, odnosno počeli smo se pitati može li on ikada postati borac pod obručima, ili će karijeru provesti ozljeđen i nadrkan negdje sa strane. Ovako, odjednom je postao prouduktivan partner u pick igri Jenningsu, te pouzdana druga opcija u napadu, što je obzirom na kvalitetu svoje post igre oduvijek i trebao biti.

I još nešto o Jenningsu. Na dan drafta, na račun ono informacija što smo imali, stvorili smo sliko o malome kao o nekakvom problematičnom tipu. Koji nije bio niti toliko pametan da upadne na faks, a niti toliko dobar da dođe do minuta u Italiji. Na kraju se pokazalo da je jedini u pravu bio Kevin Love i sjajni film ''Gunnin' for That #1 Spot'', u kojem je Jennigns, zajedno s hrpom mladih talenata, prikazan kao budućnost NBA lige. A Love je rekao da nikada nije igrao s boljim i nesebičnijim playmakerom, iako je cijelu srednju i faks proveo igrajući s igračima poput Rosea, Baylessa, Evansa, Westbrooka, Collisona i Augustina.

Naravno, fašisti iz NCAA lige, isti ljudi koji zarađuju milijune a onda ganjaju jadne klince ako prime koji dolar ispod pulta, uvijek mogu izvući rezultate ispita kada im jedan takav talent da košaricu. Uostalom, nije ni bitno tko je u pravu. Jennings je izabrao provesti svoju godinu umjesto na sveučilištu u Europi, što se na kraju pokazalo sjajnim. Em je upoznao kako život profesionalca može biti grub, em je vidio drugu kulturu od one instant američke. I da, zato je bolji igrač.

Međutim, nije sve ovako savršeno. Naime, mali je pred raskrižjem. Da, već je pred raskrižjem, iako je tek krenuo u život. Stvar je jednostavna, a najbolje je simbolizira ona famozna večer protiv Warriorsa (primjetite da se radi o Warriorsima). Dakle, 55 poena takvoj momčadi definitivno nisu nešto posebno. Sorry, ali nisu. Posebni su veliki playoff trenutci. Zabiti 55 koševa je cool, nije lako, ali osim o talentu nešto govori i o igri te večeri. Sad, nećemo se spustiti na razinu Repeše, pa reći kako je tih 55 poena u biti nevažno jer se radi o početku sezone. Repeša je tip koji nije prepoznao Jenningsa dok je ovaj sjedio pred njim, što možemo očekivati da će reći? Da je znao da mali to može, i da mu zato nije dao šansu? 55 poena je važno, ne može ih zabiti svatko. Ali, hej, jednom je i Tony Delk zabio 50. A Bucksi imaju kopiju Delka na dnu klupe, zove se Meeks, i da, jednoga dana i taj mladić će upasti u šutersku seriju koja će rezultirati sličnim brojem koševa.

E pa Jennings nije toliko, da se tako izrazim, plitak. On vrlo dobro zna da košarka nisu samo koševi. I ma koliko njegov napadački repertoar i elegancija zabijanja imponiraju, on ne smije krenuti tim putem. Jer strijelaca će uvijek biti, ali ljudi koji imaju oči na leđima i koji savršeno vrte pick n roll neće. I zato bi bila šteta da od Jenningsa očekujemo da postane novi Iverson, nezustavljiva jedinica koja trpa koš, kada momak ima šansu postati novi u nizu fantastičnih playmakera koji igru čine ljepšom i suigračima i nama fanaticima. I igraju je na pravi način.

Još samo ukratko o ostalim igračima. Mbah a Moute je sjajan. Bell je i dalje beskorisno tijelo koje se skriva iza nekakve uloge šutera i obrambenog igrača. Bogut je nikada bolji, kako smo već rekli, prvenstveno zbog prostora koji mu ostavlja igra s Jenningsom. Čak i kada je prva Skilesova opcija spustiti mu loptu pod koš, Andrew djeluje sigurniji i čvršći, bilo da se odluči za realizaciju ili povratnu.

Skiles je obranu posložio na tipičan Skilesov način, dakle otvoreni šut se ne smije dozvoliti ni pod koju cijenu i uvijek treba biti na ruci, dok u reketu uvijek treba ići na kontakt. Napad je još jednostavniji – pick igra za otvoriti što više prostora Jenningsu, ili lopta Bogutu. Treća opcija bi mogao biti Redd, ako ikada uhvati pristojnu formu i uopće se oporavi od ozljede. Ali, da imaju tu treću opciju na ovakvom Istoku, bili bi odmah iza Atlante. I da, rekao sam kako je M a M sjajan, ali to ne opisuje dovoljno sav posao koji taj čovjek odradi u obrani. Iako gledajući brojke to nikada ne bi rekli, dovoljno je pogledati par tekmi Bucksa da shvatiš kako je on treći nedodirljivi u ovoj momčadi.

I za kraj, mali osvrt na jedinog Hrvata u NBA.

Reći da Roko ima ulogu u ovoj momčadi bilo bi kao da kažete kako je Željko Kerum u stanju složiti tri složene rečenice za redom. Na parket izlazi samo kad više nema potrebe riskirati ozljedu važnijeg igrača, a ti su svi ostali na rosteru. Najgore od svega, nikada nisam smatrao da Roko išta valja osim u limitiranoj roli, ali sada mu je samopouzdanje toliko narušeno, da sumnjam kako može poslužiti u ikakvoj ulozi.

Od igrača koji nikada nije znao razliku između lošeg i dobrog šuta, Roko je postao plašljivac koji ne poteže ni u situacijama kada mora. Playmaker nije, osim ako stvori višak, ali obzirom da ne napada i ne šutira, čemu uopće igra? Zbog obrane? Pa kada je on to rotirao na vrijeme? I opet, u ovako pasivnoj ulozi, izgubljene lopte i dalje su dio njegova repertoa. A najluđe od svega je što sam ja ovo sve uopće uspio vidjeti u ono par minuta što sam ga imao prilike gledati.

Da ne bi ispalo kako ja tu sad nešto mudrujem, evo citata komentatora jedne tekme Bucksa. I to ne njihovog, već protivničkog. Dakle, radi se o čovjeku koji Buckse vidi par puta godišnje i obzirom na posao, teško da gleda previše košarku u slobodno vrijeme. Uglavnom, Ukić ulazi u igru, odigra akciju, postavi se na bok i dobije loptu. Kreće driblati, naravno na mjestu. Dribla i ne mrda. Skenira situaciju. Komentator mrtvo-hladno kaže – ''Ukić can't shoot''. Nakon par sekundi, Roko dodaje loptu drugom beku koji je morao doći po nju na metar. Eto što skauti pišu u svojim izvještajima – Ukić can't shoot.

Roko, vrati se. Znam da grad kojem je Kerum na čelu ne zvuči kao privlačna opcija, ali valjda možeš doći do gaže negdje u Grčkoj (ili po novome u Turskoj). Svaka ti čast, pokušao si, momak si na mjestu, ali nemoj raditi budalu od sebe više nego što treba. Život je prekratak da ga provedeš na klupi. Ako si ga već odlučio provesti igrajući košarku, onda prihvati stvarnost koja kaže da nisi NBA materijal, i počni već jednom igrati.

20. CHARLOTTE

Dovođenjem Jacksona, ma koliko taj potez bio beznačajan gledan iz šireg kuta, pojačali su najgori dio momčadi, napad. Obrana funkcionira, i na njoj i dalje grade put ka prvom nastupu u playoffu. Larry Brown bi tako još jednom mogao reći kako je uspio od neugledne momčadi stvoriti respektabilnu ekipu, da konkurencija nije toliko jadna da to više nije ni važno. I da to stvaranje nije uzelo tolike žrtve u vidu financijske fleksibilnosti u budućnosti.

Ali ako ništa drugo Larry Brown zna što radi. I zato Bobcatse stavljam ispred Bullsa. Talentom su iza njih, međutim samo zbog Brownova iskustva ne vidim kako bi Bullsi u seriji od sedam mogli preko Bobcatsa. Dok je Larry koncentriran na posao, i dok ga ekipa slijepo slijedi u pristupu i načinu igre, ovo je konkurentna momčad.

Gerald Wallace igra još jednu sjajnu šljakersku sezonu, Felton je greške sveo na minimum i podredio se momčadi, Jackson je donio napadačku opciju iz vana, ali sve u svemu ovo je talentom toliko tanka ekipa da u nekakvoj normalnijoj sezoni, u kojoj se konkurencija ne samouništava, ne bi imala što tražiti. I uz sve minuse još su ostali zakinuti za pravi doprinos mladog i razigranog Augustina, koji nikako da se prilagodi racionalnijoj ulozi playmakera, već uporno pokušava nositi i teret strijelca.

21. CHICAGO

Dok čekamo da rodijak Vinnie konačno dobije otkaz, i dalje možemo pratiti ekipu koja, iako joj malo toga polazi od ruke, i dalje drži svoju sudbinu u svojim rukama. Naime, Bullsi su, barem po meni, itekako vrijedni mjesta u playoffu. Čak i ovako sakati, s naglo umirovljenim Bradom Millerom, s opet izgubljenim Hinrichom (taj tip je tražio svoju igru i šut više puta nego Proust izgubljeno vrijeme), s nikada gorim Salmonsom (koji kao da je preko noći izgubio svaki osjećaj za košarku), samo na račun fajtera Noaha, spremnog i opet ubojitog Denga, te Rosea – vrijede.

Rose izgleda konačno hvata pravu formu nakon ozljede, te će se valjda s njegovim boljim igrama dići i momčad. Naravno, forma pojedinaca ne mijenja činjenicu da Bullsi u napadu uglavnom ne znaju što rade, te da prije svega moraju zahvaliti činjenici što na rosteru imaju hrpu karakternih momaka da su uopće još u stanju boriti se za playoff.

Del Negro ne samo da ne zna rotaciju, već sam čak toliko slobodan reći, a ispravite me ako mislite drugačije, da je dobrim dijelom i najveći krivac za ovako loše igre Hinricha, Salmonsa, pa čak i Millera. I da bi s novim čovjekom na klupi, gotovo preko noći, Chicago mogao nazad dobiti dva vrhunska igrača. Taman za ovaj bitni dio sezone. Stoga, dajte ga više otpustite. Jer, kao što smo ne tako davno vidjeli, playoff s Bullsima je još zabavnije iskustvo.

22. TORONTO

Koliko je očajna igra ove momčadi u obrani, neka vam najbolje kaže podatak da sam ih dugo vremena držao na 26-om mjestu. Obzirom da su skupili nekoliko pobjeda, koristeći probleme Detroita i povoljan raspored doma, djeluje kao da polako hvataju nešto bolju playoff poziciju, ali bojim se da se radi o čistim fantazijama. Jer ovako loše posložena momčad, klimave kemije, bez identiteta i šuplje obrane, spremna je raspasti se na prvi znak nevolje.

Mogu zabiti, iako igraju nikako. Ali u ovoj ligi vanjskim šutem pobjeđivati može samo Orlando, i to zato što ima Dwighta Howarda pod košem. Toronto nema nikoga. Ah, da, tu je Chris Bosh. Samo, Bosh je strijelac, a ne radnik. I sa svojim patetičnim pokušajima da nekako uštrca dozu energije u ovu ekipu sve više podsjeća na Dirka od prije par godina, dok se ovaj trudio kao biti lider, vikati i preuzimati odgovornost, a onda bi nestao čim netko pokaže mišiće.

Osnovni problem njihove obrane nije taj što su kao igrači nesposobni igrati je, već to što ih nije ni briga. Kakav pristup, takvi i rezultati. Ali nema veze, bitno da je Colangelo podjelio više para Europljanima nego EU iz pristupnih fondova. Što se dogodilo Calderonu stvarno ne znam, ali čovjek se još nije nasmijao ove sezone, Turkoglu na parketu djeluje kao libero, igra samo 1 na 5 a u drugim aspektima igre kao da ne postoji, dok o Bargnaniu nećemo trošiti riječi. Super, mali ima meku ruku. Da mu Howard čuva leđa, možda bi i ličio na košarkaša. Ovako, s 35 minuta na centru i jedva 6 skokova u prosjeku, nepodnošljiv je. Trebam li još jednom pitati što bi radije – njega za 10 milja godišnje, ili Ryana Andersona za milju?

Bosh bi bio lud da ne ode iz Toronta, što je valjda svima jasno. Čak i Colangelu. Jer ovdje su stvari u raspadu. I to upravo zbog njega – mladi genijalac pokazao se ipak krvavim ispod kože. Da spasi karijeru i vlastiti ego, rasprodao je obiteljsko srebro, i sve što će ostati nakon njega bit će ogromni dugovi Starome Svijetu. Šta, pa zašto Tursku ne bi smatrali Europom?

23. DETROIT

Možda je glupo reći o momčadi na ovako niskoj poziciji da je ugodno iznenađenje, ali meni jeste. Jer, iskreno, mislio sam da će Pistonsi potonuti na dno. Ovako nisko su samo zbog ozljeda, ni jednu jedinu utakmicu ove sezone nisu odigrali kompletni, a da ne govorim kako su imali perioda u kojima im je nedostajalo po 5-6 glavnih igrača.

Dumarsova odluka da potroši novac na Gordona i Villanuevu i dalje nije jasna, osim naravno ako čovjek ne žali toliko za vremenima Bad Boysa pa u njima vidi novog Vinnie Johnsona i novog Marka Aguirrea. Jedina razlika je, eto, što su ova dvojica ulazila s klupe i zabijala u serijama za momčad koju su činili Isaiah Thomas, Joe Dumars, Dennis Rodman, Bill Laimbeer i James Edwards. Sitnica.

Ali odluka da dovede Johna Kuestera pokazuje se dobrom. Čovjek je odmah pohvatao konce, i Pistonsi su stvarno igrali dobro dok su imali s kim igrati. Kruženje lopte, podjela napadačke odgovornosti, uopće kvalitete Gordona, Stuckeya, Bynuma i Villanueve da zabijaju, iskorištene su do maksimuma. Toliko da nedostatak Princea ili Hamiltona uopće nije bio važan. U biti, problem će nastati tek sada kada se ova dvojica vrate. Tko će na klupu? I zašto bi uopće bacali minute na veterane, kada ova mlada jezgra igra dobro i bez njih?

Druga sjajna odluka je bila dovođenje Big Bena na još jednu, oproštajnu, rundu. Iz nekog razloga Wallace u dresu Pistonsa igra kao mladić. Nema veliku pomoć, stoga je i činjenica da kontrolira skok i drži reket još nevjerojatnija, posebice kad se sjetiš kako je mrtav izgledao u Clevelandu i Chicagu.

U napadu opasni, u obrani žilavi, Pistonsi nisu bez budućnosti. Za sve čudnije poteze Dumars se može iskupiti ako uspije ugovore Hamiltona i Princea pretvoriti u nešto što im može pomoći iduće sezone. Jer obzirom na konkurenciju, oni su udaljeni jednu malo ozbiljniju unutarnju liniju od sigurnog mjesta u playoffu.

24. WASHINGTON

Nazvati ih momčadi, pretjerivanje je. Kemija je očajna i glavni razlog nikakvih igara. Uz, naravno, Arenasa (agent Nula konačno je opradao svoj nadimak, jer ovako kako igra čista je nula). Nikada nije lako prihvatiti da više nisi dobar kao prije, ali on u svom svojem očaju sa sobom vuče i momčad. I nitko tu ne može ništa, jer – momčad je njegova.

Stavi Nasha na ovaj roster i imaš momčad koja bi se prošetala do playoffa. Ovako, s Arenasom, imaš hrpu plaćenika koji se natežu tko će ispaliti više nerezonskih šuteva. Nemaju sjajne obrambene igrače, ali imaju solidnog centra u Haywoodu koji je sposoban braniti reket. S talentom ostalih i ovakvom konkurencijom, ova ekipa bi se trebala prošetati do playoffa. Ali kako će, kada više ni jedan fajter kao što je Butler, niti jedan vrhunski profesionalac poput Jamisona, uopće ne razbijaju glavu oko eventualnog uspjeha. Igračima je itekako jasno da je rok upotrebe ove generacije prošao. Samo, kako dalje kada ti oko vrata visi Arenasov astronomski ugovor?

Nešto bi mogao napraviti trener, samo i tu su se zeznuli. Jer Flip Saunders je oduvijek bio prevelika kukavica da se suprostavi igračima koji iskaču iz okvira. Kakva je uopće njegova svrha? Pogledajte mu cijelu karijeru, sve momčadi koje je trenirao ostvarile bi potpuno iste rezultate s poker aparatom kao trenerom. Mislim, trener je netko kao Larry Brown, tko uzme momčad u svoje ruke, poduzima što misli da je potrebno (i bez obzira što netko drugi misli da je u krivu), i iz ma kako talentom sakate skupine, izvuče maksimum.

Washington ima talenta. Ima visinu, strijelce, šutere. Ima čak i solidnog centra. Sad, ozljede, Arenasova propast nakon tolikih operacija, sve su to izlike koje možemo uvažiti. Ali, pitam vas, što je Flip napravio da pomogne ovoj momčadi? Da li je izvukao maksimum od nekih igrača koji ga, do sada, nisu pružali? Da li je zabranio Arenasu da dribla 20 sekundi i onda potegne nerezonski šut koji jedva dobaci do obruča? Naravno da nije. Saunders je najbezličnije stvorenje koje se ikada predstavljalo trenerom. Čovjek je toliko bezličan da prema njemu Ivo Josipović izgleda kao George Clooney. U svojih 19 godina koliko pratim NBA, vidio sam svakakvih luzera, ali ovakvu beskorisnu personu još nisam susreo.

Dok igrači ne dignu ruke od njega, a to će se dogoditi kada shvate da ih trenira kastrat, on će se i dalje znojiti uz aut liniju, smišljajući što bi mogao reći a da ne ispadne smiješan dok Arenas ispaljuje ciglu za ciglom. I da, ovo ''ispaljuje'' više nije ni smješno, obzirom na Gilbertovu sve uočljiviju opsjednutost oružjem. Sad tek kužim zašto su promijenili ime u Wizards. Jedino ne kužim hoće li isto tako ovo što igraju prestati zvati run and gun, te možda preimenovati u ''i don't give a shit''?

25. NEW YORK

Loši su, ali ih nije ni briga. Odnosno, nije ih bilo briga do nedavno, čak su počeli i obranu igrati, barem pokušavaju, samo uzalud – sada više nije briga trenera. Kakva smiješna momčad. Mislim, da nisu iz New Yorka, bili bi predmet sprdnje cijele lige. Galinari? Ma dajte. Visoki tromi bijelac, i to trojka, koji po tekmi puca u prosjeku više trica nego Kobe Bryant slobodnih? WTF?

26. INDIANA

Mislim kako podatak da Dahntay Jones ima ulogu treće napadačke opcije sve govori o ovogodišnjoj ekipi Pacersa. Nečemu su se i mogli nadati dok Granger nije otpao zbog ozljede. Ili možda nisu. Jer Danny je dobar igrač, ali ne u ovom kontekstu. Da igra u momčadi gdje bi eventualno imao s kime djeliti teret strijelca, gdje bi imao još nekakve obveze, posebice u obrani, ostavljao bi puno bolji dojam negu u ovoj ulozi potrošača lopti bez savjesti.

Obrana je i dalje šuplja, tu ovoljetne sitne korekcije nisu napravile ništa. Ali napad je nestao, dijelom zbog Grangerove ozljede, dijelom zbog Murphyeve ozljede, a dijelom i zbog Dunleavyeve ozljede. Sad, kada ovako pogledaš, rekao bi čovjek da nisu imali ni sreće, ali nije stvar u tome. Stvar je u tome da moraju agresivnije krenuti ka promjenama.

Odlaskom Murphya i Dunleavya imat će prostora, ali ovdje ciljam ne nešto drugo. Obzirom da ionako ne ideš nigdje, zašto ne bi jednostavno forsirali mlade? Hibbert, Rush i rookie Hansbrough pokazuju da znaju igrati, i treba im dati maksimalno povjerenje. Nikada od njih neće biti all-star igrač, ali sva trojica mogu sutra biti podrška dvojici vrhunskih talenata koji će nositi momčad. Recimo da je jedan Granger, dakle fali nam samo drugi.

Ma o čemu ja uopće pričam? U najboljem slučaju Hibbert bi mogao biti član petorke, samo zato jer je petice najteže pronaći. Ali Rush ili Hansbrough su u najboljem slučaju igrači s klupe. Pokušavam pronaći neku svjetlu točku ove franšize i istaknuti je, jer ipak je ovo Indiana. Država košarke. A i simpatiziram ih jer imaju Larrya Birda i hrpu bijelih ljudi na rosteru. Ups, ovu zadnju rečenicu nisam trebao reći na glas.

27. PHILADELPHIA

Znali smo da će ih odluka da u sezonu krenu bez playmakera koštati, ali sumnjam da je itko očekivao katastrofu. Njoj je donekle pridonijela i ozljeda Williamsa, što ih je praktički ostavilo bez beka, i to baš u ovom trenutku, u ovoj ligi u kojoj bekovi vladaju. Bravo Sixersi, sjajan menađment.

Ali kao puno veći problem pokazala se činjenica da Iguodala nikako nije mogao shvatiti sistem Eddiea Jordana. Što je barem razrješilo dvije fame. Iggy je dobar, ali definitivno nije playmaker u rangu Kobea ili čak Joea Johnsona, i definitivno nije realizator koji može podnijeti teret nošenja napada. Čovjek posjeduje kvalitete razigravača, ali puno bolja uloga bi mu bila ona point-forwarda, dakle čovjeka koji igra uglavnom bez lopte, a kada je konačno dobije daje onaj završni pas ili kreće na realizaciju.

Uostalom, treba li veće potvrde o tome koliko ti je očajna sezona, nego kad dolazak jednog Iversona ne samo da ima smisla, već je i neophodan potez? Doduše, Sixersima bi dobro došao i Ivan Tomeljak, obzirom na nedostatak bekova koji mogu prenijeti loptu, ali Iverson je, barem na trenutak, vratio publiku u dvoranu i probudio interes za jednom lošom, lošom organizacijom.

Obzirom da je trećina sezone iza nas, u ovom periodu trebali bi dobiti odgovor može li Jordan s ovom jezgrom (pod uvjetom da dogodine ipak dovedu playmakera) naći zajednički jezik, i konačno početi dobivati nešto od tandema Iggy-Young. Nekakvi pomaci bi se trebali vidjeti, obzirom da je čak i jedan Shaq do sada pronašao svoju rolu u novoj momčadi. Naravno, Iversona ne spominjem. Rolu koju on želi, više se ne bi uspio pronaći ni Tesla.

JEDNOSTAVNO LOŠI (BEZ OBZIRA NA STRANU SVIJETA)

28. GOLDEN STATE

Iako imaju talenta, i iako ćemo se svi zaklinjati kako su Ellis i Curry igračine, što to sve skupa vrijedi dok igru na i okolo terena vodi stari pijanac Nelson? Imaš mladu jezgru za koju bi neki ubili, a ti trošiš minute na Radmanovića i Mikkia Moorea? Ma ne želim trošiti više ni jedan redak na njih.

29. MINNESOTA

Nažalost, moji Wolvesi su talentom u rangu jedne malo bolje NCAA ekipe. Big Al se još traži, što u formi nakon ozbiljne ozljede, što u sistemu igre koji pokušava uvesti novi trener Rambis. Love je zato sjajan, način na koji se vratio nakon ozljede i uopće kako je ušao u sezonu, govori o kakvoj igračini se radi. Preko ljeta je radio na aspektima igre koji u rookie sezoni nisu štimali, prvenstveno na šutu, i sada je jednostavno sjajan. Ako još niste, pogledajte Wolvese samo zbog njega. Profesionalac od glave do pete, košarkaš koji je svoj talent i mogućnosti doveo do maksimuma, i neumorni radnik. Ma što god bilo s Wolvesima, KLove 42 zaslužuje respekt.

Sad, obzirom da su im dva glavna igrača zvijeri pod obručima, rekli bi kako barem tu nemaju problema. Nažalost, Rambis nije riješio činjenicu kako Big Al i Love ne funkcioniraju u obrani. Jednostavno, koliko god se dobro nadopunjavali u napadu, u obrani su, blago rečeno, užasni. I jedan i drugi iza leđa trebaju policajca, a to se neće promijeniti bez obzira kakav god sistem ugradio.

Nažalost, osim obrane sada je popriličan problem i napad. Što zbog skromna talenta bekova i bočnih igrača, ali i zato što još nitko ne zna što točno radi. Ova momčad je stvorena za jurnjavu, barem s playem kakav je Flynn. Rambis ohrabruje takav stil igre. Ali u isto vrijeme, iako ovi visoki to mogu pratiti, puno bolje se osjećaju u postavljenom napadu. Hej, Rambis ohrabruje i takav stil igre, pokušavajući ih naučiti trokutu. Što je za svaku pohvalu, nijedan fan košarke ne želi da trokut izumre nakon što Jackson ode u mirovinu, a Rambis ga je prostudirao kroz godine suradnje s Texom Winterom na klupi Lakersa.

Samo, Flynn nije play za takvu igru. Nema fizikalije, nema šut. On je slash 'n' kick igrač koji se najbolje osjeća u bržoj igri. Čak ni Rubio nije takav profil, iako sumnjam da itko više u Minnesoti ozbiljnije računa na Rickya. Kako je krenulo, ne bi me čudilo da zamijene prava na njega za pick druge runde. Neće, znam, mali ima preveliku marketinšku vrijednost, ali ovdje pričamo o košarkašima a ne o manekenima.

Stoga, mislim da bi bilo suludo, kada bi kojima slučajem uhvatili prvi pick drafta, da preskoče Johna Walla. S njim bi riješili smjer u kojim idu. Wall može igrati sve – snašao bi se u trokutu, ali i u sistemu građenom oko pick igre s playmakerom, kakav igraju Phoenix, New Orleans i Milwaukee. Dakle, sistemu za koji ti je neophodan vrhunski play.

Doduše, i dalje bi ostao upitnik nad dvojcem Love-Jefferson, ali obojica imaju i te kakvu vrijednost. S Wallom imaju temelj, ostaviš Jeffersona radi post igre, i sve što ti treba su dva bočna igrača (s tim da Brewer razvija all-round talent, što bi moglo značiti da su jednoga za ulogu stopera već pronašli) i petica za zatvoriti reket.

Ma kombinacija ima milijun, i dok je tako, bez obzira na sitne korake koje rade, dobro je. Era novog GM-a Kahna nije loše započela. Jedino, opet kažem, bilo bi super kada bi se Rambis odlučio za jedan stil igre. Čisto da sezona ne propadne u potpunosti.

30. NEW JERSEY

Dugo vremena sam se lomio da li da ih nazovem najboljom najgorom momčadi ikada, ali čemu? Tri pobjede u više od 30 tekmi? Stvarno? Ma kako god tolerantan bio, ne mogu nego reći da su jednostavno – užasni.

Znate onu priču kako bi ovo bila najbolja moguća opcija za Jamesa ili Bosha, toliko mladih talentiranih košarkaša kojima samo nedostaje jedna all-star mrcina da ih povede? A što ako to nije istina? Osobno još uvijek mislim da su i Harris i Lopez sposobni za velike stvari, ali pod pravim uvjetima. Harris nije u pravoj formi, ozljeda je itekako ostavila traga, ali već u prvoj tekmi pokazao je da se radi o pravom hakleru. Naglašavam ovo hakler kako bi ukazao na potrebu igre u sistemu koji zna iskoristiti njegovu brzinu i realizatorske sposobnosti. Jer igrati ovako bez obveze, kao što igra u Netsima, može rezultirati sjajnim brojkama i nastupom na all-staru, ali ga čini i totalno beskorisnim.

Slična je stvar i s Lopezom. Dok čuva reket, ima 10 lopti po susretu i koristi samo izgledne situacije, Brook je čudo od post igrača. Ali kada ga forsiraš jer jednostavno nemaš drugu opciju, vrlo brzo se pokaže da nije Olajuwon. Ma nije čak niti Gasol, u tom smislu da preko njega možeš organizirati igru u napadu.

Lee je solidan bek, u oba smjera. CDR je ugodno iznenađenje, sjajan strijelac s klupe, i to baš sjajan – dok je danas za tu ulogu potrebno samo znati pucati preko ruke i ne imati savjest, CDR donosi old-school ulaze, polaganja i lagane koševe, kako bi cijelo vrijeme obranu držao napetom.

Jedini minus u ovoj solidnoj budućoj rotaciji je rookie Williams. Iako pokazuje dobre all-round sposobnosti, još više pokazuje negativne karakterne osobine, kojih se ovih dana svi pokušavaju riješiti. Dok je Jennings prokazivan kao crna ovca ove generacije, ispod radara je prošla činjenica da je u biti Williams vječni klinac željan pažnje koji se neće smiriti dok stvari ne budu po njegovom. Upozorenja je bilo na stotine, ali Netsi se nisu osvrtali, računajući da ekscentričnost nije nužno problem. Međutim, kada su stvari krenule loše, kada je vidio u kakvu je situaciju došao, Williams je počeo grintati, narušivši ionako klimavo raspoloženje u svlačionici. Da li je tih njegovih par minuta solidne igre vrijedno toga? Netsi jednostavno nisu u situaciji da čekaju još jednog kretena da odraste, njima na klupi trebaju veterani koji znaju kako pomoći momčadi. Makar dodavanjem ručnika. Što je karakteristika itekako potrebna u okrutnom svijetu profesionalne košarke.

I za kraj posta, jedan vlažni san. Razmišljajući o promjenama iduće sezone, palo mi je na pamet kako bi sjajna kombinacija bili Lopez i David Lee. I vizualno, ali i čisto košarkaški. Lopez je dovoljno dobar bloker da pokrije Leea, ovaj je pak sjajan i pokretan skakač koji bi bez problema koristio pažnju koju obrana mora posvetiti Lopezu. Još da doda bolji šut s poludistance, i eto ti vrhunske 4-5 kombinacije. Možeš igrati pick igru, možeš ići na low-post ili high-post opcije, a cijelo vrijeme imati kontrolu skoka i reketa.

Love, Gasol, Lopez, Lee. Znate što? Ma može financijska situacija biti crna, ali barem talentom budućnost lige je još uvijek – svjetla. I LOVE THIS GAME!

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. ha ha, novogodišnje uljepšavanje doživio i ispodobruca.com. neka, neka, ja se samo nadam da to znači kako će se nešto češće pisati ovdje…

    što se bullsa tiče, evo upravo gledam snimku utakmice protiv detroita gdje smo ubilježili treću (!) uzastopnu pobjedu pa se i ovako grozni nalazimo na 7. mjestu istoka. jebiga, na zapadu je utah trenutno van playoffa, a mi smo unutra, ali što ćeš – karma je zajebana…
    uglavnom, slažem se s drugom komesarom koji kaže kako bullsima samo fali trener da budu jako zanimljiva momčad. ono što mene brine je mogućnost dolaska do 50% pobjeda (iako imamo najzajebaniji raspored u ligi) i mogućnost ostanka vinniea i dogodine. doduše, kažu kako bi on već sada bio bivši samo kada bi neka renomirana imena htjela preuzeti momčad usred sezone. meni je samo žao što su forsirali rosea da igra početak sezone nezaliječen. momak je tek zadnjih par utakmica pokazao agresivnost, a samo činjenica kako nitko (ali baš nitko) ne može pogoditi šut izvana mu oduzima 2-3 asista po utakmici s kojima bi došao do nekih 8 po utakmici. (nije da ga dižem u nebesa, ali stvarno je činjenica da u svakoj utakmici ima nekoliko situacija u kojima on izradi akciju za šutere a ovi mrtvi-hladni fale zicer)
    noah je najveća faca u nba ligi i tome ne treba ništa dodati. dengu mi trebalo dodati malo muda da to bude to, a ostatak momčadi treba dodati samo u pola brzine više (ok, salmonsu treba malo više) pa da to bude momčad koja može svakoga dobiti. a to da od svakoga mogu i izgubiti ipak duguju rođaku vinniju za kojeg je jedan nba skaut rekao da nema ništa reći svome treneru o napadačkim akcijama bullsa hjer vinnie vrti samo 2-3 akcije i to čak i bez promjene pozicija igrača…

    što se ostatka posta tiče ne mogu vjerovati kako je propušteno napisati barem slovo o jerebku koji je legenda i mogao bi pistonsima biti ono što su škalabrin ili pačulia u bostonu/atlanti

  2. evo došli bullsi i do četvrte uzastopne pobjede.i to protiv magica.btw,svaka čast za blog


Leave a comment

No trackbacks yet.