ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

30Apr/133

DAY 10 – THE CHANDLER PARSONS PROJECT

BULLS @ NETS

Pa, morali su i Netsi jednu dobiti, a gdje ćeš bolje prilike od one kada nema Hinricha. Deron je odmah lakše disao i puno jednostavnije je dolazio u sredinu, iako ni sinoć nije odigrao na razini koja bi Netsima garantirala sigurnost. Ali, dobio je matchup s Robinsonom, što je uz Lopezovu već standardno sjajnu partiju u napadu bilo dovoljno da kontroliraju rezultat tijekom svih 48 minuta.

Doduše, uporni Bullsi se nisu predavali, stalno su nalazili načina zabiti dovoljno da se Netsi ne odvoje, ali ovaj put nije bilo snage za napraviti preokret u završnici kao zadnji put. Ovaj put je racionalnost prevladala, a ona kaže da Chicago, koliko god obrana Netsa bila šuplja (a itekako je šuplja, posebice kada su na parketu Blatche i Watson), ne može dobiti utakmicu u kojoj primi debelo preko stotke. A ni Robinson ovaj put nije bio raspoložen za divljanje, što je i razumljivo obzirom da je proveo 43 minute u pokušajima da ganja Williamsa ili Watsona.

Puno veći problem za Bullse tako nije ovaj poraz već činjenica da im obrana već drugu utakmicu za redom opasno šteka i da su, realno, umjesto 3-2 u svoju korist, sada vrlo lako mogli biti u obrnutoj situaciji koja favorizira Netse. Razlog za ovakav pad intenziteta nije u tome da su Netsi odjednom našli neku čarobnu formulu u napadu, već jednostavno u činjenici da Bullsi puno više minuta igraju s dva negativna obrambena igrača.

Na Boozera su se već navikli i do sada su ga relativno lako sakrivali u ovoj seriji na Evansu, ali Blatcheova nadahnuta partija u zadnjoj četvrtoj jasno je pokazala koliko im nedostaje značajniji doprinos Noaha i posebice Gibsona. Kada u priču uključimo i Robinsona, posebice u ovako velikoj roli kao sinoć, jasno je kako tu mjesta za klasičnu Thibodeavsku defenzivu više nema.

Stoga je i jasno što je ključ pred sljedeću utakmicu – ili pripremiti Hinricha za jednu poštenu minutažu ili baciti Rosea na parket pa neka pliva. U suprotnome, bude li sva odgovornost za kreaciju još jednom na Robinsonu, Belinelliu i Teagueu, koji osim što nisu pouzdani playmakeri su i svi redom minus obrambeni igrači, Netsi imaju ogromne šanse konačno odraditi jednu utakmicu kako treba i u gostima te si tako osigurati puno ugodniji završni čin u svojoj dvorani.

PACERS @ HAWKS

Počelo je sjajno, prvih 12 minuta bile su prvi period u seriji u kojem su obje momčadi igrale na vrhu mogućnosti. Jasno, u odnosu na kontekst, jer da Drew nije pronašao formulu s visokom postavom, Pacersi sigurno ne bi vrtili više napada kroz Hibberta nego kroz Georgea.

Roy je solidno odradio posao, ali forsiranje njegovog mathcupa protiv Petra dodatno je izbacilo Pacerse iz ritma. S druge strane i Hawksi su imali slične probleme jer su uporno pokušavali igrati na Smitha koji Georgea ima u šaci i već je sada jasno da će sljedeći ključni potez za razvoj serije biti Vogelova taktika u pokušajima da olakša život svom all-staru.

George je velik za swingmana, ali pored Smitha djeluje poput patuljka jer nije u stanju iskoristiti atleticizam i fizikalije, što samo dodatno naglašave njegove mane kao kreatora s perimetra i iz driblinga, ali i kao obrambenog igrača – George je navikao imati prednost protiv bočnih igrača koje inače čuva, ali kombinaciju Smithove eksplozivnosti i mase ne može braniti.

Što u biti samo potvrđuje koliko je Josh posebna biljka. Na stranu njegova selekcija šuta i česte mentalne blokade, ali koliko igrača ima danas u ligi koji su u stanju jednako uspješno igrati obranu i pod košem i na perimetru? Još kada umjesto šutiranja napada obruč, čovjek se pretvara u matchup iz pakla i samo zbog toga je vrijedan bahatog ugovora kojega će dobiti na ljeto.

Hawksi su prvi prekinuli s opreznom igrom, a sve je počelo ulaskom Korvera i zatim izlaskom Georgea. Kyle je pokrenuo lavinu trica (zabili su ih 7 ukupno u desetak minuta) kojom se Atlanta počela odvajati, a onda je Smith na par minuta ubacio u višu brzinu protiv Greena koji je ušao kao zamjena Georgeu i dodatno napumpao razliku. Na razigrane Hawkse nije stizao nikakav odgovor, Pacersi su i dalje tražili Hibberta ne bi li zavrtili napad, što je dovelo do +17 za Atlantu na poluvremenu.

U nastavku Pacersi se vraćaju u igru preko Westa, točnije preko njegove sposobnosti da Horforda uvuče u probleme s osobnima. Zbog četvrte Al tako vrlo brzo odlazi na klupu, u igru ulazi Johnson i Atlanta se raspada. U obrani ostaje puno više prostora i za Westa i za Hibberta, a u napadu na Johnsona i Petra nitko i ne obraća pažnju, što znači da su svi fokusirani na čuvanje perimetra i zaustavljanje najvećeg oružja Hawksa, šuta.

Vogel vuče odličan potez pri kraju treće i ne uvodi kao obično Hansbrougha, već daje šansu Mahinmiu, žrtvujući time sve otpatke koje Tyler trpa za pravu, mušku zaštitu reketa. I pogađa – Mahinmi sa svojom centarskom visinom i dužinom sam drži zadnju liniju poput Hibberta, dok preostala četvorica, uključujući i Westa koji sada uglavnom preuzima Smitha, vise na perimetru i brinu se da ne upadne poneka trica.

Pacersi smanjuju minus čak na 5 koševa u jednom trenutku, a Hawksi konačno uzvraćaju u zadnjoj četvrtini – dobivaju puls povratkom Horforda koji s nekoliko ulaza i par asista odmah razbija obranu Indiane, zabija s linije slobodnih i usput kreira čiste šuteve suigračima. Opet raste prednost, ali, još važnije, Atlanta ponovno igra košarku na obje strane parketa.

U završnici zbog Hibbertovih problema s osobnima Drew ima šansu koristiti najbolju napadačku petorku s Harrisom, Korverom i Teagueom vani, odnosno Smithom i Horfordom pod košem. Ovime su otvorili vrata Georgeu da se razigra, ali već je bilo kasno za novu promjenu momentuma, pogotovo zato jer su svi igrači Hawksa već bili u elementu – Horford je nastavio dominirati, a Smith i Korver su tricama održali prednost.

Ukratko, Smith i Horford (a ovaj potonji i s puno manjom minutažom od očekivane) totalno su nadigrali Georgea i Westa, u čemu i leži ključ ove dvije pobjede. Vogel je sada otprilike vidio što mu funkcionira dok traži odgovor na ovu postavu Hawksa, tako da će peta biti zanimljiva. Za nas je najvažnije da smo konačno pogledali odličnu utakmicu između ove dvije momčadi, pravu playoff košarku koja je opravdala očekivanja.

THUNDER @ ROCKETS

U startu odmah jedna prisilna, ali ne nužno otežavajuća promjena kod Houstona – zbog ozljede Lin je ispao iz petorke, a zamijenio ga je Garcia. Kako je Beverley ionako već potvrdio da je najbolji play Rocketsa u ovoj seriji (a i najbolji uopće obzirom na ozljedu Westbrooka - nema pedigre kao Jackson, ali nije ništa slabiji atleta, plus je puno bolji šuter i all-round igrač obzirom na iskustvo), možda bi nekoliko trica starog Cisca moglo pomoći Rocketsima više od Linovih ulaza.

Kod Thundera pak nema nikakvih promjena, osim što je Brooks poštedio Duranta prenošenja lopte. Pokušali su usporiti igru i češće spustiti loptu Ibaki i Durantu u post, ali bez većeg uspjeha jer su obojicu Rocketsi udvajali čim bi se približili reketu. Naravno, Brooks ni ovom prilikom nije smanjio ulogu Perkinsu iako mu bez Westbrooka u petorci itekako treba još jedan igrač koji može zabiti, a Rocketsi, kojima ionako više ne pada na pamet igrati s dva visoka, su idealna prilika da razbije ustaljene koncepcije temeljene na jednom totalno drugom kontekstu koji je nestao gubitkom Westbrooka.

Srećom, Perk se sam izbacio iz igre s dvije brze osobne, a Brooks naravno nije u igru ubacio Martina (božesačuvaj da naruši svoje ustaljene rotacije) već Ligginsa. Što je opet bolje nego da je stavio Thabeeta – Ligginsov 3&D profil svakako može poslužiti u ovom dvoboju. Naravno, čim su malo raširili obranu, Durant se raspucao, tako da je utakmica nakon početne prednosti Rocketsa izgrađene na šutu za tri brzo ušla u egal.

U ovom revolveraškom stilu igre, Rocketsima je jednostavno bilo doći do prilike za šut, a predobri su da to ne bi koristili. Plus, Houston ne samo da je imao sve otvoreno u napadu, već su igrali protiv momčadi koja nije u stanju koristiti njihovu vlastitu nepažnju s loptom. Brooks možda nije Duranta ovaj put koristio kao primarnog razigravača, ali to ne znači da su Jackson i Fisher donijeli ikakvu kontrolu nad loptom i organizacijom igre. Pa smo tako imali prilike vidjeti čak po 20-ak izgubljenih lopti na svakoj strani, što dovoljno govori o ritmu ove utakmice.

I tako su se izmjenjivali periodi u kojima je Durant nosio napad Oklahome s periodima u kojima su Rocketsima upadale trice, sve do početka treće četvrtine kada Brooks ostavlja Perkinsa na parketu dovoljno dugo da se napad Rocketsa totalno razmaše i preuzme inicijativu. Obrambeno su opet napravili malo ili ništa, s ili bez zone, svejedno, ali su zato napadački puno bolje miksali šut i ulaz preko sjajnog Parsonsa, a i pošteno su se okoristili nesposobnošću Oklahome da čuva loptu (17 poena iz kontre).

OKC je držao priključak preko Fishera koji je tricama kažnjavao svako udvajanje Duranta, a šansu u završnici im je dala i činjenica kako je McHale balansirao minute Parsonsa i Hardena zbog problema s osobnima koji su proizašli upravo iz tog agresivnog stila igre na loptu i Duranta. A kad smo već kod njega, treba spomenuti i kako je gotovo sam stigao prednost Rocketsa u zadnje dvije minute, ali je na kraju završilo kako i priliči ovakvoj utakmici bez glave i repa. Harden je s tri besmislena šuta za redom gotovo prodao utakmicu (gdje je nestala ona igra kroz Parsonsa u ovim zadnjim trenucima koja je do tada funkcionirala sjajno), a KD je, nakon što je zabio 5 poena za redom i smanjio na samo -2, ostao bez šanse uzeti zadnji šut jer su se on i Jackson spetljali s loptom i uopće idejom oko toga što žele. Poetska pravda.

Rocketsi su odigrali dovoljno dobro da zasluže jednu pobjedu, pogotovo jer je Ibaka drugu utakmicu za redom bio nevidljiv (problem je matchup, kada je Perkins u igri ne može pratiti Parsonsa, a kada je sam pod košem previše pliva u izlascima i ne drži reket zatvorenim). S njegovom boljom partijom u obrani, a uz Durantovu neospornu dominaciju u napadu, kraj za Hardena i kompaniju je pred vratima. Još kada bi Brooks malo bolje rotirao igrače i zavrtio poneku akciju za Martina, Houston šestu ne bi mogao ni sanjati.

HIGH FIVE

Chandler Parsons, Kyle Korver, Josh Smith, Al Horford, Brook Lopez

Posted by Gee_Spot

Comments (3) Trackbacks (0)
  1. U ovoi seriji Hawksa i Pacerda vise ne znam sta da mislim. Sad kad je Drew dobio na visini uopce bi nije nerealno da ih izbace van jer Smith i Al igraju efikasnije od Georgea i Westa. Sve je palo na leda Hibberta koji nije u stanju igrat 35 minuta kosarke. Takoder, Hawksi se mogu uzdat u Korvera, dok kod Pacersa ne vidim nikoga tko bi mogao pomoc.
    Mozda sam pod dojmom ove dvi utakmice, ali mislim da Hawksi imaju lijepe sanse za proc dalje.

  2. Teague nije minus obrambeni igrac, barem kao jedan na jedan igrac, Thibs ga je znao stavljati po jednu akciju na utakmici samo radi obrane

  3. ha ha ha odlična


Leave a comment

No trackbacks yet.