ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

15Jan/101

COUNTDOWN TO ARMAGEDDON – GAME FOUR

JETS @ CHARGERS

Ludi vikend završava susretom između momčadi koja je na jedvite jade ušla u playoff (Jetsi) protiv momčadi koja je sezonu završila furioznom serijom od 11 pobjeda i fantastičnim igrama (Chargersi). Sad, da ste ovog trenutka pali s Marsa i da vam izložim samo ove činjenice, sumnjam da bi previše šanse dali prvima, zar ne?

A ipak, zadnjih dana samo slušam o tome kako će ovo biti neizvjesna tekma i kako je ovo najgori mogući protivnik za San Diego. Međutim, ja sam Chargerse već proglasio osvajačima ovogodišnjeg Superbowla i nemam namjeru tražiti sitnice koje ukazuju na to da Jetsi imaju šansu. Jer, ruku na srce, ovo je utakmica koju Chargersi mogu ili odraditi ili prosuti sve što su napravili ako se pojave nemotivirani. U onu priču da će Jetsi ovo dobiti na račun svoje kvalitete ni malo ne vjerujem.

Prvo, već sam rekao kako su ušli u playoff. Jedva, pobjedama protiv Coltsa i Bengalsa koji su igrali s drugim postavama odmarajući glavne igrače (što je dovelo do toga da su ispali Miami, Pittsburgh i Tennessee, koji su, barem po meni, bolje momčadi). Nije da su Jetsi potpuni prolaznici – njihova obrana je statistički najbolja u ligi. Samo, kao što znamo, statistika je skup netočnih podataka, a nigdje to nije točnije nego u NFL-u. Toliko toga ovisi o protivnicima protiv kojih igrate, ozljedama, rasporedu utakmica, da izvoditi konačne zaključke iz tako male baze podataka koju čini 16 tekmi nije najpametnije.

Uostalom, dobar primjer bila je i prošlotjedna utakmica protiv Bengalsa. Obrana Jetsa, koja je kao fenomenalna po zemlji, dozvolila je da ih RB Bengalsa Benson maltretira cijelu večer i osvaja prostor kada god poželi. U biti, da su Bengalsi bili pametniji i da su igrali uglavnom preko Bensona, umjesto da se pouzdaju u potpuno indisponiranog QB-a Palmera, danas vjerojatno ne bi pričali o Jetsima već o Bengalsima.

OK, Palmer je dobrim dijelom bio van igre i zato što su mu Jetsi potpuno odsjekli linije dodavanja, jedan Ochocinco nije se vidio. Tu svakako zasluge idu zadnjoj liniji obrane na čelu s razvikanim Darrellom Revisom, koji je nedvojbeno sjajni cornerback, ali nije svemoguć. Da je Palmer odigrao bolju tekmu, ne bi mogao zaustaviti baš svako dodavanje.

Ali Bengalsi su podbacili, i podbacili su dobrim dijelom i zato što su Jetsi jednostavno bili gladniji i agresivniji u svakom pogledu. A i zato što su, neočekivano, dobili sjajnu partiju od strane rookie QB-a Marka Sancheza. Sanchez je definitivno talent, ima fantastičnu ruku, ali ni jednom kroz sezonu nije pokazao da može biti konstanta, a ta riječ je ono što razlikuje QB-ove koji nose momčad i one koji to pokušavaju. Brees, Manning, Rivers, te još uvijek Favre i Warner, su konstante. Romo je postao konstanta i Dallas je odmah poletio. Sanchez to još jednostavno nije, bez obzira kako ponekad njegov pas izgledao savršen.

I u tome je cijela bit ove igre. Momčad s QB-om koji izgubi manje lopti dobit će 9 od 10 utakmica. Bolji dodavač olakšat će svojoj ekipi posao. Bez pravog dodavanja, momčad je osuđena na sporo i naporno napredovanje po zemlji. A to je ono što Jetse čeka u San Diegu. Jer nema šanse da Sanchez drugi put za redom, i to u playoffu, odigra onako bezgrešnu utakmicu kakvu je odigrao protiv Bengalsa. Mislim, da su u stanju bili ovako igrati cijelu sezonu, onda bi oni bili ti koji pauziraju u prvom kolu.

Dakle, rekli smo kako obrana Jetsa nije tako čvrsta i kako se da probiti i kroz prvu liniju obrane, a i preko njihovih osigurača iza leđa i na bokovima. Rekli smo i da će s učinkom Sancheza bližem onome kako inače igra, pokazati i nešto slabije lice u napadu, iako im taj dio igre nije loš. Njihov RB Thomas Jones prototip je vrhunskog probijača, odlična kombinacija snage i spretnosti s veteranskom glavom na ramenima. Ali u neku ruku, on je i sve što imaju.

S druge strane, San Diego je bez konkurencije najtalentiranija momčad u ligi. Ni jedan jedini član njihove napadačke postave nije slaba karika. Čvrsta napadačka linija na čelu s Nickom Hardingom i Krisom Dielmanom u stanju je obraniti Riversa kako treba, a Rivers pak ima opcija koliko želi – može gađati pouzdanog Vincenta Jacksona na krilu, dati loptu legendarnom RB-u LaDainianu Tomlinsonu, ili odigrati kroz sredinu za svog TE-a Antonia Gatesa. Sva trojica su igrači iznad prosjeka za svoje pozicije, a dobrim dijelom uspjeh mogu zahvaliti i Riversovoj sposobnosti da izabere pravo rješenje, ali i treneru Norvu Turneru koji je uvijek spreman na nekakvo originalno napadačko rješenje.

Dakle, ne samo da imaju vrhunskog QB-a i vrhunskog RB-a koji im omogućuju da se nose sa svima, već su uvijek spremni na iznenađenje – bilo dodavanje prema naprijed od strane nekog drugog osim Riversa, bilo na ragbi navalu s nekoliko dodavanja unazad. Ta sklonost riziku gledanje njihovih nastupa čini još zabavnijim iskustvom (a ujedno govori i o tome koliko je u biti tupilo stalno vrtiti dva ista napada, kada ti se bilo što drugačije od uvriježenog čini kao otkrivanje tople vode).

Obrana Chargersa nije vrhunska, ali ima ono što je potrebno, sposobnost da povremenim bljeskovima poremeti ritam protivnika. Prva obrambena linija nije nešto, ali sve je ionako u rukama četiri linebackera koji vrebaju iza njih i koji ruše sve pred sobom, a posebice QB-a. To su redom Siler, Cooper, Merriman i Phillips, i od njihovih rušenja, agresivnosti i brzine Chargersi žive u obrani. S tim da još nekako i možeš obraniti QB-a od njih, ali probiti se nešto je teže. U kontekstu ovog dvoboja s Jetsima to znači da će, ako Sanchez ne bude vrhunski te ne bude potrebe da se koncentriraju na njega, moći sve snage usmjeriti na zaustavljanje Jonesa i time Jetse potpuno isključiti iz igre.

Sad, znate da postoje još gomile uloga u NFL-u. Uz napadačku i obrambenu postavu imamo i specijalni tim koji izlazi na teren u specifičnim situacijama. Kada protivnik ispucava loptu na početku ili nakon postignutog pogotka, kada sam ispucavaš loptu jer nisi osvojio dovoljno dobru poziciju u napadu, kada gađaš za pogodak iz polja i slično. E pa te momčadi čine uglavnom rezervni igrači, da se izbjegnu ozljede naravno, te praktički tri-četiri specijalista. Jedan je pucač ili kicker, drugi je ispucavač ili punter (nekim momčadima je to isti čovjek), treći je kick/punt returner (čovjek koji hvata ispucanu loptu i pokušava s njom osvojiti što više prostora, najčešće rezervni WR ili RB), a četvrti je long snapper (tip koji dodaje loptu kroz noge pucaču, dakle igra ulogu koju u igri ima centar, samo što on dodaje na nekoliko metara a centar je samo propusti kroz jaja do QB-a).

Uglavnom, ti likovi su bitniji nego što možete zamisliti obzirom da su odgovorni za gomilu pogodaka i što bolju poziciju na terenu. Dok se ovi ostali jadnici muče nešto napraviti ubijanjem na terenu, specijalci povremenim izlaskom na isti često znaju biti razlika između pobjede i poraza. I, igrom slučaja, znate koja ekipa u NFL-u ima najbolje specijalce? San Diego.

Njihov kicker Nate Kaeding najpouzdaniji je pucač iz igre kojega sam vidio, a vidio sam svakakvih. I uvijek me šokira kako ljudi koji za život rade jednu jedinu stvar, nisu u stanju zabiti kada je najpotrebnije. Kaedingova veličina je u tome što za njega nema razlike radi li se o nekom nebitnom udarcu na plus 20 ili udarcu koji donosi produžetak. Uvijek zabija sve što je u granicama normale, a često i ono što je iznad.

Čak im je i punter Mike Scifres totalni genijalac. Mislim, sve što treba je ispucati loptu što dalje niz teren, ali Scifres je od toga napravio znanost. Može pogoditi doslovno linije igrališta, a specijalnost mu je ispucati loptu pred crtu zone touchdowna, nakon čega se ona odbije u aut. I umjesto da protivnik krena sa 20 yarda (s toliko kreće ako lopta padne iza linija igrališta ili ako hvatač odluči da neće trčati s njom), on kreće s vlastite linije touchdowna, što ga dovodi u opasnost da eventualnom izgubljenom loptom ili rušenjem dopusti protivniku da postigne poneki poen. Ludilo, kad vam kažem.

Treći genijalac/specijalac Chargersa je sprinter Darren Sproles, inače i drugi RB, čovjek zadužen za osvajanje prostora nakon ispucavanja. Trebam li naglašavati da je jedan od vodećih u ligi po tom pitanju? Plus, u rotacijama s Tomlinsonom, čini igru po zemlji Chargersa iznadprosjećnom.

Uglavnom, valjda je svakome jasno da sam totalno opčinjen Chargersima i da možda malo i pretjerujem dižući ih ovako u nebesa. Mislim, daleko od toga da nemaju mana. Obrana im se da prevariti, to svakako. Ali, za dobiti ih, ipak prije svega morate zabiti više. A Jetsi to ne mogu. Jetsi mogu odlično odigrati obranu, ali ne mogu zatvoriti baš sve. Na kraju krajeva, Jetsi nemaju Riversa.

Stoga, da iskoristim zadnji pasus da nahvalim, po mom skromnom mišljenju, trenutno najboljeg igrača u NFL-u. Rivers je jedan Superbowl daleko od toga da ga se smatra velikanom u rangu Bradya, Favrea, Warnera i Manninga. Talentom ne zaostaje ni za jednim, dapače. Teško da postoji takva kombinacija fizičke snage, žilavosti, snage i brzine na poziciji QB-a kakvu on nudi. Rivers je u stanju cijelu utakmicu bacati daljinske bombe bez da izgubi i jednu jedinu loptu, a opet neće propustiti odigrati kratki pas na Gatesa ili dati loptu Tomlinsonu ili Sprolesu na probijanje kad god osjeti da je to najbolje rješenje.

Riversu su na umu samo pobjede, i to je glavni razlog zašto sam, nakon početne odbojnosti prema njegovom stavu ultimativnog sprotskog heroja, zaboravio na sve i odlučio voljeti tipa. Prvo su mi te stisnute šake, ruke u zraku, skakanje u zrak od radosti na svaki potez bez obzira na rezultat, išli na živce, ali onda sam skužio da je taj stav zarazan. Rivers je duša ove momčadi, lider, i svi u momčadi su spremni dati život za njega. Mislim, to je poanta kemije svake prave football momčadi, ali kod Chargersa je ove sezone nekako najopipljivija. Što je još jedan dodatni razlog zašto mislim da će otići do kraja, jednostavno sve oko njih odiše veličinom.

Što im, prema tome, mogu nekakvi smiješni Jetsi? Naravno, ovakvo razmišljanje ja sebi mogu dopustiti kao navijač, ali usvoje li ga Rivers i društvo, eto prilike za Jetse. Jedino i samo tako Jetsi mogu kontrolirati stvari na terenu, ako ih se podcijeni. U neku ruku, ova utakmica je i zadnji test veličine za Chargerse. Polože li ga, možete očekivati klasik za sve vremena u konferencijskom finalu protiv Coltsa.

Chargers 24, Jets 10

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. “Njihov kicker Nate Kaeding najpouzdaniji je pucač iz igre kojega sam vidio, a vidio sam svakakvih. I uvijek me šokira kako ljudi koji za život rade jednu jedinu stvar, nisu u stanju zabiti kada je najpotrebnije. Kaedingova veličina je u tome što za njega nema razlike radi li se o nekom nebitnom udarcu na plus 20 ili udarcu koji donosi produžetak. Uvijek zabija sve što je u granicama normale, a često i ono što je iznad.” 😀


Leave a comment

No trackbacks yet.