ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

8Dec/1230

THE RANKINGS – WEEK 5.

Nakon 5 tjedana igre čini se kako već imamo solidnu power rankings podjelu. Na vrh su ovaj put isplivali Spursi, ali puno važnije je izdvajanje pravih izazivača na Zapadu u top 5. U principu, odnos snaga u ligi možemo podijeliti u sljedeće kategorije:

- izazivači (Spurs, Thunder, Grizzlies, Clippers, Lakers)

Ode li Gasol, teško je zamisliti Lakerse kao prve favorite. Dapače, i Clippersi i Grizzliesi čine se boljim opcijama ako ste skloni vjerovati u snagu pod košem. Spurse znamo, igrat će najbolju košarku, ali bit će ranjivi pod košem i pred franšiznim talentom tako da mogu ispasti od svih navedenih. Thunder pak ima snagu zbog tri all-stara na parketu čijem atleticizmu ove old school momčadi teško mogu parirati. Pratiti dvoboje ovih 5 ekipa bit će definitivno najzabavniji aspekt regularne sezone.

- Miami (Miami)

O trenutnom stanju lige sve govori činjenica da Heat može igrati obranu kakvu igra i koristiti rotaciju kakvu koristi i vladati Istokom (osim Knicksima).

- sigurne playoff momčadi na Istoku (Hawks, Nets, Celtics, Knicks)

Trebali bi zaokružiti top 5 na Istoku, uz značajnu razliku u odnosu na Zapad – dok će se tamo gaziti do zadnjeg trenutka, ovdje bi sve osim plasmana Heata u Finale bilo iznenađenje. Celticsi i Knicksi nemaju dovoljno visine da ugroze slabost Miamia, a Netsi i Hawksi imaju visinu, ali nemaju dovoljno kvalitete na perimetru (osim ako ne mislite da će se Johnson i Wallace preko noći pretvoriti u Jacka LaLannea)

- u borbi za utješne playoff pozicije na Zapadu (Warriors, Rockets, Jazz, Wolves, Nuggets, Mavs)

Ovdje su trenutno u prednosti Warriorsi, Rocketsi i Jazz, ali za pretpostaviti je da bi Nuggetsi i Wolvesi, izbjegnu li dodatne komplikacije, s vremenom trebali popravljati igru i stizati učinkom ove ispred. Mavsi imaju toliko problema da ih ni Dirkov povratak nužno ne ostavlja u trci. Međutim, nisam se spreman kladiti na nikoga. IOR je u zadnjoj projekciji pred sezonu u playoffu kao sigurne vidio Nuggetse, te Dallas i Jazz za dlaku ispred Warriorsa i Wolvesa (razlika između ove 4 potonje momčadi stala je u 3 pobjede). Jasno, dobar dio projekcije otpada zbog ranijeg povratka Lovea što Wolvesima povećava šanse (iako je gubitak Budingera na gotovo cijelu sezonu svakako udarac), a i Warriorsi svakako mogu nadmašiti svoju projekciju odigra li Curry više od 66 utakmica koliko smo prognozirali (za sada je na dobrom putu). To znači da će borba do kraja biti neizvjesna, a priključenje Houstona koji odjednom ima dubinu (svi njihovi sporedni igrači igraju bolje od očekivanoga) dodatno komplicira stvari.

- borba za playoff na Istoku (Bulls, Bucks, Pacers, Sixers, Pistons)

Spreman sam staviti ruku u vatru da će Bullsi i Pacersi izboriti dvije pozivnice, što ostavlja mjesta samo za još jednoga. Obzirom na osrednjost dežurne osme momčadi (ako se tko pita, to su Sixersi) koja pojma nema kako će joj roster izgledati do kraja sezona i hoće li uopće zaigrati s Bynumom, Milwaukee ima šansu (a i mogućnost pojačanja), kao i Detroit, kojega 4 Faktora cijene od trenutka kada su riješili pitanje rotacije (iako ovaj score 6-14 izgleda dosta ružno).

- lutrija na Zapadu (Blazers, Kings, Suns, Hornets)

Hornetsi igraju bez Davisa i Gordona, što je uz ionako tanak roster s kojim su ušli u sezonu ravno katastrofi, Sunsi i Kingsi su jednostavno loši na svim razinama jer im nedostaje vizija na kojoj bi gradili identitet, a Blazersi nemaju dovoljno igrača. S jedne strane, imaju opcije za poneki trade kojim bi se pojačali, što bi ih možda moglo lansirati u borbu za 8. mjesto, a s druge jednu ozljedu nekog od top 4 igrača su udaljeni od toga da potonu na dno.

- lutrija na Istoku (Magic, Raptors, Cavs, Wizards, Cats)

Od Magica i Catsa očekujemo da rezultatski padnu kako sezona odmiče i kako im postane sve teže iznenaditi protivnike, Raptorsi i Cavsi bi se trebali dignuti, ali zaostatak od 11 utakmica teško će stići, dok su Wizardsi u totalno blesavoj situaciji - izgleda da su spremni za još jedan rebuilding iako su ga pokušali na silu preskočiti.

Slijedi osvrt na svih 30 momčadi uz isticanje najvažnijih trendova i dužno zadržavanje na onim najboljima.

1. SAN ANTONIO (5215 bodova)

PLUS

Napad je očekivano podmazan usprkos ozljedama koje redovno napadaju rotaciju na boku (nakon Manua koji još hvata formu i ozljeda Leonarda i Jacksona, sada je dosadnim ozljedama usporen i Danny Green) iz jednostavnog razloga što su Timmy i Parker to što jesu i što je Popovichev sistem uigran do savršenstva (nije nikakvo čudo da Spursi opet predvode ligu u broju zabilježenih asista, njihovo kruženje lopte zaista više ne treba isticati – oni igraju košarku na jednoj drugoj razini od ostalih).

Međutim, ono što veseli su neočekivano dobri rezultati u obrani. Spursi i dalje nisu u stanju braniti pick igru ili spot up situacije na razini izazivača, ali s tim se više ni ne zamaraju. Umjesto da pronađe partnera Duncanu koji može trčati unutar-van u obrani, Pop je zaigrao na rizičnu kartu zatvaranja reketa pod svaku cijenu i pravovremenih rotacija prema vanjskim šuterima, dopustivši protivnicima otvorene šuteve za dva nakon svake screen & roll akcije.

Jasno, ovo je formula koju su Spursi primjenjivali i prethodnih godina, kada su zbog nedostatka pokretnog visokog i vrhunskog stopera na perimetru izabrali protivnicima prepuštati vanjski šut kako bi donekle zaštitili reket tako što bi vanjski igrači često ostavljali svog igrača kako bi udvajali u postu. Ali, razlika između prijašnjih obrana i ovogodišnje je trenutno u tome što Spursi uopće ne izlaze s visokim igračem na pick igru, što im omogućava da drže reket kontoliranim bez pomoći vanjskih igrača.

Kako su dva visoka uglavnom pod košem, potrebe za udvajanjem u postu nema, što je značajno podiglo učinkovitost u branjenju trice (lani su bili 7. dok su trenutno 27. po primljenim tricama). Dodaj ovome standardno malu količinu slobodnih koja proizlazi iz izuzetne dužine i uigranosti njihove obrane i očito je kako trenutna snaga obrane Spursa leži u tome što su protivnicima oduzeli dva najučinkovitija šuta u košarci.

MINUS

Iz plusa proizlazi i najveći problem. Iako obrana trenutno djeluje dobro, Spursi se kao i sve momčadi koje odlučuju ignorirati pick & roll i ostavljati visokog igrača u reketu kockaju s postotcima. Naime, daju previše otvorenih šuteva s poludistance koji nisu učinkoviti kao trica ili slobodno, ali samo u slučaju da protivnik promašuje. Ostavljati pak pick & pop specijalce ili bekove s vrhunskim skok-šutom same na 5 metara dugoročno ne može biti ispravna strategija. Spursi trenutno dopuštaju najviše šuteva u prostoru između reketa i linije za tri, a postotci u kojima protivnici zabijaju u tim situacijama ovise o njihovoj kvaliteti. Činjenica da su ih do sada Miami, Memphis i dva puta Clippersi izrešetali iz tih područja jasno govori o njihovim playoff šansama.

Govoriti tako o poboljšanoj obrani San Antonia čini se malo preuranjeno. Koliko god njihove trenutne pozicije u učinkovitosti (6. u napadu, 5. u obrani) odaju šampionski pedigre, činjenica je da njihovi obrambeni problemi nisu riješeni, već su trenutno samo dobro sakriveni novim Popovim trikom. Kada liga pohvata ono što rade i kada nauči koristiti prostor koji im ostavljaju, za očekivati je da obrana Spursa opet potone u prosječnost.

X- FAKTOR

Noge. Spursi i dalje kreiraju gomilu kvalitetnih šuteva zahvaljujući kretanju lopte i igrača bez lopte, ali nedostatak vrhunskog atleticizma diljem njihove rotacije očit je i u sve slabijim skakačkim učincima (samo Duncan odrađuje iznadprosječni skakački posao, pri čemu igra 3 minute više nego što smo navikli zadnjih godina, što jasno govori da je Pop itekako svjestan koliko mu je Timmy potreban na parketu), ali i u nesposobnosti da dođu na liniju slobodnih. Bez laganih poena iz odbijanaca i s linije, njihov napad postaje preovisan o skok-šutu, a to na ovakvom Zapadu ne može biti recept za uspjeh (s jedne strane ih Lakersi, Clippersi i Memphis mogu uništiti dominacijom pod košem, a s druge je Oklahoma s Durantom i Westbrookom čijoj 1 na 5 kvaliteti ne mogu parirati).

Jasno, dovođenje vrhunskog skakača i obrambenog igrača riješilo bi pitanje skoka (pa i kockanja prilikom branjenja pick & rolla), a Manu bi ulaskom u formu našao načina za popraviti broj laganih koševa s linije slobodnih (čovjek još nije izgubio noge, bez brige). Samo, tu već ulazimo u sfere u kojima bi nam bolje poslužio Aztečki kalendar nego analiza trenutnog stanja.

2. LA CLIPPERS (5080 bodova)

PLUS

Njihova napadačka dubina je izuzetna – imaju unutar-van igru, traniziciju, šut i dovoljno kvalitetnih igrača za odraditi svaku ulogu na parketu. Iako gube previše lopti i iako Blake još nije izrastao u pravu prijetnju u igri licem košu, za njihov napad se ne treba brinuti. Ali, što je puno važnije, ni za obranu. Blake i Jordan su napravili izuzetna poboljšanja u obrani, posebice u izlascima na pick & roll, koji Clippersi trenutno brane kao malo tko. Imati jednog pokretnog visokog koji se zna rotirati izvan reketa danas je praktički neophodno, a imati dvojicu luksuz je o kakvom sve ostale momčadi mogu sanjati. Nastavi li se ovaj njihov napredak, Clippersi postaju legitimni izazivač na Zapadu.

MINUS

Clippersi igraju dosta agresivnu obranu, počevši od pritiska na loptu (najviše ukradenih u ligi), preko čestih preuzimanja (što dovodi do čestih izlazaka visokih izvan reketa), do udvajanja (što često rezultira povlačenjem vanjskih igrača u sredinu). Dok je ovo prvo svakako dobro stvar, preostale dvije stavke su trenutno njihov najveći problem. Naime, poboljšanja u branjenju pick igre još ne prati dovoljno kvalitetno rotiranje u reketu, koje za sada riješavaju ogromnom količinom osobnih. Također, kada nakon prvog preuzimanja dođe do rotacije obrane, često se dogodi da bokovi ostanu prazni, što rezultira time da su u gornjoj trećini lige po primljenim tricama.

Međutim, ovo su puno manji problemi od onih koje imaju momčadi prisiljene ignorirati branjenje pick igre. Za takve, mogućnosti napredovanja nema - jednostavno si prisiljen prihvatiti jedno zlo umjesto drugoga i nadati se da će ti ono nanijeti manje štete. Clippersi pak samo moraju nastaviti uigravati rotacije, što će s vremenom smanjiti broj laganih koševa koje primaju s linije, iz odbijanaca ili iz kuta. Kada to srede, šampionskom napadu dodat će i šampionsku obranu.

X-FAKTOR

Dva su. Prvi je rotacija pod košem. Iako trenutno dobivaju solidne partije od Turiafa i Hollinsa, a i Odom je spojio dvije dobre utakmice za redom, pitanje je što će se dogoditi u eventualnoj playoff utakmici u kojoj Blake ili DeAndre upadnu u probleme s osobnima. Clippersi nemaju nisku postavu na koju mogu računati (srećom, dovoljno su pametni da ni ne pokušavaju previše koristiti postave s 4 vanjska jer jednostavno nemaju all-star atletu na boku koji može glumiti četvorku), a teško da bi duže korištenje jednoga od spomenutih back-up visokih omogućilo kvalitetu igre kakvu imaju sa startnim dvojcem. Riješenje je stoga trade. Vanjskih igrača imaju viška i treba ozbiljno razmotriti situaciju dovođenja pojačanja pod košem, pa makar to značilo da se moraju odreći Bledsoea.

Drugi je onaj standardni, a uključuje Vinniea. S dva hall of fame lidera na parketu u Paulu i Billupsu, Del Negro nema problema s vođenjem napada. Obrana napreduje, pa iako možda sporije nego bi trebala, za to mu svakako treba odati priznanje. Međutim, njegova zbunjena pojava jednostavno ne odiše sigurnošću i nad Clippersima će tijekom cijele sezone stajati upitnik – što ako Vinnie u ključnom momentu playoff serije povuče krivi potez ili ne prepozna na vrijeme tendencije protivnika? Jasno, govorimo o čistim špekulacijama, zato pitanje trenera i nije u kategoriji minusa, ali, dok se ne dokaže u najvažnijim trenutcima, Del Negro će ostati X-faktor. S pozitivnim ili negativnim ishodom, pokazat će vrijeme.

3. MEMPHIS (5070 bodova)

PLUS/MINUS

Nakon mjesec dana vrućeg šuta, Memphis se vraća u dobre, stare okvire. Već su potonuli u donju šutersku trećinu lige gdje smo ih sve ove godine navikli gledati, a učinkovitost u napadu održavaju heart, grit and grind receptom – gomilom ukradenih lopti (probijaju se na vrh čak i bez Allena), gomilom skokova u napadu (Zach, oduvijek double-double mašina, igra sezonu karijere što se tiče skoka) i gomilom slobodnih (koja su rezultat forsiranja igre kroz reket).

To što opet postaju bezopasni šuterski (osim izuzetne pick & pop igre koja je otišla na novu razinu od kada se u rotaciju vratio Arthur) u neku ruku je minus, ali, kad gledaš da su dobili nazad tvrdu obranu koja počiva na presingu na loptu, stvar je izjednačena. Memphis je tu, isti kao što je bio uvijek, s istim vrlinama i manama zbog kojih ga volimo, ali s nešto boljim balansom između udarne četvorke. Gay i Randolph još uvijek troše više lopti nego Gasol i Conley, ali kako kroz potonjih dvoje ide većina napada (više pick & roll akcije, manje izolacija), stvari ostaju donekle u ravnoteži. I bit će u njoj dok god Hollins uspije spriječiti da loše navike Gaya i Randolpha isplivaju na površinu.

X-FAKTOR

Obrana ostavlja bolji dojam zbog sve veće količine ukradenih lopti, ali njihova Ahilova peta i dalje ostaje čudna sinergija Gasola i Randolpha. Da se razumijemo, ovaj dvojac je sjajan u napadu jer obojica mogu igrati licem ili leđima košu te poznaju jedan drugoga u dušu, ali obrambeno je sve teže skrivati Zachov manjak pokretljivosti. Gasol je nakon klimavog obrambenog ulaska u sezonu počeo igrati sve bolje i bolje u obrani, ali ponekad je malo čudno gledati jednu od rijetkih rasnih petica u ligi kako troši gomilu energije na trčanje po perimetru i izlaske izvan reketa u branjenju pick igre.

Gasol to radi odlično, što je obzirom na njegov manjak atleticizma samo još jedan dodatan dokaz o kako se inteligentnom košarkašu radi, ali, ako već mora skrivati Randolpha dok su zajedno na parketu, pitanje je zašto Hollins tu i tamo ne bi pokušao zaigrati s Arthurom uz Gasola kako bi omogućio svom centru da se malo odmori. Arthur je sjajan pick igrač i najpokretljiviji visoki na rosteru, a prije dvije sezone najbolje postave Memphisa uključivale su upravo njega ili uz Zacha ili uz Marca.

Trenutno Hollins isključivo forsira parove, odmarajući startni dvojac gotovo istovremenom kako bi uigrao Arthura i Speightsa kao udarnu snagu druge postave i tako dodatno naglasio identitet svoje momčadi. Kada dođe do miksanja, Gasol igra sa Speightsom, a Zach s Arthurom, što je i logično ako se držimo formule da u svakom trenutku na parketu treba imati barem jednog pokretnog visokog.

Međutim, dvojac Gasol-Arthur do sada nije dobio ni sekunde zajedno, što se čini pogrešnim iz naizgled jednostavnog razloga – nije loše imati jednog pokretnog visokog u petorci, ali još bolje je imati dvojicu. Naravno, Arthur se tek vratio nakon nove teške ozljede i odigrao je tek 77 minuta u 5 utakmica, ali već u njima je pokazao sve svoje kvalitete (napadački je u samom vrhu lige što se tiče pick & pop specijalizacije, a obrameno je izrastao u kompletnog igrača, dodavši brzini i zavidnu masu). U kombinaciji sa Speightsom odrađuje posao, u kombinaciji sa Zachom je fantastičan, a nadam se da se nećemo dugo pitati koliko bi dobar bio u kombinaciji s Gasolom. Mislim, spojiti svog najboljeg blokera sa svojim najboljim obrambenim visokim ne bi trebala biti tolika mudrost, pa makar na 5 minuta po večeri.

4. OKLAHOMA (5050 bodova)

PLUS

All-round igrački rast Duranta, Westbrooka i Ibake lansirao ih je još jednom do samog vrha u napadačkom učinku, a sazrijevanje je pozitivno utjecalo i na obranu koja je sve bolja i preciznija. Drugim riječima, čak i bez Hardena, ovo je ne samo ista dominantna momčad kao lani, već i poboljšana. Što nigdje nije vidljivije nego na količini asista koju generiraju – dok su do ove sezone godinama bili među najgorim momčadima što se kretanja lopte tiče, kreirajuću većinu svojih pokušaja iz izolacija i individualnih juriša, Durant i društvo ove sezone predvode ligu po broju asistiranih koševa.

Nigdje to nije bolje vidljivo nego na učincima sporednih igrača – Collison i Sefolosha zabijaju najboljim postotcima u karijeri, a Durant i Westbrook su čak i Perkinsa uspijeli dignuti iznad 50% šuta. O Ibaki da ne govorimo – danas toliko vjeruju u njegov šut s poludistance da mu rade blokove za catch & shoot situacije. Iako rast jezgre nije bio upitan, drastično poboljšanje Duranta i Westbrooka kao kreatora stvarno je ugodno iznenađenje.

MINUS

Naravno, kvaliteta više njihovih zvijezda ne može sakriti činjenicu da su bez njih na parketu totalno izgubljeni. Bez Duranta ili Westbrooka u blizini, nitko od ostalih ne može zabiti ništa, odnosno Kevin Martin ne može zabiti dovoljno da napad održi iznad vode. Mislim, nije nemoguće posložiti plan igre tako da svih 48 minuta na parketu bude ili KD ili Russ, ali jasno je o kakvim marginama pogreške govorimo kada su ovako tanke rotacije u pitanju. Durant trenutno uvjerljivo predvodi ligu po broju odigranih minuta, a Westbrook je u top 12. Iako ih Brooks ne gazi na način na koji to Thibodeau radi s Dengom i Noahom, ovolika potrošnja mora ostaviti traga na učinkovitost čak i ovako potentnih mladih igrača u naponu fizičke snage.

X-FAKTOR

I dok su uspjeli poboljšati igru u napadu što se tiče kruženja lopte i realiziranja akcija protiv postavljenih obrana, jedan segment igre u kojem je Oklahoma još uvijek na dnu su izgubljene lopte. Ono što je zanimljivo, one nisu rezultat povećane odgovornosti Duranta i Westbrooka. Oni su ostali na svojim prosjecima koji su relativno visoki, ali i razumljivi obzirom na volumen akcija koji se vrti preko njih (a to je skoro 100%).

Ne, glavni razlog zbog kojega OKC gubi ogromnu količinu napada je nesposobnost njihovih visokih da kontrolira loptu čak i u najbanalnijim post-up situacijama. Perkins je mašina za gubljenje lopti, ali to ga ne sprječava da je spušta na pod, a ništa bolji nije ni Collison. Ovom dvojcu se priključio i Thabeet, a sve skupa jasno ukazuje ne nemogućnost oslanjanja na ikoga drugoga osim udarnih igrača. Doduše, Thunder je i lani bez post igre u napadu došao do Finala, ali imati igrača u sredini koji može nešto s loptom osim odraditi one osnovne specijalizirane zadatke svakako bi bio ogroman dobitak za kvalitetu njihove igre. Kad bi smanjili ovisnost o perimetru, možda bi čak i Durant i Westbrook nepotrebno trošili manje napada.

5. LA LAKERS (4820 bodova)

PLUS

Najveći plus je svakako dobra učinkovitost usprkos gomili problema – Lakersi su top 10 i obrambeno i napadački, što ukazuje da epitet izazivača ostaje vrlo realan jednom kada se konačno poslože. Skakački su dominantni pod oba koša, a omjer slobodnih bacanja im je šampionski (od njih manje faulira samo Houston, ali pri tome Rocketsi imaju obranu u donjoj trećini lige - ne faulirati i imati obranu u top 10, e to je već posao). Tu im čak ne škodi ni Dwightov polovični učinak s linije koji se često bespotrebno mistificira. Dwight je problem samo u zadnje dvije minute utakmice kada je svaki poen bitan te su njegovi promašaji više psihičko opterećenje za momčad (gubi se ritam utakmice, trener mora razmišljati o stalnim izmjenama kako bi uvijek imao najbolju petorku ovisno o situaciji) nego košarkaško. S tim da ako na sebi imate hlače za velike dečke, nema razloga za ikakvo opterećenje, zar ne.

Naime, NBA prosjek po posjedu lopte je 1 poen, a, ako Dwight puca 50%, iz svakog napada koji završi s njegovim izlaskom na liniju Lakersi dobivaju dovoljno da napad održe pozitivnim. Čisti primjer kako volumen nadjačava kvalitetu - ako Lakersi od 40 izlazaka na liniju zabiju 27 slobodnih, to znači da su zabili 27 poena iz 20 napada u ligi gdje je prosjek 20 poena iz 20 napada. Razmislite o tome drugi put kad se budete hvatali za glavu kad netko namjerno faulira Dwighta bez lopte i izvan reketa (jasno, kada primi loptu u reketu, faul je obavezan). Uostalom, Shaq je imao goru ruku od Dwighta pa je osvojio 4 naslova, što je jasan pokazatelj da namjerno fauliranje nema nikakvog smisla osim u gustim završnicama. A kad bi Dwight slučajno pronašao svoj prosjek u karijeri koji se kreće oko 60%, cijela ova farsa postala bi nepotrebna čak i tada.

MINUS

Puno veći problem Lakersima predstavljaju izgubljene lopte u kojima su među najgorima u ligi, odmah iza Thundera. Jasno, to je nešto što bi se trebalo sanirati samo od sebe jednom kada kompletiraju rotaciju (točnije, kada lopta konačno bude u Nashovim rukama) i kada konačno shvate što i kako žele igrati. Tako da je najveći problem ipak obrana na vanjskim pozicijama. Iako Artest daje sve od sebe, on jednostavno nema brzinu za čuvanje najopasnijeg protivničkog vanjskog igrača. Kobe pored svega što radi u napadu teoretski ne može nositi teret i u obrani, plus definitivno više nije atleta kao što je bio, a rupu na jedinici teško da će popraviti Nash i Blake svojim povratkom.

Stoga je jedino rješenje za Lakerse trade. Nemoguće je računati na pozitivne ishode u serijama protiv Thundera ili Clippersa bez igrača koji može čuvati Westbrooka ili Paula.

X-FAKTOR

Gasol, točnije njegov trade. Praktički, Lakersi bi za Paua trebali dobiti dovoljno igrača da popune sve rupe i da pri tome ne ostanu bez produkcije na krilnom centru. Obzirom da Gasolove loše igre nisu samo rezultat krivog sistema, već i problema s koljenima, upitno je mogu li dobiti išta od toga.

Također, gubitak Gasola osudio bi Lakerse na puno manje zanimljivu sudbinu. Bez dva visoka, Lakersi bi postali poprilično obična momčad i time bi izgubili epitete potencijalne mine ne samo u sudarima s Heatom, već i s konferencijskim suparnicima. Postali bi obični, kao što jesu svaki put kada je na parketu Jamison – svaka mu čast na sposobnosti da raširi reket u napadu, ali ako daješ takvom igraču 30 minuta po večeri, osuđuješ obranu na krvarenje.

Stoga je jasno da sve ovisi o Gasolu. Ode li, Lakersi gube sav potencijal o kojem smo maštali na početku sezone, a ostane li, on i D’Antoni moraju naći načina maksimizirati njegov učinak. Što pak stavlja dodatni naglasak na D’Antonia koji su u svim epizodama izvan Sunsa pokazao izuzetno ne-fleksibilnim i tvrdoglavim suradnikom koji je svoju košarkašku filozofiju spreman staviti ispred svega, pa tako i interesa momčadi. Što je istovremeno i hvale vrijedno, ali i iritantno.

6. MIAMI (4665 bodova)

PLUS

Iako je suludo uspješan realizatorski ulazak u sezonu pomalo počeo padati, Heat se i dalje drži u samom vrhu po napadačkom učinku. Kruženje lopte i kretanje igrača digli su na novu razinu, što mogu zahvaliti činjenici da uglavnom igraju s tri šutera za razliku od lani kada su enormnu količinu minuta trošili na minus napadače poput Anthonya i Haslema. Lakoća kojom kreiraju izgledne situacije za realizaciju nešto je što lani nisu imali, a ove sezone im je najveća snaga.

MINUS

Već je opjevana žrtva koju je Miami morao podnijeti da podigne napadačku razinu igre – obrana je potonula u donju trećinu po učinku. Haslem ima minute, ali igra još katastrofalnije nego prošle sezone, a Anthony je potpuno ispao iz rotacije, a to sve skupa znači da Heat možda igra ovako kako igra zato jer mora, a ne zato što je to izabrao.

Ne zaboravimo da su se i ranijih sezona mučili, a jedini razlog zbog kojega njihove probleme sada ne uzimamo previše srcu je taj što su osvojili naslov i tako zaradili pravo da vjerujemo u njihovu sposobnost da igraju najbolje kada je najpotrebnije. Budu li zdravi, proći će dalje opet na račun individualnih kvaliteta Jamesa, Wadea i Bosha, koje su jedini razlog zašto ovako sakati i s izmijenjenim planom igre mogu računati na prsten.

Ali, zaboravimo na ikakvu revoluciju jer one se ne provode od strane ovako tankih momčadi. Jedini razlog zašto Heat može igrati ovako kako igra i usprkos svemu računati na uspjeh je taj što imaju najdominantnijeg igrača u ligi koji trenutno igra na MVP razini usprkos tome što su mu obrambene brojke u padu zbog činjenice da stalno mijenja pozicije u obrani. Mislim, zamijenite Jamesa prosječnim krilom poput Gaya ili čak Carmelom i pokušajte zamisliti koliko bi daleko takav Heat stigao?

X-FAKTOR

U utakmici protiv Knicksa Spoelstra je po prvi put ove sezone krenuo s dva visoka. Iako od Haslema nije bilo velike koristi i iako su ih Knicksi izrešetali, to je očiti znak da se trener Heata ne miri s jadnim obrambenim partijama i da pokušava vratiti lanjski pristup obrani. Međutim, to neće biti lako dok god Heat nema igrača za složiti poštenu rotaciju. Uostalom, dovoljno je vidjeti koliko im fali Battier koji je do sada u svojevrsnom duetu s Jamesom glumio četvorku.

A upravo u toj glumi leži najveći problem. James je i lani trećinu minuta provodio baš kao post igrač i to je bila snaga Heata jer se radilo o taktičkom oružju kojega bi primjenjivali kada bi im odgovaralo. Međutim, ove sezone to se izokrenulo – James je nominalno visoki igrač koji trećinu minuta provodi na perimetru. Jasno, govorim isključivo o obrani pošto se njegov napadački učinak ne mijenja jer ionako igra playmakera.

Kao što se da primijetiti po završnicama utakmica, svaki put kada Heatu treba vrhunska obrana, James zaigra na perimetru s dva igrača iza leđa. Njegova transformacija iz ispodprosječnog centralnog stopera u zvijer na linijama dodavanja automatski se odražava na momčad koja s njim na boku iz anemične obrane postaje bedem.

Ukratko, koliko god bilo simpatično Jamesa smatrati all-round talentom kakav se rađa jednom u generaciji, činjenica je da je i on smrtnik čiji učinak varira ovisno o kontekstu. Kada je na svojoj staroj poziciji, Heat je bolja momčad. I to je nešto što ćemo vjerojatno gledati sve više i više kako sezona bude odmicala ako Spoelstri učinak Battiera i Haslema omogući da ga vrati tamo gdje mu je i mjesto.

7. ATLANTA (4645 bodova)

PLUS/MINUS

Očekivali smo dobar napad i kilavu obranu, a dobili tanak napad koji živi od tranzicije i skok-šuta te žilavu obranu koja predvodi ligu u ukradenim loptama. Ovo bi se s vremenom trebalo ispraviti, odnosno obrana bi trebala padati dok će se napad dizati, ali realno bi u oba segmenta mogli završiti blizu gornje trećine po učinku, što je sasvim dovoljno za respektabilnu playoff poziciju.

X-FAKTOR

Teško je očekivati nekakav trade koji bi ih lansirao među izazivače, ali barem dio od ove gomile ugovora u zadnjoj godini koje imaju na raspolaganju tijekom sezone bi trebao promijeniti adresu. Najzanimljivije će tako biti pratiti odluke uprave – da li graditi oko Horforda ili Smitha ili obojice, koga zadržati, koga dovesti…

8. NEW YORK (4385 bodova)

PLUS

Zaboravite na revoluciju u kojoj nestaju visoki igrači, jedina prava revolucija je ova koju provode Knicksi koji su sve veću ovisnost NBA košarke o trici doveli do ekstrema. Do sada je Van Gundyev Orlando bio rekorder s jednostavnom unutar-van igrom koja se sastojala od toga da svako Dwightovo udvajanje bude kažnjenjo šutem za tri. Tijekom tih godina njihova sklonost da ispale 25 trica po utakmici smatrana je nakaradnom, ali to ne sprječava Knickse da trenutno praše više od 30 trica po utakmici.

Jasno, dok god ih zabijaju s više od 40% po utakmici, ova taktika bit će više nego dovoljna da se održe na vrhu Istoka, ali i da održe privid o sebi kao konkurentu Heatu za naslov na Istoku. Trenutno imaju 2-0 u sezoni u međusobnim dvobojima, s tim da su u prvoj utakmici gađali trice 19-36 (53%), a u ovoj nedavnoj 18-44 (još uvijek solidnih 41%). Ukratko, budu li mogli ponoviti 4 ovakve utakmice u playoffu, jasno je da imaju itekakve šanse osvojiti Istok.

A da se ne radi o sarkazmu i da te šanse stvarno postoje, govori i fascinantan omjer izgubljenih i osvojenih lopti. Knicksi igraju sve brže (netipično za Woodsona), ali pri tome i dalje gube daleko najmanje lopti u ligi, što je definitivno zasluga dvoglavog playmakerskog čudovišta kojega podmazanim (kao i cijelu momčad) drži Jason Kidd. S druge strane, nastavili su gdje su stali lani i opet su u samom vrhu po količini lopti koju ukradu protivnicima, što im donosi sjajne rezultate u tranziciji.

Mislim, nastavi li Heat igrati ovakvu obranu, kombinacija šuta i kontrole lopte daje Knicksima itekakvu šansu protiv njih (npr. u prvoj pobjedi ove sezone protiv Heata imali su 13 šuteva iz igre viška, a u drugoj 15, a velika većina proizašla je upravo iz razlike u izgubljenim loptama).

MINUS

U opsjednutosti šutom za tri, obrana Knicksa pala je debelo ispod razine na koju nas je navikla lani. Glavni dio problema je sličan onome što muči Heat, jednostavno nemaju dovoljno visine na parketu da kvalitetno brane reket.

X-FAKTOR

Amareov povratak i potencijalna sapunica koju može izazvati. Tipa, iako je Knicksima suđeno da se ohlade šuterski (mada se više nisam spreman kladiti na takav ishod), zamislite da se to dogodi baš u trenutku kada se Amare priključi momčadi. Mediji u New Yorku bi ga razapeli, ma koliko njegova krivica u takvom razvoju događaja bila minorna.

9. GOLDEN STATE (4370 bodova)

Warriorsi su najdosadnija moguća momčad koja postoji na papiru – i napadački i obrambeno smjestili su se u samu sredinu tablice. Ta njihova prosječnost za sada im izuzetno dobro dođe da gomilaju pobjede jer očito je kako će u borbi za donji dom Zapada svaka biti važna.

Ipak, za očekivati je da će se trendovi u budućnosti mijenjati. Curry i Thompson igraju sve bolje i bolje, a to znači da će napadački učinak neminovno skočiti prema gore, a istovremeno bi obrana trebala krenuti prema dolje. Naime, Warriorsi se kao i dobar dio momčadi bez rasnih visokih obrambenih igrača u branjenju pick igre uglavnom oslanjaju na čuvanje reketa umjesto izlaženja na perimetar, što njihovim protivnicima ostavlja gomilu otvorenih šuteva s poludistance.

Jednom kada se liga navikne na ovakav stil igre, njihova obrana će krenuti prema dolje bez obzira na to izvuku li nešto od Boguta ili ne. S druge strane, fascinira pristup koji je Jackson dobio od svojih mladih igrača, prije svih Thompsona i Barnesa, koji pokazuju izuzetne all-round sposobnosti i izrastaju u fantastičan par na bokovima.

10. BROOKLYN (4195 bodova)

Očekivano dobri u napadu iako više na račun sjajnih sezona Stackhousea i Blatchea nego Johnsona i Wallacea. Potonja dvojica igraju kao pravi veterani, rijetko napadajući i uglavnom se zadovoljavajući spot-up ulogama, dok su dva glavna pokretača u banani – Williams igra toplo-hladno (ali barem kontrolira loptu na all-star razini), a Lopez je ekspresno upao u probleme sa stopalima.

Ali, iako rijetko oduševljavaju igrom, činjenica je da, uz pronalaženje načina za trpanjem koševa, uspijevaju i braniti kao prosječna momčad, što je bolje nego se itko mogao nadati nakon samo malo više od mjesec dana igre.

11. BOSTON (4130 bodova)

Obrambeno su se popeli do sredine, što je glavni razlog skoku u odnosu na prošli tjedan, ali tu će i ostati dok god ne riješe probleme pod košem. Doduše, dok su okruženi Knicksima i Heatom, pa i Netsima koju su bez Lopeza puno običnija momčad, probleme mogu sakriti manjim kozmetičkim zahvatima, ali uspiju li izvesti veći posao (npr. dovesti Smitha, Gasola ili barem Gortata) lansirat će se u borbu za vrh.

12. HOUSTON (3875 bodova)

Napad funkcionira odlično, obrana baš i ne, što ih ostavlja izuzetno ranjivima u ovako gustoj borbi za playoff mjestom. Kako s vremenom Parsons i Morris budu padali s efikasnošću u napadu, gubit će dobar dio kvalitete u tom dijelu igre, a u obrani jednostavno nemaju dovoljno kvalitetnih rješenja osim Asika u postu i Delfina kao 1 na 1 stopera na perimetru. Uništavaju ih iz spot-up situacija, što nikada nije dobar znak.

13. UTAH (3865 bodova)

Jazz igra goru košarku na oba dijela parketa u odnosu na lani usprkos tome što su se pojačali, a kao najvažniji razlog za tako nešto nameće se manjak identiteta, odnosno neodlučnost stručnog stožera da izabere između veterana i mladih. Lopta kruži bolje nego prošle sezone jer je reket raširen, ali nema balansa – Corbin kao da ne može izmiksati plaćenike s klincima. Jasno, stvar je puno banalnija, iako su ove teorije uvijek zanimljivije od činjenica. A činjenice kažu da Jazzeri ove sezone dobivaju puno manje od Big Ala nego što su dobivali lani, dok istovremeno krvare zbog sulude odluke trenera da većinu minuta na vanjskim pozicijama povjeri dvojici prolaznika poput Williamsa i Foyea.

14. CHICAGO (3775 bodova)

Bullsi se muče u napadu, ne mogu zabiti tricu, ali pri tome uigravaju neke zanimljive opcije s Noahom kao razigravačem (podigao količinu asista za trećinu) ili cuterom, što će im dobro doći jednom kada budu kompletni. Također, uz standardnu Gibsonovu pouzdanost, u Robinsonu i Butleru dobivaju solidnu i zaokruženu top 8 rotaciju. Sve skupa znači da bi, obzirom na lošu situaciju na Istoku, jednom kada se Rose vrati makar sa 60% snage, mogli računati na ozbiljne playoff bitke. Uostalom, obrana nije otišla nigdje – makar to značilo da mora ubiti Denga i Noaha, Thibodeau je Bullse brzo postavio u top 3 po defanzivnom učinku i nema se namjeru spuštati.

15. MINNESOTA (3645 bodova)

Rubiov povratak je pred vratima, a to znači da bi konačno mogli zaigrati napadačku košarku kakvu od njih očekujemo. Obrambeno se još uvijek drže pri vrhu, ali pitanje je koliko će još dugo izdržati obzirom na sve teži raspored i upitna Kirilenkova leđa. Priključi li se i on gomili ozbiljnih ozljeda koje su ih već zadesile, onda stvarno mogu reći kako im ove godine nije bilo suđeno. Dobiju li pak približno prave Rubia, Lovea i Kirilenka do kraja sezone, playoff će im teško pobjeći.

16. DENVER (3610 bodova)

Sunce će uskoro izaći i u Denveru – nakon što odrade još jednu mini-turneju po Istoku i završe ovaj prvi dio sezone sa 17 gostovanja u 23 utakmice, čeka ih period od 19 utakmica doma isprekidan sa samo 8 gostovanja. Ako ni tijekom tog perioda Lawson, Iggy i Gallinari ne kliknu, onda Karl može slobodno u mirovinu.

17. DETROIT (3470 bodova)

Od kada su se posložili, 4 faktora ih obožavaju. Iako imaju score 6-14, njihova startna petorka je pozitivna, što ne treba čuditi obzirom da su od instalacije Singlera među startere ostvarili 6-6. I ne samo što konačno imaju solidnu petorku koja nudi dovoljno svega u oba smjera, već su posložili i užu rotaciju, sa Stuckeyem kao combo-liderom s klupe te Drummondom kao podizačem energije, a čak i veterani Maggette i Villanueva pokazuju da bi mogli biti korisni kao strijelci s klupe.

18. MILWAUKEE (3420 bodova)

Ne uspijeva im ponoviti lani atraktivne napadačke partije jer su ostali bez Ilyasove (koji se izgleda konačno budi iz sna), Ellis i Jennings su Ellis i Jennings, a ozljede im usporavaju sjajnu klupu. Obrambeno su nešto bolji nego lani jer manje minuta Ilyasovi znači više minuta specijalcima poput Udoha ili Sandersa, ali daleko je to od ozbiljne obrane bez prave petice u sredini (izgleda da je Dalembert već ispucao svoje kredite kod Skilesa, dakle trebalo mu je pola godine manje nego pod McHaleom).

19. INDIANA (3325 bodova)

Ne popuštaju u obrani, ali se i ne popravljaju u napadu. George je doduše spojio nekoliko izuzetnih šuterskih partija, ali kao i Hibbert i on je trenutno najvažniji zbog igre u obrani. Upravo zbog takve igre u obrani i dominantnog skoka teško ih je zamisliti kako ostaju bez playoffa, makar do kraja sezone bacali cigle.

20. PHILADELPHIA (3310 bodova)

Krcati su na bokovima gdje svi igraju solidno, a šuplji pod košem gdje su svi podbacili. Holiday igra sve bolje i bolje kako vrijeme prolazi (gubi sve manje lopti, iako je šuterski i dalje prosjek) i donekle opravdava povjerenje, ali, misli li Collins dobiti barem odličnu obranu kada već ne može računati na dobar napad, trebat će posegnuti za nekakvim tradeom koji bi ih olakšao za ponekog swingmana, a pojačao pod košem. Dok čeka Bynuma koji se doslovno pretvorio u NBA Godota.

21. DALLAS (3265 bodova)

Kako ih napušta šutersko ludilo, pokazuju svu svoju limitiranost, dok obrambeno pokazuju znakove života kako se Brand i Marion stabiliziraju formom. Samo, skakački su toliko jadni (u obrambenom skoku su najgora momčad lige, u napadu bi bili najgori da nije Bostona) da dobra 1 na 1 obrana nije ni bitna. U široj slici je najvažniji Dirkov povratak, koji više ne izgleda kao rješenje za sve njihove probleme - Dirk im neće pomoći u obrani i skoku, a niti u napadu im ne treba toliko njegov skok-šut koliko kreativnost i lagani koševi. Drugim riječima, ako su lani s njim u puno boljoj zdravstvenoj situaciji bili u donjoj trećini lige napadački, nema razloga da tako ne završe i ove sezone.

21. ORLANDO (3265 bodova)

Vaughn je odmah u startu uveo obrambenu disciplinu ravno iz Popove škole (kontrola vlastitog skoka i reketa prije svega, pa makar pod cijenu rešetanja iz vana), ali trenutno uspijevaju održati podmazanim i napad. Nelson, Afflalo i Redick igraju solidno i daju im toliko potrebnu dozu kreacije koja je došla do izražaja u pobjedama protiv Lakersa i Warriorsa koje je ovo troglavo slash-kick-shoot čudovište razbilo u zadnjim četvrtinama. Jasno, ovakvu razinu talenta nije problem zaustaviti čak ni kada igraju sva trojica, ali poanta je da to morate napraviti radom i pristupom, a ne samo pojavljivanjem na utakmici. Dok to liga shvati, Vaughn i društvo nagomilat će dobru zalihu pobjeda za ovako limitiran roster.

23. PORTLAND (3080 bodova)

Napad je i dalje solidan i drži ih u utakmicama, ali očajna obrana i nedostatak dubine uglavnom ih upucaju u nogu. Pitanje je trenutka kada će se pod teretom minuta slomiti netko od udarne četvorke, a onda kreće lov na što višu draft poziciju.

24. SACRAMENTO (3070 bodova)

Kingsi su prva momčad u ovim rankingsima koja je u donjoj trećini i obrambeno i napadački. Dakle, s njima počinje Zona sumraka. Ma koliko se god Smart trudio da miksanjem pronađe dobitnu kombinaciju, činjenica je da, dok god Evans ne uspijeva zabiti skok-šut i dok god se Cousins zadovoljava šutom iz igre od 43%, Kingsi ne idu nikamo s dna.

25. PHOENIX (2815 bodova)

Sunsi imaju solidan napad, ali obranu ne poznaju kao pojam (dvojac krilnih centara Scola – Morris najveća je obrambena rupa u ligi). Iza Kingsa ih je lansiralo to što nisu ostvarili bolji učinak usprkos lakšem rasporedu, ali i manjak rasnog talenta oko kojega mogu graditi ili novi početak ili trade (Kingsi ipak imaju Cousinsa, pa i Robinsona).

26. PELICANS (2770 bodova)

Kao da igranje bez Gordona nije bilo problem samo po sebi (nevjerojatno kakav su niz bisera angažirali da zamijene svog polomljenog beka), ovaj period bez Davisa totalno ih je unazadio. Doduše, trojac pod košem funkcionira solidno, ali bez vanjske linije nemoguće je igrati ozbiljnu košarku. Jedan od trikova kojima je Williams ipak uspio napad učiniti gledljivim? Na standardno spori napad (najmanje posjeda po utakmici u ligi) nadogradio je izuzetnu tranziciju. Drugim riječima, kada mogu trčati, Hornetsi trče, a kada ne mogu, tada vas udave slash & kick potezima Vasqueza koji obično završe u rukama sjajnih šutera Andersona i Smitha.

27. TORONTO (2615 bodova)

Lowry nekako održava napad iznad donje trećine, ali obrani nema spasa. Nažalost, teško da ima spasa i Raptorsima – Colangelo je već podijelio garantiranih 70 milja Bargnaniu i DeRozanu, a ovaj prvi mu to vraća šutom ispod 40% iz igre (drugu sezonu za redom ne može zabiti tricu), a drugi blijedim partijama koje ne znače apsolutno ništa (zabija samo duge dvice i to poprilično lošim postotkom, a obrambeno igra sve slabije, valjda kako bi sačuvao energiju za napad). Franšizirana stretch četvorka koja ne može zabiti tricu i 3&D opcija koja ne može zabiti tricu ni odigrati obranu. Samo u Torontu.

28. CLEVELAND (2510 bodova)

Evo još jedne momčadi koja je u donjoj trećini u obje faze igre. Pravo je čudo da ih zamjena Irvinga Pargom nije još i ranije osakatila napadački, ali držao ih je Varejao izborenim drugim napadima (po zadnjim informacijama, Scott je shvatio da Pargo nije play, već combo-bek sklon uzimanju loših šuteva i nepotrebnom gubljenju lopte te će ga zamijeniti NBDL klasom Sloanom). I dok će se napad povratkom Irvinga opet podignuti prema sredini, obrambeno će ostati dno usprkos Varejaou jer nema nikoga na rosteru tko igra obranu (točnije, nikoga tko zna igrati obranu).

29. WASHINGTON (2210 bodova)

Solidan učinak obrane uništava uvjerljivo najslabiji napad lige. Kako vijesti o Wallovom povratku još nema, za očekivati je da Wizardsi i dalje ostaju najgora momčad lige po ubačajima iz igre i asistima, odnosno među 5 najgorih po slobodnim i tricama.

30. CHARLOTTE (2080 bodova)

Catsi su uz Cleveland i Sacramento jedina momčad koja se nalazi u donjoj trećini po učincima na oba kraja parketa. Kako s vremenom raspored postaje teži, a Mullens i slični počinju padati učinkom, njihov napad gubi sjaj i trenutno živi doslovno samo od tranzicije i slobodnih bacanja. Obrana pak ima samo taj presing element izgrađen na mladim nogama, ali kako visoki sve više popuštaju pred kvalitetom protivnika, postaju ranjivi i u skoku i u reketu. Jedina pozitivna pozicija na parketu je ona playmakerska, gdje dvojac Walker-Sessions ne popušta i upravo se oko njihovog pritiska na loptu i tranzicije sve vrti (a posebice oko Kembinih ulaza u reket i izuzetne realizacije iz skok-šuta s 3-4 metra).

Posted by Gee_Spot

Comments (30) Trackbacks (0)
  1. Nazalost pratim vas vec jako dugo ali ovih par izdanja vasih week reporta su postali toliko neobjektivni da je to ispod svake granice dobrog ukusa i objektivnog sportskog komentiranja.Staviti Knickse na 8. mjesto i jos pogotovo nakon sto su pobinedili Heat 20 razlike bez Mela i staviti Lakerse na 5 mjesto koji igraju totalno neorganizirano i ispod nivoa s obzirom na roster je jednostavno zahtijevalo da prvi put komentiram na ovoj stranici. Ocito je da favorizirate Lakerse pa i ove Hawkse od kojih radite maltene contendere je stvarno za zapitati se jedno pitanje? Zasto jednostavno se ne izjasnite za koga navijate i koga favorizirate pa da se zna a ne neke formule raditi i onda ovakve neobjektivne rankinge stavljate. P. S Nazalost niste jedini kojima se ocita javlja ritmicna kontrakcija distalnog dijela colona kada vidite kako Knicksi dovro igraju i da im se nema sto zamjeriti i da su se cratili pravoj i ozbiljnoj kosarci ali sam se bar nadao da cete biti objektivni a ne ih stalno sa podsmijehom i ruganjem omalovazavati. Molim da se komentar ne brise jer je objektivan i istinit pa se nadam da cu doviti konstruktivan odgovor! Postovanje

  2. Inače se trudim ignorirati komentare ovakvog tipa, ali kad je čovjek već zamolio da mu se komentar ne briše, ispunit ću mu želju pa nek svi vide s kim imamo posla.

    A konstruktivan odgovor na tvoj upit je sljedeći:

    Još si očito mlad, stoga otvori oči, upijaj, uči i nemoj dozvolit da te emocije prema nekome ili nečemu tjeraju na krive zaključke. Poanta ovogodišnjih rankinga je upravo 100% objektivnost jer se baziraju na podatcima dostupnima svima.

    Komentari u postovima sadrže subjektivne osvrte, ali koji su ipak bazirani na informiranosti i iskustvu stečenom u 20 godina praćenja NBA. Samo rangiranje je potpuno automatizirano po ključu objašnjenom u uvodom dijelu ovog posta http://ispodobruca.com/?p=4684

    Dakle, Knicksi su s razlogom tamo gdje jesu, kao i Hawksi (jutrošnja lekcija koju su održali Memphisu najbolja je potvrda da formula funkcionira). Drugim riječima, ako se nešto ili netko ne slaže s tvojim pogledima na svijet, to ne znači da je to nešto ili netko u krivu, već da bi možda mogao preispitati malo svoje stavove i pokušati razumjeti zašto dolazi do odstupanja.

    Pozdravlja te Ray Felton i njegovih 9-30 protiv Bullsa. Živio!

  3. Super ka i uvik,samo ne virujen da će Houston bit bolji od 10tog mista i to je upitno.Gee, tia bi te pitat za Portland. Šta misliš koji je bolji put trade LMA dok još vridi(pitanje je kojeg igrača njegove kvalitete može se dobit i privuć na malo tržište) ili napunit se s nekoliko solidnih FA ili ić u lov na jedno jače ime ka šta se već pričalo(neki visoki za stvorit tandem).Totalno san se razočara u Stottsa sa davanje minutaže minutaže Pavlovichu,Priceu,JJ-u kad se zna da će ća na kraju sezone ić ća ,a za kurac su.Bolje da igra Barton,Leonard,Babbit bar ćeš vidit oće li napredovat.Freeland za 3.3 mil po sezoni mi je još uvik za ne virovat,pa sve da je i Allen umisto GM ugovor potpisa.

  4. Houston s obranom kakvu igra ima najmanje šanse za playoffom od svih što se bore za 8. poziciju, tu se slažemo.

    Šta se Blazersa tiče, rano je za odreći se Aldridgea, pogotovo kad su pogodili s Lillardom. Sve ovisi o idućoj sezoni, odnosno o tome koliko će se pojačat bilo putem drafta, bilo potpisima slobodnih igrača. A nije da će imat previše manevarskog prostora, za dovest nekoga tipa Millsap treba im ili prostor na capu (teško da će ga imat dovoljno osim ako se ne odreknu Matthewsa) ili nešto za kompenzaciju (samo Leonard je donekle atraktivan mamac).

    Po meni Stotts radi vrlo dobar posao, njihov napad je stvarno kvalitetan i čovjek stvarno izvlači ono što može od ovoga što ima na raspolaganju, a i mladi dobivaju priliku – Leonard ima šestu minutažu na rosteru. Babbitu i Bartonu jednostavno ne možeš dat više minuta, prvoga razvijaju u striktno tricaškog specijalista ala Steve Novak i s njim treba pažljivo, a Barton je valjda najtanji košarkaš u ligi trenutno, momak ima 75 kila na 2 metra i njega treba prvo fizički pripremiti za NBA kako bi mogli jednom koristiti i njegov neosporni talent.

    A šta se tiče Freelanda, to je samo jedan u nizu suludih ugovora koje su odradili i koji su glavni razlog njihovog jada. Ni on ni Claver nisu bili u stanju istaknuti se ni u Euroligi, a oni su im dali trogodišnje ugovore iako takav profil igrača leži uokolo za minimalac. Price je već godinama ispod razine trećeg playa, kamoli back-upa. Dodaj ne to da se na draftu zadnjih godina nisu proslavili (Babbit, Price, Williams, Johnson) i očito je kako u toj organzaciji nešto ozbiljno ne štima sa skautingom od kada je otišao Pritchard i sad je na Olsheyu da to sve popravi i pronađe prave ljude.

  5. Dragi nisi odgovorio na LAL koje si stavio na 5 mjestu unatoč 3 poraza u zadnjih 7 dana na temelju kojih si napisao week report? Ja ne kažem da KNicksi trebaju biti prvi ali si trebao zamijeniti Lakerse i Knickse. Pozdravlja te Mr. Pringles

  6. P.S. Je felton je tragicno odigrao ali mi komentiramo prosli tjedan a ne ovaj i utakmice od sinic nego molim da se baziras na proslom tjednu

  7. @znalac

    Ranking je pravljen prema formulama u koje se unose statistichki podaci. To praktichno znachi da ako cesh kritikovati rankinge mozhesh kritikovati ili samu formulu (kao nepotpunu ili neadekvatnu za pokazivanje snage timova – al’ ovo ako se kritikuje, onda se mora konkretno obrazlozhiti zashto, ne samo reci da se ne svidja) ili statistichke podatke (kao neistinite, shto teshko da je sluchaj, jelte), ne rezultat toga, jer je to zakljuchak koji sledi iz ova dva faktora i chovek ga ne mozhe po svom nahodjenju menjati.
    (to takodje znachi da je suludo misliti da se favorizuje neki konkretan tim, jer bi ispalo da je cela on IOR formula (pravljena pre sezone!) nashtimovana tako da po statistichkim podacima (koji ce doci u buducnosti, jelte, ovaj korak bi smetao tvojoj kritici) favorizuje taj konkretan tim, za koji bi opet trebalo da se u proshlosti zna da ce mu biti potrebno favorizovanje zbog statistichkih podatak iz buducnosti – it does sound like Back to the future 4.

    @gee
    Koga bi se odrekao na Aingeovom mestu u potrazi za ovim neophodnim visokim? (buduci pikovi, Braedly, Green, Lee, Salindzher, ne chini mi se da tu ima da se sastavi neshto za iole kvalitetnu pondunu)

  8. Vjeruj mi, kad bi Ainge stavio Bradleya u izlog, javili bi se mnogi. Već sam spominjao Sunse koji su nigdje trenutno i koji zasigurno gledaju što mogu dobiti za Gortata. Iako njihova uprava ne pripada onoj struji misli koja vjeruje u totalnu destrukciju kao jedino rješenje za rebuilding, nečega se moraju odreći ako misle krenuti u novom pravcu jer ovo stajanje u mjestu nema smisla. Mladi igrač poput Bradleya (22 godine) koji se već potvrdio kao NBA klasa u obrani dobro bi im došao za budućnost. Mislim da bi to bilo sasvim dovoljno (pa možda i uz dodatak Mela ili Sullingera) da Sunsi prihvate ugovor Leea koji nije strašan, a i Lee bi odmah uzeo minute i Brownu i Johnsonu. Samo što nisam siguran da je Ainge još uvijek spreman odreći se Bradleya baš zbog tih obrambenih kvaliteta.

  9. prvi put komentiram , ali pratim sajt vec dugo , i mislim da je odlican , bar za mene , sve pohvale .
    @Gee_Spot mislis li da ce Heat popraviti obranu , i mislis li da im moze u tome pomoci Josh Harellson , koji ima visinu , a takodje ima i solidan sut , moze pogoditi , i ne bi bio igrac manje u napadu… ???

  10. Popravit će je sigurno, evo već zadnje dvije utakmice više koriste lanjsku visoku postavu i zamijenili su Rasharda Lewisa u rotaciji Joelom Anthonyem. Neće više bit prvi napad lige, ali barem neće imati i obranu u rangu Cavsa.

    E sad, Harrellson je imao fantastične brojke i na Kentuckyu i lani u Knicksima kao stretch centar, dakle on se uklapa u napad kao još jedan visoki koji bi širio reket Wadeu i Jamesu. Mislim da su ga i potpisali zato što su vidjeli u njemu potencijal da bude back-up Boshu. Ali, obrambeno momak je tipični bijeli centar s magnetima na stopalima i nije u stanju pokrivati prostor kao Anthony.

    Dobar je bloker i dovoljno jak za guranje u postu, dakle definitivno nije rupa, ali teško mu je naći minute u ovakvoj rotaciji gdje Bosh i dalje igra isključivo centra i gdje ima 15 minuta u sredini za Anthonya (ranije Lewisa). Međutim, u slučaju neke ozljede, sve ukazuje na to da je dovoljno sposoban uskočiti u rotaciju i odraditi posao. Do tada će morati čekati ili da Spoelstra ponovo promijeni rotaciju ili da mu da prednost ispred veterana (od kojih je danas možda i bolji, ali znamo da u NBA iskustvo igra bitnu ulogu u određivanju prednosti kad su sporedni igrači u pitanju).

  11. gee, dali možda kenyon martin može bit nekakvo rješenje za obranu spursa? Nije mi jasno kako njega nitko ne spominje. Može branit pick kvalitetno dobro a i skakački bi ih podigao ??

  12. a propos pojačavnja blazersa preko drafta; Bobcats receive the Blazers’ 2013 first-round pick (top 12 protected in the 2013, 2014, and 2015, and unprotected in 2016)

    sudeći po ovome ne virujen da će se portland pojačat preko drafta jer i da kojim slučajem dobiju 13 ili 14 pick to ne garantira pojačanje jer je ovogodišnji draft prema procjenama jedan od slabijih unazad par godina.
    jedno od mogućih rješenja je da recimo trejdaju aldridgea za cousinsa i salmonsa jer očigledno ne funkcionira ovo sa cousinsom u kingsima. kingsi bi dobili jednog solidnog igrača s kojin bi se eventualno mogli borit za playoff a blazersi bi zaokružili ovu perspektivnu ekipu s najperspektivnijim mladim centrom lige

  13. Ovo “protected” odnosi se na Blazerse, dakle pick ide Bobcatsima samo u slučaju da Blazersi budu 9. ili 10. na Zapadu pa završe u lutriji kao najbolja momčad. To je pored ove gužve za 8. mjesto teško zamisliti, tako da je realan scenarij da Portland završi 11. ili 12. a to pak znači da je gotovo nemoguće da završe bez top 10 picka (teoretski postoji šansa – ako sva tri prva picka u izvlačenju kuglica padnu u ruke bolje plasiranima od Blazersa na kraju sezone, ali otprilike iste šanse ima Dinamo da dogodine osvoji Ligu Prvaka). Nije puno, ali, ako znaš što tražiš, uvijek se možeš pojačati u lutriji.

    Trade dokazanog all-stara za hodajuću glavobolju koju tek treba vezati max ugovorom nije rješenje, Blazersi time ne bi ništa dobili. Pogotovo ne ubacivanjem Salmonsova ugovora koji bi ih i dalje ostavio bez prostora na salary capu.

    Što se Kenyona Martina tiče, on je prvenstveno post gurač, dakle ne bi riješio problem momčadi kojoj treba brzina u obrani. Također, nikada nije bio dobar skakač za poziciju, a u ovim godinama je kriminalan (lani je u Clippersima hvatao 4 skoka za 22 minute, što su prosjeci za swingmana), tako da ni tu ne bi pomogao Spursima. Ali bi svakako dobro došao momčadi poput Denvera koja nema mišića u sredini. Ili Clippersima kao zamjena za Jordana, pošto je i danas sigurno bolji od Hollinsa.
    A nitko ga ne spominje zato što traži garantiranu ulogu u momčadi, nikome se ne da gnjaviti s veteranom koji očito ne kuži da je njegovo vrijeme prošlo.

  14. gee: hvala na odgovoru, nisu mi uvik jasna sva te draft pravila, primjerice prošle godine sam bio uvjeren da jazz ima pick prve runde pa ga je na kraju dobio gsw.

  15. Ista stvar, Warriorsi su imali top 7 zaštitu – da nisu krvnički tankirali u završnici sezone, Jazz bi danas imao još jedan mladi biser u kolekciji. Koji bi onda naravno sjedio na klupi da može igrat DeMarre Carroll 🙂

  16. s tim corbnom nitko nije načisto. ali nije ni bitno, on je “here to stay” pa je navijačima pametnije sažvakat ga što prije. Realno, da stvari krenu (skroz) loše, koliko bi jazzu trebalo da ga smijene? Svakim potezom propovijedaju strpljivost.Jesi li ikad vidio mormona kojem se negdje žuri?

  17. Inace ne volin puno nagadanja, ali ovo te moran pitat, s obziron da si ti ipak statisticka masina za NBA trenutacno 😀
    Stalno se govori o tradeu Gasola (a cini mi se da je sve i premalo i previse za njega, nikako postic ekvivalent vridnosti u tradeu) pa san ja malo isa provat vidit sta bi sve Lakersi mogli dobit za njega i naisa na jedan zanimljivi pa mi reci bi li to bilo puno ili malo i bi li iti jedna strana pristala na to:

    Lakersi daju: Gasola (+ jos koji pick mozda), Detroit daje: Stuckeya, Villanuevu i Singlera.

    Detroit dobija klasnu cetvorku za cinit ubojiti par s Monroen, a Lakersi combo vodu druge postave koji moze odigrat jako dobru obranu na perimetru (sta in fali za popizdit, rupe pod kosen ce ionako krpit Dwight kad bude 100%), preplacenoga ali polivalentonoga scorera koji onda moze bit ili starter ili minjat Jamisona (svejedno igrac manje u obrani) i naravno sveprisutnoga glue-guya koji bi po mnei odma triba istisnut Mettu iz petorke ili barem bit rezerva na trici i dilit minute 50-50 s njin.

    Sta kazes?

  18. Pardon, ovo jos koji pick je tribalo stavit i na stranu Pistonsa, ipak je Gasol puno veca klasa nego iko od ove trojice, ali s obziron na kontekst, godine, potribe momcadi, velicinu ugovora, stvarno mi je tesko odredit. Ovo mi se cini bolje nego uzet Pekovica i Derricka Williamsa

  19. Detroit bi dobio 32-godišnjeg Gasola, koji bi im uzeo trećinu Cap Spacea, + svake godine fizički pada za 10 posto, ostali bez pickova i što bi onda? Borili se za 8. mjesto iduće 2-3 godine bez neke perspektive. Mislim da to nije rješenje. Gee je spomenuo neki trade sa baksima i to je po meni najrealnije.

  20. Pa sa strane Lakersa ovo bi čak bilo bolje od paketa Raptorsa ili Bucksa, ali mislim da bi Pistonsi rekli ne. Prvo, Gasol im nije potreban obzirom da Drummond pokazuje izuzetan potencijal. Drugo, Gasol i Monroe imaju isti problem – više su igrači finese nego fizikalija – zbog čega je partnerstvo između Monroea i Drummonda dugoročno puno bolje ulaganje (kratkoročno, Gasol bi svakako bio plus). Treće, a možda i najvažnije, Gasol bi im odmah blokirao bilo kakvu financijsku fleksibilnost koju će imati ovoga ljeta kada se riješe Maggettea, Bynuma i Maxiella. I da, mislim da se trenutno ne bi tako lako odrekli ni Singlera koji je potencijalno još jedan član buduće jezgre.

  21. Kao sto rekose momci iznad mene,bilo kakav trejd koji bi doveo Gasola u Detroit bas i ne radi za Pistonse.Vjerujem da je ostalo bar malo sive mase u glavama njihovih celnika pa im ovaj gore scenario nece pasti na pamet.Sto se mojih Blazersa i trejdovanja Aldridgea tice,to bi mozda i bila opcija da ludi streber nije na celu kluba.Vjerujem da je ta ideja prosla kroz glavu mnogih fanova Blazersa (iskreno,koja nije),ali tesko bi bilo naci potencijalnog trade partnera koji bi ponudio odgovarajuci paket.Stotts radi solidan posao na klupi sa onim sto ima,nema mu se tu sta zamjerit.Vecina igraca sa klupe su skart roba,mada i to im je kompliment.Vjerujem da ce ljeto bit veoma zanimljivo,posebno ako dodje do dizanja salary capa kao sto je ranije najavljeno.Allenu nije problem potrosit pare,Olshey tu ima skroz odrijesene ruke.Ja bih strasno volio da potpisemo Evansa(ne Reggiea),ali nisam siguran da je njemu Portland pri vrhu zeljenih destinacija.Vjerujem da ce okrenut kormilo karijere u pravom smjeru i da mu je promjena sredine jako potrebna.Problem pod kosem ce bit tesko rijesit,JJ se bori kao lav,ali nije materijal za startnu petorku.Pekovic bi bio idealno rjesenje,ali ako uzmemo kakvi su odnosi za upravom Wolvesa,vjerujem da bi izjednacili bilo kakvu ponudu bez razmisljanja cim bi vidjeli sa koje je adrese stigla.O nekom Howardu ili Bynum ni ne treba razmisljat,to je utopija na koju bi i Mor odmahnuo glavom.Sva ova nagadjanja su uz pretpostavku da taj cap ode gore.

    Imam dva pitanja:
    Sta mislis,kakav bi posao digao Buckse od ove prosjecnosti?Imace prostora na capu i kada potpisu Jenningsa,a i dubinu za neki trejd tokom sezone.
    Ima li nade za Wizardse? Osim uvoza mozga,koje opcije zapravo imaju?

  22. Bucksi, kao i svaka prosječna momčad, moraju doći do veće razine talenta na vrhu, točnije do bolje prve opcije od Monte Ellisa. Za to imaju dvije opcije – ili iskoristiti sve ove ugovore u zadnjoj godini i mlade talente za dovesti veterana koji može pomoći odmah (tipa Gasol) ili u iduće dvije sezone sve srušiti i početi iz početka.

    Ako ne poduzmu ništa ove sezone, iduće ljeto imat će prostora za poneko pojačanje, ali ne i za max (osim u slučaju da se Ellis odrekne svog ugovora, odnosno zadnje godine). Što je dobro jer da imaju max, valjda bi završili tako da potpišu Millsapa za 15 milja, a to ih opet ne vodi nigdje.

    Opet, uzalud im taj prostor. Kad si ovako malo tržište u koje nitko ne želi otići, prisiljen si na tradeove tipa lanjski kad su, da bi osvježili momčad, dali svog franšiznog centra. Tako bi u slučaju da stvarno dovedu Gasola zasigurno ostali bez nekih bitnih mladih igrača. Ukratko, ta prva opcija im nikako ne garantira izlazak iz prosječnosti.

    Nije ni druga sigurna, ali barem imaju povijest koja govori da imaju sreće s prvim pickom. Ne moramo se vraćati u doba Kareema, ali Bucksi su i u zadnjih 20 godina dva puta imali prvi pick i šansu postati izazivači. Prvo kad su na draftu skupili Glenna Robinsona (prvi pick), a zatim mu dodali i Raya Allena, ta momčad je doslovno jedan šut bila udaljena od NBA Finala.

    Drugi put kad su opet prvim pickom izabrali Boguta. Samo, tu su totalno podbacili – u 4 godine rebuildinga s Bogutom kao temeljem, u lutriji su za redom birali Jianliana i Alexandera (obojica su danas izvan lige) pogodivši relativno samo s Jenningsom. Naravno da tako ne možeš složiti momčad, rezultat čega su i tek dva slučajna nastupa u playoffu uz ekspresno ispadanje u prvoj rundi.

    A kako su im trenutno jedini igrači oko kojih nešto vrijedi graditi John Henson, Sanders i Udoh, rasprodaja obiteljskog srebra i skupljanje pickova čine mi se jedinim logičnim potezom. Nažalost, kad si na tako malom tržištu, ali ipak imaš vjernu navijačku bazu, onda si često prisiljen slagati navodno konkurentnu momčad, a to ne vodi nigdje.

    Wizardsi su u sličnoj situaciji, iako oni barem još uvijek imaju svoj prvi pick u Wallu. Beal je bio dobar ulov, dogodine će im dodati još jednog igrača, a imali bi još puno bolju situaciju da nisu bacili pick na Veselya. Šanse su im dobre jer su imali sreće – ozljede Walla i Nenea omogućile su im da budu očajni i love visoki pick, jer da je bilo kako su zamislili i da su došli do 35-40 pobjeda s Okaforom, Neneom i Arizom, ne bi imali šansu ispraviti kiks s Veselyem na idućem draftu. Oni samo moraju dati otkaz Grunfeldu i odraditi Thunderovski rebuilding iduće godine (dobit nešto za Okafora i Arizu te pokušat nekome uvalit Nenea) kako bi 2014. konačno mogli krenuti u pravom smjeru s Wallom na maxu, tri lutrijska picka oko njega i hrpom mladih role playera.

  23. Pozdrav! Pratim ovaj blog od trećeg-četvrtog mjeseca ove godine i mogu ti reći da radiš sjajan posao, čitanje renkinga krajem svakog tjedna mi je postao pravi ritual.

    Htio sam podijeliti ono što mi je prijatelj nedavno zamijetio – po njemu Knicksi (iako ih, kao ni ja, ne voli previše) imaju roster dosta sličan šampionskom sastavu Dallasa. Možda nisu potpune jednakosti, ali osim dva ista igrača (stariji Kidd i stariji Chandler) mogu se koliko god možda perverzne, povući i paralele Dirk-Carmelo, Brewer-Marion, možda i Shumpert-Stevenson, Terry-Smith, Barea-Felton, čak i Peđa-Novak.

    Bilo bi zanimljivo vidjeti kakvi bi bili IOR i ovi power rankingsi za tu sezonu, tj. da li guraju Dallas uopće među favorite. Ne kažem da računaš jer je to vjerojatno ogroman i posve sigurno nepotreban proces, ali volio bi tvoju procjenu ako imaš vremena.

  24. Sličnosti između Dallasa i Knicksa su prevelike da bi u pitanju bio slučaj i očito je kako Knicki pokušavaju ponoviti formulu Mavsa. Bitna razlika je da Dallas nije ovoliko forsirao tricu tijekom sezone (bili su tek 8.) i da su tek u playoffu nabasali na formulu koja ih je lansirala u rang izazivača, a ta je ispaliti 25 trica po tekmi uz stalne ulaze u reket. Doduše, Knicksi su to digli na još veću razinu jer ovo što oni rade nije nikad viđeno u NBA (u Europi je to nažalost postalo zaštitnim znakom).

    Ne bi bilo problem izračunati ni IOR ni 4faktora Dallasa, podatci su tu, ali nažalost nema se vremena. Međutim, čak i ovako iz prve, stvar je jasna, a više puta sam je i isticao u postovima – Dallas je statistički jedan od naj-neizglednijih šampiona u povijesti jer je samo nekoliko momčadi uspjelo regularnu sezonu završiti izvan top 5 po napadu ili obrani i osvojiti naslov.

    Za Knickse je trenutno problem što im obrana pliva – gori su od Miamia po protivničkom postotku šuta. Dallas je pak bio top 10 u obje kategorije, a obrambeno ih je iznad prosjeka izdiglo često korištenje zone (uz sjajne defenzivce poput Kidda, Mariona i Chandlera). Knicksi zonu koriste minimalno, ali nije problem samo stilski – reket im je previše otvoren i protivnicima daju previše laganih koševa.

    Dakle, tu je trenutno najveća razlika – uspiju li Knicksi dići obranu na potrebnu razinu (a potencijal postoji), postoje šanse, ma koliko malene bile, da im se ponovi scenarij Dallasa i da šutem otiđu do kraja.

    Potencijal da obrana bude bolja postoji i zasniva se prije svega na nečemu što Dallas nije imao, a to je presing i tranzicija. Obje momčadi igraju sporo i kontrolirano, dijele loptu i čekaju pravu situaciju za šut, ali Dallas nije imao ovako izuzetan omjer dodatnih napada zbog kontrole lopte. Knicksi ne samo da sjajno kradu loptu (i bit će još bolji povratkom Shumperta) već je i ne gube i to je ono na čemu zasnivaju najveći dio obrane i dobar dio napada.

    Samo, Pacersi su najbolji primjer što se događa momčadima koje svoju igru zasnivaju na sekundarnim faktorima. Postotak šuta iz igre u napadu i obrani su ključni, a Knicksi su u ovome drugome podbacili i zato nisu rangirani sukladno rezultatima. Iako su obrambeno sjajni i u skoku i kontroli lopte, kad ti protivnik efektivno zabija preko 50% iz igre, nisi šampionski materijal.

  25. @ tommy ovo da Knicksi imaju roster sličan onom šampionskom dallasovom dosta se potencira na raznim forumima NY Knicksa. Usporedbe po pozicijama su slične kao kod tebe…i zaključak je isti: nadaju se da bi Knicksi mogli ponoviti uspjeh Dallasa.

    Kao što ti je Gee objasnio, ekipe čak i nisu toliko slične kao što se možda čini na prvi pogled. Ali zanemarimo čak i tu činjenicu i recimo da postoji određena sličnost. I tu imamo problem, dobili smo ekipu koja je posložena slično kao jedan od “najneizglednijih” prvaka u povijesti…ili da prebacimo to u neki drugi sport kao npr. nogomet. Složiš ekipu koja ima igrače slične kao Grčka 2004. i smatraš da si zbog toga favorit za osvajanje naslova prvaka Europe…

    Za razliku od vas dvojice ja jesam navijač Knicksa…i isto krajem tjedna jedva čekam renkingse. Svaki put se nadam da ću vidjeti Knickse negdje pri samom vrhu, ali oni tamo nisu. Zašto? Iz jednostavnog razloga…brojke kažu da se oni tamo ne bi ni trebali nalaziti. I koliko god bi volio da nisam u pravu…znam da ovo nije ekipa koju će postati “šampionska”…

  26. E kad naletim na ovakve čitatelje onda mi bude žao što ne mogu pisat češće 🙂

    Xavier, svaka čast, super analogija s Grčkom. A šta se rangiranja Knicksa tiče, pa zar nisu bili prva dva tjedna broj 1, pa zatim broj 2, da bi tek zadnja dva tjedna pali na 7, odnosno 8 mjesto? Razlog je standardan – više podataka daje jasniju sliku i smanjuje mogućnost pogreške u sistemu.

    Samo, ono što je zanimljivo u svemu – njihov pad nije vezan uz napad gdje se i dalje drže na suludim postotcima, već uz obranu gdje su iz tjedna u tjedan sve slabiji. Čovjeku dakle ne ostane ništa drugo nego da se pita što će se dogoditi kada se trica spusti s 40%.

  27. Gee, u pravu si. Knicksi su bili broj 1 i 2 u prvim tjednima, a kasnije su pali (sukladno padu svoje obrane). Brojke su jasne i smještaju ih tamo gdje im je i mjesto. I nije riječ samo o brojkama…takav je i dojam. Ne mogu reći da sam pogledao sve utakmice Knicksa ove sezone, čak ni većinu. Ali ono što sam gledao samo potvrđuje ovo što si napisao…obrana više nije ona iz prvih utakmica, postotak šuta protivnika je prevelik i što je posebno zabrinjavajuće jako slabo brane reket. Istina imaju Chandlera, ali koliko god je Melo nezgodan mismatch u napadu toliko ne može zatvoriti reket kako bi prava “četvorka” trebala. I kad tome dodamo da Chandler nije skakač kakav bi se za centra takve visine i reputacije očekivalo da bude problemi samo rastu. A povratak Amarea i pokušaj njegovog ukomponiranja u ekipu neću sada ni spominjati…

    Uglavnom, poanta je bila da svaki put jedva čekam kraj tjedna i nadam se da ću opet vidjeti Knickse u samom vrhu. Ali tvoje brojke se na žalost slažu sa mojim dojmom, a to je da su Knicksi u padu…

  28. Gee, misliš li da Atlanta ima šanse dovesti Paula ovo ljeto? Trejdati Smitha za par pickova ili par igrača zadatka tijekom sezone, pustiti Teague-a neka ode ili čak ga poslat zauzvrat Clippersima.Slijedeće sezone su im plaće 18 milja,kad potpisu Morrowa,Korvera,Zazu… trebalo bi im ostati oko 30 milja, dodaju li Paula za max,što je oko 20 znači da imaju 10 milja prostora za potpisati nekog tko će im rješiti pitanje swingmana, ili centra,tako da mogu Horforda povući na PF.
    I drugo, recimo da se Eric Gordon vrati početkom siječnja, i da do tad Hornetsi odigraju 30 utakmica,misliš li da u te slijedeće 52 utakmice mogu ostvariti pozitivan omjer, recimo 27-25, koji bi tvorio ukupni 35-47 recimo?

  29. Ne znam zašto bi Paul napuštao Blakea i Clipperse sad kad su na najboljem putu da postanu contenderi. Osim ako Sterling odbije dati mu max, ali čak ni on nije toliko blesav.

    Nešto malo veće šanse Hawksi će imat za dovesti Dwighta, ne toliko zato što se radi o njegovom rodnom gradu, već zato što bi Lakersi mogli ostavit opasne ožiljke na nježnoj Dwightovoj duši, pa možda shvati da je lagodni život na jugoistoku bolji od svjetla reflektora i pokušaja ugađanja Kobeu.

    Šta se Hornetsa tiče, uz spremne Gordona i Davisa mogli bi ostvariti 50-50 nakon Nove prvenstveno zato što imaju puno lakši raspored. Do sada su igrali uvjerljivo najteži raspored u ligi, samo tri tekme protiv ekipa ispod 50% učinka, tako da ih čeka puno utakmica koje mogu dobiti. Pod uvjetom da su kompletni, jasno, jer su toliko očajni na vanjskim pozicijama da nemaju previše prostora za greške.

  30. Istina što kažeš za Hornetse, mislim igrali su 3 puta protiv Oklahome i nekoliko tekmi protiv LAL,LAC,SAS,NYK…bez Gordona i bez Davisa. Inače sam njihov navijač tako da se nadam da će se Gordon vratiti brzo jer gledati Masona i Riversa kako gađaju 30 % je jako stresno.Mislim izgubiti dobivenu utakmicu protiv Washingtona je pokazatelj da nešto ne valja ili imaš ogromne probleme s ozljedama.
    A što se tiče Paula mislio sam da bi ga možda mogao zanimati prelazak u jaku ekipu na istoku,koji je ipak slabiji i imaju lakši raspored,te u momčad punu tricaša kojima bi bacao povratne nakon udvajanja


Leave a comment

No trackbacks yet.