ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

7Mar/1312

NCAA TOP 16 – MARCH EDITION

Ludilo kreće. U idućih desetak dana dobit ćemo pobjednike svih konferencija koji će zaslužiti direktan plasman na završni turnir, a, doslovno trenutak nakon što završi zadnji konferencijski turnir, mudre sijede glave NCAA košarke zatvorit će se u ratnu sobu, okruženi viskijem, cigarama i mladićima u togama, kako bi popunili ostatak bracketa uz pomoć samo njima razumljivog principa.

Tjedan nakon što saznamo bracket bit će ispunjen prognozama i najavama NCAA turnira, a do tada treba odraditi zadnji ovogodišnji top 16. Dakle, slijedi popis momčadi koje imaju najveće šanse odraditi posao u turniru, a sve bazirano na obrambenoj i napadačkoj učinkovitosti u 4 faktora, odnosno težini rasporeda. Iznenađanja će biti i tijekom idućih desetak dana – uostalom, ne zaboravimo da Kentucky lani nije osvojio turnir vlastite konferencije (poraz od Vanderbilta) iako su u njega ušli s 16-0 iz regularne sezone – a nema sumnje kako će ih biti i u turniru, stoga je jedino ispravno rješenje u ovakvom potpuno nasumičnom kontekstu fokusirati se na izvedbu tijekom dužeg vremenskog perioda.

Na vrhu opet imamo malih promjena. Iako su Hoosiersi izgubili 2 od zadnje 3 utakmice (od čega posebice boli blijeda izvedba prije par dana protiv Ohio Statea), i scoreom i izvedbom i dalje su rasna Final Four momčad. Takav status zadržala je i Florida koja s kombinacijom četvrtog napada i druge obrane izbija na sam vrh i po prvi put ove sezone preskače Indianu. Međutim, ključna promjena je ispadanje Michigana i Syracuse koje u top 4 mijenjaju povratnik Louisville i po prvi put Gonzaga (koja je napravila korak naprijed iz top 8 u top 4).

Elite Eight uz spomenute Michigan i Syracuse čine opet probuđeni Kansas i Duke (da sezona traje još par tjedana zasigurno bi upali u Final Four), što znači da je iz top 8 ispao toplo-hladni Pittsburgh kojemu društvo u Sweet Sixteen čine Michigan State, Miami, Wisconsin, Ohio State, Oklahoma State i dvije pridošlice, Georgetown i VCU, koji je nakon dva mjeseca koketiranja konačno postao dio top 16.

Za razliku od prošlog mjeseca kada smo imali čak 4 izmjene u top 16, ovaj put su nas napustila samo 2 imena – Arizona koja je u zadnjih desetak dana izgubila još dvije utakmice čime je potvrdila svoju prosječnost (bore se za vrh u opet slabašnoj Pac 12 konferenciji) i Kentucky. Nakon gubitka Noela imaju solidan 3-2 score uz gadan raspored čime su zadržali status druge momčadi u konferenciji nakon Gatorsa, ali igra u obrani im se primjetno srozala što ih je koštalo prošli mjesec izborenog top 16 statusa.

FINAL FOUR

FLORIDA

Iako podatak o top 5 obrani i napadu stvarno zvuči zastrašujuće i stavlja Gatorse u ulogu prvog favorita za osvajanje naslova NCAA prvaka, treba biti realan – njihov SEC ove godine baš i nije reprezentativna konferencija, a koliko god prilagođavali snagu rasporeda, nikada ne možete znati koliko se jedan kontekst razlikuje od drugoga. Florida iz prvog dijela sezone tako ima poraze od Arizone i Kansas Statea, a u konferenciji imaju 3 poraza na gostovanju od solidnih momčadi poput Arkansasa, Tennesseea i Missouria (s tim da samo ovi potonji imaju sigurnu pozivnicu za turnir).

Dakle, očito je da usprkos brojkama nemaju razinu talenta na koju se mogu osloniti u trenutcima kada sistem ne funkcionira savršeno, što u njihovom slučaju znači kada napad ne može zabiti dovoljno – čak su i u porazima obranu igrali na visokoj razini. To znači da postoje itekakve šanse da nalete na minu u ranijim fazama turnira, čime samo još jednom možemo zaključiti kako će ovo biti jedan od zabavnijih bracketa zadnjih godina, kako za ispunjavanje, tako i za gledanje.

Za dva dana gostuju kod Kentuckya gdje bi pobjedom mogli potvrditi suverenost nad konferencijom, a time se i još jednom istaknuti kao Final Four materijal. Za momčad je pak najvažnije da je rotacija kompletna i da uz sjajnu petorku imaju i solidnu podršku klupe – uz snažnog skakača Willa Yeguetea (rotira se s Youngom i Murphyem) i tricaša Michaela Fraziera (mijenja sve tri vanjske pozicije), formu s početka sezone je konačno uhvatio i dežurni stoper na perimetru Casey Prather (propustio siječanj, lagano se vraćao u veljači) čija dužina i brzina se sjajno uklapaju u stil igre Gatorsa i koji odlično dođe treneru Donovanu da malo razbije revolveraški combo dvojac na boku Rosario-Boynton (a kojega mora trpiti jer se radi o dva najbolja kreatora na rosteru).

INDIANA

Spomenuli smo dva nedavna poraza protiv solidne Minnesote i inspiriranog Ohio Statea (koji je konačno uspio dobiti jednu momčad iz gornjeg doma i to na gostovanju) – koliko god se radilo o čudnim rezultatima, oni ne umanjuju kvalitetu napada Indiane (koji je i dalje uvjerljivo najefikasniji u NCAA košarci i to u daleko najtežoj konferenciji koja daje čak 5 momčadi u naših top16). Obrana je usprkos Oladipovim stoperskim kvalitetama na boku i dalje propusna, ali, kada Hoosierse sluša šut, malo je momčadi trenutno u NCAA koje ih mogu pratiti.

Uostalom, odlična prilika da se iskupe stiže već za tri dana – idu u goste Michiganu koji ima sličan stil igre (sjajan napad, tanka obrana), ali ni približno kvalitetnog visokog poput Zellera ili bočnog stopera poput Oladipa. Ovo je matchup koji im odgovora i koji bi morali dobiti bez obzira na šutersku kvalitetu Michigana – još jedan poraz u ovako kratkom periodu mogao bi ih ozbiljno uzdrmati pred završnicu sezone i turnire u kojima su hladna glava i vruća ruka najvažniji.

LOUISVILLE

S Diengom u postavi obrana se toliko stabilizirala da su učinkom prestigli Gatorse, plus su iskoristili nešto lakši raspored da nakon tri poraza krajem siječnja opet ožive napad. Što u njihovom slučaju ne znači previše, ali barem Russ Smith ne puca 20% iz igre. Big East se na kraju krajeva pokazao kao konferencija u kojoj obrana igra ključnu riječ, što potvrđuje i uspon limitiranih momčadi poput Georgetowna i Marquettea, stoga projicirati neki veći uspjeh za Louisville nije zahvalno. Konferenciju u kojoj je dovoljno ubaciti 55 za pobjedu svakako mogu osvojiti, ali, ne dobiju li ulogu prvog ili drugog nositelja i nalete li na napade poput Indiane, Dukea i Michigana u ranijem dijelu bracketa, teško će vidjeti Final Four.

GONZAGA

Gonzaga ovako visoki plasman može zahvaliti činjenici da, koliko god se trudili prilagoditi njihovu izvedbu snazi rasporeda, ipak nismo u stanju napraviti dovoljno dobar posao. Gonzaga je imala neusporedivo lakši put kroz sezonu od jedne Indiane, zato njihov visoki plasman treba uzeti sa zrnom soli, a pogotovo treba ignorirati činjenicu da su ih novinari rangirali kao prvu momčad u NCAA. Samo, kako zamjeriti ikome što se oduševljava s njihovih 16-0 u konferenciji kada to i gotovo svaka ozbiljna statistička analiza donekle potvrđuje?

Njihov napad je u rangu Indiane, a unutar-van balans kojega donosi osovina Pangos-Harris-Olynyk zasigurno bi izdržao i pritisak puno žešče konkurencije. Ali, u tome i jeste poanta – dok ne krene NCAA turnir i dok ne nalete na protivnika najviše klase, nećemo stvarno znati koliko je Gonzaga u stanju odgovoriti na izazov.

Pregazili su prvog konkurenta u konferenciji St. Mary's, a zatim su na strani dobili i treću relevantnu momčad u WCC, Brigham Young, što bi teoretski moglo poslužiti kao potvrda kvalitete, ali i Mary's i BYU ove sezone su ispod razine na koju su nas navikli zadnjih godina.

ELITE EIGHT

KANSAS

E, ovo je već Kansas na kakvoga smo navikli. U zadnjih 7 utakmica ostvarili su 7 pobjeda, gazili su sve pred sobom doma, a na strani su isčupali dvije herojske pobjede protiv kvalitetnih suparnika poput Oklahoma Statea i Iowa Statea. Glavni razlog je očit i već smo ga spominjali u ranijim postovima – Elijah Johnson se probudio iz zimskog sna.

Da li je u pitanju dolazak proljeća, riješeni problemi s curom ili nešto treće (znate kako je to s mladim ljudima, razbijaš glavu da shvatiš u čemu je problem, da li je momak ozljeđen, da li su ga obrane prokužile, da li je naišao na zid, a kad ono uglavnom budu hormoni), Johnson je u ovom nizu konačno spojio niz dobrih partija, koje su kulminirale s 39 poena protiv Iowa Statea, iako ne treba zanemariti ni 29 asista koje je skupio u zadnja 3 susreta (toliko ih je imao u prethodnih 9).

S živim Johnsonom, odjednom je lakše igrati i Whiteyu i McLemoreu, a sve skupa znači da Jayhawksi hvataju formu u pravom trenutku i da bi trebali biti najbolji kada je to najpotrebnije, taman pred turnire.

DUKE

Povratak Ryana Kelly postavio je stvari na mjesto. Naravno da Kelly neće svaku večer zabiti 36 koševa uz 7-9 za tricu kao što je to napravio dok je rešetao Miami, ali njegova sposobnost da raširi reket itekako je bitna za ovaj napad, kao što je njegova visina nužna u obrani. Uglavnom, sada kada imaju svog ključnog igrača nazad u postavi, Blue Devilsi se mogu nadati novom Final Fouru – nemaju obranu dostojnu prvaka i nemaju vanjskog igrača koji može uzeti stvar u svoje ruke, ali dok mogu trpati imaju šanse.

SYRACUSE

Boeheimova zona trenutno je na skromnih 11-6 u konferenciji, koji bi se mogli pretvoriti i u 11-7 izgube li ovaj vikend na gostovanju kod Georgetowna (Georgetowna koji ih je već razmontirao u njihovoj dvorani). Međutim, velika većina tih poraza dogodila se u završnicama i u gostima, tako da nije u pitanju kraj svijeta – njihova obrana je i dalje vrlo dobra, a napad im je kriminalan kao i svakoj drugoj momčadi u NCAA koja se ne zove Indiana, Michigan ili Gonzaga.

Naravno, kada imate dva beka koja gađaju tricu ispod 30% nikako ne možete biti favorit, čak ni na ovoj razini, ali ta obrana im daje šansu – u turniru je uvijek moguće da na jednu večer Triche ili Carter-Williams spoje seriju šuteva iz vana i tako slome nekoga s puno boljim pedigreom.

MICHIGAN

O njima već sve znamo (kao što su i oni svjesni da će im za uspjeh na turniru ključan biti ždrijeb) – sjajan napad predvođen fantastičnim playmakerom i slasherom koji je okružen gomilom kvalitetnih šutera, a sve skupa zaokruženo slabom obranom i nedostatkom mišića i centimetara pod košem.

SWEET SIXTEEN

PITTSBURGH

Ovdje smo već u kategoriji momčadi koje ovise o trenutnoj inspiraciji. Pitt ima dovoljno tijela pod košem da vas pošteno oznoji i u obrani i u napadu (kupe ogroman broj skokova u napadu), kao i dovoljno ruku da vas izrešetaju. Problem je samo predvidjeti kada će se te dvije stvari poklopiti. Ono što je ključno istaknuti je da igraju uvjerljivo najsporijim tempom od svih ozbiljnih momčadi u konkurenciji (da, sporiji su i dosadniji čak i od Wisconsina), a iz te gomile napada od 35 sekundi kojima vas obasipaju, uz dobru kontrolu lopte i dobar skok, uvijek se izrodi nekakva frustracija (ako ne protivnikova, onda svakako promatračeva). Uglavnom, momčad protiv koje će biti gušt navijati.

WISCONSIN

Za njih vrijedi gotovo isto kao i za Pitt (posebice ovo o navijanju protiv) – guše vas tempom i obranom, s tim da njihov forte nije toliko napadački skok koliko onaj obrambeni. Bo Ryan je old scholl trener kojem je najvažnije da igrači paze na loptu (od njih ih gubi manje samo Michigan, koji ipak ima izvjesnog Treya Burkea na playu) i obrambeni skok (tu su najbolji među ovom našom top 16 konkurencijom), kao i da 35 sekundi trče besciljno u napadu kako bi na kraju uzeli loš šut.

MICHIGAN STATE

Spartansi su doživjeli tri zeznuta poraza u tri zadnje utakmice (doma od Indiane, na strani od Ohio Statea i Michigana), ali su i u njima pokazali da na njih treba računati. Žilava veteranska petorka s dovoljno snage i visine brine se za kvalitetnu obranu, a napad se sve više fokusira na čovjeka koji bi mogao biti x-faktor. Naime, brucoš Gary Harris ne samo da dobiva sve više minuta i lopti, nego se i sve brže penje na raznim draft boardovima – do jučer je smatran igračem za donju trećinu prve runde 2014. da bi danas bio lutrijski pick već ove godine.

Tu je najveću rolu odigrao upravo trener Izzo, koji inače ne voli bacati u vodu brucoše, ali koji je shvatio da mu ovu trenutnu veteransku jezgru bez Draymonda Greena podići može samo ekstra talent koji je prvi dio sezone muku mučio s ozljedama. Konačno zdrav, Harris to svakako jeste – all-round atleticizom i građom podsjeća na Bradleya Beala, a nikada ne znate što igrač takvog potencijala može napraviti u turniru. Uhvati li idealnu formu u pravo vrijeme (ima sjajnu šutersku tehniku, ali to za sada ne prate postotci), ovakav kreator na boku mogao bi srušiti sva predviđanja.

MIAMI

S druge strane, da Michigan ima malo njihove snage i mase u sredini, gdje bi im bio kraj. Canesi su se malo šuterski ohladili, nemaju ni elitnu obrani ni elitini napad, ali nalete li na matchup u kojemu mogu eksploatirati fizičku prednost u sredini i tako otvoriti prostor za vanjsku igru i pick majstorije dvojca Larkin-Kadji, sve je moguće.

OHIO STATE

U pravom trenutku vrhunskoj obrani dali su i napadački poticaj, što je dovelo do dvije sjajne pobjede protiv Indiane i Michigan Statea, čime su konačno pokazali da mogu pobijediti i najveće favorite ako im se sve posloži. Uz standardno solidne partije Deshauna Thomasa, za sve bolje igre zaslužni su i nikad bolji Aaron Craft, ali i duboka rotacija – Thad Matta možda nije briljirao s puno talentiranijim rosterima, međutim teško je trenutno naći trenera koji više izvlači iz manje talenta.

OKLAHOMA STATE

Marcus Smart više nije tajna, sve glasnije se priča o njemu kao o potencijalnom prvom picku i novom NBA monstrumu u stilu Erica Bledsoea i Russa Westbrooka. Međutim, za Oklahoma State je u ovom trenutku bitno da i LeBryan Nash igra svoju najbolju košarku od kada je na kampusu, kao i da ovu dvojicu prati šuter Markell Brown. Nemaju potreban oslonac pod košem, ali poklopi li se Brownova šuterska večer s dominantnom partijom Smarta i Nasha, mogu iznenaditi.

VCU

Konačno su upali u top 16 iako su od zadnjih rankingsa izgubili od najvećeg konkurenta u konferenciji St. Louisa (u gostima). Međutim, nakon toga su svojom kombinacijom presinga i šuta za tri rastavili na komade respektabilna imena poput Xaviera, Butlera i Richmonda, što ih je još jednom potvrdilo kao prvo ime u nikad boljoj Atlantic 10 konferenciji (upravo su joj se oni i Butler pridružili ovoga ljeta), ali i kao jedinu momčad među top 16 koja ne dolazi iz velikih 6 konferencija.

GEORGETOWN

Uletjeli su u top 16 na krilima fantastične obrane i niza od 11 pobjeda prekinutog sinoć kod slabašne Villanove. Međutim, tijekom tih 11 pobjeda dobili su Louisville i Marquette doma, odnosno Syracuse, UConn i Cincinnati na strani, što je sasvim dovoljno da ih ubacimo u elitu.

Ključna promjena koja se dogodili u ovom periodu u odnosu na ono što smo gledali ranije tijekom sezone je napadačko buđenje Otta Portera koji je odigrao valjda individualno najbolji niz partija ove sezone uopće u NCAA. Iako su njegove all-round kvalitete i NBA fizikalije bile neosporne, zbog čega je i smatran talentom vrijednim prve runde, nitko nije mogao predvidjeti da će Porter odjednom postati i prvoklasni snajper.

U konferenciji u kojoj se nalaze neke od najboljih NCAA obrana koje su isključivo fokusirane na njega jer na rosteru nema poštenog suigrača, Porter je uz sve ono što odradi u obrani i organizaciji napada (stoper na perimetru i point forward) još stigao zabijati kao lud – prije ovog niza pobjeda zabijao je manje od trice po utakmici, a tijekom niza prosjek mu je skočio na 2.5. I nije u pitanju samo bolji šut iz vana, već i to što je on stigao uz povećanu potrošnju.

Njegova partija protiv Syracuse bila je kruna svega – imao si dojam da ne može promašiti odakle god da potegne (33 poena uz 5 trica), a uz to je izgledao i kao muškarac među djecom u obrani. Mislim, nemoguće je reći da je Porter siguran lutrijski pick i da je u pitanju novi Scottie Pippen, ali da će onaj tko ga draftira dobiti u najgorem slučaju 3&D trojku startne kvalitete koja zna vrtiti napad, u to više nema sumnje.

OUT

KENTUCKY

Učinak obrane je pao bez Noela, to je očekivano, a neiskustvo se itekako osjeti na strani – nakon što su ostali bez budućeg lutrijskog picka, pregazili su ih i Tennessee i Arkansas. Dobra vijest je što su u ovom periodu bez Noela dobili dvije najbolje partije Alexa Poythressa, kao i to da je Archie Goodwin spojio niz utakmica bez većih oscilacija u igri. Međutim, sve je to premalo za nadati se većim uspjesima na turniru – Willie Cauley-Stein bio je s razlogom jedan od top 5 centara bogate srednjoškolske ponude, ali ipak nije na razini Noela kada je u pitanju kretanje u obrani, čitanje igre i skakanje. A s ovakvim nestalnim napadom, ne možeš si dozvoliti i obranu na koju se ne možeš osloniti ako ciljaš napraviti značajniji rezultat od utješnog nastupa na NCAA turniru.

ARIZONA

U osrednjoj konkurenciji Pac 12 momčadi uspjeli su nanizati 4 poraza u 7 utakmica (i pri tome izgubiti već drugi put ove sezone od neuvjerljivog UCLA). Igrali su na širinu, okupili su hrpu solidnih igrača, ali nema onog rasnog talenta oko kojega bi se mogla posložiti ozbiljna momčad. Iako su statistički i dalje prvo ime konferencije, rezultatski su dopustili da ih preskoče ne samo UCLA (sami po sebi ogromno razočaranje ove sezone – Ben Howland očito ne zna izvući maksimum iz svojih brucoša), već i skromna California predvođena solidnim šuterom Allenom Crabbeom (koji će sigurno ostvariti zapaženu profi karijeru u Europi) i žilavi Oregon koje predvodi mlađi buraz Singler u sličnoj all-round roli kakvu je na Dukeu odrađivao brat i koji ima dovoljno fizikalija u seniorima Woodsu (žilavi centar NBA visine i mase) i Kazemiu (već treću godinu za redom top 3 skakač u NCAA) da iskoristi i poneki povoljni matchup u NCAA turniru.

BUBBLE

MISSOURI

Vrata ulasku u top 16 zatvorila im je loša obrana, ali ne treba zanemariti njihov napad – malo im je također nedostajalo i da dobiju Kenutcky u gostima, što bi ih postavilo za drugu momčad ACC konferencije i na službenoj tablici, a ne samo na našim rankingsima. Jasno, zabiti 83 Kentuckyu bez Noela nije isto što i zabiti toliko Kentuckyu s Noelom, ali govori da njihova unutar-van veza Pressey – Oriakhi, okružena hrpom tricaša, itekako dobro funkcionira.

Pressey je neupitni šef, klasični combo general koji odlučuje kada potegnuti, a kada razigrati suigrače, a Oriakhi se pod koševima bori za pozornost NBA momčadi (senior kojega se možda sjećate još iz UConna kao čovjeka koji je uzimao Drummondu minute u rotaciji i koji bi mogao biti izabran u drugoj rundi za rolu garbage mana - ja se kladim da će završiti u Detroitu). Nemaju šutersku moć kao godinu ranije s Denmonom i Englishom, ali zabijaju dovoljno iz vana da drže obrane na oprezu. Stoga, držimo i mi njih na oku u vrijeme popune bracketa.

Posted by Gee_Spot

Comments (12) Trackbacks (0)
  1. Gee, sto mislis imaju li Hornetsi šanse uzeti Smarta? Spominju se nekakve priče da žele trejdati Gordona pa ako ga trejdaju trebat će im bek.Samo nevjerujem da ce pasti oko 5. og mjesta, a Hornetsi nece vjerojatno imati top 3 pick

  2. Njima će na raspolaganju biti Porter ili Muhammad, što je više nego dobar izbor. A ako bi slučajno imali šanse draftati Smarta, zašto bi ikoga morali mijenjati, a pogotovo Gordona? Pa Smart bi bio idealan uz Gordona – u stanju je čuvati i dvojke i playmakere, tako da se Gordona može sakriti na manje teškom matchupu u obrani. Vasquez je igrač čiji potencijal je negdje oko Felton linije (granica između solidnog startera i back-upa), a Smart potencijalni all-star, tako da je očito kako bi došlo i do napadačkom pomaka.

  3. znam da ovo pitanje nema veze sa NCAA, ali kad već govorimo o budućim NBA igračima…kakve su Šarićeve šanse za zapaženu ulogu u NBA ligi? oko kojeg picka bi mogao biti izabran ako izađe na draft ove godine i koja bi mogla biti njegova uloga u NBA?

    znam da ljudi jako puno očekuju od njega, ali meni se nekako čini da bi mogao biti biran tek krajem prve runde. a što se tiče njegove budućnosti bojim se da bi mogao ostati klasičan tweener…nedovoljno brz i preslabog šuta za SF, a sa druge strane ne vidim ga baš kao PF u NBA…naravno nadam se da nisam u pravu. koje je tvoje mišljenje Gee?

  4. Šarić će biti sigurno izabran u prvoj rundi, a što se tiče budućnosti u nba ligi ukoliko drastično ne ojača ili popravi šut brzo će se vratiti nazad u Europu.

  5. Imaš pravo,samo kazem da se spominju nekakve priče o trejdu Gordon za Klay Thompsona,itd… pa onda bi izbor Smarta bio pogodak,kao što kazes,Vasquez je oko Felton linije,ali čovjek ima 9.5 asista u prosjeku,ima dobre statse i koristan je. Iako mislim da ce draftati po potrebi i uzeti SF koji im fali,bio to Muhammad ili Porter svejedno. Tnx na odgovoru Gee.

  6. ne vidim razlog zašto bi hornetsi trejdali vasqueza?

    imati igrača ovakvog kalibra koji će iduće sezone zarađivati malo više od 2 milje dolara je bingo, pogotovo što ovi novi salary cap ne daje puno prostora za manevar.
    o tome je baš pričao bill simmons prije koji tjedan i vasqueza je svrstao uz bok fariedu, sandersu i još nekolicini igrača koji su najpotplaćeniji u ligi.

  7. Pa kakvo trejdanje vasqueza? Kazem ako trejdaju gordona za SF onda bi im Smart odlicno legao,posto bi imali rupu na boku.Vasqueza treba zadrzati sto duze

  8. Gee, misliš li da će Kentucky izvisiti iz glavnog turnira? Kako sada stvari stoje, postoje realne šanse za takvo nešto.

  9. Dobiju li večeras Floridu doma, upadaju sigurno. Izgube li, onda moraju doći barem do finala konferencijskog turnira i po mogućnosti izbaciti Gatorse usput (takve pobjede donose ogromne bodove kod komisije koja slaže bracket). Šanse da ne upadnu u turnir itekako su realne, ali oni što im ide na ruku je ne baš sjajna konkurencija – izgubi li Missouri u gostima kod Tennesseea (isto večeras) i onda kiksa u turniru, to bi značilo da SEC nema poštenu drugu momčad koju bi poslao na turnir uz Gatorse, a to bi onda moglo pomoći Kentuckyu da bude izabran čisto na račun imena između gomile prosječnih. Naravno, to isto tako znači da bi Alabama, Tennessee ili Missouri dobrim izdanjem u konferencijskom turniru također mogli osigurati sebi mjesto na završnom bracketu ispred njih. U svakom slučaju, bit će ovo luuuud tjedan za sve uključene.

  10. Kad vise ide podcast ? Stvarno mi fali prvenstveno o NBA , NCAA mozete kada bude sweet 16 😉
    Pozdrav stvarno ste dobri , ali eto malo ste nas razmazili sa podcastima pa fali 😉

  11. Nema kod Geea labavo, kad se priča o NCAA košarci priča se o NCAA košarci, nema tu odgovora na NBA pitanja. 🙂

    Inače, po n-ti put, sve pohvale, s išćekivanjem čekam novi ranking.

  12. iščekivanjem*

    (sorryte na spamu)


Leave a comment

No trackbacks yet.