READ AND REACT

Dok čekamo tko će potpisati Dragana Bendera i tako se lansirati u rang izazivača, možemo se pozabaviti i ljetnim štivom. Evo nekih preporuka.

Kad mi je ovo došlo u ruke s ovim logom Večernjeg lista, prva misao je naravno bila “evo još jedne bezvezne knjige nekakvog dosadnog novinara”. Onda ugledam ono autobiografija. Hm, moram dat šansu, možda je zanimljivo jer Ćosić je definitivno bio zanimljiv čovjek. I naravno krenem čitat i ne stajem idućih 6 sati dok je nisam smazao. Ćosić ne samo da je bio zanimljiv čovjek, nego je definitivno bio Čovjek i to je ovdje očito iz gomile njegovih opažanja. A ima ih dovoljno da na njima gradiš i košarkašku i životnu filozofiju.

Usporedbe Amerike i Juge, bilo košarkaški bilo po stilu života, su toliko lucidne da knjiga ima vrijednost i kao dokument puno šireg konteksta od onog košarkaškog. A ovaj košarkaški dio je neprocjenjiv – takav pogled iznutra na način kako su stvari funkcionirale i kako se u mnogim stvarima nismo makli s mjesta. Dapače, improvizacija ovisna o pojedincu i danas je osnova svega, samo što niti imamo više pojedinaca koji su ekstra niti oni mogu do prostora pored parazita. Onaj možda najznačajniji dojam koji mi je ova Krešina priča ostavila tiče se upravo te važnosti jednog dobrog čovjeka – gotovo sam siguran da bi HR košarka u rukama osobe ovakve širine i ovakvih nazora imala potpuno drugačije temelje i status nego je to slučaj danas.

Jasno, sad se tu javlja pitanje bi li Krešo i da je imao snage i da je poživio mogao doći do prostora, ali svakako bi košarka imala šanse pa makar s njim u pozadini. Ovako, bez njega, a onda i bez Dražena, jednostavno nije bilo izgleda. Isto kao kad su se Warriorsima polomili Durant i Klay, protiv takvog spleta okolnosti jednostavno ne možeš.

Još jedna stvar koju ne mogu izbaciti iz glave je ta kakav je čovjek bio pobjednik. Znao sam da je osvajao sve i svašta i da je mogao biti prvi veliki Europljanin u NBA da radije nije izabrao život po svome umjesto po dikatatu dolara. Samo, dok ideš kronološki ovom njegovom pričom shvatiš da je čovjek ne samo bio dio velikih ekipa, nego da je doslovno stvarao veličinu iz ničega. Ono što je napravio sa Zadrom u jednoj tada moćnoj ligi apsolutno je remek-djelo, ali ništa manje fascinantni nisu ni utjecaji na transformaciju Brigham Younga, Virtusa i Cibone kojima je trebao ne samo takav talent koji radi razliku da naprave iskorak već i takav karakter.

A taj karakter je razlog zašto je tako lako uživati u ovoj knjizi. U moru raznih biografija u kojima se svi trude isticati red, rad i disciplinu potrebnu da se uspije, Krešo ni u jednom trenutku ne ističe svoju žrtvu. Piše na momente kako je uglavnom po cijeli dan u poslu i da nema vremena za ništa drugo, ali na kraju uvijek zaključi kako je to tako jer jednostavno uživa u tome što radi. Čovjek definitivno nije imao neki veliki cilj kojem bi se podredio i nije se imao potrebe nikome dokazivati, tako da je još fascinantnije koliko je postigao obzirom na nedostatak granične ambicije koja nam se nametnula kao glavna mantra u ovom kapitalističkom raju. Dapače, njegovi često duhoviti osvrti na nepotrebno pretjerivanje u treniranju potvrđuju ga još jednom kao čovjeka koji je znao razlučiti bitno od nebitnog – upravo ovih mjeseci svjedočimo, što kroz pristup Kawhia Leonarda, što kroz odlične priče na ESPN-u, koliko više ima štete nego koristi od tog dosezanja krajnjih fizičkih granica.

Opustite se stoga i uživajte u društvu čovjeka koji bar ovako kroz knjigu može pomoći da se osjećate bolje kad već nažalost nije stigao poživjeti i možda nam i u praksi učiniti život ugodnijim.

A kad već preporučujem Krešu, moram i Billa čija autobiografija je istovremeno i vrhunska zbirka životnih i košarkaških anegdota te prava dizalica morala nakon koje se osjećaš kao bolji čovjek. A gdje ćeš više od toga.

Bill ima puno bolje fore od Kreše, uostalom poznat je po urnebesnim izjavama od kojih mi je najdraža ona nakon Woodenove smrti kada je komentirao kako je dobrim dijelom on zaslužan za rani odlazak trenera svih trenera u 99-oj godini, a iako Krešo definitivno ima lucidnije poglede na život, Billova razigranost i poetičnost su nešto posebno. Ono, ne možeš ga shvatit ozbiljno ni kada priča kako je razmišljao o samoubojstvu prije operacije kralježnice. Kaže kako su doktori komentirali stanje njegovih koljena, stopala i kičme kao totalnu katastrofu, ali da jedino njegovom licu nije bilo spasa. Doduše, Bill se također trudio ne utopiti u srednjoj struji veći dio života, dobro mu je išlo, dok ga ozljede nisu toliko uništile da je doslovno morao jesti iz zdjelice ležeći na podu. Čovjek je srećom preživio sve muke i dok s njim ideš kroz ovo što je prolazio stvarno ti ne pada na pamet više se žaliti zbog sitnica.

Razlog zbog kojeg mi je pak ova knjiga pala na pamet prvenstveno je ta povezanost između Waltona i Kreše. U svojoj knjizi Walton s posebnim guštom prepričava utakmicu u Zadru u kojoj je glumio Krešu protiv svoje USA repke, dok Krešo spominje Waltona i UCLA kao najveću momčad ikada i kaže istu rečenicu kao Walton u svojoj knjizi – da je ta momčad predstavljala USA na OI 1972., osvojili bi zlato i nastavili niz USA dominacije. 60-0 u prve dvije Waltonove sezone i niz od 73 pobjede ako uključimo i treću godinu ostaju rekordi za sva vremena koji jasno govore kakav je Walton bio igrač.

Walton je itekako pričao o Deadu u svojoj biografiji, što me asocira na još jednu briljantnu knjigu, ako mene pitate najbolju glazbenu biografiju uopće. Ono, govorimo čisto o literarnim vrijednostima, ne ukusima. Ima gomila knjiga o košarci, ali Halberstamova “Breaks of the game”, opet vezana uz Waltona i Blazerse, najbolje je napisana košarkaška knjiga. Ono, klasik u rangu bilo čega od Dostojevskog. E, pa McNally je nešto slično uspio ovom pričom o Jerryu i društvu. Uhvatiti jedan moment u povijesti, uvesti nas unutra bez pomoći vremeplova, natjerati nas da priču ne samo pratimo već i osjećamo. Briljantno štivo, a ako ste usput fan Deada kao Bill i ja, onda ste u sedmom nebu dok se družite s ovom knjigom.

E, ovo je nešto novo za razliku od prethodne dvije knjige, ali je razlog zašto sam ovo ljeto uopće izvukao biografije Deada i Waltona iz police. Naime, Dead je nastupao na Woodstocku, a ova knjiga je bila tako ugodno štivo da sam poželio ostati što duže u tom vremenu i štihu pa sam opet počeo čitati McNallya i Waltona. I onda naletim na Krešu koji sve to zaokruži. Dakle, počelo je s Langom, autorom knjige i organizatorom Woodstocka, tipom kojega se možda sjećate po kožnom prsluku i motoru iz filma o festivalu.

A ako ste poput mene u davna vremena sjedili pred nekakvim televizorom i satima gledali film, snimili ga na VHS i onda gledali opet i opet, sve što treba reći je da knjigu vrijedi pročitati jer daje zanimljiv uvid u organizaciju festivala (koja suluda količina posla). Mislim, nekih većih tajni nema, onaj koga zanima manje-više sve zna, ali da naletiš na dvije anegdote s kojima nisi upoznat isplatilo se. A i prisjetiti se nekih za koje znaš uz dodatak novih detalja nije uopće loše. Posebice ako se radi o Peteu Thownsendu. Oni kojima Woodstock nije dio identiteta niti je ikad bio, pa njima bi štivo moglo biti zanimljivo kao dokument vremena i priča o festivalu.

Ovo je baš naslov kojega bi svatko trebao pročitati bez obzira na sklonosti. Za ovo do sad morali ste voljeti ili košarku ili glazbu, ali za Brysonov osvrt trebate imati tek minimum znatiželje. Čovjek je prošetao kroz povijest, prvenstveno kroz prizmu razvoja raznih grana znanosti i na tako pitak način suočio čitatelja s gomilom podataka koje je dobro znati. Pri tome dođeš i do saznanja da i to što znamo nije puno, a onda je u pozadini svega i činjenica da su svi velikani misli u suštini ljudi sa svojim manama i vrlinama koje su itekako utjecale na sam razvoj njihovih ideja. I u teorijskom smislu, a posebice kasnije u praktičnom.

Bryson je posebice dobar kada treba ukazati na te luzere i pobjednike u odnosima više znanstvenika, tu njegova ironičnost briljira te ovo u suštini teško štivo za koje stvarno treba koncentracija pretvara u nešto pitko poput čaše hladne vode usred ljeta. Bryson je inače sjajan pisac koji se specijalizirao za pretvaranje dosadne svakodnevnice u zanimljiva štiva kroz svoje putopise, a ta rekao bih gotovo Klostermanovska sposobnost da dosjetkama i humorom zadržava pažnju, iako ponekad znaš što stiže, potpuno odgovara čak i temama gdje šeta kroz povijest nečega. Ili u ovom slučaju gotovo svega.

16 thoughts on “READ AND REACT

  1. Sad jos pregled serija i filmova i to je to.
    Bravo Gee, svaka ti čast.

  2. Super preporuke i štiva vrijedna čitanja.
    BTW Banderu je dosadila dominacija u NBA pa je se odlučio da istu demonstrira u EL, točnije u CSKA.

  3. Nasjeli ste na Draganovu fintu, Bucksi su upravo postali prvi favoriti za naslov

  4. Dogodunr borba titana pod košem, Zubac vs Bender za prsten. Ludilo, i to jos bez Sportkluba. Od ove sezone na Areni. 8 utakmica tjedno.

  5. Počea sam čitat Krešu, stvarno je vansvijetski čitat opažanja o okolini i vremenu jednog genija, ko da čitam Teslu sa socijalnim vještinama. Prvi dio o mladosti i početcima je uvatija dušu starog Zadra koji još živi samo u par penzionera i nas 300 debila što uvik sidimo iza koša protiv raznih Hermesa i inih.

  6. Gee, dobar ti je tekst u gazde, mitomanija o Warriorsima contenderima si lijepo objasnio….

    Pitanje, vidis li Klaya u sezoni 2020/21 kad se 100% oporavi kao starno nisko krilo i igraca koji ce vise obrambeno preuzimati jace bekove i krila u vecini posjeda, a ne kao do sada, plejeve…

  7. Vezano za tekst na telesportu, nije mi jasno zašto su Netsi poslali Russella u Gsw?

  8. @ wade – za pretpostavit je da ce uskocit na trojku napadacki, a defanzivno je tesko rec. Mozda ga stave na najopasnijeg beka kao i prije, mozda ga budu drzali na matchupu koji ga pripada kako bi ga manje trosili i kako bi kreirali manje mismatcha. Ionako ce se oslanjat na switch i pomoc. Pitanje je sto do njegova povratka, igrat s vise zone na pick igri ili preuzimat.. bit ce zabavno Kerru

    @ z-bo – pa zato jer je bolje dobit nesto nego nista. Plus su vjerojatno ucinili i Russellu uslugu jer pitanje je koliko je uopce uokolo bilo momcadi voljnih dat mu max ovako bez razmisljanja kao Warriorsi. Znamo za Wolvese, ali Russell ocito nije htio u Sibir, a nije mu se dalo cekat ni Lakerse. Tako da sad imaju pick, plus im Russelov agent duguje uslugu

  9. Ne samo da im je Russell duzan uslugu nego su si oslobodili i nesto vise mjesta na capu. S njim su imali ne znam sad koliko tocno, ali zadrzali su ga na holdu. Onda su prvo ubacili Irvinga, Jordana i role playere da bi zatim teoretski trejdali Russella za Duranta i otisli preko capa. Izbjegavaju porez, dogodine ce imat pravo na midlevel i sa zdravim Durantom ce bit jebena ekipa. A navodno je i Durant htio da Warriorsi dobiju neku kompenzaciju, jer jebiga velika je sansa da ce Russella eventualno razmijenit za nekog krilnog igraca.

  10. @Gee_Spot evo ako imaš vrimena i volje, pročitao sam Waltonovu biografiju i zanima me tvoje mišljenje o Woodenu, kao košarkaškom treneru i kao odgojitelju tj. učitelju. Ostvario je vanserijske rezultate, ali opet poprilično staromodan i tvrdoglav.

  11. Jel se ikad u NBA dogadjalo nesto jadnije od ovog opceg preklinjanja da neka ekipa baci Melu minimalac?

  12. Upravo dovrsio Cosicevu autobiografiju. Impresivno i jako zanimljivo. Toliko dojmova i stvarno te natjera na svakakva razmisljanja za sve ostalo komentari su prekratki. Steta da nemam vise ljudi sa kojima bi mogao dojmove podijeliti. Uglavnom,trazim po knjiznicama ovaj tjedan i knjigu o woodstocku jer bas to razdoblje rocka slusam intenzivno od kad znam za sebe. Preporuka na ovaj stil knjiga svakako bi ti se isplatilo procitati od Nejca Zaplotnika “Put”. Zanima me vase misljenje posto ste sami rekli da su repke odavno nevazne a nasa repka i opcenito kosarka i sport u padu od mladih kategorija i amaterske razine,gdje je tu buducnost? Citajuci Cosica zapravo skuzis koliko se malo radi na svim razinama i zasto smatrate da je americka turneja i njoj slicne u repki bezvezna ili nepotrebna a mozda koristi buducem ajmo reci razvoju ili promociji mladih? Puno pitanja ako nema vremena ne treba odgovora. Kad ce podcast?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *