ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

28Dec/1214

THE RANKINGS – WEEK 8.

S dva mjeseca sezone iza nas, možda još ne znamo tko je for real, a tko nije (Knicksi i Warriorsi i dalje održavaju visoki nivo igre, a novo ugodno iznenađenje su Rocketsi koji iz tjedna u tjedan dižu razinu igre u napadu), ali postaje jasno da bodovi na ovim rankingsima stvaraju zanimljivu podjelu. Iako su bodovi trebali isključivo služiti zato da naglase razliku između određenih momčadi koje rangiranje samo po sebi ne može, izgleda da ocrtavaju i određene klase. Tako da iznad 5000 bodova imamo očite izazivače, između 5000 i 4000 smjestile su se rasne playoff momčadi, između 4000 i 3000 gužvaju se limitirane playoff momčadi, a ispod 3000 nalazi se lutrijska ekipa. I, naravno, ispod 2000 bodova imamo Bobcatse.

1. CLIPPERS (5710 bodova)

Najbolja klupa u ligi. Izuzetna dubina rotacije (7 igrača s 9 ili više poena). Dovoljno raznovrsnosti za suprotstaviti se svima na Zapadu (imaju snagu za Memphis i Lakerse, atleticizam za Thunder, IQ za Spurse). Matt Barnes šutira kao nikada u karijeri. Crawfordov dribling. I ono najvažnije - ostanu li top 5 u obrani i napadu, imaju 90% šansi da sezonu završe s 60 ili više pobjeda i prednošću domaćeg parketa tijekom cijelog playoffa. Također, imaju 60% šanse da doguraju barem da Finala konferencije, a 33% da osvoje naslov. Naravno da matchup i forma igraju ključnu ulogu u playoffu, ali nije zgorega imati i brojke na svojoj strani.

2. SPURS (5415 bodova)

Kawhi is back, taman kada je Timmyu dobro došao mali predah.

3. THUNDER (5200 bodova)

Poraz protiv Heata još jednom ukazao na slabost s Perkinsom na parketu. I naglasio problem zvan Scott Brooks, pored kojega se odjednom i Vinnie Del Negro čini Einsteinom. Heat ih je zaskočio odmah na početku, napravili su razliku dok je Perk bio na parketu, a onda su i utakmicu priveli kraju na isti način. Thunderu nije pomogla ni suluda prednost s linije – ako nisu dobilu utakmicu u kojoj su imali 20 slobodnih bacanja viška, kad će dobiti? Aha, znam odgovor – kada Perk bude igrao 20 minuta manje. Njegov nepotrebni izlazak iz reketa i ostavljanje Bosha samog pod košem već je postalo dijelom urbane legende i novim kamenom oko vrata mlade momčadi.

4. HEAT (5145 bodova)

Samopouzdanje se osjeti na šutu koji je i dalje broj 1, ali ključ za konstantni uspon je prije svega obrana koja više nema veze s onim što su prezentirali u prvih nekoliko tjedana. Chalmers opet nalikuje na NBA igrača, a James je smanjio razliku s Durantom za MVP-a.

5. NUGGETS (4620 bodova)

Statistički, Nuggetsi su već sada posebna momčad. Pred njima je sada puno laganiji raspored koji će im omogućiti da to dokažu i u stvarnosti. Ono što ovogodišnji Karlov uradak ima, a što prijašnji nisu, prvenstveno je puno bolja obrana - Nuggetsi su u sredini lige po postotku protivničkog šuta iz igre. Uspiju li zadržati ovaj balans kvalitetnog napada (iz utakmice u utakmicu sve su bolji) i solidne obrane, bit će tvrd orah u playoffu.

6. HAWKS (4595 bodova)

Drew je u zadnjim utakmicama počeo jahati najbolju petorku od starta utakmice, gurnuvši Williamsa među startere. Teague, Lou, Korver, Smith i Horford ionako su bili ključni u završnicama, sada su i na početku, a odustajanje od prilagodbi obrani s Stevensonom i Pachuliom jasno govori kako Hawksi žele popraviti skromni napadački učinak, makar i po cijenu gubitka fleksibilne klupe.

7. GRIZZLIES (4540 bodova)

Gdje je nestala šuterska iskra? Nije ni bitno, čak i ako opet preskoče prijelazni rok, bit će ih gušt gledati u playoffu kako idu glavom kroz zid. Ovaj put se nadam da će barem biti svjesni da će ta glava morati biti Gasol.

8. KNICKS (4395 bodova)

Melo je fantastičan strijelac, koji je danas bolji nego ikada iz jednog razloga - jer je sve one duge dvice zamijenio tricama. Ali, ekipa oko njega lagano posustaje – Kidd više ne igra kao all-star i to se vidi na svim brojkama Knicksa, a bit će zanimljivo vidjeti i kako će zaigrati bez Feltona (Shumpertov povratak je još pod upitnikom, ali on bi dobro došao u ovim trenucima uz Kidda). I ne nasjedajte na priče o Melu kao MVP-u - čovjek igra kao uvijek, a tu jedinu promjenu koja mu je podigla učinak - zamjenu dugih dvica tricama - u sjenu bacaju nikada gore brojke u obrani, asistima i skokovima. Obzirom da dobar dio minuta igra kao drugi visoki, slabije skakačke i obrambene sezone od prosjeka su popriličan problem, vidljiv i na defenzivnim rezultatima Knicksa koji su se već ustalili u 10 najgorih obrana lige. Drugim riječima, ako je ovogodišnji Melo MVP, onda je to trebao biti i 2009. Samo, tada to nikome ne bi palo na pamet predložiti jer je igrao za Denver, a ne New York.

9. WARRIORS (4335 bodova)

David Lee i Steph Curry na all-star utakmici?

10. LAKERS (4265 bodova)

S Nashom za komandama ovo već izgleda kao košarka. Međutim, iako su na putu da ostvare potencijale u napadu, obrambene frustracije ostaju. A to znači da većina tereta pada na D'Antonia, Kupchaka i Dwighta. Mike mora pronaći balans, Kupchak mora pojačati vanjsku liniju, a Dwight mora biti Dwight jer ovo što sada pokazuje nije dovoljno. Protiv Knicksa smo imali mogućnosti vidjeti u bljeskovima što bi to značilo kad bi on bio u top formi – način na koji je zatvorio Chandlera i reket bio je vanserijski. Međutim, za igrati na onoj razini treba imati na raspolaganju stari atleticizam, a Dwight očito još nije u toj fazi. A dok on ne bude u toj fazi, Lakersi nisu šampionski materijal.

11. ROCKETS (4140 bodova)

Rocketsi su svojevrsni Knicksi Zapada po ovisnosti o trici, ali s jednom bitno razlikom – dok Knicki tricu nadograđuju najsporijim ritmom igre u ligi koji im omogućuje sjajnu kontrolu lopte, Rocketsi su najbrža momčad lige, old-school run and gun koji slabiju efikasnost u šutu i kontroli lopte nadoknađuje gomilom slobodnih bacanja koja iznuđuje isključivo James Harden. I slično tome kako su Knicksi prvi u ukradenim loptama i zadnji u izgubljenima, što im po utakmici daje desetak napada više od protivnika, Rocketsi su top 3 po slobodnima i zadnji po faulovima, a ta razlika daje im prednost u poenima po posjedu lopte (samo Thunder i Lakers imaju bolji omjer slobodnih i pokušaja iz igre). Odluka da reket često ostave praznim i omoguće hrpu laganih polaganja vuče na dno njihovu obranu, ali pri tome im omogućuje što brže otvaranje i stalnu tranziciju, što rezultira hrpom efikasnih koševa na drugoj strani.

Drugim riječima, razlog zbog kojega su Rocketsi u igri za playoff prvenstveno je James Harden i njegova franšizna vrijednost, a zatim i filozofija igre koja stavlja naglasak na efikasnost s trice i slobodnih nauštrb dvica. Uostalom, da se u igri Rocketsa itekako osjeti utjecaj GM-a Moreya i njegovih statističkih ideala, jasno govori činjenica da su Rocketsi drugi u ligi po broju uzetih pokušaja iz reketa (odmah nakon Denvera) i trice (nakon Knicksa), dok su predzadnji s vrha reketa i zadnji u dugim dvicama (zanimljivo, obzirom na run and gun možda bi očekivali da su izuzetni u tranziciji, ali tu su u ligaškom prosjeku, a najveća snaga im je uvjerljivo pick & roll, posebice one akcije koje završavaju Hardenovim ulazima ili šutevima).

Obrana je trenutno žrtvovana i jasno je da bez nje Houston neće biti ozbiljan protivnik u playoffu (ako u njega uđu), ali ovakva napadačka filozofija i prisustvo Hardena izuzetan su temelj za ubuduće. Nađu li još jednog visokog koji može zabiti i, što je još važnije, kreirati šuteve u postu kako bi postigli unutar-van ravnotežu na postavljene obrane, Rocketsi se mogu priključiti kremi Zapada jer su i ovoga ljeta, a i ranijih, dokazali da imaju i viziju i znanje za pronaći idealne igrače zadatka.

Stoga će ovoljetna potraga za visokim kojemu će moći dati svoj drugi maksimalni ugovor biti ključna i na tome svakako treba držati oko. A što se tiče ovogodišnjih šansi za playoff, dok god James Harden igra na ovoj razini, one postoje. Kao što smo već odavno dokazali, franšizni talent definira sposobnost da s hrpom osrednjih suigrača ostvari rezultate za ući u playoff (i bitno je napomenuti da bi šanse da uđu bile puno veće da nije konferencija jer su bolji od većine momčadi Istoka). U ovom slučaju, osim što Harden ima kvalitete za učiniti sve oko sebe boljima, u tome ga prati i stručni stožer i to je ono najvažnije.

12. BULLS (4010 bodova)

R.I.P Kirk Hinrich. Kapetan već odavno fizički nije mogao pratiti zahtjeve veće role, ali od ove sezone to više ne može ni šuterski. Kada ti ziceri ispadaju iz obruča, to je očiti znak da noge više ne slušaju. 27 minuta po večeri s igračem manje, to je nešto što si ni obrana Bullsa ne može priuštiti.

13. CELTICS (3850 bodova)

Bradley je pred vratima, a Sully i Green su sjajno odigrali protiv Netsa, međutim svi ti sitni pomaci su uzaludni – momčad od koje se očekivalo da iskoristi nedostatak klase na Istoku i da se nemetne kao glavni izazivač Heatu, igra totalno bez energije i plana. Došli smo u fazu promjene paradigme, kada im visoki igrač treba ne samo da bi digli razinu igre, već da bi uopće izborili playoff.

14. NETS (3835 bodova)

Deron je sredio još jednog! Na stranu sve, znaš da se treneru ne piše dobro kada vođa momčadi otvoreno kritizira njegov stil igre. Samo, iako Avery definitivno nije nikakav trenerski genije, a to dokazuje i spor proces uigravanja momčadi od koje smo napadački očekivali puno više (obrambeno su tamo gdje im je i mjesto, na dnu), nije on isključivi krivac za loš mjesec iza njih. Gle čuda, klupa je u zadnje vrijeme prestala biti jedna od najboljih i postala jedna od lošijih, pala je i njihova igra. Gle čuda, Deron nije superstar (iako ni to ne objašnjava alergiju Avery Johnsona prema pick & roll napadu). Gle čuda, ne mogu zaustaviti nikoga i imaju uvjerljivo najgoru rotaciju visokih za braniti pick & roll.

Sve ovo skupa dovelo je do promjena (to i nestrpljivost uprave koja sve više podsjeća na Knickse). Mogu li Deron i Johnson bolje? Pa, teoretski da, zato promjena trenera u ovako paničnom trenutku i nije katastrofalan potez. Ali, hoće li? To ne ovisi samo o novom strategu već i o tome da li su prošli faze karijere nakon kojih nema povratka. Što je nešto o čemu su trebali voditi računa GM i vlasnik kada su angažirali veterane poput Johnsona i Wallacea. Stoga, ako je ikome trebalo dati otkaz, to je onim genijima koji su započeli ovakav projekt iako im je jedan drugi klub iz New Yorka ostavio godine i godine dokaza da gomilanje istrošenih all-star igrača ne vodi ničemu.

15. WOLVES (3745 bodova)

Kevin Love - efektivni šut iz igre 39%. Ricky Rubio - 18 minuta po utakmici. Dok se ove brojke ne pretvore u 50% i 34 minute, Wolvesi će biti ti koji hvataju vlak, nikako oni koji su već u vagonu.

16. MAGIC (3555 bodova)

Vaughn je svoje odradio - momčad mu odlično brani šut, kupe sve pod svojim košem i ne fauliraju. To su odlike zrelih i rasnih obrana. Nažalost, činjenica da nemaju talenta koji može doći na liniju ili sam sebi kreirati šut, bit će prevaga i razlog zbog kojega ipak neće u playoff.

17. BUCKS (3525 bodova)

Obrana ih trenutno drži iznad vode, ali napad je potonuo na dno zbog ozljeda ključnih igrača s klupe (Dunleavy, Udrih) i Ilyasovinog očajnog ulaska u sezonu. Nađe li Skiles načina izbalansirati ogromnu potrošnju Ellisa i Jenningsa s gomilom korisnih igrača zadatka, Milwaukee bi trebao ostati u borbi za zadnje playoff mjesto na Istoku.

18. JAZZ (3500 bodova)

Nije zgorega primijetiti kako je Jazz, za razliku od lanjske sezone kada su realizatorski bili u vrhu, potonuo ispod prosjeka što se tiče postotka šuta, što im uz standardno lošu obranu nimalo ne garantira uspjeh u borbi za osmo mjesto. Također, dok su svi fokusirani na gužvu pod košem (gdje Favors i dalje dobiva puno manje minuta nego bi trebao), na vanjskim pozicijama Corbin je dao veću minutažu Foyeu, Tinsleyu i Watsonu nego Haywardu i Burksu (koji je konačno počeo dobivati minute).

18. PACERS (3500 bodova)

Iako se playoff na Istoku bez Pacersa i dalje čini nezamisliv, kada se jedina momčad napadački gora od vas odaziva na ime Wizards, onda je jasno kako sistem s razlogom ne gleda s optimizmom na vašu prezentaciju košarke. Bitno za napomenuti - Pacersi su dobili ogroman broj negativnih bodova zbog najlakšeg rasporeda u ligi (vjerovali ili ne, 14 njihovih pobjeda ostvareno je protiv lutrijskih momčadi, a samo dvije su kvalitetne - protiv Bullsa i Lakersa).

20. SIXERS (3240 bodova)

Nastavlja se preživljavanje bez Bynuma, ali i Iguodale, čiji odlazak se itekako osjeti na obrani - lani su sa sličnom rotacijom ovisnom o skok-šutu bili 3. u defenzivi, ove su tek 18.

21. PISTONS (3175 bodova)

Greg Monroe ima poprilično lošu godinu kao realizator i skakač, ali povećanu kvotu lopti i odgovornost barem koristi da se nametne kao jedan od najboljih asistenata s visokog posta. Lani je više bio garbage man, sada je više The Man, a to će donijeti ploda. Ali, ne ove godine.

22. RAPTORS (2990 bodova)

Rezultatski minus je prevelik i očito je kako playoff ostaje pusti san, stoga će biti zanimljivo pratiti koji smjer će odabrati Raptorsi i posebice što će napraviti tijekom prijelaznog roka. Ne zaboravite da Colangelu ističe ugovor i da će teško dobiti novi nakon fijaska s Bargnaniem - ima li smisla dopustiti nekome koga sutra neće biti u blizini da kroji budućnost franšize? Obzirom da im je pick završio u Oklahomi, nije isključena ni rasprodaja veterana i žešće tankiranje kako bi ga zadržali (ima top 3 zaštitu).

23. SUNS (2985 bodova)

Jared Dudley i Marcin Gortat zaslužuju kraj sezone dočekati u svlačionicama playoff momčadi.

24. BLAZERS (2965 bodova)

Ovako nisko usprkos omjeru 14-13? Zar ne bi trebali biti bliže Wolvesima i Jazzu? Ne. Iz dva razloga. Prvi je što i dalje imaju lutrijsku obranu (bolje postotke šuta protivnicima dopuštaju samo Catsi, Cavsi, Sunsi i Hornetsi). Drugi je taj što su u zadnjih 11 utakmica tijekom kojih su ostvarili score 8-3 pobjeđivali Cavse, Catse, Raptorse, Sunse, Kingse i Hornetse. Jedine dvije kvalitetne pobjede ostvarili su protiv Spursa i Nuggetsa na domaćem parketu nakon što su imali 3 dana odmora u slučaju Nuggetsa (koji su protiv njih igrali treću utakmicu u 5 dana), odnosno čak 4 u slučaju Spursa (koji su u Portlandu igrali treću utakmicu u 4 dana). A o važnosti rasporeda dovoljno će reći iduća dva mjeseca kada ih čeka jedan od najtežih u ligi i tijekom kojega će se na duže vrijeme oprostiti od pozitivnog omjera.

25. MAVS (2955 bodova)

Čak ni Dirkov povratak ne obećava. Mavsi su tijekom cijele sezone šuterski solidni i tu nemaju previše prostora za napredak. Carlisle je opet napravio posao i složio je napad koji može zabiti i obranu koja ne dopušta lake šuteve. Ali, u svemu drugome Mavsi su lutrijska momčad. Nemaju kontrolu lopte, u skoku su najgori u ligi, a uz sve i fauliraju previše. Jasno je da najveću odgovornost za ovakav razvoj situacije snosi loša rotacija pod košem. Teoretski, Dirk bi trebao pomoći samo uzimanjem minuta Brandu ili Marionu koji su bezuspješno odradili većinu minuta na četvorci, ali ni njegovo prisustvo ne može od Kamana napraviti korisnog obrambenog igrača. Iako, može omogućiti Brandu više minuta u sredini - vraćanje Mariona na bok i Branda na centra uz Dirka kao četvorku jedina je karta na koju Carlisle još može zaigrati ne bi li probudio momčad. Ne uspiju li, najpametnije bi bilo početi misliti na budućnost i draft.

26. KINGS (2695 bodova)

Nakon što je svojedobno Westphal doslovno pred upravu postavio ultimatum "ili ja ili Cousins", u sličnoj situaciji našao se i njegov nasljednik na klupi Kingsa. Već smo više puta isticali kako nas povijest uči da ovakav problematičan tip igrača po defaultu zrelost dosegne tek za trajanja drugog ili trećeg ugovora, dakle daleko od franšize koja ga je birala na draftu. Međutim, Cousins je u trenutno jedina vrijednost za koju se ova franšiza može uhvatiti i jasno je kako nikakvi potezi vezani uz njega ne mogu promijeniti kurs kojim su krenuli Kingsi (ako se konstantno koprcanje na dnu može nazvati kretanjem). NBA si ne može dozvoliti ovako disfunkcionalnu franšizu i pravo je čudo da Stern odlazi u mirovinu s ovakvim neriješenim problemom. Kingsi trebaju nove vlasnike i trebaju ih jučer.

27. HORNETS (2570 bodova)

Gordon se konačno vraća, a s njim se vraća i nada da bi mogli isplivati s dna - Gordon je talent koji može preporoditi momčad na sličan način na koji to trenutno radi Curry u Warriorsima.

28. WIZARDS (2235 bodova)

Situacija s Wallom još nije dobila definirani rasplet (spominje se kraj siječnja), a to nikako nije dobro za klub koji trenutno kao startnog playa koristi čovjeka kojega su otpisali tijekom ljetnog kampa kao četvrtu opciju na jedinici.

29. CAVS (2125 bodova)

Irving je spojio niz dobrih utakmica, a još više raduje što se korisnim pokazao i Zeller. Za romantike je dobra vijest da se kao dio uže rotacije ukazao i Luke Walton.

30. CATS (1785 bodova)

Koliko god to bilo blesavo reći za najgoru momčad lige, Bobcatsi s Dunlapom rade dobar posao i njihovo ovogodišnje izdanje je duplo bolje od lanjskoga. Ok, čovjek je vrlo brzo naučio da NCAA stil obrane s puno presinga baš i nema smisla u NBA, ali, obzirom na talent koji ima na raspolaganju, ne može se osporiti da je do sada izvukao maksimum iz ovoga rostera.

Posted by Gee_Spot

Comments (14) Trackbacks (0)
  1. Jedini čovjek koji odrađuje pošteno ugovor u Netsima je Wallace. Čuva najbolje protivničke igrače i redovno zabija preko 10 poena, meni ga je milina gledat kako se bori. Ostatak ekipe su im obični jebivjetri izuzev Lopeza.
    Wolvse sam pogledao tri puta od kada se vratio Love i svaki put su izgledali bolje bez njega na parketu.
    @Gee, kakve su šanse Rocketsa da se dokopaju Cousinsa, Grizzliesa da pronađu čovjeka koji može pogodit koš sa 6 metara i Magica da uhvate doigravanje koliko god to smiješno zvučalo?

  2. Za ovo prvo šanse su velike jer Rocketsi imaju dovoljno opcija za složiti dobar paket (iako vjerujem da bi radije igrača u naponu snage nego nekoga s nedefiniranim razvojnim putem), za ovo drugo sve ovisi o tome koliko će tržište biti izdašno (ruku na srce, Grizzliesi nemaju što ponuditi osim ako se ne žele odreći nekoga iz jezgre), a za ovo treće su minimalne (iako je Istok slabašan, Magic ima premalo individualnog talenta u napadu da može računati na konstantan priliv koševa u svim fazama utakmice).

  3. Nemam primjedbe na poredak ovaj tjedan ali zašto lagati i izmišljati da ima najgore brojke u skokovima kada se sa dva klika na statistiku vidi da je prve 4 sezone imao gore brojke u skokovima znam da ga patološki mrzite ali nemojte lagati ovaj napaćeni narod

  4. ha ha ha, zakon 🙂

    Je, ispričavam se napaćenom narodu, trebalo je detaljnije pisati, ali poanta je jasna, zar ne? I ne mrzim ga uopće, prolistaj malo arhivu, Mela sam 2009. stavio u prvu petorku lige kad ga je 99% ljudi smatralo najobičnijim revolverašem.

    Tip je genijalan strijelac, ali nije MVP, to je sve.

  5. Isprika prihvaćena, apsolutno dok god ne digne brojke asista pod jedan ali iza dva-tri skoka gore statistiku on je samo najbolji off igrac lige ali mvp nije!

  6. Nije samo u asistima stvar. Po meni, jednostavno se čovjek rodio u krivo vrijeme. Sve i da digne prosijek asista na 5, ne može biti mvp pokraj Jamesa. Prosto kao pasulj, što bi se reklo u komšiluku. Melo je napadački najbolji igrač lige, uz Duranta, Kobe je ostario, izgubio ulaz, tako da su mi Melo i Durant najbolji napadači lige, ali u svemu ostalome je James bolji igrač…
    Bolje igra obranu od Mela, triput je svestraniji, može čuvati 90 posto igrača u ligi, DEVEDESET POSTO! To se ja mislim nikad u povijesti nije dogodilo.

    Ima bolji pregled igre, čak ponajbolji pregled igre u ligi. O asistima nema smisla pričati.

    Bolje zatvara reket u skoku, bolji je skakač, bolji je ofenzivni skakač, bolji je kradljivac lopti, bolji je bloker, ima duplo veći košarkaški IQ (da su ga nekim čudom Spursi trejdali, mislim da bi uzeli 7-8 naslova u 10 godina)..

    Ima bolji postotak šuta, sad će netko napisati da James samo zakucava, ali James gotovo svaki floater zabije, iz kuta sa poludistance zabija sa fenomenalnim postotkom, barem kad ja gledam Heat, ne znam može li se negdje provjeriti sa kolikim postotkom šutira jumpere sa lijeve, odnosno desne strane. Trice puca 0,2 posto slabije od Mela, a Melo važi za top šutera lige.

    Meni je jasno da statsi ne pokazuju sve, evo Durant ima dosta slične statse kao James, mislim na glavnih 5-6 kategorija, pa ga je James zadnjih 5 utakmica školovao, ali puno toga otkrivaju.

  7. potpisali*

  8. Melo uzima tocno duplo vise trica od jamesa i james nije dobar sa perimetra a pogotovo sa trice ko melo. Melo je klasicni suter i to najbolji u ligi i tu dileme nema ali ukupno su i durant i lebron bolji igraci s tim da je lebron bolji od duranta. Tu vise nema rasprave

  9. znalac, istina je to što ti govoriš, ali moraš priznati da je jamesov pomak u šutu više nego vidljiv. evo durant je opalio 20-ak trica više od jamesa a ima isti postotak za tricu, to puno govori. nisam ja ni rekao da je james bolji od mela sa perimetra, pa nisam toliko lud, ali da je pomak vidljiv, mislim da jest. nisam neki statistics stručnjak kao gee, ali onako odokativno mislim da se james ove sezone popravio šuterski sa perimetra i trice.

  10. @ Znalac kažeš Melo je najbolji šuter u ligi. A što ga čini najboljim? Postotak šuta za 3? A što onda sa Mayom, Martinom, Curryjem, Kiddom, Novakom…svi oni imaju bolji postotak za 3 od njega (a uzeo sam samo one koji zabijaju više od 2 trice po utakmici). Ako misliš na ukupan FG% opet imamo Duranta, Wadea, Parkera i Ronda na više od 50% (znači govorim o pozicijama 1-3, bez 4 i 5). I toliko osporavani Kobe je na 47,8% (usprkos tome što je smanjio broj ulazaka pod koš, a povećao broj šuteva iz vana)…

    Nitko Melu ne može osporiti da je sjajan napadač i odličan šuter. Isto tako, ima veoma dobru post igru, brzinu i okretnost…ali ima i dosta mana. Kao napadač nalazi se u samom vrhu lige, ali ipak ima boljih od njega (Durant, Kobe). Ako ga gledamo kao kompletnog igrača (dakle i obrana i napad) tu nastaje problem. I prije, kad je igrao “3”, nije bio dobar obrambeni igrač. Sada uglavnom igra “4”. Asistentske brojke su mu mizerne, skokova jednostavno nema dovoljno, ne može zatvoriti reket (bez obzira što uz sebe ima Chandlera koji bi mu to trebao maksimalno olakšati)…što samo pokazuje da nema dovoljnu svestranost i to ga još više udaljava od samog vrha lige…

    Da se razumijemo Melo mi je veoma drag igrač (tim više što igra u Knicksima), ali činjenica je da u ligi ima boljih. James, Durant, Paul, Kobe, Wade…sve su to igrači koje bi bez razmišljanja uzeo u ekipu prije njega. Međutim, Melo je najbolje što NY trenutno ima (napokon imaju legitimnog superstara nakon dugo vremena) i Knicksi će stići samo tamo gdje ih on odvede…

  11. @ Xavier

    Ovako krenimo redom, ja sam rekao da je Carmelo Kyam Anthony, rođen 29. svibnja 1984. godine najbolji offensive igrač lige. Točka. Ne najbolji igrač, ne MVP, nego najbolji offensive ( hrv. napadač ) lige. Da li je to šut za 3? Za 2? Koliko na lijevoj strani zabije? Koliko na desnoj? Da ne bi naprezali naše mozgiće statističari su napravili kategoriju koja se zove offensive rating. Ta kategorija nam kaže tko je to najbolji offensive igrač lige. Imate tu sa strane link na blogu NBA Advanced stats. Evo rezultata na temelju kojih sam još u komentarima iznad rekao da je Melo, po stoti put, najbolji OFFENSIVE igrač lige.

    1. Carmelo Anthony—— 112.2 off rtg
    2. LeBron i Durant ——–111.7 off rtg
    3. Wade———————-111.1 off rtg
    4. Chris Paul—————-111 off rtg
    …… Kobe Bryant——- 109.2 off rtg

    Nema tu Lebron ovo, Durant ovo, Wade ovo ali Kobe ovo, meni je ovaj bolji, nego kako je jedan veliki igrač, Amare Stoudemire izjavio: ” Men lie, women lie, numbers dont” .

    Nemojte da opet moram svoje prstiće mučiti pa pisati odgovore ovdje je sve jasno, kao i što je jasno da su i LeBron i Durant ukupno bolji i kompletniji od Mela. Pa-pa

  12. Istina, Melo je najbolji offensive igrač lige. Nema najbolji šut, najbolji ulaz, najbolju leđnu tehniku, itd, ali sveukupno je najbolji napadački superstar. I ima mislim najbolje clutch postotke u ligi, odkad je došao u ligu, drugi je Paul ili Dirk, nisam sad siguran 100 posto.
    Naravno da bi svi prije gradili ekipu oko Jamesa, paula i Duranta, ali to je u ovoj priči nebitno.

  13. dal nekog zanima SuperKosarka ? imam od 6 broja pa do zadnjeg izdanog

  14. Ma meni melo super I sve al bolji (pa I samo napadacki??) Od LBJ I KD (pa I CP3)???

    Kad vec citiramo… There are 3 types of lies: lies, damn lies and statistics.


Leave a comment

No trackbacks yet.