ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

24Jun/1223

SUMMER FRENZY, vol.1

Draft je udaljen samo 4 dana, a to znači da su agenti budućih NBA igrača na iglama. Gotovo svakodnevno prebacuju svoje klijente avionom s jednog mjesta na drugo, u pokušaju da si osiguraju poneki dolar više. I iako manje-više znamo 85% imena koja će biti prozvana u prvom krugu i tako uključenima osigurati budućnost, ono što još nitko ne zna je raspored kojim će se draft odvijati.

Osim prvog mjesta, koje je rezervirano za Anthonya Davisa, sve drugo je pod znakom upitnika, a zadnjih dana, kako kontakti između klubova i igrača postaju sve učestaliji na tim raznim skautskim hepeninzima koje organiziraju, stižu nove informacije koje dovode do novih rošada. Stoga ćemo se u ovom prvom post-sezonskom ljetnom postu, kojih će biti kad god se bude imalo o čemu pričati, baviti draftom, ali i osvrtom na početak tržnice i popunjavanja kadrovske križaljke.

Tako uz trade Wizardsa i Hornetsa imamo i prvog novog trenera u ligi i to u poprilično šokantnoj maniri (čovjek je do jučer bio asistent na jednom relativno malom programu), ali prije svega bi trebali spomenuti fascinantan uspjeh Knicksa na jednom drugom terenu, pravnom, uspjeh koji bi mogao biti itekako značajan za budući izgled Istoka.

NEW YORK KNICKASS

Pravila salary capa i u starom i u novom kolektivnom ugovoru bila su poprilično jasna – onog trenutka kada ste prešli gornju granicu za plaće igračima (oko 58 milja ove i iduće sezone), jedini način da dovedete novog igrača ili ponudite novi ugovor nekom tko vam je već na rosteru, bio je korištenjem neke od mnogobrojnih opcija. Bird prava, nazvana tako zato što su prvi put uvedena zbog Larrya Birda kako bi ovaj mogao ostati s Celticsima iako je njegova tadašnja momčad već bila debelo iznad salary capa, tako omogućavaju franšizi da prekorači dozvoljeni limit kako bi zadržala igrača kojega je dobila putem drafta, tržnice ili tradea.

U gomili sitnih začkoljica koje normalnom čovjeku priječe da se uopće probije kroz cijeli taj pravilnik, nekoliko stvari je ipak bilo jasno. Da bi igrač imao Bird prava i da bi mu klub mogao ponuditi maksimalan ugovor bez obzira na salary cap, igrač je morao igrati barem tri godine u ligi bez da se itko ikad odrekao prava na njega stavljajući ga na waiver listu. Igrač s dvije godine iskustva imao je pravo na takozvana rana Bird prava. Dakle, osim iskustva, morao si imati i kontinuitet, bez obzira na klub, jer bi tvoj bivši klub u tradeu budućem poslodavcu prepustio i sva prava, pa tako i ova.

Dakle, igrači kojih se netko odrekao tako što ih je stavio na waivere nisu imali ovakva prava, naime njihova prava bi se brisala i s novim klubom bi počinjali iz početka. Do sada. Naime, kako se uglavnom radilo o igračima donje klase, nitko nije imao interesa nikada potegnuti pitanje zašto se ne bi slična prava omogučila veteranima koji su pokupljeni s waivera, obzirom da prilikom ovog procesa momčad koja uzima igrača preuzima i odgovornosti prema njemu po postojećem ugovoru sa sada već bivšim klubom, dakle ni u jednom trenutku taj igrač nije bez kluba. Sve dok Knicksi u Linu nisu nabasali na solidnog igrača i fantastičnu marketinšku zlatnu žilu za azijsko tržište.

Knicksi su tako odveli stvar pred arbitražnu komisiju koja je presudila da su uzimanjem Lina i Novaka s waivera Knicksi praktički uzeli i njihova rana Bird prava te da ih imaju pravo potpisati bez obzira na salary cap. Liga se naravno žali na ovakvu odluku zbog toga što je u kolektivnom (na)jasno istaknuto da ovakvi igrači nemaju prava jer su se našli na waiverima (u konkretnom slučaju, Lin ima dvije godine staža u ligi, ali nema dvije godine s Knicksima, koje su nužne obzirom da je pokupljen s waivera Rocketsa), dok igrači tvrde kako se to kosi sa svim pravima vezanim uz slobodu kretanja igrača i soft capa na koja su pristale obje strane.

Jasno, da NBA ima hard cap, a ne ovu soft verziju podložnu malverzacijama, do svega ovoga ne bi došlo. I bez obzira tko bio u pravu i što na kraju presudila arbitražna komisija nakon žalbe, činjenica je s ovim potezom najviše dobivaju Knicksi.

Naime, obzirom da su iznad salary capa, da nemaju pick prve runde i da imaju mogućnost dovođenja samo jednog midlevel ugovora zato što su otišli preko capa, dobivanje prava na Lina, ali i Stevea Novaka, omogučilo bi im da zadrže dva bitna igrača i to bez da potroše midlevel. Praktički, ostane li ova odluka na snazi, Knicksi će moći Linu dati njegov midlevel, Novaku njegov, s time prijeći salary cap za još desetak milja i onda još potpisati jednog igrača za i dalje otvorenu midlevel opciju. Praktički, time bi imali funkcionalan roster od 11 dokazanih imena koji bi samo trebalo zaokružiti s ponekim jeftinim rookiem ili veteranom (minimumi koji se isplaćuju njima također mogu preko salary capa), što je svakako bolje od 8 imena i glavobolje koga potpisati jedinim raspoloživim midlevelom – Novaka, Lina ili osobu X (iako bi Lin, naravno, bio odabrani, čisto zbog zarade koju donosi sa strane).

U slučaju da J.R. Smith ostane, bilo da iskoristi opciju na jednu godinu koju ima ili potpiše novi ugovor za sličan novac (Smith nema nikakva Bird prava pošto je igrao u Kini u međuvremenu, s Knicksima kreće od početka i oni mu mogu tek ponuditi ugovor sličan onome što je zarađivao lani, dok neki drugi klub s prostorom na salary capu veteranu njegovog tipa može dati ipak puno više od 3 milje), to bi već zaokružilo respektabilan roster. Šanse za ovim zadnjim su male zbog spomenutog tržišta – netko će sigurno Smithu dati više godina i više dolara – ali i ovako Knicksi ostaju playoff momčad s potencijalom rasta.

THE FIRST TRADE

Svaki NBA trade može se gledati iz dva ugla, košarkaškog i financijskog. Momčadi s dna obično gledaju kako se dovesti u što bolju situaciju glede salary capa, momčadi s vrha i one koje bi tamo htjele završiti obično riskiraju financijsku fleksibilnost radi prikupljanja talenta. Na prvi pogled, trade između Wizardsa i Hornetsa trade je u kojem i jedna i druga momčad izvlače korist – Hornetsi se riješavaju dva veterana koji im nisu bitna za budućnost i pritom oslobađaju dodatan prostor na salary capu za izgradnju nove jezgre, Wizardsi dodaju dva igrača koja im podižu razinu talenta.

Ipak, primjećujete li jedan logički problem u cijeloj priči? Hornetsi su lani imali score 21-45, a Wizardsi 20-46. Dakle, i jedni i drugi spadaju u skupinu momčadi s dna, što u startu isključuje opciju da su u ovom tradeu i jedna i druga momčad dobro prošle. Svatko tko tvrdi drugačije, zanemaruje povijest lige koja je tijekom svih ovih desetljeća dokazala da je put s dna moguć u samo dva scenarija:

1. draftanjem vrhunskog talenta i mudrim gospodaranjem salary capom
2. potpisivanjem vrhunskog talenta putem tržnice ili tradeova

Hornetsi će kroz nekoliko dana pokupiti svog franšiznog igrača i potencijalnog prvog visokog igrača u ligi tijekom idućih 10 godina, a ovim tradeom očistili su si knjige za ovu i iduću sezonu od loših ugovora i praktički grade momčad od nule.

Wizardsi svog potencijalnog franšiznog igrača već imaju u Johnu Wallu, a dovođenjem dva nebitna igrača tijekom iduće dvije sezone potpuno su si blokirali ikakav manevarski prostor da tu jezgru oko Walla ojačaju igračima njegove generacije te se praktički i dalje oslanjaju isključivo na Walla i ovogodišnjeg rookiea.

Gledajući iz kuta Hornetsa, ovaj trade je savršen jer im osim financijske slobode glede salary capa, donosi i instant olakšanje kojega će nove gazde itekako cijeniti – riješivši se garantiranih 43 milijuna koliko su bili obavezni isplatiti Arizi i Okaforu tijekom iduće dvije sezone i uzevši nazad samo 13 garantiranih Rashardu Lewisu, GM Dell Demps uštedio je 30 milja jednim telefonskim pozivom.

Razmislite malo o tome, čovjek je spasio pola salary capa i pritom otvorio dvije pozicije u momčadi mladim snagama, u procesu izgubivši nebitnu pobjedu ili dvije momčadi koja ionako prve godine ne misli ganjati playoff i koja igra na duge staze. Kada potpišu svoja dva ovogodišnja rookiea, Hornetsi će s plaćama biti negdje oko 38 milja, što znači da im još samo preostaje popuniti roster minimalnim ugovorima te potpisati Belinelia i Landrya na dvije-tri godine za iznos midlevela kako bi ostvarili onaj potreban minimum od 80% salary capa kojega svaka momčad mora potrošiti.

Čak i da zadrže Erica Gordona ugovorom koji bi se trebao kretati oko maksimuma (nekih 13 milja za koje je potpisao Kevin Love čine se realnima obzirom na manjak rasnih dvojki u ligi), Hornetsi će se još uvijek kretati u granicama salary capa i imaju realne šanse graditi vrhunsku momčad na jezgri Davis-Gordon-10.pick. U slučaju da Gordon ipak želi promjenu sredine, dogodine imaju dovoljno prostora za biti igrači na tržištu (povratak Chrisa Paula u jato zasigurno bi garantirao dokumentarac jednoga dana), a ne treba zanemariti ni vjerojatni lutrijski pick kojega će imati i dogodine.

Ukratko, Dell Demps je ovim potezom samo još jednom potvrdio da je škola San Antonio Spursa institucija koju bi trebali pohađati svi GM-ovi lige.

Ernie Grunfeld, GM Wizardsa, definitivno nije pohađao tu akademiju. Čovjek je bio GM Knicksa u doba Rileya i Van Gundya, odradio odličan posao nabavljajući im potrebne igrače, ali u Knicksima se ni danas ne vodi računa o salary capu, kamoli da se to radilo u doba kada svijest o potrebi financijske fleksibilnosti nije ni postojala. Nakon toga je bio GM Bucksa u zlatno doba Karla, Raya Allena, Big Doga Robinsona i Sama Cassella, koji su svi već bili u klubu kad je stigao, a on je bio taj koji je započeo razbijanje sjajne generacije (kada danas gledam, ovi Bucksi su bili svojevrsni Thunder prije Thundera, s tri all-stara na tri vanjske pozicije).

Njegovo iskustvo je neosporno, ali je isto tako jasno da čovjek nema vizije za izgurati rebuilding. On je svoj posao izučio na dva playoff kluba koja su već imala izgrađene igračke i trenerske jezgre, ali u ovih 10 sezona u Washingtonu nije uspio napraviti ništa slično. Istina, ukrao je Gilberta Arenasa Warriorsima (što je kasnije dovelo do stvaranja pravila Gilberta Arenasa koje spriječava pretplatu igrača draftanih u drugoj rundi kako bi se omogućilo originalnoj franšizi da zadrži svoja otkrića racionalnim ugovorima) i na njegovim leđima izgradio playoff momčad, ali kakvu?

Domet Wizardsa tih nekoliko sezona uključuje tri ispadanja od LeBronovih Cavsa u prvom krugu, te ispadanje od Shaqovog i Wadeovog Heata u polufinalu Istoka. Premalo za preskupu momčad, ali samo na takve je Grunfeld navikao. Nakon što je pretplatio Arenasa, doveo je jednako preplaćenog Antawna Jamisona iz Dallasa u zamjenu za pick prve runde (Devin Harris, koji je par godina kasnije briljirao u playoffu i Finalu kao play Dallasa), a zadnji čavao u financijsku fleksibilnost Washingtona zakucao je onog trenutka kada je doveo skupog Carona Butlera iz Lakersa u zamjenu za franšiznu sramotu Kwamea Browna.

Arenas, Jamison i Butler nisu bili loši igrači, daleko od toga, ali nisu bili ni ozbiljna jezgra. Ipak, ugovori ove proto-velike trojke pojeli su više od pola salary capa i dalje se nije moglo. Ostatak priče je poznat, dugogodišnji vlasnik Abe Polin je preminuo, obitelj je prodala Wizardse vlasniku Capitalsa Tedu Leonsisu i svi su očekivali novi početak. Butler je u međuvremenu završio u Dallasu kako bi se očistio cap, a slična sudbina dočekala je i Arenasa (Orlando) i Jamisona (Cleveland). Od nositelja postali su mamci koji su trebali garantirati financijsku slobodu.

Leonsis je tako naslijedio čiste račune i mogućnost da krene iz početka. S novim vlasnikom, koji je već bio u srcima sportskih fanova u Washingtonu zbog dobrog posla s Capitalsima, stigli su tako i John Wall, talent kakvoga klub nije draftao od Rasheeda Wallacea, prostor na salary capu, ali i novi/stari dresovi i najava povratka originalnog imena. Sve redom sjajni PR potezi izuzetno pristupačnog vlasnika, koji se, nažalost, danas pokazuju samo kao to, dobar PR.

Naime, Leonsis se uhvatio vanjskih promjena, ali nije napravio ništa bitno po pitanju kulture unutar kluba. Grunfeldovi pickovi tijekom zadnjih godina uglavnom su bili izuzetno talentirani igrači, ali i izuzetno problematični (Young, Blatche, McGee), kao što je problematičan bio i izbor trenera Saundersa koji je po dolasku u Washington mislio da će voditi playoff momčad, a ne dječji vrtić.

Ok, sada kada su Saunders i većina tih problematičnih tipova vani, pitanje je zašto Leonsis uporno na čelu kluba drži čovjeka koji je za sve to bio odgovoran? Grunfeld ne samo da je preživio još jednu čistku, nego je dobio priliku i resurse da upropasti još jednu generaciju. Pa je tako opet izabrao trenera (dojučerašnji Saundersov pomoćnik Wittman), a novim smjerom u kojem vodi roster, ka još jednom nizu ispadanja u prvoj rundi playoffa, jasno daje do znanja da nije ništa naučio na primjeru prijašnje generacije koju je okupio.

Praktički, ako uzmemo u obzir da je Wall svojevrsni Arenas, Ariza je tada Butler, a Nene je Jamison. Okafor je preskupi četvrti igrač koji je moguć samo zato što je Wall još uvijek na rookie ugovoru, ali on je ionako nebitan u ovoj priči. Pravo pitanje je ima li ova jezgra ikakvog smisla? Odgovor je – naravno da ne. Jednostavno, čak i da košarkaški funkcioniraju iznad očekivanja tijekom ove dvije godine, između njih je generacijski jaz koji je nemoguće premostiti.

Wall tek kreće u NBA karijeru i dok on dosegne plafon, Nene, Okafor i Ariza već će debelo biti neupotrebljivi. Radi se o tri igrača prije svega ovisna o fizikalijama koji su već zašli u kasne 20-e (Nene i Okafor po 29, Ariza 26), dakle u godine u kojima takvom profilu igrača počinje padati produktivnost. Jasno, uvijek se može izvući teza kako se radi o kratkoročnoj investiciji koja nije ni zamišljena kao nekakva buduća jezgra, već više kao nekakav štap kojim bi se momčad nakratko trebala izdići s dna dok se ne pojava prava rješenja.

Samo, taj štap koštat će Wizardse već ranije spomenutih 30 milja više, zatvoriti im opcije da potpišu nekog kvalitetnog slobodnog igrača tijekom iduće dvije godine i pri tome im ne garantira apsolutno nikakav boljitak. Tu sada dolazimo do po meni bitnog dijela priče. Naime, nitko ne može osporiti da je Washington ovim potezom financijski popušio i da si je priuštio dvije godine boravka u čistilištu, daleko od vrha i mogućnosti popravka krvne slike.

Međutim, što je najgore, ovo je i košarkaški blijed potez koji ih ne diže s dna.

Sav eventualni napredak koji ova franšiza ostvari bit će usko vezan uz napredak Johna Walla i igru trećeg picka na kojega imaju pravo. Emeka Okafor i Trevor Ariza neće imati previše veze s tim, a evo i zašto.

Ako mene pitate, ovo su najvažniji podatci koje trebate znati o Okaforu - 8 sezona, 6 playoff utakmica, 31.3 minute, 7.3 koša, 5.5 skokova, 0.0 asista, 1.0 blokada. Ova „sjajna“ statistika ostvarena je uz Chrisa Paula u momčadi koja je bila bez Davida Westa (ozljeda koljena) u seriji protiv Lakersa u kojoj je Okafor bio toliko pasivan da je Monty Williams često bio prisiljen na parketu protiv Bynuma i Gasola držati Aarona Graya.

Nakon što je draftan kao drugi pick iza Dwighta Howarda, Okafor je proveo 8 otužnih sezona u ligi. Bobcatsi su oživjeli tek kada su ga zamijenili Tysonom Chandlerom, a Hornetsi u tom njegovom jednom playoff izdanju nisu dobili ništa. Drvene ruke koje mogu uredno spremiti zicer, ali malo što drugo (Okafor u prosjeku ima jedan ubačaj izvan reketa po utakmici kojega realizira uz postotak od 35% šuta), ograničile su ga na ulogu igrača zadatka u napadu. Dodajte tome i nesposobnost ikakvog pregleda igre (ima manje od asista u prosjeku tijekom karijere) i jasno je kako je Okafor promašaj kao drugi pick. Međutim, ovi njegovi napadački minusi u prvim sezonama nisu bili problem zbog spretnosti ispod obruča i obrane.

Okaforu nisi mogao spustiti loptu u post da zabije ili da zavrti napad, ali uvijek si mogao računati da će zabiti zicer, braniti reket (dobar bloker) i skupiti poneki skok. Međutim, kako godine pritišću i pokretljivost nestaje, a dodaj na sve svježu ozljedu koljena zbog koje je ove sezone igrao samo 27 utakmica, Okafor se sve više pretvara u tipičnog snagatora u sredini, jednodimenzionalnog stopera u postu koji služi samo za guranje. Bez eksplozivnosti postaje nebitan u obrani, a kako je uvijek bio tek sporedni igrač i u napadu, jasno je kako su njegovih 14 milja – apsurdne.

Sad, da su ga Hornetsi amnestirali i da je zatim potpisao za Heat za minimalac, jebote, što bi čovjek drugo mogao reći nego sjajan potez Heata, eto im čovjeka kakav im treba za zaokružiti roster, netko da barem malo zatvori reket. Međutim, u Washingtonu, gdje će uzimati minute mladim igračima poput Bookera, Seraphina i Veselya koji možda imaju budućnost uz Walla, on je jedan od najgorih opcija koje vam novac može kupiti trenutno u NBA. Jednostavno, Okafor je role player koji bi u idealnom svijetu igrao 15 minuta s klupe kao back-up petica, a u današnjoj NBA on je čovjek kojega predstavljaju na tiskovnim konferencijama kao pojačanje. Opet, obzirom na minute koje je Kendrick Perkins imao u nedavnom Finalu, možda ja jednostavno nisam u stanju pojmiti svu veličinu teškaša koji nisu u stanju igrati obranu izvan reketa.

Trevor Ariza je tri godine mlađi od Okafora, ali je i generacija, također je već 8 sezona u ligi, a imao je sreće što je njegove 3&D kvalitete Phil Jackson sjajno uklopio u Lakerse, napravivši od njega svojevrsnu kopiju Ricka Foxa i Deveana Georgea. Trevor tako ima naslov, a to jedno izuzetno šutersko izdanje donijelo mu je karijeru. Nakon što se smucao po ligi, dobio šansu u Lakersima i iskoristio je, preplatio ga je Houston, koji je ubrzo shvatio da Ariza nije u stanju biti jedna od tri glavne opcije u napadu, već da je stvoren za popuniti petorku kao solidan 3&D igrač.

Ariza je dovoljno brz da brani protivničke dvojke i dovoljno jak da čuva trojke, što ga čini idealnim za popuniti jednu poziciju na boku. Njegov jedini problem je u biti prevelika potrošnja u odnosu na limitirane napadačke talente, ali kad je pod kontrolom i puca samo iz izrađenih situacija, može proći čak i kao šuter. Dakle, u pobjedničkoj momčadi u kojoj je hijerarhija posložena i u kojoj bi bio igrač za popuniti petorku, Ariza je pun pogodak. U Washingtonu, u kojem čak ni prva opcija Wall nije u stanju zabiti iz vana, njegovo prisustvo smrdi na katastrofu. Čak i da draftaju Beala i da ovaj od prvog dana bude šuter kakvoga sanjaju, Wall i Ariza pobrinut će sa da Wizardsi budu pri dnu lige po postotku šuta iz vana.

U najgorem slučaju, a to je onaj kojem ja naginjem, svi ovi veterani neće pomoći Washingtonu da se nametne kao osma momčad na Istoku i zamijeni Orlando u playoffu (pod uvjetom da Dwight ode). Milwaukee ima predobru klupu i rotaciju da bi potonuo, Cleveland ima jednako potentnu momčad uz puno više financijskih mogućnosti.

U najboljem slučaju, Wall će napraviti korak naprijed, Nene će ostati zdrav i dati mu podršku u pick igri, Beal (ako ga izaberu) će biti u konkurenciji za rookiea godine, a Ariza i Okafor će odraditi svoje skupo plaćene epizodne role, Ariza kao stoper i starter, Okafor kao solidan sporedni visoki. Klupa je i dalje upitna, uklapanje ovako netipičnih dijelova još upitnije, ali šansa svakako postoji.

Što nas opet vraća na početak – da li su dvije playoff utakmice doma vrijedne ovolikog financijskog ulaganja i nepotrebnog rizika? Ako ste Grunfeld i dolazite iz škole u kojoj je najvažnije biti konkurentan, ali i bolno prosječan, onda svakako da. Ako pak dolazite iz škole Spursa i znate da je za put do vrha potrebno sići na samo dno i biti strpljiv, onda je odgovor – ne.

CATS NEW COACH

Popunjavanje kadrovske križaljke počelo je stvarno šokom. Nakon pregovora s Jerryem Sloanom (super vijest da i dalje ima želju trenirati, ali angažman u Bobcatsima nikada nije dolazio u obzir), Brianom Shawom (jedini Jacksonov učenik izbjegao najgore, bit će i boljih ponuda) i Nateom McMillanom (ipak predobar pedigre za preuzeti momčad u ovoj fazi rebuildinga), Michael Jordan odlučio se povjeriti posao trenera novih Bobcatsa nepoznatom sveučilišnom asistentu Mikeu Dunlapu.

Kako zadnjih mjeseci pripremam opširni osvrt na NBA trenere koji bi trebao ići u ove mrtve dane ljeta, to sam poprilično duboko ušao u klanove i obitelji koje postoje u ligi, ali usprkos tome moram priznati da za Dunlapa do nedavno praktički nisam ni čuo. Opet, kada se pogleda njegov CV, izbor nije neočekivan, a evo i zašto.

Nije tajna da se pri izboru trenera Jordan trebao držati linije koja potiče od Deana Smitha, legendarnog trenera North Caroline, njegovog učitelja, prijatelja i savjetnika. Legendarni trener u svojim 80-ima nije baš voljan biti eksponiran, ali nije tajna da poput nekakvog masonskog društva svi njegovi bivši učenici i dalje bivaju uključeni u sve što se događa u Charlotti.

Smithova dva ključna potomka su Larry Brown i George Karl, što objašnjava zašto je Larry Brown uopće pristao voditi Bobcatse prije 4 sezone. Karl je pak pustio korijenje u Denveru, ali to ne znači da jedan od njegovih učenika nije trebao preuzeti momčad u Carolini. McMillan, najzvučniji Karlov produkt, upravo zato je bio prvi kandidat, ali očito Nate danas ima određnu vrijednost na tržištu koju nema smisla trošiti u ovakvoj situaciji u kojoj se nalaze Bobcatsi. Jednoga dana, kada momčad bude spremna, zašto ne, ali danas – ne.

Što je dovelo do potrage za čovjekom koji će imati volje prihvatiti se ovakvog projekta, znajući da su ogromne šanse da nikada ne dočeka njegov kraj. Dakle, čovjeka bez imena i težine, koji će biti toliko zahvalan na prilici da će spremno zažmiriti na težinu situacije i mogućnost da su veći izgledi da bude pokojnik nego pukovnik. I tu na scenu stupa Dunlap i obiteljske veze.

Čovjek ima 32 godine iskustva kao pomoćni i glavni trener i mnogi ga smatraju doktorom obrane, što je prije 6 godina privuklo pažnju Georgeu Karlu koji ga je tada pozvao za asistenta u Denver, gdje je izdržao dvije godine i pomogao u stvaranju momčadi koja je 2009. igrala finale konferencije. Nakon epizode u Nuggetsima Dunlap se vratio u NCAA vode, ali ovaj put kao Karlov, odnosno Smithov čovjek.

Nekoliko godina kasnije, Bobcatsi trebaju trenera, Karl se sjeti da bi Dunlap mogao biti jeftino rješenje, telefoni rade, masonska loža daje blagoslov i eto izuzetne prilike čovjeku i da nešto zaradi, ali i da se dokaže kao stručnjak. Iako u ovom poslu u NBA treba imati i sreće, ponekad je sve što ti treba podrška obitelji.

DRAFT STOCKS

I nakon sve ove priče, konačno smo stigli i do onoga najzanimljivijeg. Ključni događaji zadnjih dana uglavnom se odnose na Jareda Sullingera, koji je nakon očajnih rezultata na combineu u kategorijama brzine i atleticizma (uvjerljivo najsporiji pozvani igrač) pokopan i od strane medicinske struke koja je izrazila ozbiljne sumnje u njegova leđa. Čovjek je tako iz top 7 prvo pao na rub lutrije, a sada je, i po Chadu Fordu i po Draftexpressu, u donjoj trećini prve runde. Htjeli ne htjeli, izgleda da smo Sickre i ja u podcastu ispali dobri prognozeri.

Popriličan pad zadnjih dana bilježi i Michael Kidd-Gilchrist. Iskreno, meni odavno nije jasno zašto se svi toliko pale na igrača koji svim brojkama najviše podsjeća na Geralda Wallacea prilikom izlaska na draft, o čemu sam nešto i pisao prilikom mega-mocka odmah nakon završetka NCAA turnira. Kod mene je tada završio na sedmoj poziciji, a na novim mockovima pada s broja 2 sve do Kingsa na broju 5. Razlog? Pa, recimo da su skauti u osobnom kontaktu shvatili da loš šut ipak nije obilježje startnog NBA krila, a ovaj draft ipak nije tako siromašan da se prednost daje igraču čije su glavne karakteristike ipak poprilično neopipljive.

Uglavnom, na combineu ga je Harrison Barnes nadmašio po pitanju skočnosti, brzine i pokretljivosti, pa čak i snage, što je mnoge navelo da promijene ime prve trojke na svojim listama, a navodno Bobcatsi baš i nisu bili impresionirani njegovim izdanjem na privatnom treningu samo za njih.

Kad smo već kod Bobcatsa, Jordan izgleda po svim informacijama pokušava doći do all-star igrača u zamjenu za drugi pick, a ako mu to ne uspije, prvi kandidat za njihov izbor ostaje Thomas Robinson. I dok se Beal nameće kao logičan pick za Washington nakon nedavnog tradea i sjajnih rezultata na combineu i treninzima, Cavsi će izgleda biti ti koji će odlučivati između Barnesova atletskog potencijala i MKG-ove zarazne energije.

Nakon top 5, stvari postaju komplicirane. Rizik s Drummondom, ali i Lillardom je ogroman. Oko velikog centra stvari su podijeljene od starta, neki smatraju da se radi o dugoročnom projektu koji se teško može isplatiti, drugi smatraju da se radi o igraču franšiznog talenta koji se ne smije propustiti. Kao da nema sredine, a to za Portland nije opcija. Njima treba gotov talent spreman pomoći odmah ili dovode u pitanje vrhunac karijere LaMarcusa Aldridgea obzirom da će teško opet imati ovako dobru priliku pojačati se uz minimalna ulaganja. Također, sve je više onih koji ukazuju na Lillardovu slabiju igru protiv kvalitetnijih suparnika u NCAA, ukazujući tako da na ovom draftu praktički nema ni jednog playa za kojega možete staviti ruku u vatru i reći da je siguran starter u ligi.

Visokih i swingmana zato ima na bacanje. Pistonsi su držali privatne treninge samo s visokima i navodno se misle između Hensona, Leonarda i Zellera, uz jasno i glasno izražen stav – propuste li momčadi prije njih Drummonda, sigurno je da mrcina neće ići ispod njihovog devetog mjesta. Lamb, Ross, Rivers i Waiters kreću se sve od 6. do 18. picka, u različitim redoslijedima ovisno o mocku, što samo naglašava sjajnu ponudu dvojki koje imaju potencijala od prvog dana pomoći momčadi koja ih izabere.

Od ostalih zanimljivosti treba istaknuti kako Rocketsi nude svoj paket (14. i 16. pick) za top 5 izbor, a navodno je Boston obećao Royceu Whiteu izbor jednim od svojih pickova prve runde te je ovaj otkazao sve preostale dogovorene termine treninga s ostalim franšizama. Obzirom na izlazak Bassa na tržište, pojačavanje četvorkom koja igra licem košu čini se logičnim potezom.

Posted by Gee_Spot

Comments (23) Trackbacks (0)
  1. Uf taman odlično štivo prije Italije i Engleske… Svaka čast za ovo, zanimljivo i poučno !

  2. Kako se ne izgubite u ovom CBA labirintu,čovječe….

  3. svaka čast za hvatanje traga ovom Dunlapu… jedva čekam da vidim šta će MJ izvući iz ovog 2. picka, ne sumnjam da će biti spektakularno kao imenovanje trenera

  4. već vidim da će mj uzet barnesa koji će, uz drummonda, bit najveći flop drafta 🙂

  5. iako smo o ovom trejdu već drugovi Gee, Sickre i ja razglabali, evo da svoj doprinos dam i ovdje.
    ja osobno ne mislim da je ovaj trejd jako loš po Washington. naravno, činjenica jeste da su s ovim trejdom oni ubili svoj salary cap i za ovu i za sljedeću sezonu, ali sada ja postavljam protupitanje – kojeg bi to jakog free agenta oni uspjeli dobiti ovog ili sljedećeg ljeta? nisam baš sigura da se neki superstarovi natječu za dolazak u Washington. ovako su dobili dvojicu igrača za rotaciju koji bi mogli biiti korisni. daleko od toga da Ariza i Okafor garantiraju “korisnost”, ali je činjenica da su njih dvojica kroz godine dokazali da mogu imati solidne uloge.
    nakon ovog trejda sasvim je postalo jasno da Washington na draftu ide po Beala jer bi im bek šuter sada izrazito fali. ukoliko ga uspiju dobiti (a moguće je da će za to trebati napraviti trejd s Bobcatsima jer bi Cleveland mogao pokušati napraviti taj trejd), onda je to očigledno to što je menagment Wizardsa htio napraviti ovako rano u posezoni. e sad, hoće li to donijeti uspjeha, sigurno neće nekog velikog. bi li se na istoku mogli boriti za playoff? možda i da, sljedeće godine bi borba na istoku za pozicije 5-8 mogla biti otvorenija nego ikad.
    ono što je najvažnije u širokoj priči oko ovog trejda je činjenica da je Wizardsima ionako najvažnije ljeto 2014 u cijeloj priči. tada će trebati dati ugovor Wallu i tada će trebati složiti neku konkurentniju momčad. tada i istječu ovi ugovori Arizi i Okaforu pa oni neće praviti nikakvu smetnju, Nene ima taj ugovor od 10-ak milja, a do tada će se valjda raščistiti situacija oko cijee gomile mladih igrača koje imaju na rosteru, a kojima treba još sezona-dvije da se vide koliko i što mogu (Seraphin, Vesely, Booker, Singleton, Crawford, Mack + ovogodišnji pick). Ti mladi igrači imaju prirodnog vođu (Wall), imaju i nekoliko iskusnih igrača koji mogu/mogli bi povući (Ariza, Nene, Okafor) i očigledno imaju mogućnost da pokažu što znaju i izbore se za svoju minutažu.
    kažem, ništa senzacionalnoga ovaj trejd ipak nije dobio, ali mislim da nije ni negativno za Wizardse. meni osobno je ova momčad puuuno draža od one kakvu su imali prije dvije godine. doduše, bilo bi i čudno da nije

  6. Daj pisi jos ovoga, ovo mi je ka droga, moga bi cili dan citat 🙂

  7. gee, ako imaš volje da nabrzake nabacaš par rečenica. Što sa karijerom d-willa ?, već mu je 29 godina te krajnje vrijeme da upadne u neku ozbiljnu momčad sposobnu za ganjanje prstena ? što kažeš na potencijalni dallasov trojac howard, d. williams- nowitzki, jeli moguće da se takva momčad oformi? jer bojim da ipak bez cubanove ”ruke” i još jednog superstara (ukoliko howard ode u netse), netsi nisu sposobni parirati onoj bandi iz oklahome ?

  8. apropo wizardsa, kad si godinama charlotte i atlanta se pocne ciniti kao dovoljno dobar cilj. Slazem se s Birdiem oko 2014., a do tada “Let’s sell the fans some hope”.

  9. @boris3103

    Ukrao si Deronu dvije najvažnije godine karijere jer mu je ipak tek 27. Obzirom na Heat i Thunder, okupljanje trojca 3D (Dirk, Deron, Dwight) čini se jedinim logičnim potezom i u principu je moguć ako ovo ljeto dovedu Derona, suzdrže se od gomilanja novih ugovora (potpišu masu jednogodišnjih za popuniti roster oko njega, Dirka, Mariona, Haywooda), a Dwight pričeka da postane free agent iduće ljeto. Onda i on može u Dallas koji bi 2013. amnestirao Haywooda, u knjigama imao samo Dirka i Derona i nekoliko minimalnih ugovora (rookiei, Carter) i mogao bi si priuštiti još i Dwighta za maksimum. Samo je jedan problem – do 2013. moraju nekom uvaliti zadnju godinu Marionova 9 milja teškog ugovora.

    Netsi imaju puno bolju financijsku situaciju gledano dugoročno, imaju čak i nešto za ponuditi Orlandu pa se npr. mogu fokusirati na dvogodišnji plan – ovo ljeto okupe Dwighta i Derona, okruže ih igračima za jednokratnu upotrebu i onda 2013. love slobodne igrače poput Josha Smitha, Paula Millsapa ili Kevina Martina. Rizičan plan, ali ima više smisla nego graditi na jezgri Williams-Lopez-Brooks.

    Kako god bilo, izgleda da je jedini način da se neka momčad u idućih 2-3 sezone priključi Heatu i Thunderu na vrhu taj da ulovi Dwighta, stoga će upravo najzanimljiviji dio tržnici biti praćenje eventualnih paketa koji se pripremaju jer nema sumnje da će u igri za ponajboljim centrom lige biti svi (Mavsi, Lakersi, Clippersi, Sixersi, Celticsi, Hawksi, Bullsi, Netsi, Rocketsi…)

  10. @ birdie

    salary cap nije bitan samo za dovođenje slobodnih igrača. kao što se milijun puta do sada pokazalo, kada imaš financijsku fleksibilnost, uvijek se možeš uključiti u neki trade i iz toga izvući korist, bilo u vidu picka ili jeftinog mladog igrača. primjer hipotetske situacije – da je Washington ostao ispod capa, tijekom sezone neka momčad iz sredine bi mu mogla iskrcati veterana u zadnjoj godini ugovora kako bi izbjegla plaćanje poreza na luksuz i za to ih nagraditi pickom. ili se mogu uključiti u neki trade kao treća strana, ponuditi svoj slobodni prostor i za to biti nagrađeni mladim talentom. mislim, ima gomila tih situacija koje se događaju svake godine i iz kojih se Washington izbacio iduće dvije sezone da bi bio ispodprosječna prosječna momčad (drug Sickre vrijeđa Atlantu ako misli da su Wizardsi sada na razini Hawksa)

    Plus, i sam kažeš da se nitko neće otimati da potpiše u Washington. Što se mijenja 2014. kada će zbog ugovora Wallu potpisi slobodnih igrača biti dodatno otežani? Najgore što se može dogoditi je da ova momčad dogodine ostvari 36 pobjeda i završi npr. s 13. pickom prve runde. Zar je to bolje nego imati 29 pobjeda i izbor u top 7? Obzirom na atraktivnost Wizardsa kao franšize, Wall, Beal (ako ga izaberu) i taj pick iduće godine trebali bi biti neka jezgra, a slaganjem kvazi-konkurentne momčadi smanjuju šanse da se dokopaju all-star talenta putem drafta.

  11. po mom skromom mišljenju, za dovođenje i zadržavanje (puno bitniji dio od dovođenja) dwighta šansu ima samo ona ekipa koja dovede i derona, dakle ili netsi ili dallas. sve ove ekipe koje si nabrojao nemaju apsolutno nikakve šanse za zadržavanje najboljeg centra lige (osim eventualno celticsa, a ako mu proradi mozak razmislit ce i o bullsima)… lakersi će ga pokušat dovest sigurno, to je magicu možda i najbolji izbor (bynum za dwighta je solidnih 75 centi na dollar, teško će više dobit), ali on ne želi igrati sa kobejeom (možda i nije toliko tup kao što se čini) tako da će to bit obična posudba na godinu dana, a popušili bi franšiznog centra za budućnost… ovo će bit drama koja će rezultirat otkazima za bar još 2-3 gm-a

  12. Deron je sveo listu na Mavse i Netse,ako je vjerovati izvoru…..

    Brooklyn Nets star guard Deron Williams will be choosing from a two-team list that only features the Nets and the Dallas Mavericks, according to sources close to the situation. Sources told ESPN.com on Saturday night that, while this summer’s No. 1 free agent remains “up in the air” about which team he’ll ultimately chose, Williams already has made the decision to narrow his list of potential destinations to those two franchises.

  13. John Wall ako je pametan treba trazit izlaz iz Wizardsa,oni tonu sve dublje i dublje,a igrac njegovog kvaliteta je uzalud potrosio dvije godine igrajuci sa igracima tipa Vesely,Seraphin itd.Isto kao i Derron koji je u zenitu karijere trosi vrijeme na totalno bezveze ekipu kao sto su Netsi koji nisu sposobni nijedan jedini trade napraviti kako treba.Mislim da bi ekipa u kojoj bi bili Lopez,Kanter,Favors,Harris i sad npr Barnes bila kroz par godina u vrhu istoka

  14. Slažem se, oj druže anarho-budistu, da fleksibilnost salary capa znači puno i sigurno da je, kako ti kažeš, hipotetski Washington u sljedeću godinu-dvije mogao tu fleksibilnost mogao bolje iskoristiti. Hipotetski. Ali, u toj hipotetski složenoj situaciji postoji dosta pitanja. Što, npr, s Rashardom Lewisom? Amnestirati ga? Vejvati ga? U svakom slučaju ga trebaš plaćati iako ti neće igrati. Ovako su za njega dobili dva igrača koja po meni zaslužuju dobiti još poneku šansu za pokazati svoju igru. Okafor je svojedobno bio jedan od ponajboljih obrambenih visokih u ligi, a Ariza je u šampionskim Lakersima bio važan faktor. Obojica su iz raznoraznih situacija izgubili to što su imali, ali su obojica još dovoljno mladi da im se ne bi pružila druga šansa.
    Što se mijenja do 2014.? Mijenja se to što bi Wall do tada mogao/morao/trebao postati jedan od najboljih playmakera u ligi. Dakle, prva violina u momčadi koja ima što tražiti u playoffu. U dvije godine bi se (govorimo o pozitivnom razvoju situacije za Bulletse, je li) i ovogodišnji rookie mogao isprofilirati kao vrlo dobra druga violina koja će, btw, u tom trenutku biti još dvije godine na rookie ugovoru. U Neneu imaš solidnu treću (ili barem četvru violinu), od ove velike količine mladih, ali ne i isprofiliranih igrača nekakav prateći orkestar i u tom trenutku ti ostaje da dovedeš jednog igrača koji bi zaokružio roster za neku borbu. Istina je da ne vjerujem da bi se Washington u takvom razvoju događaja mogao boriti za naslov, a to bi trebalo svima biti cilj, ali bi mogli biti neki značajan faktor. Što je bitna promjena od onoga što su Wizardsi proteklih godina.
    U toj cijeloj priči Ariza i Okafor ove dvije godine mogu (ne moraju, naravno, ali mogu) na neki način pomoći Wallu i momčadi da se stabiliziraju. Znaju igrati obranu, imaju neko iskustvo i Washington neće ovisiti samo o (pre)mladim igračima kao što je to bio slučaj krajem ove sezone.
    Naravno da se vrlo lako može dogoditi da se ništa od ovoga što sam ja napisao ne ostvari, odnosno da bude uglavnom sve kao što si ti napisao, ali mislim da ne treba a priori ovaj trejd proglašavati neuspješnim za Washington

  15. Gle, nitko nema kristalnu kuglu, ali ja se držim one “onaj tko ne uči iz povijesti, osuđen je na njeno ponavljanje”.

    Previše smo puta vidjeli ovakve poteze franšiza koje ni približno nisu spremne za napraviti korak naprijed i koje žrtvuju šansu postati konkurentni radi instant zadovoljstva. Koje čak ni ne moraju doživjeti, jer (barem po meni) Okafori i Ariza nisu vrijedni rizika.

    U biti, naše neslaganje je potpuno 🙂

    Ne samo da se razilazimo oko potrebe da se salary cap ostavi što fleksibilniji u njihovoj situaciji, već i u evaluaciji igrača. Recimo, Okafor je bio ok obrambeni igrač, ali nikada ponajbolji, a Ariza je bio role player u Lakersima i zato je i bio dobar. Zaslužuju šansu, ali obzirom da ne možeš od njih očekivati iskorak jer su prošli plafon, ispada da se radi o dva igrača zadatka. Koje će Wizardsi masno plaćati. Meni to nema logike.

    Što su mogli? Waivati Lewisa (nije koristio ni lani pa su ga opet plaćali) i trošiti minimalno, dogodine amnestirati Blatchea i naći se sa 30 milja prostora na salary capu i tri mlada igrača (Wall, lutrijski pick 2012. i 2013). Umjesto toga bit će toliko iznad capa da će morati plaćati čak i porez na luksuz (ako pokupe opcije svim mladim igračima), iako možda opet budu imali šansu dokopati se visokog picka jer ovaj roster ne garantira ništa.

  16. Wizardsi bi mogli ostati bez beala jer su i cavsi zagrizli za njega. Cavsi ce mozda napraviti trade sa bobcatsima kojima bi poslali 4 i 24 pick za njihov 2 pick

  17. ko skip ili mark? skip radi puno pizdarija i to radi gledanosti, pa ga ne shvacam preozbiljno, ali ne znam bas da ga je ovaj toliko rasturija, jednio mozemo rec da se skip nije snasa… jer argumentima bas i nije… for the sake of the argument, trebalo je ostavit i nastavak emisije kad je john salley odgovorija na cubanovo “our defense made him passive”… takodjer onaj dio da nije dava izjave, superstition ili ne, poanta je da to nije bija cuban kakvog znamo…

    svaka cast zoni, ali moze se brzim pasom i povratnim pasom, pa brzom, kretnjom rijesit jj barea ili jason kidd… ali james je bija totalno izgubljen u toj seriji… i druge velike su kroz povijest udvajali pa su zabili vise od 3p u zadnjoj cetvrtini… a da je tome tako, onda bi svaka momcad samo kopirala dallas od lani i james bi ima 15p u prosjeku…

  18. Danny Ferry novi GM Hawksa. S obzirom na to da je i on iz “loze” Spursa mozda Atlanta postane redovni ucesnik drugog kola doigravanja 😀

  19. @marolino skip je pokazao da nema apsolutno blage veze o košarci. kako ga to nije rasturio molim te? pa čovjek ne zna šta je zona… mislim, osjećam se glupim što uopće pričam o tom klaunu

  20. Zanimljive se stvari događaju u NBA-u….

    http://www.nba.com/2012/news/06/26/wolves-rockets-trade.ap/index.html?ls=iref:nbahpt2

    Članak mog omiljenog kolumniste vezano uz trejd Denga i ostale dogodovštine iz svijeta NBA plus što je napravio intervju sa Daliborom Bagarićem…

    http://www.nba.com/bulls/news/smith_120625.html

    Evo da budemo povezani sa temom njegova analiza predstojećeg drafta

    http://www.nba.com/bulls/news/2012-nba-draft-top-five-players-each-position.html

  21. Budinger u minnesoti, to im neće pomoć obrambeno, ali bolje od Michael Beasley-a. I to za dosta nebitan pick, barem Minnesoti.


Leave a comment

No trackbacks yet.