ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

21Mar/131

PRINT YOUR BRACKETS 2013. – SOUTH

ROUND OF 64

U startu nas opet čeka kamilica od utakmice za prvog nositelja – Kansas (1) ne samo da dobiva laganog protivnika s negativnom koš razlikom kroz sezonu u Western Kentuckyu (16), već i protivnika koji nije naročito dobar u šutiranju trica, a to je tip momčadi kojega igrači Billa Selfa obično samelju u reketu (drugim riječima, očekujte desetak blokada Jeffa Whiteya).

Nezgodna zona Florida Gulf Coasta (15) već je ove sezone odnijela žrtve (između ostalih i Miami), ali Georgetown (2) je uhvatio vrhunac forme u pravom trenutku i ne bi trebao imati nikakvih problema – Otto Porter kao razigravač na vrhu reketa je rješenje za svaku zonu, u što se imala prilike uvjeriti i Syracuse, a u zadnje vrijeme sve bolje igra i njihov combo-bek Starks koji je u pravom trenutku namjestio ruku s trice.

Florida (3) će raznijeti u komadiće Northwestern State (14) jer to je ono što Gatorsi rade – gaze nedoraslu konkurenciju intenzitetom obrane koji ne popušta svih 40 minuta. Njihovi problemi su isključivo napadačke prirode, točnije kriju se u činjenici da su ovisni o dva kreatora na boku (Rosario i Boynton) koja su, blago rečeno, sklona mentalnim greškama. Sklonost lošem izboru šuta ne osjeti se protiv ovakve konkurencije, ali iz kruga u krug bit će na sve većoj kušnji.

Michigan (4) protiv South Dakota Statea (13) je potencijalna ljepotica prvog kruga u ovom dijelu bracketa – radi se o dvije momčadi koje žive na slash & kick i šuterskim kvalitetama svojih playmakera. O Treyu Burkeu znamo sve, momak je bez konkurencije najbolja jedinica ove sezone, a njegov dvoboj protiv Natea Woltersa, koji u igri ima nešto od vica i majstorstva Bijele Čokolade Williamsa, obavezna je lektira za svakog fana NCAA košarke.

Nažalost po Dakotu, protiv Michigana teško će moći iskoristiti svoje napadačke kvalitete – njihov sjajni šut za tri i vrhunska igra na jedinici predstavljali bi nezgodan matchup mnogima, ali ne i Wolverinsima koji su praktički ista momčad, samo s puno više individualnog talenta na svim pozicijama.

VCU (5) će svojim presingom raznijeti slabašni Akron (12) koji jednostavno nema dovoljno bekova koji mogu kontrolirati loptu obzirom da su ostali bez ključnog igrača, playmakera Alexa Abreu (suspendiran zbog druženja s lakim drogama). Solidan omjer šuta za tri i fizikalija na ostatku rostera omogučio im je da osvoje slabašnu MAC konferenciju, ali protiv VCU-a teško se nose i momčadi s potencijalnim NBA playevima, a kamoli jedna bez playa.

A da ne bi bilo sve po bracketu, red je da imamo i jedno iznenađenje. Iako ono za pozorne promatrače NCAA košarke to uopće nije – momčadi iz Pac 12 konferencije inače ne ulijevaju povjerenje, pa ga tako ne pruža ni UCLA (6), koja je nakon sezone pune razočaranja tek u zadnjih mjesec dana počela igrati košarku blizu razine koja se od njih očekuje. Međutim, njihove slabosti u skoku i obrani, pa i napad koji nikada ne zna što će dobiti od Shabazza Muhammada, kao stvoreni su da ih eksploatira iskusna i dobro balansirana Minnesota (11).

Predvođeni šljakerom Mbakweom pod košem i sjajnim combo-bekom Hollinsom u ulozi playmakera, Gophersi se s pravom mogu smatrati čak i favoritima u ovom susretu. Njihov score od 11 poraza u zadnjih 16 utakmica daleko je od impresivnog, ali pobjede protiv Indiane i Wisconsina jasno govore da su sposobni i za puno veći podvig nego što je to pobjeda protiv momčadi bez jasnog identiteta poput UCLA (čiji su problemi dodatno potencirani zbog ozljede bitnog swingmana Jordana Adamsa koji se, iako brucoš, nametnuo kao ključni obrambeni igrač momčadi).

San Diego State (7) također nije u ulozi favorita protiv Oklahome (10), ali momčad Stevea Fishera ima tri veterana na koja se uvijek može osloniti - budućeg NBA swingmana, a danas NCAA skakača, Jamaala Franklina i bekove Tapleya i Thamesa. Njihova kombinacija presinga, zone, 1 na 1 obrane i atleticizam koji im omogućava prilagodbu u hodu, trebala bi biti previše za talentom skromnu Oklahomu koja će teško u isto vrijeme i zabijati i držati ovu trojicu izvan reketa.

North Carolina (8) protiv Villanove (9) je utakmica koja neizvjesno izgleda samo ovako na papiru – niti je UNC zaslužio biti ovako nisko, niti 'Nova ovako visoko. Tar Heelsi nisu ni sjena one lanjske momčadi koja je bila krcata u svakom pogledu, ali njihov stil igre s praktički 4 beka-šutera i jednim skakačem u sredini trebao bi biti previše za skromni napad Villanove, kao i za njihovu obranu sklonu igranju ne baš uspješne zone koju su ove sezone izrešetali mnogi.

ROUND OF 32

Nažalost, eksperiment Roya Williamsa i igranje s 5 najboljih igrača bez obzira na poziciju trebao bi završiti već protiv Kansasa. Ždrijeb definitivno nije bio naklonjen North Carolini, iako nije teško zamisliti scenerij u kojem šuterske ludorije Hairstona i Bullocka, uz dozu energije McAdooa pod košem i sitnog, ali naustrašivog, Paigea u ulazima, mogu okrenuti utakmicu u neočekivanom smjeru.

Ipak, Kansas je pre-kvalitetan da se spotakne već na prvoj prepreci – naravno da ni oni nisu imuni na sjajnu šutersku večer protivnika (iako bez problema mogu napustiti zonu i zaigrati drugačiji tip obrane), ali run and gun Caroline ujedno će omogućiti i njihovim bekovima da se razmašu i iskoriste sve slabosti obrane bez klasičnog visokog u reketu. McLemore i Johnson se mogu usporiti, ali ne i u ovakvoj utakmici.

Sudar Georgetowna protiv San Diego Statea bit će zanimljiv zbog potencijalnog matchupa Portera i Franklina, a presuditi bi trebala razlika u napadačkoj kvaliteti – dok je Franklin isključivo šljaker, Porter ima i tu all-round crtu koja se manifestira u puno većoj šutersko-kreatorskoj kvaliteti Hoyasa.

Florida će pak u Minnesoti opet imati protivnika po mjeri, radničku momčad koju mogu nadjačati snagom volje i koja neće ozbiljnije testirati njihove slabosti u organizaciji napada.

Dakle, to nam ostavlja dvoboj VCU-a i Michigana kao daleko najzanimljiviji u drugoj rundi. I stvarno, ovo je totalni sudar svjetova – VCU živi na činjenici da su u stanju generirati najviše ukradenih lopti od svih 347 NCAA programa, a Michigan s druge strane ima playa koji im je omogućio da budu momčad s uvjerljivo najmanje izgubljenih lopti u toj istoj konkurenciji.

Obzirom da se igra Wolverinesa bazira na Burkeu, itekako je moguće da bi njegova slabija partija mogla naškoditi igri Michigana. Međutim, oko njega je dovoljno tricaša koji bi napad trebali održati podmazanim, dok će se VCU i dalje mučiti zabiti u organiziranim napadima. Što im naravno ni neće biti toliko bitno ako nametnu svoj ritam i zabiju dovoljno iz tranzicije.

Mislim, svaka čast komisiji što su namjestili ovakav zeznuti par. Iako razum kaže da VCU ima laganu prednost jer je u stanju umanjiti vrijednost najboljeg protivničkog igrača, dozvolite mi da vjerujem kako Michigan ima dovoljno talenta da se suprotstavi ovakvoj prepreci, dijelom i zato što VCU ne može potpuno iskoristiti njihove slabosti u sredini.

SWEET SIXTEEN

Sve ovo neće biti od velike koristi Burkeu i društvu jer već iza ugla ih čeka Kansas. Ben McLemore je sjajan potencijal, ali nemam dojam da je spreman nositi teret u ključnim utakmicama, što znači da će Kansas i dalje trebati bitan doprinos Elijaha Johnsona. Kojemu jednostavno, obzirom na ono prikazano tijekom sezone, ne vjerujem. Doduše, nije ni lani Tyshawn Taylor bio oličenje pouzdanog beka pa su opet dogurali do Finala, ali činjenica je da Kansas može kiksati ako mu iste večeri podbace oba beka (istina, u ovom zadnjem dijelu sezone dobili su solidne partije od back-up playa Naadira Tharpea, ali temeljiti planove na učinku sporednog igrača nije baš blistava opcija).

Doduše, ne mislim da će se to dogoditi protiv Michigana – oni jednostavno nemaju ni obranu ni dovoljno tijela pod košem da se suprotstave ovako dobro balansiranoj i još bolje vođenoj momčadi kao što je to Kansas.

S druge strane ždrijeba, Georgetown svakako ima igru za izluditi Floridu, ali pitanje je ima li dovoljno igrača. Ne upucaju li Rosario i Boynton baš ove večeri Gatorse u nogu, njihova dubina bi trebala biti dovoljna da se provuku kroz pravu obrambenu bitku. Florida možda nema kreatora kao što je Porter, ali imaju puno više izbora u šuterskom arsenalu i to bi moglo presuditi.

ELITE EIGHT

Kansas u principu iza sebe ima besprijekornu sezonu. Osim onog jednog tjedna u kojem su nanizali tri poraza za redom i u kojem su praktički igrali bez playmakera jer je Elijah Johnsona iz nekog razloga nestao, imaju praktički savršenu sezonu okrunjenu izuzetno dominantnim nastupom na Big 12 završnom turniru.

Self je našao sjajnu rotaciju od 8 ljudi koja funkcionira kao sat i u kojoj svatko zna svoju rolu i u obrani i u napadu. Kanas je, ukratko, stroj.

Florida također ostavlja dojam stroja zbog agresivnosti kojom igraju u obrani od prve do zadnje sekunde, ali njihovi dometi u napadu su puno više vezani uz emocije. Iako Young gospodari reketom poput nekakvog light Dwighta Howarda, u igri prema naprijed nikada ne znaš što ćeš koju večer dobiti, ne samo od već toliko puta spomenutih bekova, već i od Erika Murphya koji je ključni igrač ove momčadi i od čije sposobnosti razvlačenja obrana i čitanja igre njihov plafon najviše i ovisi.

Kansas ima taj potencijalni problem Johnsona koji je sklon nestati (što nikada nije dobro kada je u pitanju vaš prvi kreator s loptom), ali to je ništa prema Floridi koja u trenutku može ostati bez cijelog napada. I zato igram na sigurno i dajem glas Kansasu koji je to što je, iako se Gatorse zbog tog prisutnog potencijala nikada ne može otpisati.

FINAL FOUR

Ovo je stvarno kvalitetan dio bracketa, krcat zanimljivim dvobojima i momčadima koje zaslužuju poštovanje, s bolja prva četiri nositelja čak i od Midwesta. Međutim, kao što sam se i u tri prethodna posta vodio statistikom, ali odluke ipak donosio temeljeno na trenutnoj formi i onome viđenom vlastitim očima u zadnjih mjesec dana, tako ću i sada pratiti isti princip – Kansas je jednostavno momčad koja je ostavila puno bolji dojam od Floride u zadnjih mjesec dana, momčad koja je uhvatila formu u pravom trenutku. Plus, prognozirao sam ih kao prvake još na početku sezone, tako da ih ne mogu tek tako sada ostaviti bez Final Foura. Nije na odmet ni to što stvarno mislim da je Bill Self, bez obzira na hrpu fantastičnih i legendarnih imena uokolo, danas možda najbolji trener u NCAA.

Posted by Gee_Spot

Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Bas je march madness. Koji je favorit iduci?


Leave a comment

No trackbacks yet.