ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

14Jan/102

COUNTDOWN TO ARMAGEDDON – GAME THREE

COWBOYS @ VIKINGS

Dallas je razmontiravši Eaglese još jednom potvrdio da su od svih playoff momčadi trenutno u najboljoj formi. Da se podsjetimo, kroz sezonu su imali bljeskove koji bi nam pokazali o kako opasnoj momčadi se radi, a u konstantu su ušli, zanimljivo, porazom protiv Chargersa. To je, po meni, definitivno bila ljepotica sezone, utakmica u kojoj su obje momčadi briljirale na oba kraja terena i u kojoj je Dallas pokazao da ima karakter u koji su mnogi sumnjali.

Umjesto da ih tako bolni poraz obeshrabri, Cowboysi su već iduće nedjelje otišli u New Orelans gdje ih je čekala utakmica sezone. Naime, da su na tom gostovanju izgubili, playoff bi ostao samo san. Naravno, Romo i ekipa su razbili Saintse, koji su taman počeli padati u formi, i onda do kraja pregazili prvo Washington, zatim Philadelphiu, i onda opet u prvom krugu playoffa Eaglese. Dakle, u ovom periodu, možemo to slobodno tvrditi, nema NFL momčadi koja igra na razini Cowboysa.

Sad, iako većina ljudi bira Dallas vođena tom logikom, a među njima sam i ja, ne smije se zanemariti činjenica kako su Vikingsi veći dio sezone bili u samom vrhu i kako ih se uglavnom smatralo trećom ekipom lige, odmah iza Coltsa i Saintsa. Samo, jedna stvar nam svima mora biti jasna kada pričamo o regularnom dijelu NFL-a, a ta je kako ove momčadi igraju samo 16 utakmica. Mislim, nije to mala brojka obzirom na napore koje ovi ljudi prolaze svaki tjedan – oni doslovno svoja tijela koriste isto kao što mi koristimo poluge, metle, vilice ili lopte.

Ali od tih 16 susreta, 6 ih otpadne na dvoboje s divizijskom protivnicima (po defaultu imaš dva lagana protivnika), samo 4 na dvoboje s drugom konferencijom (i to s momčadima iz samo jedne divizije, dakle opet možeš ako imaš sreće dobit dva ili tri laganija protivnika), a 6 preostalih na konferencijske borbe.

Ukratko, regularna sezona nije dovoljno dobar pokazatelj stvari koje dolaze, jer jednostavno nemaš dovoljno podataka. Neke stvari su se ipak dale uočiti. Vikingsi su razbijali slabije protivnike (a takvih je bilo previše na njihovom rasporedu), a posebice su briljirali protiv momčadi koje ne znaju braniti pas igru. Međutim, čim bi naišli na ekipe koje trče, igraju fizički, s puno probijanja, i imaju balansiranu obranu, u pravilu su gubili.

Stoga, smatrati ih favoritem u ovom susretu samo na račun toga što su nositelji, ili zato što netko puši priču da je Brett Favre genijalan QB, nije preporučljivo. Dallas je jednostavno bolje momčad. Da, i Cowboysi riskiraju i u obrani i u napadu, te im se to zna osvetiti, ali ukupno gledajući jednostavno su raznovrsniji. Mogu trčati, osvajati teren Romovim projektilima, mogu se gurati na crti ali i čuvati krila. Vikingsi mogu to isto, ali na jednoj za nijansu slabijoj razini. I da, njihovi rizici uglavnom rezultiraju kiksevima, dok oni Dallasa češće donose pozitivan rezultat.

Kroz sezonu sam gledao Saintse i Coltse kako pobjeđuju u gustim utakmicama koje možda nisu trebale biti guste. Gledao sam i Vikingse u sličnim situacijama. I dok su ovi prvi ostavljali dojam momčadi koje jednostavno imaju tu dodatnu brzinu u koju mogu ubaciti kada treba, Minnesota je ostavljala dojam momčadi koja ima više sreće nego pameti. Ako je itko vidio pobjede protiv Ravensa ili ovu nedavnu protiv Bearsa, zna o čemu pričam.

Po svemu napisanome, čini se da i ne ostavljam previše prostora Vikingsima za pozitivan rezultat. I znate što, ne ostavljam. Ne znam, sve što sam ove sezone vidio govori mi kako je ovo onaj tip momčadi građene za dobre rezultate u regularnom dijelu, te razočaranje u playoffu. Možda je to utjecaj ovisnosti o košarci, jer s godinama smo se u NBA nagledali takvih ekipa. A možda mi je to upravo pomutilo sliku, što jednu košarkašku analogiju doslovno prevodim u NFL.

Gle, znam da ću uživati u ovom susretu jer, ma kako god favorizirao Dallas, ne zanosim se da će razbiti Vikingse kao što su to napravili Eaglesima. Ali ne sumnjam u pobjedu. Evo, Vikingsi imaju obranu koja zna napasti QB-a, ali nisu toliko čvrsti kroz sredinu i definitivno nisu toliko dobri u čuvanju krila i pozadine. Dallas ima dobru igru po zemlji, iako im je prvi RB Barber ozljeđen, pokazalo se da drugi, Felix Jones, nije ništa lošiji.
Krila su im glavni igrači, sjajni Austin te solidni Williams i Crayton znat će iskoristiti ono što im Romo servira, a i sam Romo, u suradnji s TE-om Wittenom, itekako zna osvojiti prostor noseći loptu ili je bacajući kroz sredinu.

Još jedna velika zabluda je kako je Romo slabiji QB od Favrea. Favre je legenda, spektakularan je za vidjeti, ali Romo je igračina koja napravi sve što treba, i, iako nema talent i ruku kao Favre, nema tu bolesnu potrebu da se nameće svima oko sebe. A upravo to je najveći minus Vikingsa. Naime, po svim brojkama oni imaju najboljeg RB u ligi, Adriana Petersona. Čovjek je, slično kao i Chris Johnson iz Tennesseea, čudo od igrača za tu poziciju jer nije građen kao tenk, već je elegantan kao krilni hvatač. Brzinom, stilom trčanja i promjenama smjera kretanja oni mogu sve što i jedan vrhunski WR, ali uz to još imaju nevjerojatno žilavost i snagu koja im omogućava da se probiju kroz zid i iziđu na drugu stranu netaknuti.

Na pozicijama WR-a isto imaju solidne Ricea i Harvina, te po talentu očito mogu parirati Dallasu u napadu. I tu opet dolazimo do Favrea. Dok će Romo sve podrediti ekipi, Brett si jednostavno ne može pomoći. Iako to u određenom trenutku nije potrebno, on će se odlučiti za rizičan potez, samo zato jer je toliko samouvjeren da mu ne pada na pamet kako bi mogao zeznuti. A kako povijest pokazuje, uglavnom zezne.

Favre jeste legenda i čovjek koji je godinama bio zakon u Green Bayu, najluđem i najlegendarnijem klubu u NFL-u, čak ima i jedan osvojen Superbowl, ali to je bilo 1996. kada je bio i MVP sezone i kada je definitivno bio na razini iznad današnje. Mislim, čudo je kako u četrdeset i prvoj godini uopće može igrati ovako kako igra, ali momčad bi bila bolja kada bi se posvetio malo više suigračima a manje dokazivanju da i kao veteran može sve ono što je mogao kao mladić u najboljim godinama. Favre jednostavno želi ulogu kakvu imaju Brees, Manning i Brady, ali nije na toj razini (vidjeli smo što se dogodilo Patriotsima čim Brady nije bio pravi).

Za Minnesotu bi bilo bolje kada bi više koristili Petersona i kad bi malo šarali s napadačkim akcijama, da začine utakmicu. Samo, čak mi se čini da trener i nema preveliku kontrolu nad time što i kako bi trebali igrati, jer Favre će uvijek na kraju napraviti po svome. Na primjer, kako je radio i u zadnje dvije utakmice regularnog dijela. Ono, situacija je daleko od idealne. Jebiga, ispada da bi Vikingsi s puno slabijim QB-om bili na istoj razini. Ovako, imaju čovjeka koji može sve, ali ne želi preći preko slike o sebi kao legendi.

Znači, imamo obranu sklonu kiksu i QB-a koji ne može kontrolirati svoje impulse, te usprkos svom talentu, automatski dobivamo momčad Minnesote koja je u stanju samu sebe upucati u nogu. Pouzdati se u takvu ekipu malo mi je previše. Dallas je jednostavno ozbiljniji, raznovrsniji i zreliji, a kako se pokazuje, i u puno boljoj formi. Vikingsi ih mogu dobiti samo ako pokažu te iste kvalitete. Što bi bilo prvi put ove sezone. Kako priča kaže, i onda je svizac zamotao čokoladu...

COWBOYS 28, VIKINGS 20

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. lijepi pozdrav!
    tek danas sam počeo čitati tvoja promišljanja o nfl-u (na preporuku prijatelja koji prate tvoj blog) i drago mi je da u hrvatskoj postoji još zaljubljenika u ovaj sport. pratim nfl i college football već par godina, i također sam samo zbog espn america uzeo max tv :). navijam za new england patriotse, makar ima još momčadi koje su mi drage – vikingsi su definitivno jedna od njih. neovisno o tome, ne mogu se složiti sa svim tvojim zaključcima:

    slažem se da je dallas momčad koja u pravom trenu postiže vrhunac forme, ali nemoj zaboraviti da im je ovo prva playoff pobjeda u 13 godina, dakle tony romova prva, što je u usporedbi s favreovim iskustvom zanemarivo. osim toga prati ga glas chokera u velikim utakmicama, što je zasad ove godine, priznajem, pobio.
    brett favre je qb čija genijalnost u sekundi može donijeti prevagu (sjećaš li se week 3 protiv san francisca u minnesoti i dodavanje za greg lewisa?), s time da je on ove godine puno discipliraniji nego u green bayu i new yorku (33 td, samo 7 int, 4,202 yds, passer rtg 107.2) i puno više okrenut momčadi. došao je u minn s jednim jedinim razlogom (osim da razbije gb, što jest 2x), a to je da osvoji super bowl i mislim da neće dopustiti da njegov ego stane ispred toga. također nisam ove godine vidio qb-a koji je imao toliko uspješnih dodavanja za toliko različitih receivera (6 za 40+yd gains) tako da mi se ne čini da zanemaruje suigrače.
    što se tiče adriana petersona, slažem se da je jedan od najboljih rb-ova u ligi (po meni je ispred njega sigurno chris johnson iz titansa, a trenutno možda i ray rice iz ravensa), ali je isto tako rb sa najviše fumbleova (npr. week 16 u chicagu kad je izgubio loptu u produžetku), tako da bih ja uvijek dvaput razmislio nego dao prednost njegovom trčanju pred favreovim passingom.
    što se tiče obrana, dallas na čelu s damarcusom wareom je zastrašujuć, ali mislim da će minn imati potrebu iskupiti se za slabiju igru na kraju sezone i dokazati da su elita. pri tome najviše mislim na defensive line i “rhinestone cowboya” jared allena (14.5 sacks!), koji je od kandidata za najboljeg obrambenog igrača lige u početku i na sredini sezone, na kraju ostao zaboravljen.
    zbog svega toga, moj kandidat za pobjedu je definitivno minnesota, ali football je igra u kojoj nikad ništa nije sigurno i iznenađenja su česta pojava :)))

    nadam se da ćeš nastaviti s komentiranjem i prognozama playoffa, pozdrav do sljedećeg commenta…

  2. never underestimate the power of the Dome and wrangler jeans!


Leave a comment

No trackbacks yet.