ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

10May/129

DAY TWELVE – CALLING DR. PHIL

KNICKS @ HEAT

Miami je odradio posao, a oslabljenim Knicksima svaka čast na borbenosti. Iz serije možda izlaze s dva koljena manje (Baron Davis je vjerojatno zaključio karijeru), ali i sa saznanjem da su playoff momčad. Teško premostivi problem u daljnjem razvoju postojeće jezgre definitivno ostaje otežano slaganje dodatnih dijelova zbog limita salary capa, ali, nakon desetljeća beznačajnosti, barem su opet relevantni i na parketu, a ne samo u medijima.

Što se Jamesa i društva tiče, protiv Pacersa će dobiti potvrdu koliko su bili u pravu ovoga ljeta kada su midlevel potrošili na Battiera umjesto na Dalemberta. Hibbert je jedini čovjek preostao u playoffu koji ih može natjerati da mjenjaju obrambene principe (nešto mi govori da Bynuma nećemo gledati u Finalu), a opet, obzirom da je Hibbert kilažom sličniji Haslemu nego Howardu, pitanje je koliku stvarnu težinu taj matchup uopće ima. Možda se puno težim protivnikom pokaže agresivnost Pacersa u ulazima, kakvu Knicksi zaljubljeni u skok-šut uglavnom nisu iskazivali.

U svakom slučaju – vidjet ćemo. Kao što kaže slogan – win or go home. U slučaju Miamia to znači naslov ili rebuilding, točnije to predstavlja razliku između ljeta na Bora-Bori i ljeta punog pitanja tipa "da smo trejdali Bosha za drugu petorku Rocketsa tijekom sezone (Dragić, Budinger, Dalembert, Hill), bi li danas imali naslov". O onim patetičnim propitkivanjima Jamesove psihe da ne pričam, bio je dovoljan jedan poraz protiv Knicksa u seriji koju su dobili u prvoj utakmici (kada su jasno prezentirali nivo obrane i širine u napadu na koji Knicksi nemaju odgovora) da se jave razni mudrijaši (koji po vlastitom priznanju ni ne gledaju previše košarke) i opet krenu udarati po LeBronovom nedostatku killer instinkta zato što nije htio udaviti Carmela ili zato što nije uzeo stvar u svoje ruke u završnici.

Ako ste i vi jedna od izgubljenih duša koju i dalje muče takve stvari, nakon što smo ih zadnje dvije godine već izvrtili u svim mogućim oblicima, razmislite o sljedećem. Zašto bi James, nakon što je svima koji išta znaju o košarci postalo jasno da je serija gotova, trošio energiju na dokazivanje da je bolji od Carmela (što je ionako već sto puta dokazano) i uopće na gaženje vrijednosti čovjeka koji mu je prijatelj? Mislim, da se radi o Finalu između dvije podjednake momčadi, ok, ali u prvom krugu Istoka? Što to mijenja na široj slici? I tko je tu papak, James ili oni koji mu nešto prigovaraju?

Što se ovoga o killer instinktu tiče, kada mi nađete čovjeka koji je u stanju odigrati obranu i organizirati napade na razini na kojoj to radi James i usput biti tzv. closer, onda imate slučaj. Do tada, nemojte biti jedan od onih koji zbog jednog drveta na vidi cijelu šumu. Košarka je najbolja igra na svijetu (naglasak na igra) i nema smisla da zbog ega i primitivne pripadnosti nekakvim taborima ili školama mišljenja na to zaboravimo i onda jednog nesebičnog i momčadi potpuno podređenog igrača, koji predstavlja sve ono što oduvijek cijenimo u igri (zato što će uvijek dodati slobodnom suigraču i odigrati obranu punom snagom), gadimo zbog toga što nije sebičnjak koji u 1 na 5 izolaciji može riješiti utakmicu.

Mislim, tko je ovdje lud i dokle se ova RTL-izacija lige može izdržati?

CLIPPERS @ GRIZZLIES

Fenomenalno otvaranje Memphisa koji se odmah u startu preko Gasola i Randolpha odvojio na prednost koju je, uz male poteškoće u završnici, ipak održao tijekom cijele utakmice. Gasol je u prvih 5 minuta ispucao više lopti i sudjelovao u više akcija nego u prethodnom susretu (nije stilska figura već gola istina), a, stavivši fokus na njihovu high-low igru, Grizliji su dokazali tko je u ovoj seriji momčad s više kapaciteta.

To što taj kapacitet nije pretočen u prednost, već u borbu za goli život, ponajviše je zasluga spleta okolnosti koji u slučaju Memphisa kao da postaju pravilo. Kriza identiteta koja ih muči tijekom cijele sezone kulminirala je baš u seriji protiv Clippersa i, izvuku li se iz ovakve situacije, onda stvarno tom njihovom heart, grit & grind stavu treba skinuti kapu.

Naravno, ovakvi problemi ne riješavaju se preko noći, što je dokazala i serija Clippersa krajem treće i početkom četvrte četvrtine, kada je Paul u niti 5 minuta prebrisao 15 poena prednosti Memphisa i utakmicu doveo na razliku od samo 10. U zraku se tada moglo osjetiti kako se kod Grizlija opet počinju javljati pitanja – tko smo, što smo, zašto smo na ovome svijetu – ali, dijelom zbog zalihe koševa, a dijelom zbog toga što je Hollins sinoć konačno odlučio trenirati, serija se seli nazad u Los Angeles.

U ovom periodu opet je bilo previše nesuvislih akcija i opet se lopta previše bacala Gayu da on riješava situacije 1 na 5, ali bilo je dovoljno post up akcija za Zacha i Conleyevih pick & roll kombinacija s Gasolom da se ne izgubi kontrola ritma. Što se Hollinsovih poteza tiče, osim forsiranja igre kroz Gasola u startu, treba istaknuti dobru rotaciju, posebice onaj potez na početku kada je već nakon 6 minuta izvadio Gaya zbog loše obrambene reakcije i stavio Mayoa, zaigravši tada identično kao lani, kroz post s trojkom Allen, Mayo i Conley na vanjskim pozicijama. Također, stavivši na Paula Pondextera umjesto vidno usporenog Tonya, otežao je život najboljem igraču na parketu.

Treba istaknuti da problemi Grizlija ne ostaju samo ovi mentalni, već da postoje i oni itekako opipljivi. Prije svega je to njihova obrana, koja na vanjskim pozicijama nije na razini lanjske. Prošle godine su uz Allena imali i Battiera (dva vrhunska policajca) te Younga (dodatni terijer), a danas u startu glavnu ulogu imaju dva prosječna obrambena igrača (Conley nema fizikalije za biti išta više od kradljivca lopte, a Gay previše pliva u rotacijama). Obzirom na Allenovo načeto koljeno, praktički su ostali i bez glavnog stopera, a to znači da dobar dio tereta leži i na Mayou, koji je još manje koncentriran na obranu od Gaya. Pondexter je noćas zakrpao ovaj problem, ali njegov slabi napadački učinak teško da mu može osigurati veću rolu.

I da – to što ispada da Grizliji ipak znaju kako treba igrati, ne znači da znaju to odigrati. Naime, nije problem samo Zachova forma ili Gayeva uloga u napadu, već to što ova momčad tek slaže kockice eventualne buduće dinastije. Ako se sjetimo, prošlu sezonu su počeli s Gayom kao prvom opcijom i tek nakon njegove ozljede Hollins je instalirao Zacha u glavnu ulogu te počeo vrtiti sve oko Gasola na visokom postu.

Ove godine su trebali iskoristiti regularni dio za uklopiti Gaya u novi sistem (ne zaboravite, nije bilo trening kampa te se sve moralo raditi u hodu), ali ozljeda Randolpha sve je još jednom vratila na početak, opet promoviravši Gaya u prvu opciju. Dakle, nije problem Memphisa u tome što nema identitet, već što su stvari tako poklopile da ga jednostavno nisu ni stigli razviti.

Stoga, nema razloga za paniku. Grizzliesi su bolja momčad od Clippersa i ako itko ima šansu zaustaviti Paula u ovakvoj situaciji, to su oni. Ali, čak i ako ne uspiju (a to je obzirom na MVP razinu na kojoj CP3 igra ipak puno realnija opcija), Memphis i dalje ostaje momčad svjetle budućnosti. Jedan neočekivani korak unatrag nije razlog za razočaranje, isto kao što ni jedan neočekivani korak naprijed poput lanjskog izbacivanja Spursa nije bio razlog za euforiju.

Što se Clippersa tiče, moram istaknuti kako je najveću pomoć Paulu opet pružio Reggie Evans, veteran koji je nešto najbliže Rodmanu što je liga imala od odlaska Rodmana u mirovinu. Istina, Reggie pod stare dane nije ni sjena nekadašnjeg obrambenog igrača iz danas Sonicsa, čak ni onoga iz dana Denvera kada je bio poznat i kao Nutcracker (zna Chris Kaman zašto), ali i dalje je u stanju samo skakanjem zaraditi plaću - do dolaska Kevina Lovea, Reggiev postotak skokova od 23% bio je najbliže što se netko približio Rodmanovim suludim brojkama od 30% uhvaćenih skokova (naravno, tu svakako treba spomenuti još jednog bivšeg igrača Sonicsa, Dannya Fortsona, koji je jednu sezonu imao postotak od čak 25 uhvaćenih skokova na 100 raspoloživih - primjera radi, jedan Dwight, najbolji obrambeni skakač i centar lige, nikada nije probio granicu od 22%).

Posted by Gee_Spot

Comments (9) Trackbacks (0)
  1. Nažalost nisam gledao utakmicu iz Memfisa, ali mi je drago vidjeti njeno ishodište. Ako je njihov napad ličio na onu prvu četvrtinu prve utakmice, kada se sve vrtilo preko Gasola na visokom postu, onda je to jasan dokaz na šta bi njihova igra konstatno morala ličiti. Ta prva četvrtina je njihova najljepša i najučinkovitija napadačka košarka koju su igrali ove sezone (jest da im je trica nenormalno i neponovljivo upadala), tako moraju nastaviti s tim, inače će s Rudijem kao prvom opcijom propasti. Više Marka i Zeka, a manje Rudija. Očito su i kritike urodile plodom, pa je Holins riješio da ispravi očite greške. Nadam se sedmoj utakmici.

  2. bravo gee. jebiga, meni isto nije jasno da netko može mrziti čovjeka koji u svakoj utakmici daje sve od sebe u obrani, koji je sve turnovere jučer imao jer je previše nesebičan i želi razigrati bosha… jamesa uglavnom mrze klinci koji svršavaju na kobea, jer su svijesni da je bolji od kobea u gotovo svim elementima košarke. + je najbolji igrač zadnje 4 godine, odnosno u kobeovoj eri, takoreć.
    onu statistku, iliti ukupni indeks koji je on ima u cavsima u nekim serijama se neće vidjeti možda idućih 20 godina, prebolesno. da mu je do brojki mogao je imati jednu od najboljih statistika u povijesti, u cavsima i porušiti mnoge rekorde…

  3. sjajan tekst…dodao bih da mnogi nisu napadali jamesa u četvrtoj utakmici, već općenito heat u završnom napadu. Napad je djelovao kao da je preostalo 2 sekunde a ne 8, bilo je dovoljno vremena za izgraditi kakav takav šut za tri poena (eventualno za 2- produžetak), umjesto toga vidimo lebrona u kutu, i wadea kako srlja bez prave ideje. Ne bih rekao ni da je Spoelstra kriv, jer imam dojam da ga nisu ni poslušali tijekom time outa.

  4. Elias says LeBron outright team leader in pts, asts & rebs for playoff-record 20th time. Next: Bird (13) & Duncan (11).

  5. tek za dvadeset godina će ljudi shvatit kakvog igrača su gledali… iskreno se nadam da će ove godine uzet taj naslov i službeno krenuti u pohod na top7 svih vremena jer svojim talentom i pristupom igri to debelo zaslužuje.

  6. Već je počelo. Sad će udrit po Carmelu ko po jadnom LeBronu, a takvog igrača nisu imali od Ewinga. Sve sam skloniji tezi Stevena A. Smitha da Lin nije igrao protiv Heata ne zato što nije bio spreman, već zato što su mu željeli zadržati marketinšku vrijednost i za dogodine, da su pustili protiv Jamesa i Wadea da se sramoti ne bi dobili ništa.

  7. Jadni lebron? Sam je zapoceo tu igru. Global icon nosi i odgovarajuci medijski tretman. Isto vrijedi i za carmelu.

  8. baš to gee, jako bih volio da netko spomene ovaj članak stephenu danas da se barem možemo pošteno nasmijat njegovom rantu, kad već ne možemo plakat na ovu neviđenu glupost od članka i uspoređivanju nasha i lina. THIS IS BLASPHEMOUS


Leave a comment

No trackbacks yet.